Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10459/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe Izvor Ploče d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe FN, zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. točke 7. i stavka 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19., 84/21., 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-1599/2023-8, od 14. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. točke 7. i stavka 2. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koja se okrivljenicima stavlja na teret, na način kako je opisano u činjeničnom opisu u optužnom aktu, po propisu nije prekršaj, jer u činjeničnom opisu istog nedostaje naziv i odredbe posebnog propisa koje bi okrivljenici povrijedili, odnosno iz istog ne proizlaze sva bitna obilježja prekršaja.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz njenog sadržaja.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenici optužuju, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

7. Naime, okrivljenicima je optužbom bilo stavljeno na teret, da bi dana 01. rujna 2023. godine inspekcijskim nadzorom na lokaciji javnog isporučitelja Izvor Ploče d.o.o. sa sjedištem u [adresa] uvidom u Izvještaj o ispitivanju i vizualnom kodiranju odvodnog sustava, br. 86-IP2-2023-302-10.08.2023. izrađenim od tvrtke Ante-inženjerstvo d.o.o., bilo utvrđeno da je građevina za javnu odvodnju otpadnih voda u ulici Andrije Kačića Miošića oštećena što dovodi do otjecanja komunalnih otpadnih voda u okoliš čime se ugrožava isti o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: UP/I-325-01/23-01/252, URBROJ: 443-02-03-13-23-2. Inspekcijskim nadzorom dana 01. rujna 2023. godine je utvrđeno da javni isporučitelj vodnih usluga Izvor Ploče d.o.o. nije građevinu za javnu odvodnju otpadnih voda održavalo i vršilo kontrolu tehničke ispravnosti iste u svrhu zaštite voda čime je počinjen prekršaj po odredbama članka 78. st. 1. Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/19., 84/21., 47/23.). Sukladno odredbama članka 78. st.1. Zakona o vodama građevine za javnu odvodnju otpadnih voda i individualni sustavi odvodnje (građevine za odvodnju otpadnih voda) moraju se projektirati, graditi i održavati tako da se osigura zaštita voda propisana istim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega,

čime je počinjeno djelo iz članka 78. stavka 1. Zakona o vodama, koji je za pravnu osobu kažnjiv po članku 225. stavku 1. točki 7., a za odgovornu osobu u pravnoj osobi po članku 225. stavku 2. istog Zakona.

8. Člankom 225. stavkom 1. točkom 7. i stavkom 2. Zakona o vodama propisano je da će se kazniti odgovorna pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako se ne pridržava tehničkih zahtjeva za projektiranje, građenje, održavanje ili kontrolu tehničke ispravnosti građevina za odvodnju otpadnih voda sukladno članku 78. stavku 1. ovoga Zakona, kojim je propisano da se građevine za javnu odvodnju otpadnih voda i individualni sustavi odvodnje (građevine za odvodnju otpadnih voda) moraju projektirati, graditi i održavati tako da se osigura zaštita voda propisana ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, dok je stavkom 3. navedenog članka istog Zakona propisano da tehničke zahtjeve za projektiranje, građenje, održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti građevina za odvodnju otpadnih voda propisuje ministar pravilnikom uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo, a tim se pravilnikom propisuju i prijelazni rokovi za usklađenje stanja već izgrađenih građevina za odvodnju otpadnih voda s tehničkim zahtjevima.

9. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja, sadržanom u optužnom aktu, nije naveden propis koji dopunjuje blanketnu normu, a kojim su propisani tehnički zahtjevi za održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti građevina za odvodnju otpadnih voda, odnosno Pravilnik o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokovima obvezne kontrole ispravnosti građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, slijedom čega nisu navedena sva bitna obilježje tog prekršaja. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, svi konstitutivni elementi bića prekršaja nužno moraju biti točno navedeni isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, opisano djelo nije prekršaj.

11. Stoga, budući da činjenični opis prekršaja, sadržan u optužnom aktu ne sadržava sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Slijedom iznesenog, s obzirom da se okrivljenicima optužnim aktom stavlja na teret djelo koje nije prekršaj, pravilno je prvostupanjski sud donio presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe te je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.