P-3124/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Vedranu Aniću odvjetniku u OD Anić i Anić iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, izočnosti tuženika, objavljene dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

II.A

Nalaže se tuženiku : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, tužiteljici : KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj 49654/07, od 8. svibnja 2007. godine, nezakonitim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 14.586,93 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos, od 4. ožujka 2016. godine, do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, tužitelju : KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj 49654/07, od 8. svibnja 2007. godine, više naplaćenom glavnicom, isplatiti iznos od 3.080,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 3. ožujka 2016. godine, do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 11.724,51 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je dana 04. lipnja 2019. g. zaprimanjem tužbe tužiteljice KZ protiv tužene OTP banke d.d., radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka 2007.g., te povrata više isplaćenih novčanih sredstava tužiteljici.

2.Tužiteljica u tužbi navodi da su dana 08 .svibnja 2007.g. stranke sklopile ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, br. 49654/07. Tuženik da je pravni slijednik kreditora, a predmetnim ugovorom kreditor da je ovdje tužiteljici odobrio isplatu iznosa od 103.100,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora, s rokom otplate od 180 mjeseci. Otplata kredita je ugovorena u kunskoj protuvrijednosti odnosno po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, dakle primijenjena je valutna klauzula. Odredbom čl. 5.d. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je tada iznosila 5,20 %, dok je odredbom čl .11. određeno da se ista utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora. Nadalje, odredbom čl. 10. a.1. određena je otplata kredita u 179 jednaka anuiteta u iznosu od po 829,64 CHF i jednog preostalog u iznosu od 825,14 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti. Tužiteljica je započela s isplatom anuiteta dana 11. lipnja 2007. g., a tijekom predmetnog razdoblja, odnosno do mjeseca 01. siječnja 2014.g. tuženik je jednostrano mijenjao izvorno ugovorenu kamatnu stopu, bez unaprijed ugovorenih, odnosno određenih kriterija, o kojima se nikada nije konkretno pregovaralo s tužiteljicom. Naime, iznos mjesečnog anuiteta je već dana 10. veljače 2009..g iznosi povećanih -864,86 CHf, sa kamatnom stopom od 5,90 % , te u daljnjem razdoblju:

-od 11.01.2010.g. -888,97 CHF ,sa kamatnom stopom od 6,40%;

-od 10.02.2011.g. -870,62 CHF sa kamatnom stopom od 5,99%;

-te 10.01.2014. g. -843,39 CHF, a što sve proizlazi iz otplatnog plana od 10.07.2015. kao i obavijesti o promjeni kamatne stope.

3. Tužiteljica se u tužbi poziva na recentnu praksu sudova u Republici Hrvatskoj, pa tako između ostalog, i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/2014 od 09. travnja 2015. Ovom odukom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te II. stupanjska presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima, što je ovdje slučaj. Predmetnom odlukom je zauzet stav da se odredbe temeljem kojih je donesena jednostrana odluka tuženika o mijenjanju ugovorene redovne kamatne stope , imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno, imaju se smatrati ništetnim odredbama. Iste da su bile nerazumljive I neodređene, potrošači da nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojim ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te posljedično da su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Odlukom Ustavnog suda RH U-III- 2521/2015 od 13.12 2016. potvrđena je ova odluka vrhovnog suda RH.

4. Dakle, tužiteljica tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne odredbe tužiteljici obračunavala kamatnu stopu veću od ugovorene na koji način je tuženica povrijedila odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, te je posljedično stekla bez osnove određeni novčani iznos (čl.1111. Zakona o obveznim odnosima).

5. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. pod posl. br. Pž- 6632/2017 donio presudu (tzv. Slučaj franak) kojom presudom je utvrđeno da su tamo tuženici (ukupno sedam banaka) u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12. 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, uključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnima parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

6. Dakle, tužiteljica tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita osim nezakonitom promjenom kamatne stope tužiteljici obračunavala i mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute. Nadalje, tužiteljica se poziva i na praksu Vrhovnog suda RH, odnosno na rješenje Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije podnesene u postupku jednake pravne osnove, radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kreditnom odnosu između stranaka na koje se odnosi kolektivna presudu u tzv. Slučaju franak tj. odluka VTS RH, Pž-2912/2014, pa prema tome činjenica konverzije kredita u konkretnom slučaju ne znači da je tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

7. Tužiteljica je uz tužbu dostavila dokaze na koje se poziva kao i sudsku praksu gore navedenu.

8. Tijekom postupka, nakon izvedenih dokaza i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u pogledu visine, te je podneskom od 02.03.2026. postavljen konačni tužbeni zahtjev kao u izreci.

9. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe kako tužiteljica nema pravnog osnova a time ni interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit sa valutnom klauzulom u CHF na koji se tužiteljica poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to sa važenjem ex tunc. Kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati a nastao je novi ugovorni odnos tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc , dakle, kao da je takav bio od samog početka . U skladu s odredbama ZID ZPK u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi čl. 19. e. st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je sa tuženikom dana 23. veljače 2016. sklopio Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu kojim je konverzija i provedena, dakle konverzija kredita i svi učinci djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Stoga je kod tužitelja kao rezultat ukupnosti svih promjena utvrđena preplata u iznosu od 69.483,05 kn a koja se u skladu s odredbom čl. 19. c. st. 1. t. 5. alineja 1. koristi za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi, te je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti euro. Stoga tužiteljica u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bila dužna prihvatiti izračun konverzije niti pristupiti konverziji kredita, međutim kada je ista svojom slobodnom voljom prihvatila ponudu tuženika i sklopila Dodatak ugovora onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati u skladu s činjenicom da ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima pravno više ne postoji i da ne proizvodi nikakve ugovorne niti izvan ugovorne obveze. O tome da se izjasnila sudska praksa , Vrhovni sud u svojoj presudi Rev-1172/18 od 19.03.2019. kao i rješenje Ustavnog suda RH br. U-I-3685/2015 od 04. travnja 2017. Za slučaj da sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan ističe se prigovor radi prebijanja po osnovu utvrđene, tužitelju priznate i iskorištene pretplate u iznosu od 69.483,05 kn uvećano za zatezne kamate.

10. U ovoj pravnoj stvari je dana 28.11.2022. pod posl br. P-2682/19 donio presudu koja je povodom izjavljene žalbe tužene presudom ŽS u Karlovcu od 07.08.2024. pod posl. br. Gž-52/23 potvrđena u točci I izreke a rješenjem ukinuta u točci II i III izreke te je predmet vraćen na ponovni postupak.

11. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu br. 49654/07 od 08. svibnja 2007.g. zaključen između Splitske banke d.d. i ovdje tužiteljice, pregledan je Dodatak br. 1. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranje zasnivanjem založnog prava zaključen u [adresa] dana 23. veljače 2016.g., pregledan je pregledan je početni otplatni plan , primijenjeni otplatni plan, promet po računu kredita do 03.03.2016.g., obračun prijevremene otplate kredita, promet po računu za razdoblje nakon konverzije , obavijest o promjeni kamatne stope od 15.01.2009., 15.12.2009., 07.01.2011. i 20.12.2013., Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu zaključen između tužiteljice i tužene dana 22.02.2016., izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darka Cecić, te je pregledano vještvo istoga vještaka zaprimljeno dana 14. srpnja 2021., izvršen je uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženicu u cilju utvrđivanja pravnog slijeda između Splitske bake d.d. i OTP banke d.d. U nastavljenom postupku sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem tj dopunom vještava vještaka Darke Cecić od 08.12.2025.

12. Cijeneći izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 7. I 8. ZPP-a sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice pravno osnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

14. U postupku nije prijeporno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu br. 49654/07 od dana 08. svibnja 2007. na temelju kojeg je odobrena isplata novčanog iznosa od 103.100,00 CHF s rokom otplate od 180 mjeseci, kao što nije prijeporno da je člankom 5. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,20 % te da je ista promjenjiva.

15. Među parničnim strankama je prijeporno da li je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom te da li je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost zahtjeva za isplatom , odnosno je li činjenicom da je u konkretnom slučaju došlo do konverzije predmetnog kredita , tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

16. Pitanje pasivne legitimacije tužene kao slijednika kreditora Splitske banke d.d. utvrđeno je uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu.

17. Presudom ŽS u Karlovcu br Gž-52/2023 od 07.08.2024. potvrđena je toč. I/ prvostupanjske odluke u ovoj pravnoj stvari u odnosu na deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no rješenjem iste odluke ukinuta je toč. II/ prvostupanjske odluke u odnosu na kondemnatorni zahtjev radi isplate uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi. Nadalje, odlukom Žalbenog suda zauzet je stav "18. Prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodatcima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenja i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pa tužiteljica svakako ima pravni interes za vođenje ovog postupka."

18. Što se tiče navoda tužene kako tužiteljica nema pravni interes za vođenjem ovog postupka budući da se u konkretnom slučaju radi o konverziji, to je ovaj sud mišljenja kao je isti neosnovan , a sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno rješenju Rev-2868/2018 povodom izravne revizije podnesene u postupku jednake pravne osnove, radi utvrđivanja ništetnosti ugovoren odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kreditnom odnosu između stranaka na koje se odnosi kolektivna preuda, tj. odluka VTS RH, Pž-2912/2014, pa prema tome činjenica konverzije kredita u konkretnom slučaju ne znači da je tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedini odredbe ugovora o kreditu ništetne. Naime, u odnosu na navedeni prigovor tužene kako tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe budući je sa tuženom sklopila Dodatak ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija na način da je kredi s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u eurski kredit, valja reći da bi taj prigovor bio pravno neosnovan. Naime, sama činjenica da je aneks ugovora o kreditu na kojeg se poziva tužena valjani pravni posao , što je uostalom utvrđeno u oglednom sporu (VS RH Gos-1/2019), ne predstavlja procesnu smetnju za vođenje ovog postupka . Naime, Zakon o parničnom postupku i Zakon o potrošačkom kreditiranju, ne sadrže odredbu o restituciji potrošača u slučaju ništetnosti odredbi ugovora tako da se ista ostvaruje primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima. Kako aneks ugovora sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne sadrži odredbu o odricanju potrošača za eventualno daljnja potraživanja u smislu odredbe čl. 323.s t.1. Zakona o obveznim odnosima, nedvojbeno postoji pravni interes tužiteljice za ostvarivanje pravne zaštite. Kod ovoga valja imati u vidu namjeru zakonodavca prilikom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 2015., o čemu se očitovao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I-3685/2015 od 04. travnja 2017.g. iz kojeg proizlazi da je odnošenje navedenog zakona imalo legitimni cilj koji se sastoji u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nepoštene poslovne prakse i produbljivanja dužničke krize na način da se položaj korisnika kredita u CHF što je moguće više izjednači s položajem korisnika kredita u eur što ne isključuje pravo a niti pravni interes korisnika kredita u CHF na potpuno obeštećenje. Valja također reći da sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izašla iz režima pravne zaštite ustanovljene odredbe čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno nije postala korisnik ugovora o kreditu u eur, s obzirom da je ugovor o kreditu održan na snazi bez nepoštenih ugovornih odredbi.

Ovaj sud prihvaća pravni stav VS RH izražen u odluci Rev-1096/2022 od 08.11.2022.

19. Pravo tužitelja na potpuno saniranje posljedica ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora u skladu je sa pravnim shvaćanjem suda EU iznesenim u odluci donesenoj u predmetu C-452/18. Prema navedenom shvaćanju nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru koji je trgovac sklopio sa potrošačem ne mogu imati učinak prema potrošaču. Iste se ne izuzimaju od primjene samo ako se potrošač tome usprotivi . Dakle, tužitelj se mogao odreći isticanja nepoštenosti odredaba osnovnog ugovora pri sklapanju Dodatka ugovora temeljem ZID ZPK , ali ovo samo na temelju slobodnog i informiranog pristanka, što tužitelj nije učinio.

Ovaj sud je upoznat sa stavom proširenog vijeća VS RH iz odluke Rev-475/25 od 27.05.2026., no istim nije vezan pa je presuđeno kao u izreci.

20. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku Darki Cecić. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju izrađenom između ostalog na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u tabelama, nakon očitovanja povodom iznesenih primjedbi tuženika, utvrdio da je iznos preplaćenih anuiteta zbog promjenjive kamatne stope za razdoblje od 12.01.2009. do 10.01.2014. iznosi 21.705,41 kn, a preplata zbog valutnih promjena za razdoblje od 21.06.2007. do 10.02.2016. u iznosu od 110.818,11 kn. odnosno ukupno 132.523,52 kn.

Pregledana je dopuna vještva vještaka Darke Cecić od 08.12.2025. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je prijebojem pretplate priznate u konverziji u iznosu od 69.483,05 kn s obračunatim zateznim kamatama i dijelom glavnice na dan 03.03.2016. tužiteljici ne ostaje nepodmireno 133.113,06 kn tj. 17.667,14 EUR razlika utvrđenih zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

21. U skladu s nalazom i mišljenjem vještaka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev.

22. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja, prijeporno je da je u trenutku sklapanja Dodatka br.1. Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija utvrđeno da je tužiteljica preplatila iznos od 69.483,05 kn, koji iznos je naveden u sporazumu o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu od 22. veljače 2016.g. kojeg su zaključila parnične stranke. Glede prigovora radi prijeboja tužiteljica ističe da isti ne bi bio osnovan. Za navesti je da prigovor radi prebijanja mora bit kvantitativno određen te da mora biti naznačena osnova tuženikove tražbine, jer su protivnom po njemu ne može postupati. Tužena je naznačila da njena tražbina iznosi 69.483,05 kuna sa zateznim kamatama, te istu temelji na sporazumu od 22. veljače 2016.g. Radi se, dakle, o preplati tužiteljice po ugovoru o kreditu, dakle, o iznosu preplate tužiteljice uslijed konverzije koji je sukladno sporazumu trebao biti isplaćen tužiteljici, što predstavlja potraživanje tužiteljice, a ne radi se o iznosu kojeg se tužiteljica obvezala isplatiti predniku tužene. Kao što je već prethodno navedeno, tužena nije naznačila osnovu svoje tražbine , te je stoga pitanje da li se preplata odnosi na dio utuženog potraživanja tužiteljice iz ovog predmeta koji se temelji na stjecanju bez osnove, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ili se radi isključiv o iznosu preplate nastale zbog ništetno ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. U vrijeme provedbe konverzije tj. sklapanja Dodatka br.1 ugovora o kreditu, postojala je pravomoćna odluka po kolektivnoj tužbi o ništetnosti promjenjive kamatne stope, te u to vrijeme, a isto tako u vrijeme donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 2015. koji je omogućio konverziju, još nije postojala pravomoćna odluka u kolektivnom sporu o ništetnosti valutne klauzule kod CHF kredita koja odluka je donesena tek 14.lipnja 2018. Također je za navesti da postoji tzv. građansko-pravno prebijanja, te prebijanje u parnici odlukom suda, pri čemu u oba slučaja dolazi do prijeboja –kompenzacije , a kada dva pravna subjekta steknu jedna prema drugome uzajamna, istovrsna i dospjela potraživanja, čijim uzajamnim prebijanjem dolazi do potpunog ili djelomičnog ukidanja obveza. Dakle, da bi se tražbine mogle prebiti – kompenzirati potrebno je da postoji između obiju stranka uzajamnost, dakle, da je svaka stranka istovremeno i vjerovnik i dužnik , da između njih postoji istovrsnost potraživanja (uglavnom novčanog potraživanja) i da su njihova potraživanja dospjela. Građansko-pravna kompenzacija predstavlja institut obveznog prava i pretpostavke za njezinu realizaciju navedene su u odredbi čl. 336. i sl. Zakona o obveznim odnosima. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje dospjelog potraživanja tuženika prema tužiteljici, te stoga nisu ispunjeni uvjeti za prebijanje . Posebice iz razloga što je predmet ovog postupka povrat preplaćenih iznosa sa osnova ništetene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli o kojoj u vrijeme tzv. konverzije nije postojala pravomoćna odluka u kolektivnom sporu pa je očito da se povrat nije odnosio na tu razliku.

23. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tužena bila dužan tužiteljici vratiti baš onaj iznos kuna kojeg joj je tužiteljica platila bez osnove. Kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu te kako je nedvojbeno da je tužiteljica vraćala u mjesečnim anuitetima, to istoj ujedno pripada zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u kunskom iznosu, sukladno odredbi čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima, i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka.

24. U odnosu na prigovor zastare tužene valja reći kako čl. 215. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. istog zakona propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, čl. 245.s t. 1. zakona je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istog čl. propisano je da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način. Podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, u prethodno navedenom sporu Pž-6632/2017, za zaštitu kolektivnih prava, prekinut je tijek zastare a donošenje presude u tom predmetu od strane Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. zastara je počela teći iz početka , s tim da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. tom presudom utvrđuje se ništetnim ugovorna odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Kako je predmetna tužba podnesena 29. svibnja 2019.g. te kako zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastrani rok, ima se primijeniti čl. 225 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok. Stoga je razvidno kako je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku zbog čega se istaknuti prigovor zastre ima smatrati neosnovanim.

25. Neosnovan je zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta, odnosa iznosa negativnih razlika. Manje plaćeni anuiteti proizlaze iz smanjenog tečaja tečajne razlike CHF koja nije bila jasno predočena tužiteljici pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanjem manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužiteljica nije ništa neosnovano primila pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja. Nadalje, u odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošače. Naime, potrošači su osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama, kao profesionalcima, a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, pa se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja odnosno nema osnove da se uzimaju u obzir i negativne razlike.

26. Odluka o parničnom trošku donesene ja primjenom odredbe čl. 154. st 1. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, i 107/15) budući da tužiteljicu zastupan punomoćnik odvjetnik. Tužiteljici je obistinjen trošak na ime sastava tužbe u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1., trošak na ime sastava podnesaka od 10.03.2020., 28.09.2020., 19.07.2021., 03.11.2021., 28.09.2022., 24.10.2024., 04.11.2025., 02.03.2026. u iznosu od po 250 bodova sukladno Tbr.8.t.1., te po 250 bodova na ime pristupa na ročišta od dana 27.10.2020., 10.03.2021., 12.10.2022., 26.11.2024., 18.03.2025., 21.10.2025., 03.03.2026. i 12.05.2026. sukladno Tbr.9.t.1. OT. Na ovaj način tužiteljici je obistinjeno 4250 bodova a kao vrijednost boda u skladu sa Tbr. 54 OT-a iznosi 2,00 EUR to je tužitelju obistinjen trošak u iznosu 8.500,00 EUR uvećan za iznos PDV što ukupno iznosi 10.625,00 EUR. Kad se tom iznosu pridoda iznos od 201,34 EUR na ime sudske pristojbe za tužbu, te iznos od 398,17 EUR kao iznos od 500,00 EUR na ime predujma za vještvo, to ukupan trošak tužitelja iznosi 11.724,51 EUR.

U Starom Gradu 14. srpnja 2026.

S U D A C

Miljana Srhoj Buratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana i to stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana objave odluke, stranke koje nisu uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana primitka pismenog otpravka presude.

Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika