REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2796/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1379/2017-86 od 5. svibnja 2026., 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1379/2017-86 od 5. svibnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 20,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1379/2017-86 od 5. svibnja 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.425,27 kn sa zateznim kamatama od 14. travnja 2015. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.007,54 EUR sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2026. do isplate po istoj stopi. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.078,12 EUR. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 477,81 EUR sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I., II. i IV. izreke) zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 20,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP -a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tužiteljevi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 852,78 EUR koji iznos predstavlja 50% iznosa koji je tužitelj isplatio LG s osnove naknade imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nezgodi 7. prosinca 2009. u kojoj je sudjelovao kao putnik u vozilu hitne pomoći koje se sudarilo s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, a na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3746/11 od 8. srpnja 2013. djelomično potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1994/14 od 17. veljače 2015.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da se 7. prosinca 2009. na kružnom toku kod KBC Sestre milosrdnice dogodila prometna nesreća koju su prouzročili ŽG upravljajući vozilom hitne pomoći registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i OG koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja, da je kao putnik u vozilu hitne pomoći bio LG, kao ni aktivnu ni pasivnu legitimacija stranaka, odnosno da su vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći osigurana kod parničnih stranaka u predmetnom postupku te da je tužitelj LG na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 1.705,56 EUR (ranije: 12.850,55 kuna). Spornom je utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja od 7. prosinca 2009. i ozljeda koje je u tom štetnom događaju pretrpio LG, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je izveo zaključak kako tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja vratne kralježnice (trzajne ozljede) LG i predmetnog štetnog događaja te da stoga nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Stoga je zaključio da oštećenik ne bi imao pravo na naknadu imovinske štete, kao ni neimovinske štete po osnovi pretrpljene fizičke boli i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti. Stoga bi po ocjeni prvostupanjskog suda u obzir dolazilo samo pravo na naknadu po kriteriju pretrpljenog primarnog straha odnosno straha od neposredne opasnosti po život. Uzimajući u obzir visinu iznosa koji tužitelj potražuje s osnove pretrpljenog straha (116,13 EUR), prvostupanjski sud je ocijenio da bi određivanje medicinskog vještačenja na tu okolnost bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Stoga je na temelju činjeničnih utvrđenja o intenzitetu udara u vozilo hitne pomoći u predmetnoj prometnoj nesreći, sukladno odredbi članka 464.a ZPP -a zaključio da trajanje i jačina straha u konkretnom slučaju ne bi opravdali dosudu pravične novčane naknade. Slijedom svega navedenog, ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti budući da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu i odredbe članka 1045., 1096. i 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

10. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da vještak Pero Todorović promjenu brzine od 6 km/h nije stručno i jasno argumentirao. Navodi i da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i vještačenje sačinjeno po vještaku Husincu provedeno u drugom postupku, a s kojim tužitelj nije bio suglasan da se koristi u ovome postupku. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama nema razloga i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da su žalbeni navodi neosnovani. Navodi da na temelju izvedenih dokaza jasno proizlazi da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između ozljeda iz medicinske dokumentacije LG i same prometne nesreće zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Navodi i da je prvostupanjske sud mogao koristiti nalaz i mišljenje Igora Husineca te ga ocjenjivati kao svaku drugu ispravu priloženu u spisu.

12. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju žalitelj posebno ukazuje svojim žalbenim navodima. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

13. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu male vrijednosti pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja vratne kralježnice LG i predmetnog štetnog događaja. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Imajući u vidu različita utvrđenja stalnih sudskih vještaka, prvostupanjski sud je stav o tome koji nalaz i mišljenje će prihvatiti kao pravilan izveo kako na temelju dobivenih nalaza i mišljenja te u njima navedenih razloga, tako i na temelju usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi u kojima su se vještaci očitovali na primjedbe i prigovore stranaka.

16. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, vještak Pero Todorović je detaljno te na razumljiv i jasan način objasnio sve elemente koje je uzeo u obzir kod izračuna promjene brzine vozila osiguranika tužitelja, prije svega način na koji je utvrdio tendenciju pomaka osiguranika tužitelja, veličinu EES vrijednosti za vozilo osiguranika tužitelja i za vozilo osiguranika tuženika i metodu koja je korištena za izračun sudarne brzine te je argumentirano otklonio sve prigovore koji su bili izneseni od strane tužitelja, dok je iz dopune nalaza i mišljenja, u kojoj je vještak uzeo u obzir tehničke podatke koje je od strane Centra za vozila Hrvatske dostavio tužitelj, razvidno da je dobiven praktički isti rezultat s razlikom od svega 0,1 km/h.

17. Točno je da se tužitelj protivio korištenju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca te njegove dopune, izrađenog u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-4945/2012. Međutim, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir i nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca vrednujući taj nalaz i mišljenje u ovome postupku kao ispravu čiju dokaznu snagu sud prosuđuje po slobodnoj ocjeni, kao i svaku drugu ispravu priloženu u spis.

18. Uzimajući u obzir da izračun promjene brzine vozila osiguranika tužitelja izrađen po vještaku Spudiću s 14,4 km/h znatno odudara od izračuna vještaka Gorana Husinca prema kojem rezultirajuća /skupna/ promjena iznosi najviše 2,2 km/h, bočna promjena brzine na razini prednja dva sjedala najviše 1,9 km/h, a bočna promjena brzine na razini zadnjeg dijela saniteta najviše 4km/h i vještaka Petra Todorovića prema kojem promjena brzine predmetnog vozila iznosi 5,9 km/h, prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Petra Todorovića, koji je na razumljiv i jasan način objasnio sve elemente koje je uzeo u obzir kod izračuna promjene brzine vozila osiguranika tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića, utvrdio da u predmetnoj prometnoj nesreći nije zadovoljen uvjet dinamike prometne nesreće, odnosno ostvarenje promjene brzine vozila. To iz razloga jer je uslijed sudara vozilo osiguranika tužitelja bilo izloženo promjeni (padu) brine manjem od 6/km/h pri kojoj promjeni brzine nije za očekivati nastanak ozljeda u vidu postavljenih dijagnoza oštećenog te se te ozljede sa sudskomedicinskog stajališta ne mogu dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem. Osim toga, iz nalaza i mišljenja Petra Škavića proizlazi i da je od prometne nesreće do objektivnog utvrđenja oštećenja zdravlja koja bi mogla biti posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju protekao 21 dan zbog čega vještak ne bi mogao predmetnu trzajnu ozljedu sa sigurnošću dovesti u uzročno-posljedično vezu sa stradavanjem oštećenog u predmetnom štetnom događaju, čak i da je utvrđena drugačija dinamika prometne nesreće.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nesreće i dijagnoze -trzajne ozljede postavljene kod putnika LG, zbog čega on kao oštećeni ne bi imao pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete po osnovi pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, kao ni na naknadu po kriteriju pretrpljenog straha, odnosno straha od neposredne opasnosti za život, uzimajući u obzir utvrđena činjenična utvrđenja o intentizetu udara u vozilo osiguranika, pravilno zaključivši da trajanje i jačina straha u konkretnom slučaju ne bi opravdali dosudu pravične novčane naknade. O tome svemu presuda sadrži jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

20. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz odredbe članaka 1045., 1096. i 1100. ZOO-a, dok tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija iz svih žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

23. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 20,00 EUR jer sastav odgovora na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Sutkinja

dr. sc. Jelena Čuveljak