Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-420/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Michala Danečeka članova vijeća, uz sudjelovanje Karoline Sestrić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 – dalje: KZ/11), odlučujući o žabi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1109/2022 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog DH, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda pod točkom III. i IV. izreke te se na temelju članka 564. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) u vezi sa člankom 58. stavak 8. KZ/11 obustavlja postupak za opoziv uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1093/2018 od 19. prosinca 2018. i iz presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1129/2018 od 26. lipnja 2018.
II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se okrivljeni DH za kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo – iz članka 230. stavak 1. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
III. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1109/2022 od 29. ožujka 2023. okrivljeni DH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11 okrivljenom DH se za kazneno djelo pod točkom I. izreke utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Utvrđuje se da je okrivljenik DH pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K -1093/2018 od 19. prosinca 2018. koja je postala pravomoćna 6. veljače 2019. proglašen krivim zbog počinjena dva kaznena djela protiv imovine - teške krađe - i to kaznenog djela opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11, i kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11istog zakona, za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci te mu prethodno izrečena jedinstvena kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo, pa se na temelju članka 58. stavka 2. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se ta kazna uzima kao utvrđena. Utvrđuje se da je okrivljenik DH pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1129/2018 od 26. lipnja 2019. koja je postala pravomoćna 15. srpnja 2019. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom – opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11 te mu prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je prema njemu primijenjena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti te presude ne počini neko novo kazneno djelo, pa se na temelju članka 58. stavka 2. i 3. KZ/11 ta uvjetna osuda opoziva te se ta kazna uzima kao utvrđena. Na temelju članka 58. stavka 2. i 3. i članka 51. KZ/11 okrivljenik DH se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 57. stavka. 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku DH izriče se djelomična uvjetna osuda na način da će se od ukupne kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen, izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće biti izvršen ukoliko okrivljeni u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 77. stavka. 1. KZ/11 od okrivljenika DH se oduzima imovinska korist u iznosu od 1.500,00 kn / 199,08 eura koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11, opisanog pod točkom I. izreke koji iznos ujedno predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je navedeni iznos okrivljeni dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) okrivljeni DH se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv ove presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi iz članka 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. ZKP i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka iz članka 467. točka 4. u svezi članka 471. ZKP, te predlaže da Županijski sud prihvati žalbu državnog odvjetnika i preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni na način da okrivljeniku DH izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju kao i u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka i okirivljenika obveže podmiriti trošak kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
6. Prvostupanjski sud je okrivljenom DH opozvao uvjetne osude izrečene pravomoćnim presudama Općinskog suda u Splitu broj: K-1093/2018 od 19. prosinca 2018. i iz presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1129/2018 od 26. lipnja 2019. Presuda Općinskog suda u Splitu broj: K-1093/2018 od 19.prosinca 2018. postala je pravomoćna 6. veljače 2019., a tom presudom okrivljenom DH izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, ali je izrečena uvjetna osuda pa se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Prema članku 58. stavak 7. KZ/11 uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka roka provjeravanja. Po toj presudi rok provjeravanja okrivljenom DH istekao je 6. veljače 2022. pa je rok za opoziv ove uvjetne osude istekao 6. veljače 2024. Isto tako presuda Općinskog suda u Splitu broj: K-1129/2018 od 26.lipnja 2019. je postala pravomoćna 15. srpnja 2019., a tom presudom je okrivljeni DH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali mu je izrečena uvjetna osuda pa se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Rok provjeravanja prema toj presudi je istekao 15. srpnja 2022. pa je stoga sukladno članku 58. stavak 7. KZ/11 15. srpnja 2024. istekao rok za opoziv i ove uvjetne osude. Stoga je ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe državnog odvjetnika, a budući da je riječ o povredi KZ/11 na koju sud pazi po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu te obustavio postupak za opoziv uvjetne osude u odnosu na obje presude Općinskog suda u Splitu. Pri tome se ističe, za buduća postupanja, da je za postupak opoziva uvjetne osude potrebno pribaviti na uvid prvostupanjske spise u kojima su izrečene uvjetne osude koje se opozivaju radi utvrđenja svih činjenica odnosno da li su ispunjeni uvjeti za opoziv tih uvjetnih osuda.
7. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljenom DH za kazneno djelo razbojništva za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom kao olakotno cijenio njegovo priznanje, iskazano žaljenje, visinu pribavljanje imovinske koristi, loše imovno stanje dok mu je kao otegotno cijenio višestruku kaznenu osuđivanost za kaznena djela protiv imovine među kojima je i osuđivanost za istovrsno djelo.
8. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna kojom se neće ostvariti niti specijalna niti generalna prevencija. Ističe da je okrivljeni DH do sada u više navrata osuđivan za različita kaznena djela protiv imovine pa tako i za kazneno djelo razbojništva. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno loše imovinske prilike okrivljenika cijenio kao olakotnu okolnost jer je riječ o mladoj, radno sposobnoj osobi. Smatra da se jedino izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju može poslati jasna poruka društvu o neprihvatljivosti takvog ponašanja jer blago kažnjavanje zapravo ukazuje na bagateliziranje ovakvih kaznenih djela
9. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenom DH cijenio kao olakotno okolnost loše imovno stanje i činjenicu da je bez stalnih prihoda jer povremeno radi, a da je ostale utvrđene olakotne okolnosti precijenio dok je podcijenio činjenicu da je okrivljenik već u više navrata osuđivan za kaznena djela protiv imovine pored ostalog i za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Naime, okrivljeni DH je do počinjenja kaznenog djela za koji je proglašen krivim po prvostupanjskom sudu bio već u pet navrata osuđivan za kaznena djela protiv imovine od čega u dva navrata i za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Prema podacima u spisu okrivljeni DH je loših imovinskih prilika, bez imovine te tek povremeno radi. Upravo brojnost pravomoćnih osuda za djela protiv imovine ukazuje na upornost u činjenju tih kaznenih djela, kao i na činjenicu da ovaj okrivljenik očito sredstva za život pribavlja i činjenjem kaznenih djela protiv imovine. U tom kontekstu loše imovinske prilike se ne mogu cijen iti kao olakotna okolnost. Isto tako činjenica da je okrivljenik prilikom počinjenja ovog kaznenog djela pribavio iznos od 1.500,00 kuna odnosno 199,08 EUR nije okolnost koja može imati utjecaja na visinu kazne. Naime, okrivljeni je ušao u poslovnicu sportske kladionice Hattrick-PSK d.o.o maskiran kapuljačom preko glave i medicinskom maskom preko lica te zaposlenici rekao: "pare, pare, daj pare" te zatim došao do pulta i ponovno rekao "daj pare" držeći u ruci plastični pištolj kojeg je provukao kroz otvor ispod zaštitnog stakla, nakon čega mu je djelatnica predala iznos iz blagajne. Prema tome okrivljenik nije tražio samo 1.500,00 kuna odnosno 199,08 EUR već je od djelatnice tražio predaju novca koji ona ima, a ona mu je dala novac koji se nalazio u blagajni. Pored toga okrivljenik je osuđivan i za kazneno djelo razbojništva odnosno za isto kazneno djelo. Stoga bez obzira na njegovo priznanje, izraženo kajanje, ovaj drugostupanjski sud smatra da nije bilo razloga za utvrđivanje kazne za kazneno djelo razbojništva u trajanju od jedne godine, a što je minimum zapriječene kazne za ovo kazneno djelo. Naime, brojnost osuda za kaznena djela protiv imovine ukazuje na izrazitu upornost u činjenju tih kaznenih djela pa takva upornost i drskost okrivljenika zahtjeva izricanje bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, a kako to osnovano ističe i državni odvjetnik. Pored toga prvostupanjski sud je podcijenio i okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno pa tako okrivljeni DH plastični pištolj kojim prijeti djelatnici provlači kroz otvor ispod zaštitnog stakla i usmjerava ga prema djelatnici sportske kladionice. Stoga cijeneći stupanj krivnje okrivljenog DH koji je maksimalan jer je bio ubrojiv i postupao je sa izravnom namjerom, okolnosti počinjenja kaznenog djela te njegovu raniju osuđivanost, ali i priznanje ovog kaznenog djela ovaj drugostupanjski sud smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od četiri godine u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja. Upravo zbog iskazane bezobzirnosti i visokog stupnja kriminalne volje, a cijeneći okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno kao i sveukupno postupanje okrivljenika prilikom počinjenja kaznenog djela te njegovu raniju osuđivanost bilo je nužno odmaknuti se od zakonom zapriječenog minimuma kazne za ovo kazneno djelo.
9.1. Stoga je djelomično prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena prvostupanjska presuda te je okrivljeni DH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Upravo ova kazna zatvora u trajanju od četiri godine primjerena je stupnju krivnje, težini počinjenog kaznenog djela, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i svim ostalim okolnostima počinjenja kaznenog djela kao i ranijoj osuđivanosti okrivljenog DH. Ovom kaznom zatvora upućuje se jasna poruka, kako okrivljeniku tako i svima ostalima da se činjenje ovakvih kaznenih djela neće tolerirati te da će počiniteljima biti izrečene kazne koje su odraz svih utvrđenih okolnosti.
10. Državni odvjetnik se žali i zbog odluke suda o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenog DH na temelju članka 148. stavak 6. ZKP- a u potpunosti oslobodio od plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1 do 6 ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava. Pri tome državni odvjetnik navodi da okrivljeni DH povremeno radi te je osoba mlađe životne dobi i radno sposoban. Stoga sma tra da plaćanjem troškova postupka ne bi bila ugrožena njegova egzistencija. Suprotno navodima državnog odvjetnika, ispravno je prvostupanjski sud okrivljenog DH oslobodio plaćanja troškova postupka u cijelosti. Naime, okrivljeni je bez vrijednije imovine i stalnih primanja pa bez obzira na njegovu povremenu zaposlenost i ovaj sud smatra da je riječ o osobi lošeg imovnog stanja te da bi kod o krivljenika plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je u tom dijelu odbijena žalba državnog odvjetnika.
11. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je povrijeđen KZ/11 u odnosu na opozvane uvjetne osude, to je preinačena prvostupanjska presuda i po službenoj dužnosti, a i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pa je presuđeno kao u izreci.
U Karlovcu 14. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Klapšić
