REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-1657/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika KREŠOVAL d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 23776629961, Goljački Breg 15, Zagreb zastupanog po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene pod posl.br. OV- 3916/2024 od javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba dana 06. kolovoza 2024. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-1657/2026 od dana 24. lipnja 2026.

II. Nalaže se ovršeniku dostaviti sudu dokaz o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-1657/2026 od dana 24. lipnja 2026. u roku 15 dana od dana podnošenja tužbe.

III. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci II. izreke ovog rješenja postupak izravne naplate biti nastavljen.

IV. O zahtjevu ovršenika za naknadu troškova postupka odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-1657/2026 od 14. srpnja 2026.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene pod posl.br. OV-3916/2024 od javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba dana 06. kolovoza 2024. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je 25. svibnja 2026. godine podnio ovom sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: Fina) na temelju zadužnicu posl.br. OV-3916/2024 javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba od 06.08.2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovopredmetne zadužnice, kako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom (garancija za nabavku svega ugradbenog materijala po specifikaciji materijala, kako je tražbina prestala nakon izdavanja bjanko zadužnice – jer je nabavljen materijal i pretežito isporučen, drugi dio nije isporučen krivnjom ovrhovoditeljica kao i da je prisilno ispunjenje tražbine je zabranjeno jer je materijal nabavljen i isporučen.

3. Prijedlog obrazlaže navodeći kako su 06.08.2024. ovršenik i ovrhovoditeljica sklopili su Ugovor o nabavi materijala i izgradnji drvene kuće, ugovorena vrijednost materijala iznosila je 52.147,50 EUR, da je zadužnica izdana kao osiguranje da će ovršenik nabaviti materijale sukladno čl. 3 ugovora, a sve za iznos od 52.147,50 EUR, da je na zahtjev ovrhovoditeljice, ovršenik je dostavio detaljnu specifikaciju materijala, koju je Ovrhovoditeljica provjerila i prihvatila, te je nakon 5 mjeseci izvršila uplatu na račun Ovršenika kao i da je naknadno prva specifikacija dogovorno izmijenjena na preporuku projektanta, te je iznosila 54.883,28 EUR, no ovrhovoditeljica je uplatila na ime materijala samo početni iznos od 52.147,50 EUR te je ovršenik temeljem uplate i prihvaćene specifikacije naručio i većim dijelom isporučio materijal, a dio je ovrhovoditeljica odbila primiti uz prijetnje, na što joj je odvjetnik ovršenika uputio dopis – da preuzme materijal ili će morati isti položiti na sud, a iznos nenaručenog materijala od 6.868,00 eura će ovršenik uplatiti na račun ovrhovoditeljice (za materijal koji nije kupljen), odnosno ovrhovoditeljica je jednostrano i bez valjanog razloga pokrenula ovrhu, iako je materijal naručen, djelomično isporučen, a dio nije isporučen krivnjom ovrhovoditeljice.

4. U odnosu na drugi uvjet navodi kako bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu jer blokada paralizira poslovanje, što izravno ugrožava njegovu likvidnost, poslovni ugled i opstanak na tržištu, a blokada računa može dovesti do pokretanja stečaja, pri čemu bi vrijedna osnovna sredstva i alati bili prodani u bescjenje, a poduzeće koje nikada nije bilo blokirano od njegovog osnivanja, a postoje dokazi da je obveza po zadužnici već ispunjena,

5. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, koji se očitovao podneskom od 11. lipnja 2026. kojim je osporio navode ovršenika.

6. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava je osnovan.

7. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ). propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

8. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

9. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

10. Naime, ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio prijedloga z proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

11. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud smatra kako je ovršenik isti učinio vjerojatnim.

12. Naime, ovršeniku može nastati šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a ako 1) ovršenik u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na isplatu iznosa kojeg u postupku prisilnog namirenja potražuje i 2) ako tada imovinske prilike ovrhovoditelja ne budu dostatne da ovrhovoditelj vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu prenesena u postupku prisilnog namirenja ili iz nekih drugih razloga povrat novčanih sredstava ne bude moguć ili bude znatno otežan.

13. Stoga, obzirom će ovršenik imati pravo na povrat novčanih sredstava koja će mu u postupku prisilnog namirenja biti zaplijenjena i prenesena samo ako u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom/osnovom za plaćanje, ovršenikov uspjeh u nekom od tih postupaka jest osnovna pretpostavka eventualnog nastanka štete jer, u suprotnom slučaju, ako ovršenik ne dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine, ovršenik niti neće imati pravo na povrat novčanih sredstava, a samim time ne postoji niti vjerojatnost nastanka štete.

14. Zbog navedenog, a u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe, sud ima ovlast razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a OZ-a.

15. U suprotnom slučaju, kada sud ne bi imao ovlast razmotriti koliko je vjerojatan ovršenikov uspjeh u nekom od postupaka iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ- a OZ-a, time bi zapravo bilo omogućeno ovršenicima da, u situacijama kada postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj neće moći vratiti novčana sredstva ovršeniku, ishode odgodu postupka prisilnog namirenja samim poduzimanjem neke od pravnih radnji navedenih u članku 65. stavak 1. OZ-a, neovisno o pravnoj osnovanosti te radnje što bi zapravo omogućavalo ovršenicima da zlorabe svoja procesna prava, a time bi ovrhovoditelju bila uskraćena isplata novčanih iznosa na isplatu kojih ima pravo i koja bi povoljno utjecala na njegovo imovinsko stanje.

16. Takav stav je izrazio i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-698/18-2 od 28. veljače 2018.

17. Sud ukazuje da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana odnosno da postoji veća mogućnost da će ovršenik uspjeti u postupku nego da neće uspjeti.

18. U tom smislu, prije svega valja reći da, iako se postupak izravne naplate vodi radi prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom, u određenim procesnim situacijama se može ispitivati pravo vjerovnika na namirenje te tražbine iako je ona utvrđena pravomoćnom i ovršnom ispravom (primjerice, zastara, djelomični prestanak tražbine iz nekog razloga i slično).

19. Naime, smisao postupka izravne naplate je namirenje tražbine koja pravno i stvarno postoji, dok je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava spriječiti prijenos novčanih sredstava ovršenika ako postoji sumnja u postojanje tražbine odnosno pravo vjerovnika na njezino namirenje.

20. Stoga, ako je ovršenik pokrenuo ili upućen na pokretanje postupka (primjerice, revizija ili tužba radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji ili da iz nekog razloga ovrhovoditelj nema pravo na naplatu iste u cijelosti i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje je podnio kao dokaz svojih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer inzistiranje na postupku izravne naplate u situaciji kada je vjerojatno da ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati namirenje tražbine ne bi imalo smisla te bi bilo protivno interesima i ovrhovoditelja i ovršenika.

21. Zbog navedenog, sud smatra da u takvim situacijama imovinske prilike ovrhovoditelja odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

22. Zauzimanje suprotnog stava, prema kojem bi se inzistiralo na prijenosu zaplijenjenih novčanih sredstava ako ovrhovoditelj raspolaže imovinom dostatnom za njihov eventualni povrat neovisno o vjerojatnosti (ili čak izvjesnosti) da će prijenos biti proglašen neosnovanim, bilo bi protivno smislu postupka izravne naplate i ne bi bilo od interesa niti ovrhovoditelju (koji bi predmetna sredstva morao vratiti s zateznom kamatom) niti ovršeniku (koji bi do tada bio uskraćen tih novčanih sredstava).

23. Uvidom u isprave koje su stranke podnijele, sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da je ovrhovoditeljica isplatila ovršeniku iznos od 77.725,66 eura ( predujam od 10.500,00 eura kao i iznos od 67.225,66 eura na račun društva).

24. Sporno je pitanje da li je ovrhovoditeljica, prema njezinoj tvrdnji, smjela podnijeti zadužnicu na izravnu naplatu zadužnica jer ona služi kao osiguranje ispunjenje ugovora o izgradnji objekta, ( nabava ugradbenog materijala, isporuka materijala po etapama ugradnje, ugradnja materijala i izugradnja objekta) ili, kako to tvrdi ovršenik, da zadužnica služi isključivo kao garancija nabave materijala.

25. Uvidom u čl. 2. Ugovora o nabavci materijala i o izgradnji objekta ( dalje: Ugovor) utvrđeno je kako je kupoprodajna cijena ukupnog materijala za izgradnju drvenog objekta iznosi 52.147,50 eura, kao i da je na izravnu naplatu podnesena zadužnica ovjerena pod posl.br. OV-3916/2024 od javnog bilježnika Marine Babić dana 06. kolovoza 2024. u cijelosti, dakle u visini od 52.147,50 eura.

26. Uvidom u čl. 5. Ugovora o nabavci materijala i o izgradnji objekta od 6.kolovoza 2024. utvrđeno je izvođač izdaje zadužnicu na ukupan iznos cijene materijala, a koja služi isključivo kao garancija za nabavku svega ugradbenog materijala po specifikaciji materijala.

27. Temeljem čl. 214. OZ-a ( zapljena računa na temelju zadužnice ) je u st. 1. određeno da dužnik može privatnom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

28. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da zadužnica treba biti izdana upravo za određenu tražbinu za koju je izdana upravo ta zadužnica, a posebnost zadužnice očituje se i u tome da se izdaje samo u jednom primjerku i ima snagu ovršne isprave, ako je propisano popunjena i ovjerena po javnom bilježniku.

29. Dakle, jednom izdana zadužnica može se koristiti samo za točno određeno osiguranje naplate točno određene tražbine i ne može se koristiti za osiguranje druge tražbine na koju dužnik nije pristao.

30. Stoga, sud smatra da postoji vjerojatnost da je predmetnom zadužnicom osigurana tražbina samo za neisporuku materijala, zbog čega postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti u parničnom postupku kojeg je upućen pokrenuti, slijedom čega je ostvaren smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.

31. Prijenos zaplijenjenih sredstava se odgađa do završetka parničnog postupka koji je ovršenik pokrenuo sukladno zaključku poslovnog broja Ovr-1657/2026 od 14. srpnja 2026. (članak 70. stavak 1. OZ-a).

32. Analognom primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odluka o naknadi troška sastava prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava će biti donesena u odluci kojo će se odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovršenica ima pravo na naknadu tog troška samo ako bude utvrđeno da je postupak prijenosa i pljenidbe bio nedopušten, zbog čega se onda svi troškovi koji su ovršenici u tom postupku uzrokovani imaju smatrati neosnovano prouzročenima u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a.

33. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

34. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točaka 7. OZ-a, članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, i članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

35. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznio razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijska agencija – web servisom