Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OR, zastupanog po branitelju Ivanu Oreškoviću, odvjetniku iz [adresa], radi prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini (Narodne novine broj: 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-3830/2024, od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OR, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik OR dužan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik OR je proglašen krivim zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura, pri čemu je pravilno upozoren da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u ostavljenom roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od 50,00 eura, te je od okrivljenika oduzeta imovinska korist u iznosu od 28.699,00 eura.

3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu oderedaba prekršajnog postupka budući da je obrazloženje presude nejasno i proturječno, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a osobito u odnosu na imovinsku korist i njenu visinu, niti je iz iste presude jasno koji je točno zakon primijenjen u konkretnom slučaju. Također ističe da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, te da je izrečena prekršajna sankcija prestroga a da je kod odmjeravanja iste prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je otegotne okolnosti precijenio.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6.Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da je okrivljenik u razdoblju od 18. travnja 2021. do 31. svibnja 2023. godine obavljao djelatnost trgovine motornih vozila, tako što je ista vozila kupovao te potom prodavao, a da za obavljanje ove djelatnost nije registriran, pri čemu je ostvario imovinsku korist u iznosu od 28.699,00 eura, te je na taj način počinio predmetno prekršajno djelo. Za svoj zaključak o postojanju ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, da je za isti prekršaj odgovoran, te je radi počinjenja istog kažnjen primjerenom novčanom kaznom, dok okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako su, po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su valjano argumentirane, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenik je zakonito proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret izrekom pobijane presude.

8. Isto tako, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi dao valjane i argumentirane razloge i u odnosu na ostvarenu imovinsku korist u naprijed utvrđenom iznosu, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 76. Prekršajnog zakona, imovinsku korist stečenu predmetnim prekršajem, oduzeo od okrivljenika.

9. Slijedom iznesenog, neosnovano žalitelj ističe da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer je presuda nejasna i nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da je prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud dao jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjencama, te je pravilno primijenio materijalno pravo tj. propis koji je blaži za okrivljenika u pogledu propisane sankcije, a što je razvidno kako iz uvoda pobijane presude tako i iz obrazloženja, te je isto tako pravilno primijenio odrebu čl. 76. Prekršajnog zakona, na temelju koje je oduzeo protupravno stečenu imovinsku korist od okrivljenika, a koja odredba čl. 76. Prekršajnog zakona, jednako kao i odredba čl. 75. st. 4. Zakona o trgovini, su bile na snazi kako u vrijeme počinjenja prekršanog djela tako i u vrijeme donošenja presude, pa sve do danas, zbog čega je irelevantan navod žalitelja da u presudi nije navedeno o kojem se zakonu radi.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj prekršajno pravnoj sankciji, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da izrečena novčana kazna nije previsoka već je naprotiv, pravilnom primjenom čl. 36. Prekršajnog zakona odmjerena u visini propisanog posebnog minimuma kazne, budući da je dredbom čl. 70. st. 1. toč. 1. zakona o trgovini za fizičku osobu propisana u rasponu od 530,00 do 9.290,00 eura, a izrečena novčana kazna okrivljeniku je prema ocjeni ovog suda, primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te je prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

11.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.