REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1169/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj TB, državljanin Islamske Republike Iran, kojeg zastupa opunomoćenik Mate Beus, odvjetnik u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode u kretanju u postupku na granici, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4147, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 18. lipnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju TB u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da opunomoćeniku tužitelja Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 1.000,00 (tisuću eura) eura, u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se odgađa izvršenje Rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova broj KLASA: KLASA: UP/I-21603/26-06/4147, URBROJ: 511-01-213-26-2 od dana 18. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4147, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 18. lipnja 2026., točkom 1. tužitelju, državljaninu Islamske Republike Iran, rođenom **.**.1988., izrekao mjeru ograničenja slobode kretanja na način da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol (u nastavku teksta: Prihvatilište). Točkom 2. je određeno da je tužitelj, u svojstvu tražitelja, dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite. Točkom 3. je određeno da je ograničenje slobode kretanja određeno za razdoblje od 12 tjedana od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu dana 17. lipnja 2026. u Policijskoj upravi Brodsko- Posavskoj, Postaji granične policije Slavonski Brod, a tijekom dubinske provjere da je utvrđeno da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelja razmatrati u graničnom postupku. Za imenovanog da je utvrđeno kako je tijekom dubinske provjere dao lažne podatke (prezime V) te da je daljnjim provjerama u službenim evidencijama tuženika utvrđeno kako pod navedenim prezimenom ima, od strane Savezne Republike Njemačke izrečenu zabranu ulaska i boravka na području EGP-a, te da koristi alias TBTČ, državljanin Kraljevine Španjolske, a navedena zabrana i dalje da je na snazi. Utvrđeno je na temelju navedenog da je tražitelj, odnosno tužitelj namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija, posebice u vezi sa svojim identitetom, te da postoje razlozi da ga se smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost. Tužitelj u prvom redu izričito osporava navode kako je tužitelj obmanuo nadležna tijela, odnosno da nije točno da je tužitelj dao lažne podatke, a tuženik da nije ničim potkrijepio svoje navode. Nadalje, navodi se kako samo utvrđenje da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a (kakav zaključak tužitelj izričito osporava) ne znači samo po sebi da se mora odrediti mjera ograničenja slobode kretanja, budući svako ograničenje temeljnih ljudskih prava mora biti nužno za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a još napominje kako rok ograničenja slobode nije valjano obrazložen o čemu se prilaže recentna sudska praksa Upravnog suda u Splitu broj Us I-486/2026 od dana 21. studenog 2025. Tužitelj je dakle stava da obrazloženje pobijanog Rješenja ne sadrži razloge na kojima temelji stav da se niti jednom drugom blažom mjerom ne može ostvariti svrha dostupnosti, već samo generično navodi kako je utvrđena nemogućnost primjene istih. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže da se poništi rješenje tuženika.Također, a budući je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te kako je izvršenjem pobijanog Rješenja tužitelju bitno ograničena sloboda kretanja, a da istodobno postoje uvjeti za primjenu blažih mjera kojima se može ostvariti svrha koja se nastoji ostvariti izricanjem mjere ograničenja slobode kretanja na način da tužitelj boravi u Privatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi dol, tako ovim putem predlaže naslovnom sudu da ova upravna tužba ima odgodni učinak, a podredno da se donese privremena mjera.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je utvrđeno da je tužitelj 17. lipnja 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, a tijekom dubinske provjere da je utvrđeno da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelja razmatrati u graničnom postupku. Za imenovanoga da je utvrđeno kako je tijekom dubinske provjere dao lažne podatke (prezime V), te da je daljnjim provjerama u službenim evidencijama ovog Ministarstva utvrđeno kako pod navedenim prezimenom ima, od strane Savezne Republike Njemačke, izrečenu zabranu ulaska i boravka na području EGP-a (članci 24. i 25. SIS Uredbe) te da koristi alias TBTČ, rođen **.**.1988., državljanin Kraljevine Španjolske, a navedena zabrana i dalje da je na snazi. Imenovani da nije htio surađivati nakon upita o prethodnim boravcima u zemljama Europskog gospodarskog prostora (EGP-a), te da je utvrđeno da je tražitelj namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija, posebice u vezi sa svojim identitetom, te da postoje razlozi da ga se smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice, zbog čega da se zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 45. u vezi s člankom 42 stavkom 1. točkama (c) i (f) Uredbe (EU) 2024/1348, razmatra u graničnom postupku. U konkretnom slučaju da je određeno da tražitelj boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu kao mjestu određenom za provedbu graničnog postupka. Slijedom navedenoga, nacionalnu pravnu osnovu za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja predstavlja članak 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, dok članak 54. Uredbe (EU) 2024/1348 određuje obvezu boravka tražitelja na lokaciji određenoj za provedbu graničnog postupka. Uzimajući u obzir da se zahtjev za međunarodnu zaštitu tražitelja razmatra u graničnom postupku, da je potrebno osigurati dostupnost tražitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe svih postupovnih radnji, uključujući registraciju zahtjeva, saslušanje i donošenje odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Također da je potrebno osigurati prisutnost tražitelja na mjestu na kojem se provodi granični postupak tijekom trajanja postupka Navedeno je potrebno radi osiguravanja prisutnosti tražitelja tijekom provedbe postupaka propisanih Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja da je utvrđeno da tražitelj nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj niti druge utvrđene okolnosti koje bi samostalno osigurale dostupnost tražitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe graničnog postupka. Nadalje, da je utvrđeno da tražitelj nema utvrđene posebne prihvatne niti postupovne potrebe te su tražitelju pružene informacije o pravima i obvezama u postupku međunarodne zaštite. Ministarstvo je razmotrilo mogućnost primjene drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 2 Zakona, uključujući obvezu osobnog javljanja nadležnim tijelima i polaganje financijskog ili drugog jamstva. Ocijenjeno je da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tražitelja tijekom provedbe graničnog postupka jer se postupovne radnje provode na određenoj lokaciji te zahtijevaju njegovu neposrednu dostupnost nadležnim službama tijekom trajanja postupka. Nadalje, radnje u graničnom postupku mogu se poduzimati u kratkim rokovima, zbog čega je nužno osigurati stalnu prisutnost tražitelja na lokaciji određenoj za provedbu postupka. U skladu s načelom razmjernosti utvrđeno je da je mjera ograničenja slobode kretanja prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja te da se svrha osiguranja prisutnosti tražitelja u konkretnom slučaju ne može jednako učinkovito postići blažim mjerama. Istodobno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale određivanje mjere zadržavanja. Mjera je određena za razdoblje od 12 tjedana, uzimajući u obzir očekivano trajanje graničnog postupka propisano mjerodavnim pravom Europske unije i nacionalnim zakonodavstvom. Navedeno razdoblje odgovara najduljem predviđenom trajanju graničnog postupka u konkretnoj fazi postupka te je određeno radi osiguravanja učinkovite provedbe svih postupovnih radnji. Ministarstvo će tijekom trajanja mjere kontinuirano pratiti postoje li i dalje razlozi za njezino određivanje te će mjera biti ukinuta čim prestanu okolnosti koje opravdavaju njezinu primjenu. Slijedom navedenog, da je razvidno da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je cjelokupno službeno postupanje potpuno zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretnja tužitelja. Neosnovan da je navod tužitelja kako nije obmanuo nadležna tijela te kako tuženik ničime nije potkrijepio svoje navode. Tužitelj da je prilikom izražavanja namjere vlastoručno ispunio Obrazac 6. u kojem je evidentirao osobne podatke (prezime V). Međutim, tijekom provođenja dubinske provjere, a uvidom u dostavljeni obrazac dubinske provjere utvrđeno je kako je tužitelj dao lažne podatke, tj. prezime. Osim navedenoga, tijekom postupka da je utvrđeno da pod navedenim prezimenom ima izrečenu zabranu ulaska i boravaka na području Europskog gospodarskog prostora, te da se isti koristio i aliasom pod podacima državljanina Španjolske TBTČ, rođen **.**.1988.. Tijekom daljnjeg postupka provjere da je zaprimljen odgovor od Savezne Republike Njemačke te da je dostavljena preslika putne isprave s fotografijom, pomoću koje su policijski službenici bez sumnje utvrdili identitet tužitelja. Daljnjim uvidom u obrazac dubinske provjere utvrđeno je kako je tužitelj odbio daljnju suradnju, niti se očitovati na okolnosti zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru, kao niti o posjedovanju lažnog identiteta. Izjava tužitelja tijekom provedbe dubinske provjere, da mu je krajnja destinacija Savezna Republika Njemačka, zajedno s činjenicom da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, predstavlja skup individualno utvrđenih okolnosti iz kojih proizlazi da Republiku Hrvatsku nije smatrao državom u kojoj namjerava ostati tijekom provedbe postupka međunarodne zaštite. Vezano uz navode tužitelja, ističe kako određena mjera ne predstavlja mjeru zadržavanja niti lišenja slobode, već mjeru ograničenja sloboda kretanja propisanu Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, za koju je utvrđeno kako je, u skladu s načelom razmjernosti, prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja te da se svrha osiguravanja prisutnosti tužitelja u konkretnom slučaju ne može jednako učinkovito postići blažim mjerama. Slijedom navedenoga, Ministarstvo da je u konkretnom slučaju primijenilo najblažu mjeru kojom se u može ostvariti svrha osiguravanja prisutnosti tražitelja tijekom provedbe postupka. Vezano uz navode opunomoćenika tužitelja o roku ograničenja, u pobijanom rješenju da je obrazloženo da je mjera određena u okviru najduljeg zakonom dopuštenog trajanja graničnog postupka propisanog mjerodavnim pravom Europske unije i Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Trajanje mjere da ne znači da će ona trajati svih 12 tjedana, a Ministarstvo će tijekom trajanja mjere kontinuirano prati postoje li i dalje razlozi zbog kojih je određena te će je ukinuti čim prestanu okolnosti koje opravdavaju njezinu daljnju primjenu. Sve navedene okolnosti da su uzete u obzir prilikom individualne procjene konkretnog slučaja jer, osim što upućuju na nedosljednost u pogledu identiteta tužitelja te na odbijanje suradnje s nadležnim tijelima, predstavljaju okolnosti koje su, zajedno s ostalim utvrđenim činjenicama, opravdavale potrebu za osiguranjem njegove prisutnosti tijekom provedbe graničnog postupka. Iz samog pobijanog rješenja da je razvidno da je prije donošenja odluke razmotrena mogućnost primjene blažih mjera, međutim da je ocijenjeno na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, da se njima ne bi mogla ostvariti svrha radi koje se mjera određuje. Prilikom odabira mjere, te nemogućnosti primjene blažih mjera odlučna da je bila okolnost slučaja, te procjena njihove sposobnosti da osiguraju dostupnost tražitelja tijekom provedbe graničnog postupka. S obzirom na činjenicu da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da je zatečen po policijskim službenicima, da je izjavio kako mu je krajnja destinacija Savezna Republika Njemačka, da je dao različite podatke o identitetu, uključujući i utvrđeni alias te da nema prijavljeno mjesto boravka niti druge osobne ili obiteljske veze u Republici Hrvatskoj, pravilno je ocijenjeno da se svrha mjere ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera. Tužitelju će tijekom graničnog postupka biti omogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti relevantne za odlučivanje o njegovu zahtjevu te da dostavi sve raspoložive dokaze kojima potkrepljuje svoje navode, uključujući i dokaze o svom identitetu. Navodi iz tužbe da ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost pobijanog rješenja, te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 7. srpnja 2026. tužitelj ističe da tuženik u odgovoru na tužbu repetitivno navodi identičan sadržaj iz pobijanog rješenja, a na prigovore tužitelja da paušalno iznosi iste argumente kao i u pobijanom rješenju, te predlaže provođenje rasprave.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 13. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud je utvrdio da u postupku donošenja rješenja nisu počinjene povrede pravila postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno i smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredba članka 54. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (u nastavku teksta: Uredba), glasi: „Lokacije za provedbu postupka azila na granici

Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici država članica zahtijeva, na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 i ne dovodeći u pitanje njezin članak 10., da tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na njihovom državnom području, u potpunosti uzimajući u obzir posebne zemljopisne okolnosti te države članice.

Ne dovodeći u pitanje članak 47. države članice osiguravaju da obitelji s maloljetnicima borave u prihvatnim objektima primjerenima njihovim potrebama nakon procjene najboljeg interesa djeteta i osiguravaju životni standard primjeren tjelesnom, psihičkom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju maloljetnika, uz potpuno poštovanje zahtjeva iz poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1346.

Svaka država članica obavješćuje Komisiju 11. travnja 2026., o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici, među ostalim i ako se primjenjuje članak 45. Države članice osiguravaju da je kapacitet tih lokacija dovoljan za razmatranje zahtjeva obuhvaćenih člankom 45. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se provodi postupak na granici u roku od dva mjeseca nakon što je došlo do tih promjena.

Zahtjev za boravak na određenom mjestu u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ne smatra se dozvolom ulaska na državno područje države članice i boravka na njemu. Ako tražitelja na kojeg se primjenjuje postupak na granici za potrebe takvog postupka treba transferirati do tijela odlučivanja ili nadležnog prvostupanjskog suda ili ga treba transferirati u svrhu liječenja, takvo putovanje samo po sebi ne predstavlja ulazak na državno područje države članice.“

11. Odredbom članka 42. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26, u nastavku teksta: ZMPZ), kojim je uređen postupak na granici, propisano je da se postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348 (stavak 1.). Tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348. (stavak 2.). Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom postupka azila na granici (stavak 3.). Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 3. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 4.). Protiv rješenja Ministarstva kojima se odlučuje u postupku odobrenja međunarodne zaštite na granici nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana dostave rješenja (stavak 5.). Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od pet radnih dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta (stavak 6.). Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta, odnosno u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta ako je potrebno provesti raspravu (stavak 7.). Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite (stavak 8.).

12. Odredbama članka 54. stavcima 1. i 2. Zakona, propisano je da Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga: zaštite javnog reda ili sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku (stavak 1.). Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama: zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena; osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme; polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.

13. Iz posebnih odredaba članka 54. Uredbe i članka 42. Zakona proizlazi da tražitelji azila tijekom postupka na granici u pravilu borave u lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici, što je ovdje Prihvatilište. Nije riječ o automatizmu, ali je riječ polazišnom pravilu, dok je iznimke u primjeni pravnih normi općenito potrebno tumačiti restriktivno. Prije svega je na tražitelju azila dokazati da u konkretnom slučaju postoje razlozi za odstupanje od tog pravila.

14. Odredbom članka 42. stavak 1. točka c) Uredbe, propisano je da se zahtjev za međunarodnu zaštitu obvezno razmatra u graničnom postupku ako je tražitelj obmanjivao nadležna tijela davanjem lažnih podataka ili dokumenata, odnosno prikrivanjem podataka o identitetu ili državljanstvu. U konkretnom slučaju je tužitelj sam izjavio da je prilikom izražavanja namjere dao netočne podatke o svojem identitetu i državljanstvu.

15. Osporavanim rješenjem tuženika od 17. lipnja 2026. godine, tužitelju je izrečena mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u prihvatilište za traženje međunarodne zaštite.

16. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 17. lipnja 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, za kojega je tijekom dubinske provjere utvrđeno da je dao lažne podatke o svom identitetu odnosno o lažnom prezimenu V. Pod navedenim prezimenom ima izrečenu zabranu ulaska i boravka na području RGP-a, izdanu od strane Savezne Republike Njemačke, te je utvrđeno da koristi alias VBTČ, rođen **.**.1988., državljanin Kraljevine Španjolske. Navedena zabrana je i dalje na snazi, iz čega proizlazi da je tužitelj namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija u vezi sa svojim identitetom, te stoga postoje opravdani razlozi da ga se smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice.

17. Zbog navedenog, zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu se razmatra u graničnom postupku i stoga je potrebno osigurati njegovu prisutnost na mjestu na kojem se provodi granični postupak, a pogotovo što tužitelj u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno mjesto boravka. U tom smislu je tuženik razmotrio primjenu i drugih mjera iz članka 54. stavak 2. Zakona, te je opravdano ocijenio da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tražitelja u tijeku provođenja graničnog postupka.

18. Sud je suglasan i s argumentacijom tuženika, sadržanom u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu, koja se odnosi na određivanje trajanja ograničenja slobode kretanja u Prihvatilištu, uključujući mogućnost da to ograničenje u konačnici traje kraće.

19. Što se tiče navoda tužitelja da nije utvrđeno na koji način bi mogao remetiti javni red i mir, u pravu je tuženik kada ističe da mjera nije određena zbog toga što je utvrđeno da je tužitelj remetio javni red i mir, već je utvrđeno da postoji mogućnost da se tužitelj ne bi zadržao na lokaciji određenoj za provedbu graničnog postupka do okončanja postupka i to zbog činjenice da je tužitelj izjavio kako je namjeravao otići u Italiju, što jasno upućuje na postojanje rizika od bijega i opravdava provedbu graničnog postupka.

20. Navedena mjera ne predstavlja mjeru zadržavanja niti lišenja slobode, već mjeru ograničenja slobode kretanja za koju je utvrđeno da prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja, sve u skladu s načelom razmjernosti. Obzirom da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito, da je izjavio kako mu je krajnja destinacija Savezna Republika Njemačka, da je dao lažne podatke o identitetu, uključujući i alias, te da nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, ispravno je ocijenjeno da se svrha mjere ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

21. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavane odluke, te je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Za odlučivanje o zahtjevu za odobravanja besplatne pravne pomoći, mjerodavne su odredbe članka 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26), te Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj 140/15 i 155/22, u nastavku teksta: Pravilnik).

23. Iz podataka sadržanih u tužiteljevom zahtjevu proizlazi da tužitelj ispunjava pretpostavke za odobravanje prava na besplatnu pravnu pomoć propisane člankom 8. Pravilnika. Tuženik nije dostavio dodatne s time povezane podatke pribavljene tijekom postupka, u smislu članka 8. stavka 10. Pravilnika. Sukladno prethodnom, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

24. Tužitelju je odobrena besplatna, pa je stoga opunomoćeniku tužitelja, kao pružatelju pravne pomoći priznat zatraženi trošak sastava tužbe i pristup na ročište u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, (članak 9. Pravilnika, vezano uz Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25). Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

25. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

26. Prema citiranoj odredbi članka 42. stavak 2. ZUS-a proizlazi da se odgodni učinak tužbe može odrediti samo ukoliko su sve pretpostavke propisane tom odredbom kumulativno ispunjene.

27. Odredbom članka 42. stavak 3. ZUS-a, propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

28. Kako tužitelj predlaže donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe bez da je predložio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da bi mu nastala šteta takvog karaktera, to ovaj sud prijedlog ocjenjuje neosnovanim, imajući u vidu kako prema odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi ZUS-a. Naime, za dopuštenost odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji mogućnost nastanka štete, već da bi se tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a što tužitelj nije učinio vjerojatnim.

29. Kraj takvog stanja stvari, ne može se tvrditi da tužitelju prijeti teška i nepopravljiva šteta ili šteta koja bi se teško mogla popraviti, a određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere bi svakako bilo protivno javnom interesu obzirom na okolnosti iznesene u obrazloženju ove presude. Navedeno dovodi do toga da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere niti za određivanje odgodnog učinka tužbe te je stoga Sud odbio prijedlog tužitelja za izricanjem navedenih mjera kao neosnovan, sve obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavak 2. i 3. ZUS-a.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja Mate Beus, odvjetniku u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite