REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1076/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Selk d.d., Kutina, Kolodvorska ulica 27, OIB 95920168847, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, protiv tuženih 1. PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. VČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj P-788/2024-27 od 21. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika PČ i VČ te se u pobijanom dijelu - točka I., II. i IV. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj P-788/2024-27 od 21. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 31. 03. 2017. između LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice pod poslovnim brojem OV-1229/17 dne 03. 04. 2017., gubi učinak prema tužitelju Selk d.d., OIB: 95920168847, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja.

II. Nalaže se I. i II. tuženiku da dopuste tužitelju svoju tražbinu do iznosa od 41.141,80 eura (309.982,86 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe dne 19. 08. 2008. do isplate, kao i iznosa parničnog troška od 36.688,59 kn (tridesetšest tisuća šestoosamdesetosam kuna pedesetdevet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 09.02.2017. do isplate, namiriti prodajom ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća [broj], gospodarski objekti, dvorište i oranica u [adresa] površine 260 čhv. iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 5.951,29 eura (44.840,00 kn), a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 41.141,80 eura do zatraženog iznosa od 44.068,54 eura, odnosno za iznos od 2.926,74 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe dne 19. 08. 2008. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava . U osnovnom u žalbi ponavljaju tvrdnje iznijete tijekom postupka i to da u predmetnom slučaju nisu ostvarene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz članka 66. Zakona o obveznim odnosima, jer zahtjevu kao što je predmetni nema mjesta ako se pobijanjem ne olakša namirenje vjerovnika, što u ovom predmetu nije slučaju, jer je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] već opterećena je založnim pravom u korist Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu većem od vrijednosti ½ suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica], pa se tužitelj neće moći ni djelomično namiriti iz vrijednosti nekretnine koja je predmet postupka, a upravo je na njemu bio teret dokaza da je baš tom pravnom radnjom oštećen, odnosno da vrijednost nekretnine omogućuje makar i djelomično njegovo namirenje unatoč upisanim hipotekama. Obzirom da su tuženici suvlasnici svaki u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], te da im je naloženo da dopuste tužitelju da svoju tražbinu namiruje prodajom 1/2 suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica], ističu da je nejasno čiji će se suvlasnički dio prodati, jer je tužena ŽČ stekla svoj suvlasnički dio prema ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a druga ½ dijela nekretnine bila je prema vlasničkom listu iz 2017. na imenu JČ, koju je naslijedio LČ, a njega PČ koji je samo temeljem zakona stupio u procesnu ulogu tuženika iza LČ kao njegov nasljednik.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži predmetnu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženicima radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, zahtijevajući da se utvrdi da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 31. ožujka 2017. između sada pok. LČ, kao primatelja uzdržavanja (koga je pravni slijednik zakonski nasljednik ovdje tuženi PČ), i ŽČ sada VČ, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice pod poslovnim brojem OV -1229/2017 dana 3. travnja 2017., gubi učinak prema tužitelju Selk d.d., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja, pa posljedično tome, da se nalaže tuženicima dopustiti da tužitelj namiri svoju tražbinu do iznosa od 44.068.54 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i iznosa parničnog troška od 36.688,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. veljače 2017. do isplate, namiriti prodajom ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća [broj], gospodarski objekti, dvorište i oranica u [adresa], površine 260 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka 66. i članka 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21 i 114/2022 - dalje: ZOO ).

6. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovom zahtjevu tužitelja, nakon ocjene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke, i to:

- da tužitelj, kao vjerovnik, ima pravomoćnom sudskom odlukom utvrđenu dospjelu a nepodmirenu novčanu tražbinu prema sada pok. LČ, čiji je zakonski nasljednik tuženi PČ, u visini od 309.382,86 kn / 41.141,80 eur;

- da je pok. LČ, kao primatelj uzdržavanja, zaključio s tuženom ŽČ, svojom kćerkom, kao davateljicom uzdržavanja, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV- 1229/2017 dana 2. travnja 2017., temeljem kojeg Ugovora je tužena ŽČ postala suvlasnica ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća [broj], gospodarski objekti, dvorište i oranica u [adresa], sa 260 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – radi se o ugovoru koji je u zemljišnim knjigama nadležnog suda proveden pod poslovnim brojem Z-6485/2017;

- da sada pok. LČ nije imao u svom vlasništvu osim predmetne nekretnine, druge vrijednije imovine - pokretnina niti nekretnine, a prihod koji je ostvarivao - mirovina, opterećena je ovrhama - prema osobnom iskazu isti nije bio u mogućnosti namiriti nespornu dospjelu tražbinu tužitelja;

- da je predmetna nekretnine od 2006. opterećena založnim pravom u korist Privredne banke Zagreb d.d.

6.1. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao postojanje zakonskih pretpostavki iz članka 66. stavka 1. ZOO, odnosno da je dokazao da u odnosu na pravnog prednika tuženog PČ ima nedospjelu tražbinu u utvrđenom novčanom iznosu, da je isti bio loših imovnih prilika i da nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti ovu svoju novčanu tražbinu te da je raspolaganjem u korist svoje kćerke ovdje tužena ŽČ - sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dodatno otežao mogućnost tužitelja da barem dio svoje tražbine namiri iz imovine kojom je raspolagao, slijedom čega je zahtjev tužitelja pobliže opisan kao pod točkom I. izreke presude u cijelosti prihvatio kao osnovan – utvrdio je da Ugovor o dosmrtnom sklopljen između sada pok. LČ i njegove kćerke ovdje tužene ŽČ, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kom je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja, te je (točka II. izreke) naložio tuženicima dopustiti da tužitelj namiri svoju dospjelu tražbinu do iznosa od 41.141,80 eur (309.982,86 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, iznosa parničnog troška u visini od 36.688,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. veljače 2017. do isplate, i to prodajom ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.951,29 eur, sve u roku od 15 dana. Zahtjev tužitelja preko iznosa od 41.141,80 eur do konačno zatraženog u iznosu od 44.068,54 eur zajedno s tijekom zatražene zakonske zatezne kamate na taj iznos , sud je odbio kao neosnovan (točka III. izreke).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su i potpuno utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema stavku 2. istog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Dakle, pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika jesu da ima dospjelu tražbinu za isplatu, da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, postojanje dužnikove pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika te postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

8.1. Sve te pretpostavke u predmetnom slučaju su ispunjene, pa je sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan kao pod točkom I. i II. izreke, pravilno zaključujući da je tužitelj dokazao da zbog sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predmet koga je nekretnina na koju je usmjeren zahtjev tužitelja a u korist tužene ŽČ, pravni prednik tuženog PČ nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, odnosno da ta pravna radnja pravnog prednika tuženog PČ dovodi do negativne promjene u njegovoj imovini, zbog koje je, a s obzirom na okolnosti slučaja, namirenje tužitelja kao vjerovnika postalo otežano ili čak potpuno onemogućeno - druge vrijednije pokretne i nepokretne imovine pravni prednik tuženog PČ nije imao, a naplata putem mirovine koju je ostvarivao bila bi dugotrajna ili također vrlo otežana.

9. Na pravilnost i zakonitost predmetne presude nije od utjecaja žalbeni navod tuženika da tužitelj s uspjehom ne može isticati tužbeni zahtjev kao što je predmetni, jer je predmetna nekretnina već opterećena založnim pravom u korist Privredne banke Zagreb d.d. u iznosu većem od vrijednosti ½ suvlasničkog dijela sada tuženog PČ, pa da tužitelj njenom prodajom neće moći ni djelomično namiriti svoju tražbinu, jer upisano založno pravo ne isključuje mogućnost zaštite tražbine tužitelja, odnosno to pravno ne sprječava tužitelja da traži pobijanje pravnih radnji kojima je oštećen, a što je u predmetnom slučaju i dokazano.

10. Prema odredbi članka 69. st. 2. ZOO tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika. Tužitelj je svojom tužbom obuhvatio sve sudionike predmetnog pravnog posla, dakle dužnika (pravnog prednika sada tuženog PČ koji je u pravnu poziciju svoga oca stupio kao njegov nasljednik) i treću osobu ovdje tuženu ŽČ s kojom je i u čiju je korit sklopljen predmetni pravni posao - radi se o nužnim i jedinstvenim suparničarima, pa je dovoljno jasno i određeno, da je zahtjev tužitelja usmjeren na onaj dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je bio predmet darovanja, a to je suvlasnički dio ovdje tužene ŽČ.

11. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Dakle, kako je prvostupanjski sud na za ovaj predmet, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali tuženici, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude, pri čemu se navodi da je u odnosu na odluku o troškovima postupka ovaj sud pošao od sadržaja odredbe članka 365. stavak 2. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić