Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-900/2026-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P- 81/2025-17 od 2. travnja 2026., 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-81/2025-17 od 2. travnja 2026. u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5105061834 zaključenog 30.6.2010. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.

1.1. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.954,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 2. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu odluku suda prvog stupnja u odnosu na odluku o troškovima postupka u točki II. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a te predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka uz naknadu troška žalbenog postupka podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tuženik žalbom u bitnome osporava odluku prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora, a posljedično tome i odluku o dosuđenim troškovima postupka tužitelju navodeći kako se u konkretnom slučaju vrijednosti predmeta spora trebala odrediti u visini naknade koja je tužitelju naplaćena spornom ugovornom odredbom čije utvrđenje ništetnosti se zahtijeva deklaratornim tužbenim zahtjevom odnosno u iznosu od 162,31 eur, a ne u iznosu od 1.328,00 eur koju je tužitelj neosnovano naznačio u tužbi.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud je prigovor tuženika o previsoko naznačenoj visini predmeta spora od strane tužitelja ocijenio neosnovanim pozivajući se na odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje ZSP) kojom je jasno i nedvosmisleno propisano da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eura. Kako je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio upravo iznos od 1.328,00 eura, prigovor tuženika o pogrešno naznačenoj vrijednosti predmeta spora ocijenjen je u cijelosti kao neosnovan.

4.1. Pobijanu odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki II. izreke, sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora od 1.328,00 eur, a odmjerenim sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25 – dalje Tarifa) za poduzete radnje po punomoćniku tužitelja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.954,50 eur s kamatama od presuđenja do isplate.

5. U donošenju pobijane odluke o trošku nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 381. stavak 1. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tuženik žalbom jer pobijana odluka sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku suda prvog stupnja o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora te pravilnost odmjere troškova postupka prema istoj.

7. Naime, sukladno odredbi članak 40. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U konkretnome slučaju tužitelj je vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe označio sa 1.328,00 eur, a što je u skladu s odredbom članka 19. ZSP-a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud cijeneći da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora niti suviše visoko niti suviše nisko, a iz kojih razloga se može zaključiti o opravdanosti naznačene vrijednosti predmeta spora deklaratornog zahtjeva. Budući da je riječ je o preciznim i jasnim zakonskim odredbama koje ne trebaju posebno tumačenje to su i pravna shvaćanja na koja se tuženik u žalbi poziva neprimjenjiva . Također potpuno je pravno neutemeljeno i stajalište tuženika u žalbi da bi vrijednost predmeta spora trebala biti označena u visini plaćene naknade za obradu kredita obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije niti postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na njezinu isplatu.

8. Slijedom izloženog osnovana je odluka prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora prema kojoj su pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članaka 155. ZPP-a te odredbama Tarife odmjereni parnični troškovi tužitelja potrebni za vođenje ovog postupka u ukupnom iznosu od 1.954,50 eur sa zakonskim kamatama tekućim sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

9. Stoga je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti te primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ovog rješenja, donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

11. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković