P- 943/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD USPLITU

21 000 Split

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 2. UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja pod 3. ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćniku Ivici Parlovu, odvjetniku u Splitu protiv tuženika GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u OD Matulić i Bilić d.o.o., Split, radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana u nazočnosti tužitelja pod 1. sa punomoćnikom, tuženika sa zamjenicom punomoćnika, na ročištu za objavu dana 14.srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji ad 1, 2 i 3 naspram tuženika i njegovih prednika dosjelošću stekli pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] PAŠNJAK površine 322 m2 ZU 1130 KO [katastarska općina], pa se isti ovlašćuju da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoja ime za cijelo, i to:

– SM, OIB [osobni identifikacijski broj], za 1/3 idealnog dijela,

– UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 idealnog dijela

– ZM , OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 idealnog dijela,

uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i njegovih pravnih prednika, za cijelo.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 5.970,00 EUR na ime parničnog troška dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 800,00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Predmetna parnica pokrenuta je dana 13.ožujka 2023. tužbom uvodno označenih tužitelja protiv tuženika kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju tvrde da je stečena darovanjem i nasljeđivanjem iza oca pok.ŽM koji ju je stekao diobom s braćom I sestrama nakon smrti djeda SM i bake VM koja je oduvijek bila upisana u posjedovnom listu katastarskog operata.Predmetna čestica dio je većeg posjeda zemljišta s kućom prizemnicom površine 83 m2, sve ograđeno starim kamenobetonskim zidom i žičanom ogradom. Tuženik je usprkos navedenom zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog zemljišta s pogrešno upisanim osobama te u svega nekoliko dana započeo s ucjenama prema tužiteljima poduzimajući radnje samovlasti.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] stekao naplatnim pravnim poslom, kupoprodajom 10.08.2022.g. od BM pok. MM i FM pok. MM koji su istu stekli nasljeđivanjem iza svog oca pok. MM, koji je istu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog oca, djeda prodavatelja, pok. MM TM pok. IM (zvan EM), a koji su bili stvarni i zemljišnoknjižni vlasnici i posjednici predmetne nekretnine preko 80 godina. Tuženik je kod sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora izvršio uvid u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Solin, te predmetna nekretnina u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora nije bila opterećena nikakvim teretima, niti pravima trećih osoba. Tuženik je sklopio navedeni kupoprodajni ugovor s prodavateljem zemljišno-knjižnim vlasnikom,koji je ugovor u cijelosti izvršen, a osnovom kojeg je kao pošteni stjecatelj izvršio upis prava vlasništva u zemljišne knjige na svoje ime za cijelo. Predmetna nekretnina dugi niz godina bila je u vlasništvu prodavatelja BM i FM pok. MM, odnosno njihovih pravnih prednika počevši od 1912. kada je upisano vlasništvo na ime DM, potom na ČM, MM te 2005. za ½ svaki na ime FM i BM. Navodi da mu je poznato kako je prednik prodavatelja pok. MM u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] prije 30 godina pokušao regulirati prava prolaza preko predmetne nekrentine sa pravnim prednikom tužitelja pok. ĆM, međutim navedeni put nikada nije proveden preko ove parcele u svrhu pristupa na parcelu tužitelja čest.zem.. 1312/2 upravo zbog protivljenja tadašnjeg stvarnog vlasnika i posjednika predmetne nekretnine pok.MM. Nakon stjecanja predmetne nekrentnine tuženik je bezuspješno pokušao sa tužiteljima dogovoriti formiranje novog puta u zajedničkom interesu, odnosno tuženik je stupio u kontakt sa tužiteljima radi pokušaja dogovora reguliranja pristupnog ( kolnog ) puta u zajedničkom interesu, međutim tužitelji su se oglušili na prijedlog tuženika, a da pritom nisu predložili niti nikakav drugi konstruktivni prijedlog. Tuženiku je osobno poznato kao vlasniku susjednih nekretnina da tužitelji nisu pristupali predmetnoj nekretnini preko 30 godina. Tužitelj je vlasništvo susjednih nekrentina stekao od svojih roditelja, na istima ima zasađene poljoprivredne kulture stabla maslina, čime se sa svojom obitelji bavi još od djetinjstva. Tuženiku je također poznato, prema navodima prodavatelja ( pravnih prednika predmetne nekretnine ) da tužitelji nisu pristupali predmetnoj nekretnini preko 30 godina, jer su poštivali navedenu zabranu, s obzirom da isti nisu bili vlasnici predmetne nekretnine. Otac tužitelja SM, UM i ZM pok ŽM je preminuo 1996. godine, te od tada tužitelji nikada nisu koristili predmetnu česticu tuženika k. č. [katastarska čestica]. Tuženik je svoju nekretninu k. č. [katastarska čestica] djelomično očistio od korova, vidljivo je da tužitelji ne koriste niti svoje čestice k. č. [katastarska čestica], na parcelama tužitelja su još vidljivi ostaci od požara koji su se dogodili 2004 i 2017.g. koji je požar je grubo oštetio njihovu kuću na čestici 1313/2, koja je polusrušena i vidljivo je dugi niz godina napuštena. Nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] sa k. č. [katastarska čestica], koju je kupio u svrhu povećanja maslinika čine fizički povezanu cjelinu, koji maslinik tuženika je uredno redovito održavan, što je vidljivo na terenu. Raniji vlasnici FM i BM nisu bili ometani u posjedu dugi niz godina, jer od strane ŽM nije bilo nikakvog djelovanja poslije spomenute zabrane, odnosno poslije smrti njihovog oca pok. ŽM, jer su nasljednici poštivali tu zabranu.

3.1.U dokaznom postupku sud je izveo sljedeće dokaze :

- pregledana je i pročitana dokumentacija koju su stranke dostavile : izvadak iz zemljišne knjige broj ZU 1130, k. o. [katastarska općina] na dan 13.ožujka 2023., Ugovor o diobi zajednice od 18.studenog 1971.godine“, Ugovor o darovanju od 21.travnja 1981.godine, Rješenje o nasljeđivanju Općinski sud Split broj O - 2294/96, iza smrti pok.ŽM, S [adresa], izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan 10.ožujka 2017., povijesni posjedovni list br.1591, k. o. [katastarska općina], potvrda MUP-a broj 511-12-32-15-1693/2022 od 28.listopada 2022., ugovor o kupoprodaji od 10.veljače 2022.godine, Rješenje o uknjižbi od 18.08.2022.g. Z-33362/2022, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. BM IM, OS Split br.O-1045/2004 (UPP/OS-41/05) od 06.07.2005.g., Rješenje o nasljeđivanju iza pok.TM. IM (zvan EM), OS Split, br. O-178/66 od 24.05.1966.g., povijesni izvod iz katastra zemljišta za PL 159, k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju od 21.travnja 1981., ugovor od diobi zajednice od 18.studenog 1971., presuda Općinskog suda u Splitu broj Psp-132/2022 od 07.ožujka 2025., zapisnik iz predmeta Psp- 132/2022 od 11.listopada 2024. i 19.studenog 2024., povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], nalaz i mišljenje sa dopunom iz predmeta Psp – 132/2022

- proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zdeslava Veiga koji je izradio nalaz i mišljenje BR PR-22/V/25 te dopunu istog

- saslušani su svjedoci NM, CM. AM, ŠM, KM, ŠM i OM te tužitelj pod 1. i pod 2. te tuženik.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

3.3.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva, svaki za 1/3 nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, 322 m2, ZU 1130, k. o. [katastarska općina].

3.4.Među strankama je sporno jesu li tužitelji nositelji neupisanog prava vlasništva sporne nekretnine te može li se isto suprotstaviti upisanom vlasništvu tuženika stečenog temeljem pravnog posla sa upisanim vlasnicima odnosno štiti li tuženika načelo povjerenja u zemljišne knjige.

4. Mjerodavno pravo sadržano je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 81/15 – službeni pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta dalje ZV).

5. Čitanjem pisane dokumentacije sud je utvrdio sljedeće činjenice :

– iz povijesnog izvatka iz katastra zemljišta broj posjedovnog lista 159 za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je VM, ud.SM bila upisan kao posjednik, između ostalih, i na čestici 1315.

– iz ugovora o diobi od 18.studenog 1971. proizlazi da su ŽM pok.SM, RM, pok.SM, LM, žena U, rođena RM, JM, ž. Z rođena RM i ĐM, ž.Borisa rođena RM dogovorno razvrgnuli suvlasničku zajednicu na nekretninama u [adresa] i [adresa] te je ŽM pripala nekretnina 1315, k. o. [katastarska općina] za cijelo.

– iz ugovora o darovanju od 21.travnja 1981. proizlazi da je ŽM svojoj djeci SM, ZM i UM darovao, između ostalih, i nekretninu oznake 1315, k.o. [adresa]

– iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica] razvidno je da je nekretnine oznake 1315 od osnivanja zemljišne knjige bila upisana na DM potom po nasljeđivanju na BM, zatim na MM, nakon njega na FM i ČM te naposljetku na tuženika temeljem ugovora o kuproprodaji od 10.kolovoza 2022.

6. Iz ugovora o kupoprodaji od 10.kolovoza 2022. proizlazi da su BM i FM kao upisani suvlasnici prodali tuženiku nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 322 m2, ZU 161, k. o. [katastarska općina] za iznos od 37.500,00 kn . U članku VII. utvrdili su da predmetna nekretnina predstavlja neizgrađeno zemljište s neosiguranim pristupnim prolazom pješice, bez pristupnog kolnog puta radi čega ugovaraju cijenu od 116,45 kn/m2 što odgovara stvarnoj cijeni s obzirom na objektivne i subjektivne kvalitete zemljišta te se strane odriču prava pobijati ugovor zbog prikrate stvarne vrijednosti ili iz bilo kojeg drugog razloga.

7.Vještak je predmetnu nekretninu pokazanu na očevidu identificirao kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja manjim dijelom betonirani put i većim dijelom neobrađeno neplodno zemljište koje je sa zapada i juga omeđeno žičanom ogradom sa željeznim stupovima sa betonskim temeljem na suhozidu dok je sa istočne strane dijelom omeđeno crvenom bojom na tlu, a sjeverna granice je neobilježena.

8.Prema prikazu katastarskog plana na ortofoto snimci u vještvu može se utvrditi da je nekretnina 1315 prema susjednim česticama i to nekretnini 1311 (južno) te 1310/3 (zapadno) nekretnina 1315 je odijeljena kamenim suhozidom sa žičanom ogradom utopljenom u betonske temelje koja se nastavlja južno uz česticu 1313/2 i dijeli ju od 1311. Nadalje, nekretnina 1315 prema susjednoj nekretnini na sjeveru 1312/2 na terenu nema vidljivih granica. Betonski put proteže se preko čestice 1313/2 na česticu 1315 i završava na njenom središnjem dijelu na koji se nastavlja zemljana površina. Između tih čestica također na terenu nema vidljivih oznaka ikakve granice. U pretežno zapadnom dijelu nekretnina 1315 u naravi je neobrađeno neplodno zemljište. Teren je na predmetom lokalitetu strm te se nagib povećava u smjeru sjevera. Na krajnjem sjeveru, na sjevernom dijelu 1313/2 nalazi se obiteljska kuća tužitelja.

9.Uz suglasnost stranaka sud je koristio i nalaz i mišljenje iz predmeta smetanja posjeda oznake Psp- 132/2022 između parničnih stranaka i to glede prikaza nekretnina koje su omeđene odnosno odijeljene od ostatka kameno betonskim zidom sa žičanom ogradom. Naime, na prikazu mjesta očevida u dopuni nalaz i mišljenja prikazan je opisani zid položen na vanjskim granicama nekretnina 1321/1,1315, 1312/2 i 1313/2 koji time omeđuje te nekretnine kao cjeline i kao takvu ju odvaja od ostalih susjednih nekretnina.

10.S obzirom na navedeno, jedini pristup nekretnini 1315 s južne odnosno istočne strane jest zapravo ovaj betonski put koji se nalazi na 1313/2, a sa sjeverne strane od čestice 1312/2. Drugim riječima, jedini pristup nekretnini 1315 jest preko nekretnina koje se nalaze u ograđenom obuhvatu.

11.1.Svjedokinja KM iskazala je da se je doselila u Kučine 1983. od kada zapravo poznaje oca tužitelja ŽM. Njena kuća se nalazi u blizini predmeta spora, zapadno na čest. zem. [katastarska čestica]. Tako joj je poznato da je pok.ĆM 1985. gradio zid oko svoga posjeda. Tu je već bio stari suhozid, a ovim radnjama je ĆM, prema njenom mišljenju, htio zaštititi granicu od propadanja. Prilikom gradnje, ona mu je omogućila korištenje vode za potrebe gradnje. Također, 80-tih godina prošlog stoljeća ĆM je asfaltirao put, nitko mu to nije branio pa ni MM.

11.2.Nadalje je navela da HM, stric njenog supruga, upravo ispod zida ima zemlju na kojoj je bio stari vinograd koji je 90-tih izgorio nakon čega je tu posadio masline te su mu ona i suprug pomagali u sadnji maslina. MM je također imao na ovom lokalitetu zemlju koju je prodao njenom pok.svekru PM i njegovom bratu SH. Navela je da joj nije poznato da bi postojao ikakav sukob između MM i ŽM u vezi te zemlje niti joj je poznato da bi postojao ikakav dogovor vezan uz izgradnju grobnice. Da je postojao ikakav sukob, onda bi se to znalo jer je malo mjesto i svatko svakoga poznaje. Navela je da sa tuženikom nije u dobrim odnosima jer tuženik svojata tzv.Jurkov prolaz koji je njeno vlasništvo. Tuženika da je vidjela na predmetu spora kad je bio doveo neke ljude i izrezao žičanu ogradu koja se nalazi na zidu predmeta spora.

12.1.Svjedok ŠM iskazao je da na predmetnom lokalitetu živi od rođenja (1974.) tako da ima neposredno saznanje da je prednik tužitelja gradio zid kako bi omeđio svoj posjed odnosno, konkretno je popravljao već postojeće stare suhozide. Na taj zid stavio je i jednu žičanu ogradu. Pored toga, ŽM je i betonirao uzdužni put preko svoje parcele s obzirom da se radi o uzbrdici, a sve kako bi se moglo lakše tu doći sa autom. Betonirani put se završava na predmetnoj čestici jer nije više nije bilo potrebe za betoniranjem budući se tu nalazi ravni dio koji se služio kao okretište. Od završetka tog betoniranog puta pa do kuće tužitelja ima jedno 20-tak metara. Nakon završetka tog betoniranog puta u nastavku je bio put kojeg je ĆM napravio i kojim je dolazio do kuće. Poznato mu je da je ĆM tu planirao živjeti i držati životinje, a kuća je bila izgorjela u požaru 2017.godine.

12.2.Naveo je da mu je MM daljnji rod, a poznata su mu i njegova djeca te pojašnjava da je MM tu također imao zemlju koju je kasnije prodao UH te PM. Radi se o čestici oznake 1316, a zapadno od koje se nalaze čestice u vlasništvu svjedoka ( č.z.1321/2, 1319, 1284…). Posvjedočio je da MM i ZH nikada nisu bili ni u kakvoj zavadi ili sporu vezano za zemlju na ovom području. Tuženika da također poznaje, u normalnim su odnosima te mu je bio dopustio da prođe preko njegove parcele kako bi došao do svojih maslina. Naveo je da nitko nije ometao ĆM gradnji zida niti da je MM ikad zabranio ĆM da betonira put preko predmeta spora, a ni UH ni GH. Na predmetu spora nije nikada vidio ni MM ni njegovu djecu. Tuženika također nije viđao na predmetu spora, ali ga jest viđao u njegovim maslinama koje su do ograde.

13.Svjedok ŽH također je naveo da u [adresa] živi od rođenja ( 1973.g.) te da o predmetu spora ima neposredna saznanja. Iskazao je da je čak i sam sudjelovao odnosno pripomagao ĆM u utvrđivanju postojećih suhozida, radilo se o periodu negdje između 1988.- 1991. Pokojni ĆM je želio popraviti postojeće stare suhozide nakon čega je na njima stavljeno malo betona kako bi se mogao staviti stup za ogradu, a potom i ograda. Nakon toga je krenuo sa obnovom kuće, a potom i sa betoniranjem puta koji se proteže uzdužno preko uzbrdice i upravo je to bio razlog betoniranja kako bi se omogućio pristup malim autima. Navedeni betonirani put je završen do jednog ravnog dijela jer više nije potrebe da se zemlja dalje asfaltira. MM mu je poznat, ali ga nikada nije viđao da bi dolazio na predmet spora niti da bi pravio ikakve probleme ŽM kada je poduzimao ove radnje na terenu. MM je tu imao zemlju koju je prodao G, a jednako tako nikada ni oni nisu ĆM pravili nikakve probleme vezano uz među niti vezano uz parcelu koja je predmet spora. Cijeli posjed ŽM bio je omeđen sa suhozidima koji su samo obnovljeni s obzirom da su bili već poprilično stari. Tuženika da nikada nije vidio da bi dolazio na predmet spora niti mu je poznato da bi postojao ikakav dogovor između MM i ŽM, a vezano uz izgradnju grobnice od strane ĆM a u zamjenu za nekretninu koja je predmet spora. Posebno upitan naveo je da predmetna čestica u naravi predstavlja dio betoniranog puta, a djelomično se tu nalazi i zelena vegetacija, nekakva trava. Ispod kuće Ž da se nalazi zelena površina, a u donjem dijelu da se nalaze masline koje tužitelji obrađuju te im on ponekad zna pomoći.

14.1.Svjedok NM iskazao je da živi u [adresa] od rođenja te su mu vrlo dobro poznate sve mjesne prilike sumještana jer je jedan duži period 1968. -1980. godine bio predsjednik mjesne zajednice. Tada je važilo pravilo da bi se sumještani u slučaju postojanja ikakvog spora vezano uz zemljište i imovinskopravne odnose prvo obraćali mjesnoj zajednici čije mirovno vijeće bi pokušalo riješiti taj spor. Tako posvjedočuje da u odnosu na parcelu koja je predmet spora nije bilo nikakvog spora nikada po pitanju čije bi to bilo vlasništvo. Tu parcelu zajedno sa okolnim parcelama, i to ove koje se protežu u pravcu sjevera juga te u istočno dijelu kupio je SM pok. V, djed od tužitelja. Tada je sa sjeverne strane tog posjeda, danas bi to bilo iznad kuće tužitelja, bio jedan prilaz odnosno put, a nije bio baš funkcionalan jer je neki mještanin tu posadio smokvu. Što se tiče MM, on je svoju zemlju koju je tu imao prodao braći GH, UH i GH. UH je često tu dolazio i zapravo je s njim imao uredan kontakt. 80-tih godina prošlog stoljeća sin SM, ŽM odlučio je omeđiti svoj posjed tako da je na postojeći stari suhozid postavio stupove koje je povezao žicom. Time je razdijeljen posjed u odnosu na susjedne parcele VH. Nikada nikakvog problema tu nije bilo niti od strane UH niti od strane MM. U odnosu na ovaj dio parcele gdje se nalazi betoniran odnosno asfaltirani put, taj put je u cijeloj dužini asfaltirao 80-tih godina ŽM s obzirom da se radilo o strmom području te bi kiše znale raditi odron koji bi se morao ponovno nasipati zemljom pa je ĆM odlučio taj problem riješiti betoniranjem. ĆM nitko nije branio gradnju ovog betonskog puta u ovoj posljednjoj etapi puta koja se nalazi na predmetu spora- Taj put završava na dijelu gdje se pojavljuje jedan ravni plato te kako u odnosu na taj nastavak nije postojala opasnost od erodiranja tla to nije bila potreba da se vrši daljnje betoniranje. Na tom platou ĆM bi parkirao vozilo kada bi dolazio na svoj posjed. Kuća Ž se nalazi na sjevernom dijelu, sagrađena je prije II.svjetskog rata te je bila dva puta obnovljena, jednom rata, drugi put nakon požara.

14.2.Nema saznanja da bi između MM i ĆM postojao ikakav dogovor između predmeta spora niti da bi ĆM obećao ikakvu gradnju grobnice BH. U to vrijeme su baš BH i on (svjedok) izvršili zamjene dijela svojih parcela tako da je bio u dobrim odnosima s njim radi čega smatra da bi mu sigurno bio rekao da je takvo nešto dogovorio sa ĆM. Što se tiče parcela koje je UH kupio od BH do istih se pristupalo takozvanim Jurakovim prolazom koji se nalazi zapadno od predmeta spora te je to zapravo jedini put kojim se moglo doći na čestice UH. MM i njegove sinove nikad nije vidio da bi dolazili na predmetnu parcelu. Na koncu je naveo da tužitelji nikad nisu napustili predmet spora.

15.Svjedokinja AM, supruga tuženika posvjedočila je da je njen pok.svekar MH, očuh njenog supruga, godine 1980. kupio od MM parcele 1310/3, 1316 i 1311 te od svog brata GH parcelu gdje se nalazila stara kuća te još sitnije parcele blizu kuće. Ona i suprug kupili su parcelu ispod ceste i započeli sa gradnjom nove kuće. Sve navedeno nalazi se u blizini predmeta spora jedno 150m zračne linije sjeveroistočno. Kako je svekar zapravo odmah počeo obrađivati svoje parcele tako je ona sa suprugom često dolazila. Sredinom 80-tih godina krave i bikovi su se počeli spuštati sa Mosora te je to bio razlog zašto su ljudi htjeli dizanjem zidova zaštiti svoju imovinu. Tako je UH u dogovoru sa susjednom ŽM počeo graditi zid i to na način da su utvrdili postojeći suhozid tako da su postavljeni stupovi i žica. Dok se navedeni zid gradio ĆM je započeo sa gradnjom betonskog puta uz taj zid uz granicu sa Lovrinom parcelom. Taj put je u gornjem dijelu ulazio u čest 1315 koja je bila čest od MM koji je kada je za to saznao zabranio daljnje radove na tom putu. Što se tiče zida koji je razgraničio parcelu 1315 od 1316 i 1311 MM u odnosu na navedeno nije bio zainteresiran već je primarno bio fokusiran na ovaj put koji mu je počeo ulaziti u parcelu. S obzirom na navedeno između MM i ĆM započeti su pregovori te je postignut jedan dogovor da bi ĆM mogao nastaviti put ukoliko plati dovršetak radova na grobnici. Međutim, kako navedeno ĆM nije ispoštovao, priča je tu stala te ĆM više nije poduzimao nikakve radnje daljnjeg betoniranja puta, dakle zapravo je time poštovao zabranu MM i time priznao njegovo vlasništvo 1315. B je i dalje prolazio usprkos zabrani s tim da je mogao pristupiti i vatrogasnim putem sa sjeverne strane. Sve ovo navedeno zna jer se radi o malom mjestu i svi susjedi su o tome govorili ( susjeda M, F, Tvećina ih je preminula jer se radilo o stariji osobama), a i sama je sama tu često dolazila. 1996. godine ĆM je umro. U međuvremenu je bilo više požara. Nasljednike ĆM nije viđala da bi tu ikada dolazili, radilo se je o zapuštenom terenu i izgorenom kućom. Na dnu odnosno na jugu ovog asfaltiranog puta nalaze se dva stupa koja su povezana lancem i pretpostavljam lokotom. Uz te stupe nalazi se jedna staza kojom su ljudi slobodno prolazili pa tako i ona. Suprug i ona odlučili su se na kupnju parcele 1315 s tim da su prethodno detaljno provjerili sve papire, a također su zatražili i od odvjetnika da provjeri iste, tako su pregledali zemljišne knjige, katastar te smo razgovarali sa nasljednicima MM, EM i FM. Nakon što su se uvjerili da su papiri u redu te su im nasljednici MM pokazali rješenje o nasljeđivanju u kojem je ista bila jasno naznačena te su im na terenu pokazali parcelu, odlučili su se istu kupiti. Nakon toga javili su se tužitelji sa tvrdnjom da je ta parcela njihova. Istaknula je da isti nikad nisu rekli obitelji MM da bi to bilo njihovo, a kako je njihov otac ĆM stao sa daljnjim asfaltiranjem puta, time je nedvojbeno priznao da je to vlasništvo MM. Suprug se je sa tužiteljima pokušao dogovoriti te predložio da im oni ustupe odnosno daju pravo korištenja ovoga puta do njihove parcele 1316, a da bi on zauzvrat dozvolio daljnje asfaltiranje puta. Danas, s obzirom na spor, nemaju pristupa predmetu spora, prije su koristili tzv.Jurakov prilaz koji je u biti jedna uska ulica, neadekvatna za prolaz vozila, ali su upisani vlasnici zabranili prolazak. Druga mogućnost pristupa je nekretnini 1316 i 1311 je betonski put. Nitko nije osporavao granice parcele 1315 sa zapadne strane, s tim da je uz parcela 1315 zapadno parcela 1310/3 koja je njihovo vlasništvo. Posebno upitana navela je da su predmetnu parcelu kupili za oko 10.000,00 EUR,a u trenu kupnje je bila obrasla odnosno zarasla kao i sve okolne parcele, a nakon kupnje suprug je doveo geometra te su krenuli parcelu čistiti.

16.Svjedokinja FH iskazala je da se je 1990. po udaji za BM doselila u [adresa]. Tad je čula da je između svekra MM i ŽM bio postojao nekakav dogovor da bi mu MM ustupio predmetnu parcelu, a da bi ĆM zauzvrat mu izgradio grobnicu budući se bavio građevinskim radovima. Međutim, nikada nije došlo do realizacije navedenog dogovora. Predmetna parcela je zapravo zapuštena, a koliko se može sjetiti radilo bi se o širem šumovitom području. Nije je obrađivao niti pok. svekar, a niti njen suprug i njegov brat. Navela je da otprilike zna gdje odnosno na kojem lokalitetu se nalazi, ali nije sigurna da bi točno na terenu znala pokazati koja je to parcela. Gospodin AM im se bio obratio, došao je kod njih kući iskazavši želju da bi kupio tu parcelu da bi mogao doći do svoje parcele. Tako su mu je njen suprug i njegov brat FM prodali, ali nisu izlazili na teren, niti su mu istu pokazali u naravi. Nadalje je iskazala da između MM i ĆM nije postojao nikakav sukob, dapače njen svekar je izuzetno cijenio ĆM. Gospodin ĆM je bio iznenada preminuo, grobnicu je kao i ostale na mjesnom groblju sagradila Općina, a koje troškove su oni snosili. U odnosu na betonski put ističe da nema apsolutno nikakvog saznanja u odnosu na isti niti je li MM zabranio, niti je li dozvoljavao asfaltiranje istoga jer je sve jednostavno prekinuto smrću ĆM. Posebno upitana navela je da koliko ona zna da im se nitko prije nije obraćao za interesom za kupnju predmetne parcele te da joj je zapravo žao što im se nitko od obitelji ŽM nije obratio u vezi te parcele jednako kao što joj je žao što se njen suprug i njegov brat nisu I obratili u smislu ponude za otkup.

17.1.U stranačkom iskazu tužitelj pod 1. SM naveo je da njemu i braći otac ĆM ugovorom o darovanju 80-tih godina prošlog stoljeća na predmetnom lokalitetu darovao oko 3800 m2, što obuhvaća i spornu parcelu 1315, uz koju se nalazi 1313/2 koja se nalazi sjeverno od sporne, 1313/2 koja se nalazi istočne od sporne i na kojoj se na sjevernom dijelu nalazi kuća koja je sagrađena ima stotinjak godina te od čest. zem. [katastarska čestica] koja se nalazi južno od sporne 1315, točnije iza 1316. U tom trenutku navedeni posjed bio je omeđen zidom i tako odijeljen od ostalih parcela. Kasnije je na zid stavljena žičana ograda. Također, na terenu postojao je i utabani put koji je netom kasnije i betoniran. Radi se o putu koji se proteže uz istočni dio čest 1313/2 i nastavlja se na čest zem 1315 gdje na pola čestice prestaje. Danas se taj dio koristi za okretanje vozila, jednako kao i prije, a od kraja tog betoniranog dijela puta nastavlja se zemljani utabani put do kuće koja se nalazi sjeverno od iste. Dakle, već od 80-tih g. sve te nekretnine zajedno sa spornom jasno su omeđene kao jedinstven posjed. Otac je predmetnu nekretninu, zajedno sa ostalima, naslijedio od svoje majke, a tužiteljeve pok. bake VM koja ju je pak naslijedila od supruga SM ( preminuo 40-tih godina prošlog stoljeća). U odnosu na neke sredili su zemljišnoknjižno stanje, u odnosu na neke ne, budući je krenula kat.izmjena na terenu te planiraju u tom postupku srediti i ostatak zemljišnoknjižnog stanja. Na južnom dijelu ovoga posjeda nalazi se odnosno ranije je bila kapija a danas je lanac, i to ima možda jedno 20-ak godina, a čiji ključ imaju isključivo on i moja braća.

17.2.Što se tiče načina korištenja opisao je da se na 1321/1 nalaze masline koje je otac posadio 80-tih godina, na 1313/2 se nalazi kuća sa okućnicom te predmetni put, a spomenuti lanac se nalazi na južnom dijelu te čestice, na 1312/2 se nalazila borova šuma koja je izgorjela, na t 1315 se je nalazio, a i dan danas se nalazi put u istočnom dijelu, a u zapadno dijelu je bila neka voćka s tim da se stanje na terenu čistilo koliko se moglo, ali ne bi ga okarakterizirao kao zapušteno.

17.3.Otac ĆM nikad nije bio u sukobu sa MM pa niti u vezi č.z.1315. Njegova djeca, EM i FM nikad im se nisu obraćali vlasničkim zahtjevima i pretenzijama glede č.z.1315, a kada ih je upitao zbog čega su prodali nekretninu tuženika da su odgovorili da su to učinili jer je opasan. O samoj kupoprodaji su saznali do tuženika koji im se po kupnji obratio obavijestivši ih da je od sada on vlasnik navedene čestice, ali da je voljan im istu vratiti ukoliko mu daju u vlasništvo put preko njihove parcele 1313/2 kako bi mogao doći do svoje parcele 1316 koja se nalazi zapadno od puta. Na navedeno nisu pristali jer su smatrali da je čest. 1315 njihovo vlasništvo. Nekretnina oznake 1316 jeste vlasništvo tuženika, stekao ju je od svoga očuha pok. UH, na istoj se nalaze masline koje je UH obrađivao. Nekretnina 1315 u odnosu na nekretninu 1311 odijeljena je spomenutim zidom, jednako kao što je čest 1313/2 od čest 1316 i 1311 (koja pripada tuženiku) odijeljena također zidom. Predmetni zid postavljen je na postojeći stari suhozid koji je omeđivao posjed kako je opisao. U vrijeme te gradnje nitko nije, ni UH, ni MM nije imao nikave primjedbe ni prigovore. Sama gradnja je trajala oko pola godine. Otac ĆM je navedene zidove podigao na postojeći suhozid jer je htio oformiti jednu malu farmu sa životinjama i htio osigurati da životinje nigdje ne bježe. Otac je put betonirao s namjerom da završi tu gdje je i danas njegov kraj jer nije želio dalje vršiti betonizaciju puta koji je vodio do kuće. Taj dio je betoniran jer se radilo o vrlo strmom terenu kojeg je kiša ispirala te ga je bilo potrebnoj betonirati kako bi vozila mogla pristupiti. Na posljednjem dijelu puta prema sjeveru nalazi se jedan plato za parkiranje i okretanje vozila te više nije bilo potrebe da se daljnji put do kuće betonira, a sama kuća se nalazi jedno 10,15-ak m udaljena od završetka ovoga puta i navedenoga platoa.

17.4.Tuženik nikad nije pristupio ovom posjedu, uključujući i spornu česticu sve od trenutka kada je ispilao žicu 2022. radi čega su zvali policiju i pokrenuli postupak smetanja posjeda. Tuženik zapravo ni na koji način ne može pristupiti čest. 1315 upravo zbog postojećih zidova i žice, jedini pristup je kroz " ulaz" koji se nalazi južno od iste na kojem se nalazi lanac sa katancem.

18.Saslušan kao parnična stranka tužitelj pod 2. UM suglasio se sa svime što je tužitelj pod 1.iskazao dodatno navevši samo ti da je razlog zbog čega betonski put završava na dijelu 1315 jest i to da u daljnjem nastavku na čest 1312/2 postoje skale koje vode do dvora ispred ulaza u kuću koja se nalazi na 1313/2. Kako je otac imao u planu oformiti farmu na navedenom posjedu nije želio vršiti daljnju betonizaciju više nego je potrebno kako životinje ne bi se morale kretati po asfaltu. Tim betonskim putem nitko nikada nije prolazio osim moje obitelji pa niti planinari. Posebno upitan iz kojeg razloga nisu pokrenuli postupak uknjižbe u odnosu na spornu nekretninu ranije nego tek 2023.nakon kupnje tuženika pojasnio je da nisu ni ostale parcele koje su u obuhvatu njihova posjeda zemljišnoknjižno sređene u potpunosti te da su čekali provedbu postupka katastarske izmjere.

19.1.Saslušan kao parnična stranka tuženik GM iskazao je da je on vlasnik čest 1310/1, 1311 , 1316 i 1315. Dio navedenih nekretnina je stekao nasljeđivanjem iza pok. očuha UH koji je preminuo 2018. g. UH prve tri navedene čestice kupio od pok. MM, a on je 2022. godine spornu 1315 kupio od njihovih sljednika, djece EM i FM. Prije nego što se odlučio na kupnju detaljno je provjerio sa svojom odvjetnicom zemljišnoknjižno i katastarsko stanje, kako sadašnje, tako i povijesno. Tako su utvrdili da su na nekretnini 1315 još od 1881. godine kao vlasnici upisani obitelj MM. Iz povijesne katastarske dokumentacije utvrdio je na navedenoj nekretnini kao posjednik prvo bila upisana baka tužitelja pok. VM, nakon toga je izvršena promjena posjeda na E, a danas je on upisan kao posjednik i kao vlasnik te nekretnine. Osim provjere te dokumentacije, bio je i na terenu, ali nije pristupio baš na samu česticu. Razlog je bio jer je trebalo ići okolo, a kako ista graniči sa njegovom nekretninom 1311, 1310/3 tako je vidio zajedno sa prodavateljima čest. 1315 koju su mu je pokazali. U tom trenutku čest. 1315 je bila obrasla, na terenu je postojao betonski put koji je naprasito prekinut na dijelu 1315.

19.2.Poznato mu je s obzirom da je živio u [adresa] od 80-tih godina da je taj put betoniran negdje 80-tih g. Jednako tako, na terenu je tada (80-tih) bio suhozid koji je dijelio 1315 od njegovih sadašnjih nekretnina, a u trenutku kupoprodaje na terenu je bio suhozid, a na suhozidu bila je žica. Što se tiče ovog betoniranog puta, naveo je da mu je poznato da je između ranijeg vlasnika 1315, MM i pok. ŽM postojao jedan usmeni dogovor da ĆM uredi grobnicu MM, a on će mu zauzvrat ustupiti tu nekretninu radi izgradnje puta do kuće ŽM. ŽM je uistinu betonirao put, ali nije ispoštovao svoju obvezu radi čega mu je MM zabranio daljnje betoniranje i to je razlog zbog čega put nije betoniran do kraja odnosno do kuće ĆM već je prekinut na čest.1315.Kako pok. ĆM nije izvršio svoju obvezu to je sin pok. EM uplatio klesaru D potreban iznos radi čega je pok. EM stopirao sve daljnje radove u vidu betoniranja puta na 1315 te je zabranio pok. ĆM da poduzima ikakve čini na nek.1315. Tuženik je izričito naveo da radi navedenog EM nikada nije prenio vlasništvo 1315 pok. ĆM. Saznanje o svemu navedenom da crpi od očuha UH.

19.3.Posebno upitan s obzirom na povijesni katastarski upis bake tužitelja, naveo je da ih nije prije kupnje kontaktirao jer nije bilo razloga a s obzirom da su kao vlasnici bili upisani sljednici knjižnog vlasnika MM. Nakon što je realizirao kupoprodaju sa FM i EM te se upisao u zemljišne knjige kontaktirao je tužitelje te im dao prijedlog da mu daju na korištenje dio puta na njihovoj čest 1313/2 kako bi lakše mogao pristupati svojim nek. 1316,1311 i 1310/3, a on bi im zauzvrat bio dao 1315 u dijelu u kojem se nalazi put kako bi mogli nastaviti taj put te istočni dio od toga puta. Ovo sve iz razloga što je do svojih parcele ranije dolazio jednim zapadnim putem preko čest. 1310/4, ali su mu u međuvremenu novoupisani vlasnici zabranili korištenje toga puta za kojeg sam je smatrao da predstavlja jedan javni put, doduše relativno uzak. Tužitelj na prijedlog nisu pristali nakon čega je Nakon navedenog skinuo je žicu sa zapadne i južne strane prema njegovim nekretninama i krenuo sa čišćenjem terena na 1315. Nakon što je sve očistio i pokosio pozvao je geometra da ucrta granice te su ga tada tužitelji tužili za smetanje posjeda. Prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev je prihvaćen, s tim da je izjavio žalbu. Radi navedenog zastao je sa daljnjim posjedovnim radnjama. Kako su tužitelj sami počeli poduzimati posjedovne radnje, zvao je policiju i pokrenuo postupak smetanja posjeda u 2023. godini koji je još u tijeku.

19.4.Što se tiče načina korištenja ovih nekretnina koje je naslijedio od očuha na istima je 80-tih bio zasađen maslinik koji je u međuvremenu 2 puta izgorio te su svaki put nastojali obnoviti šta je više moguće. Navedene masline je obrađivao očuh, a zajedno s njim i on. Nakon što je pok. MM stopirao daljnje betoniranje nikada više nikoga nije viđao na toj parceli niti prednika tužitelja niti MM. Tužitelje da nikad vidio da bi dolazili na predmetnu česticu niti na ove druge za koje navode da predstavljaju njihov posjed. Njihova kuća je u požaru stradala te i dan danas nije niti opožareni materijal uklonjen.

19.5.Posebno upitan naveo je da suhozid sa žicom koji dijeli nekretninu 1315 i 1311 nije iste visine zbog konfiguracije terene, ali se otprilike visina kreće od 20-80cm, na njemu se nalazi betonska kruna koja je dijelom utopljena u suhozid visine jedno 5-10 cm na kojoj kruni se nalazi ograda visine jedno 1,80m.

20.1.Saslušani svjedoci KM, ŠM, ŽH te TH suglasno su svjedočili o posjedovanju predmetne nekretnine od strane prednika tužitelja, potom i samim tužitelja, Detaljno su opisivali posjedovne radnje kojima je otac tužitelja još 80-tih godina učvrstio granice svoj posjeda unutar kojeg se nalazi i predmeta nekretnina, čemu su i neposredno svjedočili. Radi se o lokalnim mještanima koji žive u blizini predmeta spora i to dugi niz godina te su upoznati sa mjesnim odnosima, osobito NM koji je dugi niz godina ( 1968. -1980.) bio predsjednik mjesne zajednice. Stoga sud prihvaća njihove iskaze kao vjerodostojne i životne te zaključuje da je pok.ĆM bio u posjedu predmetne nekretnine zajedno sa ostalim nekretninama (1312/2, 1313/2 I 1321/1) unutar ograđene cjeline na terenu.

20.2.Trag posjeda proizlazi i iz povijesnog posjedovnog lista u kojem je baka tužitelja VM bila upisana kao posjednik, a jednako tako iz dokumenata i to ugovora o diobi iz 1971. te ugovora o darovanju iz 1981. po kojima je jasno je da je obitelj VM navedenu nekretninu smatrala svojom imovinom.

20.3.Nadalje, sud prihvaća iskaze svjedoka i u dijelu u kojem iskazuju da pok.ŽM nitko nije ometao u posjedovanju pa niti kad je stavljao žičanu ogradu na stare suhozide ogradivši time svoj posjed, niti mu je itko te radnje branio pa niti BH koji je na predmetnom lokalitetu u neposrednoj blizini imao zemlju koju je prodao predniku tuženika.

20.4.Nitko od svjedoka nije viđao prodavatelje EM i FM, a niti njihovog prednika da bi dolazili tu i koristili tu nekretninu, dok je i svjedokinja FH, supruga BM navela da tu zemlju nisu niti njen svekar MM niti njen suprug EM i brat mu FM obrađivali,a ona sama da ne bi točno znala pokazati istu već otprilike poznaje samo širi lokalitet gdje se nekretnina nalazi.

20.5.Ukoliko se je uistinu radilo o nekretnini u vlasništvu MM kako to tvrdi tuženik onda bi bilo logično da je isti reagirao kao vlasnik kada je ŽM žičanom ogradom jasno razgraničio svoj posjed zajedno sa č.z.1315 i to još 80-tih godina prošlog stoljeća na taj način kompletirajući svoje nekretnine u jedinstvenu cjelinu kojoj se ne može pristupiti preko susjednih nekretnina.

20.6.Utoliko i navodi tuženika o možebitnom izjalovljenom dogovoru između MM i ŽM uslijed čega da je MM zabranio prolazak i daljnje betoniranje nemaju životno uporište. Ujedno nitko od saslušanih sumještana nije iskazivao da bi postojao ikakav sukob ili svađa između MM I ŽM pa niti u vezi ove nekretnine, a svjedokinja FH iskazala je da je njen svekar izuzetno cijenio ĆM i da među njima nije postojao nikakav sukob.

20.7.Slijedom navedenog sud utvrđuje da je pok.ŽM nedvojbeno bio u posjedu nekretnine č.z.1315 80-tih godina prošlog stoljeća te da je taj posjed imao karakteristike samostalnog posjeda koji je nastavljen od strane njegove djece, tužitelja pod 1., 2 i 3. čime je održan kontinuitet posjeda u narednih 20 godina, a i traje dan danas.

20.8. Odredbom članka 159.st.3.ZV-a propisano je da samostalni pošteni posjednik nekretnine stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Primjenom utvrđenog činjeničnog stanja na izloženu normu sud zaključuje da su tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine samostalnim posjedovanjem uračunavajući i posjed prednika ŽM, protekom 20 godina počevši od 80-tih godina prošlog stoljeća.

21.1. Preostaje za utvrditi je li tuženik valjano stekao utuženu nekretninu po osnovi pravnog posla sklopljenog sa upisanim vlasnicima, braćom FM i BM, djecom MM odnosno uživa li zaštitu povjerenja u zemljišne knjige s obzirom na izvanknjižnog vlasništvo tužitelja.

21.2. Odredba članka 122. ZV-a sadrži sljedeće :

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

21.3. Za istaći je da dobra vjera ne postoji ako su postojale okolnosti koje bi prosječno pažljivog kupca upozorile da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Po stavu ovog suda manifestirani odnosno vidljiv posjed treće osobe jedna je od najvažnijih takvih okolnosti.

21.2.Naime, tuženiku kao vlasniku susjednih nekretnina nije moglo ostati nepoznato da prodavatelji nisu dolazili na predmetnu nekretninu, uostalom to je potvrdio i sam prodavatelj BM ( iskaz u Psp-132/2022 na zapisniku od 19.studengo 2024.) kada je naveo da njegova obitelj nije obrađivala tu zemlju niti je na nju dolazila, a isto je potvrdila i njegova supruga svjedokinja IH.

21.3. Nadalje, prodavatelji nisu tuženika uveli u posjed predmetne nekretnine. Naime, iako je tuženik tako tvrdio navedeno demantira iskaz IH koja je navela da je sam tuženik došao kod njih kući sa prijedlogom za kupnju sporne nekretnine na što su EM i FM pristali, ali nisu izlazili na teren niti su tuženiku prodanu nekretninu pokazali na terenu.

21.4. S druge strane, činjenično stanje na terenu ukazuje da je sporna nekretnina ograđena starom žicom te je dio kompleksa, istoj se ne može pristupiti zasebnim prilaznim pješačkim niti kolnim putem, a što tuženiku također nije moglo ostati nepoznato, osobito imajući u vidu čl.VII.ugovora o kupoprodaji. Dakle, stanje na terenu jasno ukazuje da bi sporna nekretnina bila sastavni dio jednog posjeda, a što tuženiku kao dugogodišnjem vlasniku susjednih nekretnina nije moglo ostati nepoznato i to ne samo u današnjem stanju već i glede činjenice da je taj posjed zajedno sa spornom česticom tako omeđen već desetljećima.

21.5. Navedeno činjenično stanje jasno ukazuje na postojanje faktičnog posjeda treće osobe te isti kada je vidljiv na terenu predstavlja upozoravajuću okolnost koja kompromitira dobru vjeru kupca. Dakle, činjenica da je sporna nekretnina unutar ograđenog posjeda jest okolnost koju tuženik nije smio ignorirati osobito kraj okolnosti da mu (tuženiku) je bila poznata (i) činjenica (iskaz tuženika) da je u povijesnom dijelu katastra bila upisana kao posjednik baka tužitelja kao i ( ii) činjenica da su tužitelji vlasnici ostalih nekretnina unutar ograđenog posjeda (nakon kupnje im obratio radio regulacije pristupnog puta preko njihove parcele unutar kompleksa do kupljene nekretnine) .

21.6.Dakle, u situaciji kada postoje okolnosti koje ukazuju :

- da faktično stanje nekretnine snažno ukazuje na posjed treće osobe

- da se sporna nekretnina nalazi unutar jedinstvenog ograđenog posjeda kojeg čine i druge nekretnine za koje tuženik kao kupac zna da su vlasništvo tužitelja

- kada prodavatelji priznaju da nisu koristili česticu niti su na nju dolazili

- da tuženik kao kupac nije uveden u posjed od strane prodavatelja

- da je tuženiku kao kupcu bilo poznato da je na prodanoj nekretnini kao posjednik svojedobno bio upisan prednik tužitelja,

tada je jasno da je tuženik s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada prodavateljima odnosno da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Slijedom iznijetog tuženik kao nesavjesni kupac ne uživa zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige u smislu članka 122. ZV-a pa se ne može pozivati na valjano stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla sa uknjiženim vlasnicima budući su postojale okolnosti koje su upućivale da isti nisu stvarni vlasnici.

21.7.Slijedom navedenog budući su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja nastupile, i to prije kupnje nekretnine od strane tuženika kao nesavjesnog kupca to je sud, primjenom odredbi čl.159.st.3. I 122.ZV- a prihvatio tužbeni zahtjev.

22.1. Odluka o trošku donijeta je temeljem odredbe čl.154.st.1. I 155. ZPP-a te Tarife o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23, 107/25, dalje OT) te je tužiteljima priznat parnični trošak u iznosu od 5.970,00 EUR koji se sastoji od troškova :

– odvjetničkog zastupanja ( Tbr.7.t.1. Tbr.8.t.1., Tbr. 9.t1. I t.7., Tbr 40. I Tbr 54 OT) : trošak sastava tužbe, podneska od 07.srpnja 2025., podneska od 27.siječnja 2026. I 14.svibnja 2026., trošak pristupa na ročišta od 26.rujna 2025., 21.siječnja 2026., 09.ožujka 2026., 05.svibnja 2026. I 08.lipnja 2026. , svaka radnja po 300 bodova odnosno ukupno 2.700 bodova što iznosi 5.400,00 EUR

– trošak na ime predujma vještačenja – 320,00 EUR

– zatraženi trošak pristojbe na tužbu 250,00 EUR (pristojbena obveza iznosi 364,45 EUR).

22.2.Za više zatraženo za daljnji iznos od 800,00 EUR zahtjev za naknadu troška je odbijen kao neosnovan.

U Splitu, dana 14.srpnja 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnici tuženika

-u spis