Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3756/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika REGION CONSULTING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika HJ, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljici Ružici Petrović, odvjetnici iz Splita, zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14., 118/14., 98/18., 96/18.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika, podnesenoj po stečajnom upravitelju Nikoli Remenaru i žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor za zaštitu na radu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-15742/2022, od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I. okrivljenika i žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, te uz primjenu čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) i u odnosu na II. okrivljenika, preinačuje se pobijana presuda tako da se na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, I. okrivljenik REGION CONSULTING d.o.o., Split i II. okrivljenik CJ

oslobađaju od optužbe

što dana 14. rujna 20022. prvookrivljenik Region Consulting d.o.o, kao pravna osoba i drugookrivljenik CJ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u ugostiteljskom objektu e4 5u u 4zrg, zgj, nisu posjedovali procjenu rizika za poslove koje su obavljali zatečeni radnici, odnosno poslove pripreme hrane koje je toga dana obavljao radnik GJ i poslove usluživanja hranom i pićem koje je obavljao radnik HJT,

čime bi počinili prekršajno djelo iz čl. 98. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba I. okrivljenika i žalba tužitelja su bespredmetne.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 98. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.100,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 200,00 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plačanja dvije trećine izrečene novčane kazne u ostavljenom roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude I. okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova, dok je tužitelj podnio žalbu zbog izrečene prekršajno pravne sankcije.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe I. okrivljenika i tužitelja su bespremetne.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, jer djelo koje se okrivljenicima optužnim aktom stavlja na teret i za koje su proglašeni krivima, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

7. Naime, okrivljenici su u izreci pobijane presude proglašeni krivima zbog toga što dana 14. rujna 20022., u ugostiteljskom objektu zkj u dsg, uk, nisu posjedovali procjenu rizika za poslove koje su obavljali zatečeni radnici, odnosno poslove pripreme hrane koje je toga dana obavljao radnik GJ i poslove usluživanja hranom i pićem koje je obavljao radnik HJT,

čime bi počinili prekršaj iz čl. 98. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu.

8. Zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

9. Odredbom čl. 98. st. 1. toč. 1 i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako nije procijenio rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, ili ako procjena rizika nije dostupna radniku na mjestu rada, ili ako u postupku izrade procjene rizika nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici (članak 18. stavci 1., 2. i 5.). Članak 18. stavak 1. istog Zakona propisuje: Poslodavac je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika. Odredba st. 2. istog članka Zakona propisuje: Poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada, a odredba st. 5. istog članka: Poslodavac je obvezan radnike odnosno njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika i o tome imati dokumentirane informacije.

10. U činjeničnom opisu djela, kako je on naznačen u optužbi i u izreci pobijane presude navedeno je da okrivljenici: “dana 14. rujna 20022., u ugostiteljskom objektu rg u zkj, hujk, nisu posjedovali procjenu rizika za poslove koje su obavljali zatečeni radnici, odnosno poslove pripreme hrane koje je toga dana obavljao radnik GJ i poslove usluživanja hranom i pićem koje je obavljao radnik HJT ”. Takav opis sadrži, u biti, samo djelomičan zakonski opis djela.

11. U konkretnom slučaju je izostalo navođenje odlučnog elementa (procijena rizika za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku), već je samo navedeno da okrivljenici nisu imali izrađenu procjenu rizika za poslove pripreme i usluživanja hrane i pića koje su obavljali zatečeni radnici, ali nije navedeno da se ista procjena odnosi na život i zdravlje radnika i osoba na radu, kao niti da ista nije bila izrađena u pisanom ili elektroničkom obliku pa je ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. st. 1. Prekršajnog zakona.

12. Slijedom iznesenog, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu na način da je okrivljenike na temelju čl. 182. toč. 1. Predkršajnog zakona, oslobodio od optužbe, zbog čega su žalbe I. okrivljenika i tužitelja, postale bespremetne.

13. Budući da je ovaj sud, u povodu žalbi I. okrivljenika i tužitelja, utvrdio da su razlozi zbog kojih je donio ovu drugostupanjsku odluku u korist I. okrivljenika, ujedno od koristi i za II. okrivljenika koji nije podnio žalbu, postupio je po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji, sukladno čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je, kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenike, stečajnog upravitelja I. okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.