Poslovni broj: P-4600/2021-34

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Tudor u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŽOJ, protiv tuženika GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VO; DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VO, radi Obvezno - ništetnost, dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u točki I. koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 22. lipnja 2021 godine u Kaštel Starom, ovjeren po javnom bilježniku u Trogiru Daniri Margeti-Nuber pod brojem ovjere: OV4396/2021 od 21.06.2021. godine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u točki II. koji glasi:

" Nalaže se tuženiku pod 2. izdati tabulamu ispravu radi upisa prava vlasništva na stanu upisanom u zemljišnoj knjizi za KO. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], koji je suvlasnički dio povezan s 48/1302 dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), povezano s vlasništvom stana na drugom katu, oznake S 5 - II, u naravi dvosoban stan, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, blagovaone - dnevnog boravka, kupaone sa WC-om i lođe, ukupne površine 48,31 m2, a sve sukladno odredbama Ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 15.06.2021. godine, a ovjeren po javnom bilježniku Damiri Margete-Nuber pod brojem ovjere OV-4205/2021.".

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad. 1. parnični trošak u iznosu od 11.856,25 EUR-a, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnih troškova postupka teče od dana presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik pod I. zaključili su dana 18. prosinca 2021. godine Ugovor o zajmu, ugovorom je utvrđeno da je tužitelj pozajmio tuženiku pod 2. dana 15. srpnja 2020. godine iznos od 90.000,00 Eura protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju FNB na dan isplate, kao i Aneks ugovora o zajmu od dana 30. lipnja 2021. godine kojim je ispravljena greška iz Ugovora o zajmu. Predmetnim ugovorom je utvrđeno da će tuženik pod I. vračati zajam tužitelju u 4 obroka i to iznos 0d 22.500,00 Eura do 01.10.2021., iznos 0d 22.500,OO Eura do 01.10.2022. godine, iznos od 22.500,00 Eura do 01.10.2023. godine i iznos od 22.500,00 Eura do 01.10.2024. godine. Međutim, tuženik pod 2. do 01. 10.2021. godine nije vratio zajam od 22.500,00 Eura sukladno ugovoru zbog čega je podnesena i kaznena prijava radi prijevare.

Budući da su tuženik pod 1. i tužena pod 2. bračni drugovi, tuženik pod l. je predložio tužitelju da radi osiguranja vraćanja zajma sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine i Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu prema kojem je sav iznos dobivenog kredita isplaćen tuženoj pod 2. koja je u tom ugovoru bila i založni dužnik i prodavatelj stana. Predmetnim ugovorom o kupoprodaji tužitelj je kupio stan u vlasništvu tužene pod 2. upisan u zemljišnoj knjizi za KO. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], koji je suvlasnički dio povezan s 48/1302 dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), povezano s vlasništvom stana na drugom katu, oznake S 5 - II, u naravi dvosoban stan, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, blagovaone

- dnevnog boravka, kupaone sa WC-om i Jode, ukupne površine 48,31 m2, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zk odjel Kaštel Lukšić. Ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu tužitelj je bio korisnik kredita, a sav unos dobivenog kredita isplaćen je tuženoj pod 2. koja je u tom ugovoru bila i založni dužnik i prodavatelj stana. Temeljem predmetnih ugovora tužitelju je razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 20.222,62 kune. Tužitelj je u dobroj vjeri čekao isplatu prve rate po ugovoru o zajmu, međutim istu nikada nije dočekao te je zaključio da se ovdje radi o prijevari. Ovo pogotovo što je uzdajući se u usmena obećanja tuženika pod 1. ponovno darovao tuženoj pod 2. DO predmetnu nekretninu, iako je tuženik pod 1. od početka imao namjeru ne vraćati zajam i tužitelja dovesti u trošak Od 90.000,00 Eura.

Sumarno, zbog postupanja u dobroj vjeri prema tuženicima, tužitelj je sada u situaciji da mu tuženik pod 1. ne vraća zajam po ugovoru o zajmu u iznosu od 90.000,00 Eura, da je dužan vraćati kredit u iznosu od 69.000,00 Eura i da taj kredit vraća stan, koji je na prevaru vraćen tuženoj pod 2.

2. Tuženici se protive tužbi navodeći da U odnosu na Ugovor o zajmu sklopljen dana 17.12.2020. između ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao zajmodavca , a ovdje tužitelja i ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao zajmoprimca, ovdje tuženika pod 1), na kojem Ugovoru je istinitost potpisa obje ugovorne strane ovjerena u uredu javnog bilježnika Maje Radovani, Solin, Kralja Zvonimira 85, broj: OV-8251/2020, Solin 18.12.2020. i u odnosu na Aneks predmetnog Ugovora o zajmu sklopljen između istih stranaka dana 30.06.2021. , na kojem Ugovoru je istinitost potpisa ugovornih strana ovjerena u uredu javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, Kralja Zvonimira 85, broj OV-4615/2021, Solin 01.07.2021. za istači je da su tužitelj, ŽO i tuženik pod 1) GO kao kupci tijekom 2020. i 2021. godine vodili i dovršili usmene pregovore s prodavateljem JO glede sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], Katastarska općina [katastarska općina] u kojoj su nekretnini po njenoj kupnji tužitelj i tuženik pod 1) GO planirale zajedničko obavljanje ugostiteljske djelatnosti pripremanja i usluživanja jela i pića. Kupoprodajna cijena bila je dogovorena u iznosu od 180.000,00 EUR. Budući tuženik pod 1) GO nije imao sredstava za isplatu svoje 1/2 dijela kupoprodajne cijene to je uz predmetnu kupnju nadalje između tužitelja i tuženika pod 1) bilo i dogovoreno da će isplatu prodavatelju ukupno ugovorene kupoprodajne cijene izvršiti tužitelj, a da će između tužitelja kao zajmodavca i tuženika pod 1) kao zajmoprimca biti sklopljen ugovor o namjenskom zajmu iznosa od 90.000,00 Eur, koji će povrat zajma tužitelju, tuženik pod 1) izvršiti u roku od 4 godine iz prihoda ostvarenih zajedničkim obavljanjem ugostiteljske djelatnosti u nekretnini koja je predmet kupoprodaje. Tuženik ad. 1. pristupio je i prije pisanog sklapanja ugovora o kupoprodaji, sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu od 17.12.2020. i njegovog Aneksa, držeći da je sklapanje pisanog ugovora o kupoprodaji još samo „formalan čin”, budući su stranke, tužitelj i tuženik pod 1) kao kupci s prodavateljem već prethodno u cijelosti usmeno dogovorile sve bitne sastojke pravnog posla kupoprodaje. U konačnici a nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i njegovog Aneksa, prodavatelj JO odustao je od predmetne kupoprodaje, pa iz tog razloga tužitelj nikada nije u ime i za račun tuženika pod 1) i isplatio prodavatelju njegov razmjeran, jednaki dio kupoprodajne cijene, a koja je predstavljala iznos zajam iz Ugovora o zajmu njegovog Aneksa. U odnosu na Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu. između OTP banka d.d., Split, tužitelja, ŽO, kao korisnika kredita i tuženika pod 2) DO , kao založnog dužnika, a temeljem kojeg je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 69.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate a za kupnju nekretnine tuženika pod 2) DO, osporava da bi isti bio sklopljen radi osiguranja vraćanja zajma.

Ističe da su Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu i Ugovor o kupoprodaji stana sklopljeni tijekom mjeseca lipnja 2021. , a da je dospijeće povrata prvog iznosa od 22.500,00 Eur u konačnici nerealizranog zajma sukladno čl. 2. Ugovora o zajmu bilo dogovoreno „do 01.10.2021.godine”, pa se postavlja pitanje zašto bi tužitelj i prije „dospijeća prvog iznosa zajma” tražio od tuženika poduzimanje bilo kakvih daljnjih pravnih radnji „radi osiguranja vraćanja zajma".

Predmetni Ugovor o kupoprodaji stana od 15.06.2021.temeljem prethodnog zajedničkog dogovora tužitelja i tuženika realiziran je kao prividan ugovor, isključivo radi dobivanja kredita Banke, od kojeg iznosa je po isplati Banke, tuženik pod 1) dao tužitelju manji novčani iznos radi namirenja njegovih dospjelih poreznih i drugih potraživanja a ostatak novca su zadržali tuženici, a koju prividnost potvrđuje i to da tužitelj „kao kupac” nikada nije stupio u posjed nekretnine koja je bila predmet „kupoprodaje”, već u predmetnoj nekretnini kako prije tako i nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji stana žive roditelji tuženika pod 2) , otac LO i majka CO. Prema dogovoru parničnih stranka predmetni kredit otplaćuju tuženici, uz napomenu kako je samo prvi anuitet po kreditu namirio tužitelj ali mu je tuženik pod 1) naplaćeni iznos prvog anuiteta vratio isplatom na ruke. Budući je ugovor o kupoprodaji stana od 15.06.2021. sklopljen kao prividan ugovor, odmah po realizaciji kredita, između tužitelja ŽO kao darovatelja i tuženika pod 2) DO kao daroprimatelja sklopljen je dana 22.06.2021. Ugovora o darovanju nekretnine temeljem kojeg je tužitelj opet prenio na tuženika pod 2) vlasništvo nekretnine koja je bila predmet Ugovora o kupoprodaji od 15.06.2021. Slijedom prednjeg razvidno je da je Ugovor o kupoprodaji stana od 15.06.2021. prividan ugovor, a da Ugovor o darovanju nekretnine predstavlja pravu volju ugovornih strana pa je netočan navod tužitelja da je stan: „na prevaru vraćen tuženoj pod 2”.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu i saslušane stranke.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Tužbenim zahtjevom se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 22. lipnja 2021. te izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva tužitelja na stanu upisanom u zemljišnoj knjizi za KO. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], koji je suvlasnički dio povezan s 48/1302 dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), povezano s vlasništvom stana na drugom katu, omake S 5 - II, u naravi dvosoban stan, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, blagovaone - dnevnog boravka, kupaone sa WC-om i lode, ukupne površine 48,31 m2, a sve sukladno odredbama Ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 15.06.2021. godine, a ovjeren po javnom bilježniku Damiri Margete-Nuber pod brojem ovjere OV-4205/2021.

6. Pregledom pisane dokumentacije u spisu utvrđeno je kao slijedi:

- Dana 17.12.2020. tužitelj je sa tuženikom pod 1. zaključio Ugovor o zajmu, koji je ovjeren po javnom bilježniku u Solinu Maji Radovani, pod brojem ovjere: OV8251/2020 od 18.12.2020. godine, kojim je tužitelj kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu pozajmio 90.000,00 EUR, a ovaj se obvezao vraćati zajam u četiri jednaka obroka, svaku godinu u iznosu od 22.500,00 EURA, i to do 01.10.2021. prvi obrok, zatim drugi do 01.10.2022., pa do 01.10.2023. i zadnji do 01.10.2024. god.

- Dana 30. lipnja 2021. zaključili su Aneks ugovora o zajmu kojim se utvrđuje da je u Ugovoru o zajmu pogrešno uneseno ime Zajmodavca i to kao Ž umjesto ŽO.

- Zatim dana 07. lipnja 2021. god. tužitelj kao korisnik kredita sklapa sa OTP Bankom kao davateljem kredita, uz sudjelovanje tužene ad. 2. kao založnog dužnika Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu na iznos od 69.000,00 EUR., na rok od 22 godine, za kupnju stambene nekretnine. U čl. 7. – 7.3. tužena ad,. 2. kao založni dužnik daje suglasnost da Banka upiše založno pravo na nekretnini u njenom vlasništvu i to baš upisnoj u zemljišnoj knjizi za KO. [katastarska općina], na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], koji je suvlasnički dio povezan s 48/1302 dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), povezano s vlasništvom stana na drugom katu, omaške S 5

- II, u naravi dvosoban stan, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kuhinje, blagovaone - dnevnog boravka, kupaone sa WC-om i lođe, ukupne površine 48,31 m2.

- Slijedi zaključivanje Ugovora o kupoprodaji stana od 16. lipnja 2021. god. (u ugovoru greškom navedeno 2020.) i to ovog istog naprijed navedenog kojim tužitelj kao kupac kupuje taj stan od tužene ad. 2. kao prodavatelja za kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 EUR, kako je utvrđeno u čl. 3. ugovora. U istom članku stoji da se utvrđuje da je kupac isplatio prodavatelju dana 01.06.2021. iznos od 21.000,00 EUR-a. U čl. 4 Ugovora utvrđuje se da će prodavateljica dati kupcu ovlaštenje na uknjižbu njegova prava vlasništva na kupljenom stanu, a nakon isplate ukupne kupoprodajne cijene i predočenja potvrde o potpunom namirenju.

- Zatim dana 22. lipnja 2021. god. tužitelj i tužena ad. 2. zaključuju Ugovor o darovanju kojim tužitelj kao vlasnik nekretnine i opet predmetnog stana, daruje istog tuženoj ad. 2., te je ujedno ovlašćuje na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

- u zemljišnoj knjizi uknjižena je kao vlasnica tužena ad. 2 za cijelo, s tim da je 11.08.2021. pod Z-31307/21 stavljena predbilježba prava vlasništva tužitelja temeljem kupoprodajnog ugovora, a isto tako je još 15.06.2021. upisano založno pravo u korist OTP banke d.d.

- uvidom u dostavljene Potvrde o izvršenim transakcijama putem interneta, koje se odnose na razdoblje od prosinca 2022. do veljače 2024. utvrđeno je da LO vršio mjesečne uplate prema OTP banci d.d. sa svrhom uplate po kreditu za EO u iznosu od 350,00 EUR-a.

7. Tužitelj sada tvrdi da je Ugovor o darovanju od 21.06.2021. ništetan pravni posao jer je u dobroj vjeri čekao da mu tuženik d. 1. počne vraćati zajam, što ovaj nije učinio, niti je imao namjeru to učiniti, pa je sada tužitelj ostao i bez iznosa zajma i bez stana kojeg je kupio od tužene ad. 2. i potom joj ga darovao, a da je pri tom podigao kredit za kupnju stana koji je isplaćen tuženoj ad. 2.

8. Tuženici pak tvrde da je Ugovor o kupoprodaji stana od 15.06.2021. prividan ugovor zaključen isključivo radi dobivanja kredita Banke, od kojeg iznosa je po isplati Banke, tuženik pod 1) dao tužitelju manji novčani iznos radi namirenja njegovih dospjelih poreznih i drugih potraživanja a ostatak novca su zadržali tuženici, tužitelj „kao kupac” nikada nije stupio u posjed nekretnine koja je bila predmet „kupoprodaje”, a Prema dogovoru parničnih stranka predmetni kredit otplaćuju tuženici.

9. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, kako to propisuje odredba čl. 322 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, NN br.35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, 69/2026)

10. Navodi tužitelja izu tužbe nisu objasnili zašto Ugovor o darovanju smatra ništetnim, a sve što navodi upućuje na razloge pobojnosti pravnog posla, posebno na prijevaru.

10.1. Tako odredba čl. 284. st. 1. ZOO-a propisuje da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

10.2. Prema čl. 280. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Odredba čl. 281 ZOO-a propisuje da Kod besplatnog ugovora bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo između ostalog da od 1979. živi u [adresa] da ljeti dolazi u Hrvatsku, gdje da je u kafiću "Brokva" upoznao tuženika ad. 1 koji je tu radio kao konobar, da mu je ovaj predložio da uđu u posao, u suvlasništvo caffe bara Brokva sa 50% udjela i da bi to koštalo 90 000€. Da je stoga u više navrata tuženiku ad. 1. davao novčane iznose, da prilikom primopredaje nisu ništa potpisivali. Navodi da je dogovor bio da kada isplati cijeli iznos će sačiniti ugovor o zajmu, upravo tog iznosa od 90 000€. Upitan zašto su zaključili baš ugovor o zajmu, a ne npr. ortački ugovor ili kupoprodaju udjela u kafiću, odgovara da nije znao kako to točno ide u Hrvatskoj, "a vidio sam da sam već dao veliki iznos pa sam se htio zaštititi i pitao sam tuženika pod 1 hoće li mi potpisati, hoće li mi dati taj novac, a on je predložio da to napravimo u obliku ugovora o zajmu".

Na pitanje suda zbog čega je ugovoreno vraćanje zajma ako tih 90 000 € nisu bili zajam već plaćanje udjela u kafiću, odgovara da to ne zna objasnit.

Uglavnom, tuženik nije vraćao rate ugovora o zajmu i niti nakon sezone koja je bila dobra za kafić, nego je tada rekao da on više neće držati kafić Brokva i da mu ne može vratiti novac, jedino kroz ugovor o kreditu i da se on upiše kao vlasnik stana kojeg su njegovoj supruzi darovali roditelji za što mu je on pokazao da je ona vlasnica. Upitan dalje da pojasni kakav bi to ugovor o kreditu bio i tko je trebao sklopiti ugovor o kreditu i tko je trebao vraćati taj kredit, odgovara: "Meni je gosp. DO rekao da hitno dođem u javnog bilježnika u Trogiru da tu trebam potpisati ugovor i tu je bila i gđa DO pa smo nakon toga ja morao ići u OTP banku gdje sam potpisao isto neke papire i sve je to bilo na brzinu." Radilo se o stambenom kreditu. Ne zna koja je bila svrha tog kredita, njemu da je tuženik rekao da će kroz taj kredit vraćati novac. Navodi da ne zna što znači korisnik kredita ali pare nisu isplaćene na njegov račun, nego na račun punca gosp. DO, gospodina LO. Iznos kredita je 69.000,00 EUR-a ali ih on nije primio, te dodaje: " Dogovor je bio ako mi tuženik pod 1 ne prda taj novac da ja imam pravo na vlasništvo stana koje su njegovo supruzi darovali roditelji.". Navodi da je postao vlasnik tog stana, ne zna kako, da je potpisivao što bi mu tuženici dali, a da je dogovor bio da postane vlasnik ako mu ne vrate novac. Upitan dalje je li se uknjižio kao vlasnik tog stana, odgovara da jest i da je sve dokumente koje je imao predao svojoj odvjetnici koja je poduzela korake vezane za uknjižbu, čak da je platio 2000€ poreza za taj stan. Navodi da nikada nije stupio u posjed stana, da nije ni dobio ključeva, " U stanu su cijelo vrijeme živjeli roditelji gđe DO i tada sam shvatio da je to sve prevara."

Na pitanje suda zbog čega je 22. lipnja 2021. sa gđom DO zaključio Ugovor o darovanju nekretnine upravo tog istog stana, odgovara "ja nisam njoj darovao ali izgleda da to jesam potpisao. Ja sam potpisao sve što mi je gosp. DO dao, kao što sam rekao u to vrijeme mi je otac bio na samrti i nisam čitao sve što sam potpisao. Ja ¾ svih tih papira niti ne razumijem." Odvjetnici da se obratio tek kada je vidio da on mora otplaćivati kredit.

Na pitanje suda je li on uopće upoznat s tim da je tuženoj pod 2 darovao taj stan, odgovara "Ne, ja nisam imao razloga darovati joj stan jer je on trebao biti meni osiguranje za novac koji sam dao tuženiku pod 1. Kada sam vidio da je novac od kredita isplaćen na račun oca tužene pod 2 , rekao mi je tuženik ad.1 da pričekam da se riješi neka ovrha i da će mi isplatiti novac, ali tako nije bilo.

Rate kredita da otplaćuje gosp. DO, tuženik pod 1 ili gosp. LO, a da su njemu "skinute" jedna ili dvije rate. Da je upravo tuženik a.1. i trebao vraćati kredit. Navodi da je "dobio neka rješenja da sam izbačen iz stana sa upisom, odnosno da nisam više vlasnik, a ne znam zbog čega.".

12. Iskaz tužitelja je u potpunosti konfuzan, zbrkan, nerealan i nedosljedan. Čak da i jest tužitelj bio tako naivan da potpiše sve što mu je tuženik ad. 1. dao i prezentirao kao jedino ili najbolje rješenje, za ozbiljnog, odraslog čovjeka, projekt mendžera malo je previše. No, jedno je sigurno proizašlo iz iskaza tužitelja kao točno, a to je da on nije nikada dobio ključeve predmetnog stana, da nije uselio u njega, da nije stupio u posjed i da su cijelo vrijeme u njemu živjeli roditelji tužene ad. 2.

13. U pogledu spornog darovnog ugovora tuženik ad. 1. je naveo: "cijelo vrijeme smo bili uknjiženi mi iz obitelji tj. supruga i njeni roditelji, naime, roditelji supruge su znali za naš plan i oni su njoj najprije darovali stan, možda 10-15 dana prije ugovora o kreditu, možda i nešto više, a zatim je ona stan prodala tužitelju koji je odmah njoj stan darovao "vratio natrag" par dana nakon zaključenja kredita.

Na pitanje suda tko je živio za to vrijeme u stanu, odgovara supruzini roditelji, i danas tamo žive.

Na pitanje suda jesu li tužitelji predali ključeve stana, je li on ušao u stan i unio svoje stvari, odgovara nismo, niti je on išta unosio u stan, to je bio fiktivni ugovor i on je stan vratio supruzi sukladno dogovoru.

Na pitanje suda je li po njemu i darovni ugovor bio fiktivan, odgovara ne nije. Na pitanje suda u kojem obliku je sastavljan ugovor o darovanju, odnosno tko je sastavio ugovor, odgovara ja skinuo sam sadržaj s interneta, pomogao mi je prijatelj."

Isto tako tuženik ad. 1. je istaknuo da ugovor o zajmu nema apsolutno nikakve veze sa ugovorom o kupoprodaji u darovanju i ugovorom o kreditu, da od tužitelja nije nikada dobio išta od iznosa navedenog u ugovoru o zajmu. Nadlaje tuženik ad. 1. navodi da je Ugovor o kupoprodaji bio fiktivan ugovor sa pravom svrhom da se ishodi od banke kredit, a da je na neki način i sam Ugovor o kreditu fiktivan ugovor jer mu je cilj bio doći do gotovine kako bi se mogla kupiti zgrada u kojoj se nalazi kafić "Brokva".

14. U cijeloj ovoj šumi fiktivnih i stvarnih pravnih poslova zaista se nije lako snaći, pa su se valjda i sam tuženik ad. 1., a pogotovo tužitelj "pogubili", ali jasno je da cijela priča ima u najmanju ruku "mutnu" pozadinu. No ono što predmetni darovni ugovor nema, to je valjana i zakonom propisana forma.

14.1. Naime, odredba čl. 482. ZTOO-a propisuje da se Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

15. Pregledom navedenog darovnog ugovora proizlazi da isti nije zaključen u formi javnobilježničkog akta, već su samo od strane javnog bilježnika ovjereni potpisi stranaka. Također da nije došlo do prave predaje u posjed tužitelju potvrdili su u svojim iskazima sasvim nedvosmislena i tužitelj i tuženik ad. 1., a tužena ad. 2. također je navela da tužitelj nije ni trebao postati vlasnik tog stana, da nikada nije bio u njegovom posjedu i da se nikada nije ni uknjižio.

16. Slijedom navedenog proizlazi da je darovni ugovor od 22.06.2021. godine ništetan zbog nedostatka valjane forme, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev usvojen.

17. U točki 2. tužbenog zahtjeva tužitelj traži izdavanje tabularne isprave za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnom stanu, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji od 15.06.2021.

17.1. Stambeni kredit za kupnju stana, kako je sa tužitelj naveo nije isplaćen na njegov račun, niti on vraća rate tog kredita, a što uostalom proizlazi i iz pisane i naprijed navedene dokumentacije u spisu.

17.2. Ugovor o zajmu zaključen je 17.12.2020., s tim da prva od četiri rate dospijeva 01.10.2021., dok je kupoprodajni ugovor za predmetni stan zaključen 15.06.2021., dakle i prije dospijeća prve rate iz ugovora o zajmu, što dovodi do zaključka da uistinu ti pravni poslovi nemaju nikakve međusobne veze.

17.3. Ugovorom o kupoprodaji kao dvostranom pravnom poslu kupac preuzima obvezu isplate cijene, a prodavatelj obvezu predaju kupljene nekretnine u posjed i izdavanja tabularne isprave za uknjižbu, ali tek nakon isplate kupovne cijene. Tako je ugovoreno i u čl. 4. kupoprodajnog ugovora od 15.06.2021.

17.4. Dakle kako tužitelj nesumnjivo nije tuženoj ad 2. isplatio kupoprodajnu cijenu, to nisu ostvareni uvjeti da bi mu ova izdala tabularnu ispravu. ovo naravno pod uvjetom da kupoprodajni ugovor nije tek fiktivni ugovor kako to tvrde tuženici, jer da mu je svrha bila samo da se ishodi kredit za kupnju ne tog stana već sasvim druge nekretnine.

17.5. Odredba čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

17.6. Dakle, ako je kupoprodajni ugovor fiktivni pravni posao tada uopće nema pravnog učinka među strankama, a ako nije, tada, tužitelj nije isplatio tuženoj ad. 2. kupoprodajnu cijenu, pa nije ni nastala njena obveza za izdavanje tabularne isprave. Tužitelj svakako nije bio uknjižen kao vlasnik temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora, sukladno odredbi čl. 4. istog nije ni mogao biti.

18. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev u točki II je neosnovan pa ga je valjalo u tom dijelu odbiti.

19. Tuženik ad. 1. nije stranka predmetnog darovnog ugovora od 22.06.2021., kao ni Kupoprodajnog ugovora od 15.06.2021., pa nije ni pasivno legitimiran u ovom postupku, te je u odnosu na njega valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa kako je tužitelj uspio sa 50% tužbenog zahtjeva odlučeno je da svaka strana snosi svoj parnični trošak, a sve u odnosu na tuženu ad.2.

21. Tuženiku ad. 1. tužitelj je dužan naknaditi parnični trošak i to za : sastav odgovora na tužbu 1.355,00 eura, za zastupanje na ročištima od 13.03.2024., 25.09.2024., 09.10.2024.,02.03.2026., 09.06.2026. sve po 1.355, 00 eura, za sastav podnesaka od 07.10.2024., 24.03.2026. i 08.06.2026. po 1.355,00 eura, te za sastav podnesaka od 02.10.2024., 08.10.2024. i 26.02.2026. po 338,75 eura, ukupno 11.856,25 EUR-a, pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Splitu, 14. srpnja 2026. godine

SUTKINJA

Maja Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.