REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-2744/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: Mario Sudac, OIB: [osobni identifikacijski broj], Primorska 11, Karlovac, zastupanog po punomoćniku Mariju Patača, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz točke 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103908881 od 07.04.2008. godine koji su zaključili tužitelj Mario Sudac, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnik kredita i tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 kao kreditor, koja glasi:
“ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“ “ Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“
II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. isplatiti tužitelju Mariju Sudac, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 647,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od:
na iznos od 204,89 EUR računajući od 11.04.2008 godine pa do isplate, na iznos od 442,93 EUR računajući od 30.11.2010. godine pa do isplate, koje teku do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. naknaditi tužitelju Mariju Sudac, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 366,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude tj. 14. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 7.4.2008. godine, tužitelj kao Korisnik kredita te tuženik kao Banka, zaključili Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103908881 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 33.620,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Nadalje, ugovoren je rok otplate kredita kroz 180 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 275,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.
Ističe kako je odredbom iz točke 10. (NAKNADA) ugovoreno kako je tužitelj dužan platiti naknadnu banci u iznosu od 2,50 % na iznos kredita odnosno kako je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Ističe da za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.
Ističe da je tuženik prilikom isplate kredita dana 10.04.2008. godine naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 1.543,80 kn odnosno 204,89 EUR dok mu je prilikom prijevremene isplate kredita dana 29.11.2010. godine naplaćena naknada u iznosu od 3.337,25 kn odnosno 442,93 EUR.
Nadalje, navodi da se o ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu i izlaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Ističe da tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Ističe da je navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu protivna načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ 96/03), kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci.
2. Kako su tuženiku tužba i prilozi te poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni ( dostavnica- list 24) uz upozorenje na posljedice propuštanja, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu te kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 331b st. 1 toč.1-4 ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
3. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
4. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP( VPS 1.327,22 eur). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po tbr 7/1 – 100 bodova, podneska 23.6.2026. po Tbr. 8/4 -25 bodova, trošak PDV 25% - 62,50 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu po tbr 1 t1 TSP u iznosu od 26,55 EUR- list 21 spisa i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznose od 27,50 EUR tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije – tbr2 t2 TSP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 366,55 EUR.
Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 14. srpnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog sud u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dna:
pun. tužitelja
tuženiku