REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-508/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženike, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 8.648,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče a od 16. prosinca 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja GP stradala u prometnoj nezgodi u Zagrebu dana 30. kolovoza 2016. koju je prouzročio ČP upravljajući osobnim automobilom reg. ozn. [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog kazneog suda u Zagrebu broj K-574/2017 osiguranik tuženika je proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu. Radi posljedica prometne nezgode osiguranik tužitelja je rješenjem broj 480262 dana **.**.2020. GP priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti 30 % i ozljede izvan rada 70%. Tužitelj je za razdoblje 1. travnja 2022. do 30. studenog 2024. isplatio iznos od 12.355,18 eura a od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 8.648,63 eura (70% ozljeda izvan rada), te taj iznos predstavlja štetu tužitelju. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe čl. 161 st. 2 i čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.648,63 eura s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama od 16. prosinca 2024. do isplate sve u roku 15 dana.
2 . U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je predmetno vozilo bilo osigurano policom obveznog osiguranja kod tuženika te da je vozač tog vozila odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Tuženik navodi da je u konkretnom slučaju sporna primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, te se poziva na odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu i to na čl. 27 i to st. 2 koji propisuje da se stvarnom štetom u smislu st. 1 tog članka smatra razmjerni dio mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji, a prema st. 3 istog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranja u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj je ignorirajući te odredbe isplaćeni iznos umanjio tek za 30 % a koji nije u vezi s predmetnim štetnim događajem. Tuženik se poziva na odluke viših sudova, osporava umirovljenje osiguranika tužitelja koje nije uzrokovano predmetnim štetnim događajem u odmjeru od 70%, navodi da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da se pred ovim sudom vode dva predmeta povodom tužbe osiguranika tužitelja protiv tuženika, navodi da tužitelj nije dostavio dokaz isplata te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je zahtjev za naknadu štete (list 3 spisa), očitovanje tuženika (list 5 do 6 spisa), rješenje tužitelja broj 480262 od 9. ožujka 2020. (list 8 do 9 spisa), rješenje tužitelja broj 480262 od 26. ožujka 2020. (list 10 do 12 spisa), izračun (list 14 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti (list 14 do 16 spisa i 17 do 18 spisa), nalaz Zavoda za vještačenje (list 20 do 22 spisa), zapisnik o očevidu (list 24 do 32 spisa), nalaz vještaka iz predmeta Pn-3394/2020 (list 45 do 54 spisa), nalaz vještaka iz predmeta P-503/2025 (list 56 do 58 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nisu sporni: pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika utvrđena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-574/2017 od 2. lipnja 2017., činjenica da je osiguraniku tužitelja priznata invalidska mirovine i to po osnovu bolesti 30 % i ozljede izvan rada 70%.
6. Među strankama je sporno pravno pitanje, koji se zakon primjenjuje: je li onaj u vrijeme nastanka štetnog događaja ili zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ili koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog iznosa te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Budući da tužitelju, šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, i to u ovom predmetu od 1. travnja 2022. pa do 30. studenog 2024. godine odnosno 70% od ukupno isplaćenog iznosa, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete i to čl. 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 119,22).
8. Prema odredbi čl. 161 i odredbe čl. 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknadu štete tužitelj ima pravo zahtijevati u taksativno navedenim slučajevima iz odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema odredbi čl. 164 tog Zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj to osnovano zahtjeva od tuženika.
9. Sud je mišljenja da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret tužitelja te da se u parnicama po tom osnovu primjenjuje materijalno pravo propisano u Zakonu o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na činjenicu da li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarenje starosne ili prijevremene mirovine.
10. Dakle, prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj od tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja a prema odredbi čl. 161 st. 2 točka 1 tog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje upravo isplata te invalidske mirovine.
11. U konkretnom slučaju, tužitelj trpi štetu svakom isplatom invalidske mirovine, a za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. studenog 2024. pa nadalje i to u visini od 70 % te mirovine, šteta se obračunava u punim svotama davanja, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 162. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
12. Visina štete se utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.
13. Tuženik se neosnovano poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ih tumači u korist tuženika te navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu.
14. Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari a pokriva period kada je tužitelju nastala štete isplatama osiguraniku (NN 102/19) stupio je na snagu nakon Zakona o obveznom osiguranju u prometu te se za utuženo razdoblje primjenjuje upravo Zakon o mirovinskom osiguranju a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu iz razloga što je kasniji Zakon derogirao Zakon o obveznom osiguranju u prometu.
15. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa) a tužitelj kao što je navedeno zahtjeva za utuženi period iznos od 8.648,63 eura, što predstavlja 70 % iznosa od cjelokupno isplaćene mirovine. Sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom predmet odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima.
16. Sud nije u ovoj pravnoj stvari provodio dokaze predložene od strane tuženika koji idu u cilju odugovlačenja postupka iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari radi o naknadi štete koju trpi tužitelj isplatom 70% određene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 16. srpnja 2026. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.
DNA:
1.pun. tužitelja
2. pun. tuženika
