REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-2083/2020-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i Višić d.o.o. u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB:52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 28.svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JV, odvjetničkog vježbenika u OD Višić i Višić d.o.o., i punomoćnika tuženika Nike Šobat Šimić, odvjetnice u OD Anić i Anić d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 14.srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 11. Ugovora o kreditu broj: 96493/04 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 07. prosinca 2004. godine, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. a) Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 2.496,98 EUR, po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.kolovoza 2015. do 30.rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:
• 6,36 EUR od dana 13.03.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,25 EUR od dana 11.04.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,25 EUR od dana 11.05.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,19 EUR od dana 12.06.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,22 EUR od dana 11.07.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,24 EUR od dana 11.08.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,17 EUR od dana 11.09.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,18 EUR od dana 11.10.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,24 EUR od dana 13.11.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,29 EUR od dana 11.12.2007.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,38 EUR od dana 11.01.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,46 EUR od dana 12.02.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,42 EUR od dana 11.03.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,26 EUR od dana 11.04.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,33 EUR od dana 13.05.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,32 EUR od dana 11.06.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,23 EUR od dana 11.07.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,26 EUR od dana 12.08.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,40 EUR od dana 11.09.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,65 EUR od dana 11.10.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,63 EUR od dana 11.11.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 6,89 EUR od dana 11.12.2008.g. do 30.rujna 2015.,
• 7,03 EUR od dana 13.01.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 29,26 EUR od dana 11.02.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,50 EUR od dana 11.03.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,69 EUR od dana 11.04.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,25 EUR od dana 12.05.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,14 EUR od dana 11.06.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,36 EUR od dana 11.07.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 27,92 EUR od dana 11.08.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,12 EUR od dana 11.09.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 27,77 EUR od dana 13.10.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 28,08 EUR od dana 11.11.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 27,91 EUR od dana 11.12.2009.g. do 30.rujna 2015.,
• 44,40 EUR od dana 12.01.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 44,19 EUR od dana 11.02.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 45,04 EUR od dana 11.03.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 44,90 EUR od dana 13.04.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 46,36 EUR od dana 11.05.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 47,54 EUR od dana 11.06.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 46,68 EUR od dana 13.07.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 49,19 EUR od dana 11.08.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 49,80 EUR od dana 11.09.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 48,31 EUR od dana 12.10.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 50,10 EUR od dana 11.11.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 51,92 EUR od dana 11.12.2010.g. do 30.rujna 2015.,
• 50,90 EUR od dana 11.01.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 37,29 EUR od dana 11.02.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 36,67 EUR od dana 11.03.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 36,47 EUR od dana 12.04.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,70 EUR od dana 11.05.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,42 EUR od dana 12.06.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 44,18 EUR od dana 12.07.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,50 EUR od dana 11.08.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,28 EUR od dana 13.09.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,42 EUR od dana 11.10.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,63 EUR od dana 11.11.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,55 EUR od dana 13.12.2011.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,30 EUR od dana 11.01.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,85 EUR od dana 11.02.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,99 EUR od dana 13.03.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,61 EUR od dana 11.04.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,81 EUR od dana 11.05.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 41,02 EUR od dana 12.06.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,70 EUR od dana 11.07.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,68 EUR od dana 11.08.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,08 EUR od dana 11.09.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,29 EUR od dana 11.10.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,73 EUR od dana 13.11.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,59 EUR od dana 11.12.2012.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,79 EUR od dana 11.01.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,22 EUR od dana 12.02.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,99 EUR od dana 12.03.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,63 EUR od dana 11.04.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,01 EUR od dana 11.05.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,47 EUR od dana 11.06.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,47 EUR od dana 11.07.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,00 EUR od dana 13.08.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 39,87 EUR od dana 11.09.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,12 EUR od dana 11.10.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,34 EUR od dana 12.11.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 40,82 EUR od dana 11.12.2013.g. do 30.rujna 2015.,
• 17,51 EUR od dana 11.01.2014.g. do 30.rujna 2015.
b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.496,98 EUR na ime više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope.
c) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom više zatraženih zateznih kamata koje na pojedinačne iznose iz točke II. a) teku kako slijedi:
• 6,36 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,25 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,25 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,19 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,22 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,24 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,17 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,18 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,24 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,29 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,38 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,46 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,42 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,26 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,33 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,32 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,23 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,26 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,40 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,65 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,63 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 6,89 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 7,03 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 29,26 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,50 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,69 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,25 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,14 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,36 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 27,92 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,12 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 27,77 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 28,08 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 27,91 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 44,40 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 44,19 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 45,04 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 44,90 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 46,36 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 47,54 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 46,68 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 49,19 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 49,80 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 48,31 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 50,10 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 51,92 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 50,90 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 37,29 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 36,67 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 36,47 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,70 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,42 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 44,18 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,50 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,28 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,42 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,63 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,55 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,30 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,85 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,99 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,61 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,81 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 41,02 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,70 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,68 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,08 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,29 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,73 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,59 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,79 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,22 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,99 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,63 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,01 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,47 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,47 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,00 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 39,87 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,12 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,34 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 40,82 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
• 17,51 EUR od dana 1.listopada 2015. do isplate,
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 7.lipnja 2019. navodi se da je tužitelj sa HVB Splitskom bankom d.d. sklopio 07. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj: 96493/04, na temelju kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 97.900,00 CHF, uz uvjete naznačene u citiranom ugovoru, a tuženik je pravni slijednik banke HVB- Splitska banka d.d. Navedenim ugovorom tužitelj se obavezao plaćati tuženiku redovnu kamatu čija je stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, kao i interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je uredno ispunio svoju obvezu prilikom otplate kredita, a kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je tužitelj temeljem takve ništetne odredbe isplatio viši iznos od onoga koji je trebao i to za ukupno 2.306,30 EUR. Ovdje se radi o klasičnom primjeru nepoštenosti ugovaranja u smislu odredbe čl. 84. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, ugovorna kamata u ugovoru o kreditu u biti predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno. Stoga, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Iz sadržaja predmetnog ugovora izvjesno je da unos u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, predstavlja postupanje suprotno načelima obveznog prava jer je time tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao banku. Naime, formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi takva je da je tužitelj znao kolika je visina stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok isti nije mogao ni približno ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, pa se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv, posljedica čega je ništetnost tih odredbi.
1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da se pod točkom I. utvrdi da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 11. predmetnog ugovora o kreditu, pod točkom II. da se naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.306,30 EUR sa zateznom kamatom od 7.prosinca 2004. do isplate, a pod točkom III. da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 23.travnja 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev kojim predlaže pod točkom I. utvrditi da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 11. predmetnog ugovora o kreditu, pod točkom II. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.496,98 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate, a pod točkom III. naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Rješenjem od 22.siječnja 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja oglednog postupka posl.br.Gos-1/2019, koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a koji je nastavljen rješenjem od 15.lipnja 2020.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, istaknuo je prigovor zastare i osporio vezanost ovog suda presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužitelj pristao na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, tako da tužitelj nema pravnog interesa za pokretanjem ovog postupka. Nadalje, tuženik se poziva se na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu br.96493/04 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva solemniziranog od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OU-633/2004, početnog otplatnog plana, prometa po kreditu, obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (list 31-35), ponude tuženika za konverziju kredita uz novi otplatni plan i pregleda uplata, Sporazuma o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 30.lipnja 2016., prometa po računu kredita nakon konverzije, Dodataka br.1. Ugovoru o kreditu 96493/04 od 7.srpnja 2016. solemniziranog od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OV- 13578/2016 dana 7.srpnja 2016., financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, dopunskim očitovanjem vještakinje za financije Ines Lozić, te saslušanjem tužitelja.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl.11.), te isplatom iznosa koji je pretplatio na osnovi navedene ništetne odredbe ugovora o kreditu.
7.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran u eurski, pa tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe.
8. Između parničnih stranaka nije sporno:
-da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB-Splitska banka d.d. kao kreditor sklopili 7.prosinca 2004. Ugovor o kreditu br.96493/04 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem OU-633/2004,
-da je tuženik pravni slijednik banke HVB-Splitska banka d.d.,
-da je citiranim ugovorom tuženik kao banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 97.900,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju tuženika važećem za CHF na dan korištenja kredita (čl.2.) u svrhu kupnje stana (3. Ugovora),
-da se tužitelj obvezao na otplatu kredita u 240 mjesečnih rata, 239 rata u iznosu od 648,90 CHF i jednu ratu u iznosu od 653,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju važećem za CHF na dan ispunjenja obveze (čl.10. Ugovora),
-da je u čl.11. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva, promjena koje se utvrđuje odlukom tuženika kao kreditora, s tim da početna kamatna stopa iznosi 4,99 %,
-da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa,
-da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i do promjene kamatne stope,
- da su parnične stranke, na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., zaključili Dodatak 1. ugovoru o kreditu dana 7.srpnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
9. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare potraživanja tužitelja.
10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 7.prosinca 2004.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
11. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
12. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
13. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
14.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
15. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 6.kolovoza 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
17. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo sedmotuženik u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time sedmotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom sedmotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sedmotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku sedmotuženika.
18. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva.
19. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
20. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da je sporna odredba čl. 11.predmetnog ugovora o kreditu sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
21. Naime, odredba o promjeni kamatne stope odlučujuća je ugovorna odredba, a u konkretnom slučaju ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.
22. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora, a stavovi iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi, to je po ocjeni ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da je ništetna odredba ugovora o kreditu iz čl. 11. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.
23. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc, pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.
24. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljem sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK), tužitelj više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
25. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t.6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim (ŽS u Rijeci, posl.br.Gž-42/2024 od 16.travnja 2024.).
26. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbe čl. 11. predmetnog Ugovora o kreditu, koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu nije razumljiv, protivan je načelu savjesnosti i poštenja, te je kao takav ništetan, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
27. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
27.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
27.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014.
27.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 7.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
28. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze.
29. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji u svom iskazu navodi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno kupnje stana za stanovanje. Bio je klijent prednika tuženika kod kojeg je imao otvoren tekući račun, pa nije išao kod drugih banaka raspitivati se o uvjetima kredita. Ponuđen mu je samo kredit u valuti CHF, i to kao najisplativiji zbog povoljne kamate, dok se za ostale vrste kredita nije raspitivao. Prije zaključenja ugovora o kreditu nitko ga od zaposlenika banke nije upozorio na nikakve rizike vezano za ugovaranje kredita u valuti CHF, a pogotovo mu nitko nije tumačio način i parametre na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa. Tekst ugovora sastavio je tuženik, isti je pročitao prije potpisivanja, a s tuženikom nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim odredbama samog ugovora. Realizirao je kupnju stana novcem iz kredita, koji je bio u tužiteljevu vlasništvu do prije tri godine, a kupljeni stan nije nikada iznajmljivao. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bio obrtnik niti vlasnik udjela u trgovačkim društvima, već zaposlenik kod pravne osobe. Predmetni kredit zatvorio je prije tri godine. Rata kredita bila je sukladna ugovoru nekih godinu dana, nakon čega je počela rasti, na način da se udvostručila. Predmetni kredit uglavnom je uredno otplaćivao, s tim da je jedno vrijeme imao dva kredita u valuti CHF, te je tuženika zamolio za moratorij od nekoliko mjeseci, što mu je odbijeno. Dvije godine trajala je neuredna otplata kredita, ali ne način da u tom razdoblju tužitelj nije podmirivao rate, već je iste podmirivao kako bi stigao. Radi konverzije kredita obratio se tuženiku, očekujući da će mu dio kredita biti vraćen, ali se na kraju to nije dogodilo, već se samo smanjila rata kredita. Tekst ugovora kao i obračun dodatka ugovora sastavio je tuženik, tužitelj je isti pročitao prije potpisivanja, i odnio javnom bilježniku na ovjeru. Posebno upitan izjavljuje da mu je tuženik preporučio ovakav kredit, da nije tražio pojašnjenje vezano za promjene kamatne stope ili pojedine odredbe ugovora, a savjet vezano za kredit dala mu je osobna bankarica tuženika.
30. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja nekretnine za stanovanje tužitelja i njegove obitelji, kako to tužitelj navodi u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužitelja se ima smatrati potrošačem.
31. Tuženik osporava pravo tužitelju na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.
32. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi nakon njegove dopune, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
33. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić dala je izračun pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa. Ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi 2.496,98 EUR, što primjenom fiksnog tečaja za konverziju iz HRK u EUR daje iznos od 18.813,50 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi 895,00 EUR što primjenom fiksnog tečaja za konverziju HRK u EUR daje iznos od 6.743,38 kn. Dakle, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja utuženog razdoblja slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 1.601,98 EUR ili 12.070,12 kn.
34. U pisanom očitovanju sudska vještakinja Ines Lozić ističe da bi utvrđenje pretplaćenih iznosa sukladno trenutno važećem pravnom shvaćanju i stajalištu Vrhovnog suda RH za konvertirane kredite, trebalo provesti sasvim novo vještačenje, kao i da se pritom radi o pravnom pitanju, u koje vještakinja ne ulazi.
35. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 23.travnja 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da pod točkom II. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.496,98 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate.
36. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedene ništetne odredbe ukoliko nije u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom.
37. Međutim, u pogledu opsega obeštećenja koji bi pripadao potrošačima koji su konvertirali svoje kredite sudska praksa je bila različita, uključujući i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske. U međuvremenu je VSRH u predmetu posl.br.Rev-457/2025 održao sjednicu proširenog vijeća 27.svibnja 2026. na kojoj je donio odluku u kojoj zaključuje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
38. Time je VSRH prihvatio utvrđenja i pravna stajališta tog istog suda iz odluke posl.br.Rev-586/2019-14 od 21.prosinca 2022., prema kojoj ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO, kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a, koje tužitelj također potražuje tužbenim zahtjevom. Prema tome je na strani tuženika kao banke i nadalje preostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. Naprijed navedene zaključke i pravna shvaćanja VSRH zauzeta na proširenoj sjednici tog suda u predmetu Rev-457/2025 prihvaća i ovaj sud.
39. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji, uz napomenu da tužitelju prilikom konverzije nije ni priznata pretplata već je utvrđeno postojanje dugovanja tužitelja.
40. Na temelju provedenog financijskog vještačenja, proizlazi da je tužitelj na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju otplate kredita do kraja utuženog razdoblja pretplatio iznos od 2.496,98 EUR.
41. ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, pa tako u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
42. Uzimajući u obzir citirane odredbe ZID ZPK/15, ZOO-a i pravno shvaćanje VSRH doneseno na proširenoj sjednici održanoj 27.svibnja 2026., ovaj sud smatra da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.496,98 EUR iz razloga što je izričitom zakonskom odredbom 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK/15 propisano da potrošač prilikom konverzije snosi iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.b).
43. Međutim, sukladno čl. 1111. ZOO-a, osnovan je zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na pojedinačne iznose pretplate, koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do zaključno 30.rujna 2015.
44. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate pretplaćenih iznosa.
45. Slijedom navedenog, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos koji u zbroju iznose 2.496,98 EUR i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30.rujna 2015., a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.a), dok je pod točkom II.c) izreke zahtjev tužitelja za više zatraženom zateznom kamatom od 1.listopada 2015. do isplate odbijen kao neosnovan iz razloga koji su naprijed navedeni.
46. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
47. Stranke su djelomično uspjele u sporu na način da je tužitelj uspio sa zahtjevom za utvrđenjem i za isplatom zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice zbog promjene kamatne stope za razdoblje od dospijeća do 30.rujna 2015., dok je tuženik uspio s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice i za isplatom zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice zbog promjene kamatne stope za razdoblje od 1.listopada 2015. do isplate. Kada bi sud primijenio članak 154. stavak 2. ZPP (rukovodeći se visinom novčanog zahtjeva), tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku razmjerni dio troškova postupka. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva restituciju zbog toga što je tuženik u predmetni ugovor o kreditu bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe. Uzimajući u obzir visinu tih troškova prema vrijednosti spora, troškove postupka koje je već snosio i one koje bi morao platiti tuženiku bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu.
47.1. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26. rujna 2023. koji se u sporovima u kojima stranka nije država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). O predmetu spora kao što je predmetni u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i VSRH, koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuje pravo (npr. Rev-637/2019. od 15. studenoga 2022., Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022. i Rev 586/2019. od 21. prosinca 2022.).
47.2. U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova, te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može dovesti do zaključka da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo bi miješnje u pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
47.3. Dakle, obvezivanje potrošača (tužitelja) da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, pogotovo kada je i omjer uspjeha stranaka približno jednak, odlučio kao u izreci presude pod točkom III.
Split, 14.srpnja 2026.
SUTKINJA:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
- tuženiku putem punomoćnika,
- u spis.
