Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-2138/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MČ i okrivljenice MČV, zbog prekršaja iz čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga PU osječko – baranjske, II. policijske postaje Osijek, klasa: 211- 07/26-5/17805, urbroj: 511-07-23-26-1 od 13. srpnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka te odluke javno objavljene 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona
okrivljenica MČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i MČ, rođene MČ, rođena **.**.2006. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, frizerka, neudana, majka jednog djeteta, nezaposlena, prima porodiljnu naknadu u iznosu 500,00 eura, bez imovine, neodlikovana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
k r i v a j e
što je 12. srpnja 2026. oko 21,00 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinila psihičko nasilje u obitelji prema majci MČ u nazočnosti djeteta, kćerke DČ, rođene 2026. u vidu psihičkog nasilja kojim joj je prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost na način da je zatražila od MČ da joj da 100,00 do 150,00 eura za vlastite potrebe, što je ista odbila, navodeći da ima dodatnih troškova i da joj nije u mogućnosti dati traženi novčani iznos jer joj je već davala novce istih dana na što je okrivljena rekla MČ: "Nitko nam neće dati, ti nam moraš dati krmačo, treba nam za stan, dobro ne moraš nam ništa dati, ofucana kravo!" te se tijekom razgovora par puta udarila rukama po tijelu,
dakle, počinila psihičko nasilje u obitelji prema majci u nazočnosti djeteta u vidu psihičkog nasilja kojim joj je prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost,
time je počinila prekršaj opisan u čl.10.t.3., a kažnjiv po čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
te joj se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbe iz čl. 35. Prekršajnog zakona
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 8 dana
(slovima: osam dana)
II. Na temelju čl.44. st.3. Prekršajnog zakona prema okrivljenici DČV
p r i m j e n j u j e s e
uvjetna osuda
tako da se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora i ista se neće izvršiti ako okrivljenica u vremenu od jedne (1) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, u protivnom sud može uvjetnu osudu opozvati.
III. Na temelju čl.15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u svezi čl.50. st.2. Prekršajnog zakona okrivljenici DČV se izriče zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest (6) mjeseci.
IV. Na temelju čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenica MČV se upozorava da je dužna postupiti u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom jer će ju sud u suprotnom kazniti za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
V. Odbija se tužitelj s prijedlogom da se okrivljenici DČV izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja MČ, uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od tri mjeseca.
VI. Na temelju čl.138.st.2.t.3.a i čl.139.st.6. Prekršajnog zakona okrivljenica MČV se oslobađa dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka.
VII. Na temelju čl.182.t.3. Prekršajnog zakona
okrivljenica MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći FČ i ĆČ, rođene D, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, VSS, profesorica engleskog i njemačkog jezika, razvedena, majka jednog djeteta, zaposlena, primanja u iznosu od 600,00 eura, bez imovine, neodlikovana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
jer da je 13. srpnja 2026. u 19,30 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji uslijed kojega nije nastupila tjelesna ozljeda prema svojoj kćerki DČV (2006) u nazočnosti unuke i Ene- Lorine kćerke DČ (2026) na način da je dana 13. srpnja 2026. godine u oko 19,30 sati u okrivljena odbila predati unuku DČ (2026) majci DČV, da bi u jednom trenutku do F došla dok je u rukama držala unuku DČ, te je bez ikakvog povoda počela svojom desnom rukom odgurivati, a zatim je šakom zadala udarac svojoj kćeri Ć u predjelu lijeve nadlaktice uslijed čega nije nastupila tjelesna ozljeda. Okrivljena MČ je nakon fizičkog sukoba nastavila s činjenjem prekršaja prema kćeri DČV na način da ju je nazivala pogrdnim riječima „Kurvo“, „Droljo“ što je kod žrtve MČV prouzročilo povredu dostojanstva, te osjećaj uznemirenosti. Nakon toga oštećena Č zatražila je od majke da joj preda dijete, što je ista odbila, zatim je Č izašla izvan prostorija kuće na ulicu i zatražila intervenciju policije,
time bi počinila prekršaj iz čl.10.st.1.toč.1. i t.3., kažnjiv po čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
VIII. Na temelju čl.140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. t.2. do t.5. i t.7. Prekršajnog zakona u odnosu na okrivljenicu MČ padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenica, broj gore navedeni, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude, a raspravni sud je proveo žurni postupak, sukladno čl.221.st.1.toč.3. Prekršajnog zakona.
2. Sud je prije ispitivanja okrivljenika rješenjem izdvojio iz spisa zapisnik o ispitivanju svjedoka ČČ II. PP Osijek i zapisnik o ispitivanju svjedoka MČV II. PP Osijek, oba od 13. srpnja 2026. jer predstavljaju nezakonite dokaze na kojima se ne može temeljiti odluka suda s obzirom da su u istim zapisnicima ispitane u svojstvu svjedoka okrivljenice MČ i MČV, a kako je odredbama Zakona o kaznenom postupku zabranjeno miješanje procesnih pozicija stranaka, valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.
3. Okrivljenica MČ porekla je krivnju za prekršaj, navodeći u obrani da nije počinila nikakvo nasilje u obitelji za koje ju se tereti, napominjući kako je njezina kćerka Č razmažena i majka šestomjesečne DČ, dok o unuci, gotovo u potpunosti ona skrbi, a kćerka nešto jedva malo, iako se ničim ne bavi, ne radi, na mobitelu je cijeli dan, puši u sobi gdje je malo dijete i pritom ne otvara prozore. Problem je nastao kad je otac djeteta izašao iz kaznionice, odnosno uvjetno je pušten, a njegovo ime je FČV iz [adresa], dodajući da od tad nema mira unazad tjedan dana. ĐČ je i prije prijetio Ć da će joj oduzeti dijete, vrijeđao ju, no ništa od toga nisu prijavljivali policiji niti zavodu za socijalni rad, već su Č, njezini roditelji s kojima žive i ona, štitili misleći da joj time čine dobro. Dana 12. srpnja 2026. oko 21,00 sati njezina kćerka Č je došla kući nakon što je cijeli dan provela s ocem djeteta te je tražila od nje novce, 100 do 150 eura, iako joj je dva dana prije dala novce, a s obzirom da ima vrlo mala primanja jer radi kao asistent u nastavi, rekla joj je da joj ne može dati novce, na što je Č počela divljati, izvrijeđala ju, što ju je uznemirilo, govoreći joj "nitko nam neće ništa dati, ti mi moraš dati, krmačo, treba mi za stan" te je još govorila "dobro, ne moraš nam dati, ofucana kravo" i drugo. Navedeno ju je jako uznemirilo, napominjući da se događaj zbio u nazočnosti unuke DČ, a potom se Č počela sama udarati, što inače čini od malena, zbog čega je rekla da će joj dati drugi dan novce i da ne mora ni od čega živjeti. Drugog dana, 13. srpnja 2026. unuka DČ nije spavala cijeli dan i bila je nervozna te ju je u večernjim satima držala u naručju kada je došla LČ i tražila da joj preda dijete, na što joj je ona rekla da ostavi dijete na miru jer nije spavala cijeli dan, no Č ju nije poslušala, čak ju je uštipnula u predjelu desne ruke i otela dijete iz ruku te ga grubo oblačila dok je dijete vrištalo, stavljajući ga u krevetić. Nadalje je navela kako je krenula prema krevetiću govoreći Ć da joj preda mobitel koji joj je kupila, što ona nije htjela pa je počela dramatizirati i vrištati govoreći upomoć, tuče me, što je sve bilo lažno i neistinito jer ju nije niti pipnula, a kamoli vrijeđala pogrdnim izrazima za koje ju se tereti, već joj je samo rekla da nije sposobna brinuti o djetetu, što je ist ina. Napomenula je kako nema očevidaca ovih događaja jer su njezini roditelji bili prisutni u prizemlju, dok su se događaji odvijali u potkrovlju gdje žive kćerka, njezina unuka i ona. Ne želi nikakve mjere zaštite u vidu mjera opreza i zaštitnih mjera koje predlaže policija jer za tim nema potrebe s obzirom da je njezina kćerka izjavila da će se odseliti i već je sa svojim partnerom iznajmila apartman u koji će odseliti s mlt. djetetom.
4. Okrivljenica MČV porekla je krivnju za prekršaj i u obrani navela kako nije počinila nikakvo nasilje u obitelji prema svojoj majci MČ u nazočnosti njezine kćerke DČ, rođene 2026. Potvrdila je da je 12. srpnja 2026. oko 21,00 sati došla kući nakon što je dan provela sa svojim dečkom FČV koji je odslužio kaznu zatvora i da je tražila od majke da joj da novce i to 100 eura koje joj je obećala dati kako bi ona i dečko mogli iznajmiti stan i živjeti. Nadalje je opisala kako joj je majka rekla da joj neće dati, govoreći joj "trebam li ubiti tebe ili sebe" na što je ona počela plakati, napominjući da se nije udarala i potom otišla u svoju sobu, a dijete je tada spavalo. Navela je kako ju majka lažno optužuje već dugo vremena da je problematična, a ona je opsjednuta kontrolom kada je izvan kuće, stalno traži da joj slika svoju kćerku da vidi kako je. Drugog dana, 13. srpnja 2026. došla je kući i tražila od majke da joj preda kćerku, što je majka odbila, gurala ju i zada la jedan udarac šakom u rame za vrijeme dok je njezinu kćerku držala u naručju, zatim je uzela dijete i krenula je spremati, a majka joj je vikala kurvetino, droljetino što ju je jako uznemirilo. Navela je kako nema dana da ju majka ne vrijeđa, psihički ju maltretira dok ona to majci ne čini. Napomenula je kako događaju iz optužbe nitko nije bio prisutan i nema očevidaca jer su baka ĆČ i djed FČ bili u prizemlju, ništa nisu mogli vidjeti niti čuti, dodajući kako ne želi mjere zaštite u vidu zaštitnih mjera i mjera opreza jer za tim nema potrebe s obzirom da se odselila sa svojim partnerom i djetetom u apartman.
5. Sud je odredio suočenje između okrivljenica jer su im iskazi bili proturječni. Prilikom suočenja okrivljenica MČ je ostala pri svojim navodima govoreći Ć da je sve što govori neistina i da je istina ono što je ona rekla te da 90% brige o djetetu ona vodi kao baka, dok Č jedva čeka da se ona vrati s posla kako bi joj uvalila dijete, govoreći da ne može više. Nadalje, MČ je obraćajući se kćerki, navela da je ista u životu uvijek dramatizirala i da su ju uvijek štitili djed, baka i ona i nikome ništa nisu prijavljivali, opisujući kako je kćerka tražila od nje 12. srpnja novce, iako ih je dobivala par dana za redom, dodajući da ju je vrijeđala navedenim izrazima da je krmača, ofucana krava, što ju je uznemirilo i to sve u nazočnosti djeteta. Osporila je da bi kćerku 13. srpnja štipala, udarala i nazivala ju kurvom i droljom, navodeći joj da joj se ista želi osvetiti jer joj nikad nije dosta njezinih financiranja i brige o njoj i djetetu. Izrazila je zabrinutost zbog kćerkinog partnera koji je bio u Turopolju zbog kaznenog djela jer joj je prijetio da će joj kad izađe slomiti noge i slično, što je čula jer je kćerka držala mobitel s uključenim zvučnikom, dodajući da je ovdje sve izokrenula, tvrdeći da nije počinila nikakvo nasilje prema kćerki koja joj se na ovaj način osvećuje. Okrivljenica MČV je ustrajala u svojim navodima govoreći majci da laže i da je nasilnica cijeli život, napominjući da se brine o svom djetetu i da nije ništa napravila prema njoj te da laže da se udarala jer isto nikad ne čini. Navela je kako djed i majka ne vole njezinog partnera kojeg je djed ujedno i vrijeđao pogrdnim izrazima jer je Đ. Prilikom suočenja MČ se obraćala kćerki mirnim tonom i gledala ju u oči, dok je MČV za vrijeme dok joj se majka obraćala, pogledavala sa strane, nije gledala istu u oči, na licu joj je bila vidljiva nelagoda i u jednom je trenutku prekrižila ruke na prsima ne komentirajući Lidijine navode kojima je opisivala njezino protupravno ponašanje, već je pritom iskazivala vidljivu nelagodu na način da je spuštala glavu i gledala u pod. Svaka ispitanica ostala je kod svojih navoda.
6. U dokaznom postupku sud je pročitao materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to: potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za I. i II. okr. od 14. srpnja 2026., izvješća o uhićenju za I. okr. od 13. srpnja 2026., zapisnike o ispitivanju osumnjičenika II PP Osijek na ime MČ i MČV od 13. srpnja 2026., naredbe o određivanju mjere opreza brojevi: 999642 i 999641, obje od 13. srpnja 2026.
7. Sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆČ II PP Osijek od 13. srpnja 2026. nakon suglasnosti obiju okrivljenica da se isti pročita te da se svjedokinja ne treba pozivati na sudsko ročište. Svjedokinja ĆČ je na zapisnik policiji navela kako je događaja iz optužbe njezina unuka MČV došla na kućnu adresu po svoju kćerku DČ (2026.) te da je otišla na gornji kat gdje je njezina kćer DČ spavala u sobi dok ju je čuvala njezina majka MČ. Nadalje je navela da je čula nekakav verbalni sukob između MČ i F oko preuzimanja DČ te se popela na kat i vidjela DČ u krevetiću kraj koje je stala Č koja ju je htjela podići, ali se zatim uputila na donji kat i izašla iz kuće. Napomenula je da je čula glasan vrisak za koji ne može sa sigurnošću reći čiji jer je isti čula nakon što je unuka Č otišla na kat obiteljske kuće.
8. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i obranu okrivljenice MČV, sud je sa sigurnošću utvrdio da je ista počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno da je 12. srpnja 2026. oko 21,00 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinila psihičko nasilje u obitelji prema majci MČ u nazočnosti djeteta, kćerke DČ, rođene 2026. u vidu psihičkog nasilja kojim joj je prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost na način da je zatražila od MČ da joj da 100,00 do 150,00 eura za vlastite potrebe, što je ista odbila, navodeći da ima dodatnih troškova i da joj nije u mogućnosti dati traženi novčani iznos jer joj je već davala novce istih dana na što je okrivljena rekla MČ: "Nitko nam neće dati, ti nam moraš dati krmačo, treba nam za stan, dobro ne moraš nam ništa dati, ofucana kravo!" te se tijekom razgovora par puta udarila rukama po tijelu.
9. Obrana okrivljenice MČV u kojoj negira prekršaj ocijenjena je neutemeljenom jer je suprotna dokazima izvedenim tijekom postupka na kojima je sud utemeljio odluku. Naime, središnji dokazni oslonac pri utvrđivanju krivnje imenovane je institut suočenja okrivljenica prilikom kojeg je sud, osim sadržaja iskaza, ocjenjivao i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično, što je bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Sud je pri suočenju uočio signifikantne neverbalne reakcije okrivljenice MČV koja je spuštala pogled i izbjegavala kontakte očima s majkom, okrivljenicom MČ u trenutku kada je MČ opisivala ČLorino razmaženo i neodgovorno ponašanje kao majke i motiv osvete zbog nedobivenih novaca za stan, pritom je ista prekrižila ruke ispred prsa kada je MČ opisivala takvo ponašanje, što predstavlja obrambenu tjelesnu pozu i imala je vidljivu nelagodu na licu. Nasuprot tome, okrivljenica MČ je mirnim tonom gledajući Č u oči, uvjerljivo i konzistentno opisivala prijeporni događaj i kontekst odnosa, negirajući da je ona počinila nasilje prema kćerki. Upravo takva tjelesna i verbalna dosljednost te životna logičnost navoda MČ (nije životno uvjerljivo da osoba koja drži bebu u naručju istovremeno udara šakom) rezultirala je time da sud pokloni vjeru verziji događaja okrivljenice MČ. Iskaz svjedokinje ĆČ dan policiji na zapisnik koji je sud tijekom postupka pročitao nije potvrdio ničije djelo jer je imenovana izjavila da je čula vrisak, ali nije identificirala čiji vrisak, zbog čega je sud njezin iskaz ocijenio irelevantnim jer ne pomaže ni u teret ni u korist ijedne okrivljenice. Dakle, sud je na osnovu provedenog suočenja na nepobitan način utvrdio da je okrivljenica MČV počinila prekršaj nasilja u obitelji u vidu psihičkog nasilja prema okrivljenici, svojoj majci MČ, a u nazočnosti djeteta DČ, rođene 2026. kada joj je uputila izraze kojima joj je prouzročila povredu dostojanstva i uznemirenost "Nitko nam neće dati, ti nam moraš dati krmačo, treba nam za stan, dobro ne moraš nam ništa dati, ofucana kravo!".
10. Sud je okrivljenu ĆČV proglasio krivom te joj izrekao kaznu zatvora u navedenom trajanju nalazeći da je ista primjerena stupnju krivnje okrivljenice, društvenoj opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Kao olakotne okolnosti za okrivljenicu ĆČV sud je cijenio prekršajnu nekažnjavanost, kao i nezaposlenost i loše imovno-financijsko stanje, dok je kao otegotne okolnosti cijenio način izvršenja djela i nekritičnost imenovane spram društveno i moralno neprihvatljivog ponašanja. Sud je okrivljenici izrekao mjeru upozorenja, odnosno uvjetnu kaznu zatvora jer je ocijenio da će se i bez izvršenja sankcije utjecati na okrivljenicu da ne čini nove prekršaje. Pri tom se okrivljenica upozorava da će joj se uvjetna kazna opozvati ukoliko u vremenu kušnje od jedne godine počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
11. Sud je okrivljenici DČV izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci poradi otklanjanja njezinog detektiranog nasilnog ponašanja u obitelji i postojanja opasnosti da bi mog la ponoviti nasilje, a kako bi ovladala tehnikama potrebnim za otklanjanje nasilnog ponašanja, samokontrole ljutnje, konstruktivnog izražavanja i komuniciranja te rješavanja sukoba unutar obitelji.
12. Na temelju čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenica MČV se upozorava da je dužna postupiti u skladu s izrečenim zaštitnim mjerama jer će ju sud u suprotnom kazniti za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
13. Odbijen je tužitelj s prijedlogom da se okrivljenici DČV izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja MČ, uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od tri mjeseca s obzirom da je žrtva nasilja navela kako ne želi primjenu zaštitnih mjera jer ne strahuje od daljnjeg činjenja nasilja od strane okrivljenice koja je iselila s predmetne adrese.
14. Sud je okrivljenicu ĆČV oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka jer je lošeg imovno-financijskog stanja.
15. Okrivljenica MČ oslobođena je od optužbe primjenom procesnog načela in dubio pro reo, odnosno da bi 13. srpnja 2026. u 19,30 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji uslijed kojega nije nastupila tjelesna ozljeda prema svojoj kćerki DČV (2006) u nazočnosti unuke i Ene- Lorine kćerke DČ (2026) na način da je dana 13. srpnja 2026. godine u oko 19,30 sati u okrivljena odbila predati unuku DČ (2026) majci DČV, da bi u jednom trenutku do F došla dok je u rukama držala unuku DČ, te je bez ikakvog povoda počela svojom desnom rukom odgurivati, a zatim je šakom zadala udarac svojoj kćeri Ć u predjelu lijeve nadlaktice uslijed čega nije nastupila tjelesna ozljeda. Okrivljena MČ je nakon fizičkog sukoba nastavila s činjenjem prekršaja prema kćeri DČV na način da ju je nazivala pogrdnim riječima „Kurvo“, „Droljo“ što je kod žrtve MČV prouzročilo povredu dostojanstva, te osjećaj uznemirenosti. Nakon toga oštećena Č zatražila je od majke da joj preda dijete, što je ista odbila, zatim je Č izašla izvan prostorija kuće na ulicu i zatražila intervenciju policije. Naime, okrivljenica MČ uvjerljivo je prilikom suočenja negirala mirnim tonom, gledajući okrivljenicu Č u oči uz životno uvjerljiv argument da je fizički nemoguće da osoba koja drži bebu u naručju istovremeno udara šakom drugom rukom. Imenovana je također bila uvjerljiva da svojoj kćerki nije uputila izraze koji joj se stavljaju na teret, a koji predstavljaju psihičko nasilje u obitelji. Očevidaca predmetnog događaja nema, a govor tijela okrivljenice MČV prilikom suočenja (spuštanje pogleda, prekrižene ruke, nelagoda) sugerirao je smanjenu uvjerljivost njezinih tvrdnji, posebno u kontekstu navoda MČ da je prijava njezine kćerke F motivirana osvetom zbog nedobivenih novčanih sredstava za stan. Sud je ocijenio da je obrana okrivljene MČ uvjerljiva, dosljedna i životno logična, zbog čega nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je ista počinila djelo koje joj se stavlja na teret.
16. Odluka o troškovima u odnosu na okrivljenicu MČ temelji se na čl.140. i čl.138.st.2. t.2. do 5. i t.7. Prekršajnog zakona.
U Osijeku 14. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicama,
2. Tužitelju,
3. Arhiv.
