Poslovni broj: Us II-99/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Karlobag, Karlobag, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB: 24872552514, zastupanog po načelniku Općine, a ovaj po opunomoćeniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku iz Senja, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ronilačkog kluba "Atlantida", Donja Pušća, Strmečka ulica 27, OIB: 27177915376, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008- 07/25-01/642, URBROJ: 401-01/10-26-4 od 9. travnja 2026., kojim se, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništava rješenje službenika za informiranje Ličko-senjske županije, Općine Karlobag, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-008-01/25- 01/01, URBROJ: 2125-5-25-01 od 28. svibnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijaju se zahtjevi zainteresirane osobe radi ostvarivanja prava na pristup informacijama podneseni putem maila, koji je zaprimljen dana 13. svibnja 2025. godine.
2. Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog akta, navodeći razloge zbog kojih smatra da je donesen u suprotnosti s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 85/15. i 69/22. – dalje u tekstu: ZPPI), a koji razlozi se, zbog načina na koji je predmetna stvar riješena, posebno ne iznose. Predlaže ovom Sudu usvojiti tužbu i poništiti osporeno rješenje te potvrditi prvostupanjsko rješenje i naložiti tuženiku da mu nadoknadi iskazane troškove ovog spora.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u potpunosti ostaje kod osporenog rješenja te drži tužbene navode neosnovanim i predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev , kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
4. Tužba nije dopuštena.
5. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
6. Iz podataka sveza spisa proizlazi da tužitelj nije stranka u predmetnom upravnom postupku, a niti je donositelj prvostupanjskog rješenja protiv kojeg je zainteresirana osoba izjavila žalbu tuženiku, iako je, uvažavajući sadržaj tužbenih navoda, tužbu podnio upravo u svojstvu donositelja tog prvostupanjskog akta.
7. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZUS-a, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava ili pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
8. Dakle, interes na kojem se temelji status tužitelja u smislu citirane zakonske odredbe ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni, a to znači da proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen.
9. Sukladno pak izričitoj odredbi članka 26. stavka 2. ZPPI-a, upravni spor protiv rješenja tuženika može pokrenuti (iznimno) i tijelo javne vlasti koje je donijelo prvostupanjsko rješenje, što ovdje nije slučaj.
10. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu zainteresirane osobe donijelo je upravno tijelo Općine Karlobag (Jedinstveni upravni odjel Općine Karlobag), a ne tužitelj (Općina Karlobag), radi čega ovaj Sud nalazi tužbu nedopuštenom, jer tužitelj protiv osporenog rješenja tuženika nije ovlašten pokrenuti upravni spor ni po osnovi zaštite nekog svog prava ili pravnog interesa, a ni po osnovi statusa tijela javne vlasti koje je donijelo prvostupanjsko rješenje.
11. Zaključno, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova ovog spora jer, osim što tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, već samo po toj osnovi ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška, za istaknuti je da je Općina Karlobag jedinica lokalne samouprave i, kao takva, predstavlja javnopravno tijelo. Troškovi pak zastupanja javnopravnog tijela u upravnom sporu po odvjetniku kao opunomoćeniku ne spadaju u izdatak u sporu koji bi, u smislu članka 144. stavka 1., u vezi članka 21. stavka 3. ZUS-a, bio nužan i opravdan, a koje stajalište je iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice odluka, broj: U-III-7441/2021 od 4. srpnja 2024.), radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 46. stavka 1. točke 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
