REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-865/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice ŽPU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 20. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 4.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 09.02.2022. do isplate kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 2.451,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 14.07.2026. do isplate sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 29.11.2019., u Zagrebu, dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradala kao putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a za koju nezgodu je isključivo odgovoran vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom od AO. Nadalje navodi kako je u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti, pa traži od suda da, a prema konačno preciziranom zahtjevu od25.02.2025. donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete te tuđe pomoći isplati 4.895,88 eur odnosno, a uz umanjenje za nesporno isplaćeni iznos tijekom mirnog postupka u iznosu 895,88 eur, traži isplatu daljnjeg iznosa u visini 4.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 09.02.2022. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost sa naslova suputništva, međutim osporio je visinu i osnovu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 12.02.2020., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, e-mail korespondenciju uz odštetni zahtjev i obavijest o zaprimanju odštetnog zahtjeva, Zbrojni nalog za prijenos, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. Darku Marčinku, dr. Žarku Rašiću i dr. Branki Vidrih te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 29.11.2019. u kojoj je stradala kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a za koju nezgodu je isključivo odgovoran vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom od AO.

4.1. Kako tuženik tijekom postupka ne spori ranije opisane činjenice, tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu ZOOP), kao i odgovornosti u smislu odredbe čl. 1069 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge već je valjalo raspraviti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom predmetno tuženik spori preko nesporno isplaćenog iznosa.

4.2. Ukazuje se pri tome kako je tužiteljica podneskom od 25.02.2025., povisila svoj prvotno postavljen tužbeni zahtjev, što u smislu odredbe čl. 191 st. 1 ZPP-a predstavlja preinaku tužbe. Budući da se po izvršenoj preinaci tužbe, tuženik upustio u raspravljanje to se u smislu odredbe čl. 190 st. 3 u vezi odredbe čl. 191 st. 2 sve ZPP-a, smatra da je na preinaku pristao.

5. Nadalje je, a na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, provedeno medicinsko vještačenje po sudskim vještacima prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prof.dr.sc. Darku Marčinku, a zatim je provedeno i novo medicinsko psihijatrijsko vještačenje po prof.dr.sc. Branki Vidrih.

5.1. Naime, sud nije prihvatio kao dokaz u postupku nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc. Darka Marčinka, budući da je već pisani dio nalaza bio proturječan medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, a koju proturječnost sudski vještak ne samo da nije otklonio svojim usmenim očitovanjem već je istim dodatno unio sumnju u stručnost iznesenih zaključaka u pisanom nalazu. Imenovani sudski vještak je tako u pisanom nalazu, u dijelu kod opisa zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, naveo kako je tužiteljica zadobila ozljede u vidu prijeloma rebara i prsnih kralješaka, međutim predmetne ozljede uopće nisu opisane u medicinskoj dokumentaciji niti je iste tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Za navedenu proturječnost nalaza i mišljenja s medicinskom dokumentacijom, sudski vještak je u svom usmenom očitovanju dao obrazloženje „vjerojatno se radi o tzv. špranci koja je ostala iz nekog drugog vještačenja“. No takvo obrazloženje ne samo da nije otklonilo opisanu proturječnost već je dovelo u sumnju sve zaključke opisane u nalazu i mišljenju. S tim u vezi ukazuje se kako je sudski vještak, odgovarajući na pitanje stranaka o potrebi uvida u osobni zdravstveni karton tužiteljice, otklonio mogućnost izmijene svojih zaključaka neovisno o zdravstvenom statusu tužiteljice opisanog u zdravstvenom kartonu iako i sam ne spori da zdravstveni karton nije imao na uvidu. Stoga je sud prihvatio dokazani prijedlog za provođenjem novog medicinskog psihijatrijskog vještačenja po sudskoj vještakinji prof.dr.sc. Branki Vidrih.

5.2. Budući da je nalaz i mišljenje sudskih vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića i prof.dr.sc. Branke Vidrih temeljen na pregledu tužiteljice i njezinoj medicinskoj dokumentaciji, vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporile, to su njihovi nalazi i mišljenja izrađeni sukladno pravilima struke, slijedom čega je sud kako pisani dio njihovih nalaza tako i njihovo usmeno očitovanje kojim su otklonili prigovore na pisani dio nalaza, cijenio kao objektivan dokaz u ovom postupku, na koje niti stranke u konačnici nisu isticale prigovore.

5.3. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu istegnuća mišića vrata koja ozljeda joj je utvrđena po dijagnostičkoj obradi hitne ambulante KBC Merkur nakon čega je otpuštena na kućnu njegu uz preporuku nošenja Schantzova ovratnika, a daljnje liječenje provela je po liječnicima specijalistima kirurgije, ginekologije budući da je u trenutku štetnog događaja bila gravidna 14 tjedana, zatim neurologije i fizijatrije te psihijatrije. Kod tužiteljice je, a unatoč adekvatno provedenom liječenju, zadobivena ozljeda ostavila trajnih posljedica u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima u vratu, a koje posljedice umanjuju njezinu životnu aktivnost u opsegu od 3%. Nadalje, a iako je tužiteljica uslijed stradavanja u prometnoj nezgodi imala tegobe iz kruga akutne reakcije na stres, takvo stanje nije dovelo do trajnih posljedica sa psihijatrijskog stajališta budući da je u zadnjem nalazu psihijatra iz 2021. utvrđen uredan psihički status koji je potvrđen i kliničkim pregledom sudske vještakinje u ovom postupku. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana sumorno, slabijeg intenziteta 45 dana, zatim primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te blažeg do 3 mjeseca po stradavanju. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 45 dana po 2 sata dnevno te još 60 dana po 1 sat dnevno.

6. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila gravidna 14 tjedana radi čega su liječnička obrada kao i samo liječenje bili izvan odgovarajućeg protokola bez provođenja radiološke dijagnostike, a što je zasigurno dovelo i do pojačane brige ne samo za vlastito zdravlje već i za zdravlje nerođenog djeteta te pored činjenice da je kod tužiteljice, unatoč redovitim liječničkim pregledima i kontrolama, zadobivena ozljeda ostavila trajnih posljedica u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima u vratu, koje ozljeđivanje kao i tijek liječenja je bio popraćen bolovima i strahu, to je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO.

Nastavno na navedeno tužiteljici temeljem odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 sve ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 4.300,00 eur. Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

6.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužiteljici zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 150 sati, koju su tužiteljici pružali ukućani, a koju činjenicu su stranke učinile nespornima na ročištu za glavnu raspravu, te kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 4,00 eur po satu, tako tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a pripada pravo na iznos 600,00 eur.

6.2. Stoga tužiteljici, a temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu 4.900,00 eur.

7. Slijedom navedenog, a uz nespornu po strankama činjenicu isplate nespornog iznosa štete u visini 6.750,00 kuna/895,88 eur, valjalo je obvezati tuženika da tužiteljici na ime naknade štete temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, isplati daljnji iznos u visini 4.004,12 eur.

7.1. Međutim, budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isplatu u manjem iznosu nego što joj prema utvrđenju suda pripada, to je tužiteljici temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a dosuđeno u skladu s njezinim zahtjevom.

7.2. Na tako dosuđenu naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći, tužiteljici su temeljem odredbe čl. 1086 i čl. 1103 u vezi odredbe čl. 29 sve ZOO-a te odredbe čl. 12 ZOOP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate od 09.02.2022. do isplate, odnosno od dana kada je tuženik odgovorio na odštetni zahtjev tužiteljice kako je to razvidno iz Obavijesti o zaprimanju odštetnog zahtjeva.

8. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u svezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i zatraženom trošku.

Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podnesaka od 25.02.2025., 05.02.2026., za pristup na ročišta 13.03.2023., 23.09.2025., 20.05.2026. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za pristup na ročište 16.04.2025. u iznosu 100,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.875,00 eur kojem je pribrojen trošak vještačenja u iznosu 498,53 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 260,00 kuna/34,50 eur i sudske pristojbe na presudu temeljem odredbe čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama u iznosu 43,13 eur, čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.451,16 eur. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 13.02.2023. jer isti nije bio relevantan za vođenje postupka te za pristup na ročište 18.03.2026. obzirom da je predmetno ročište bilo odgođeno.

Na tako određeni trošak tužiteljici su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice uz rj. sud. pristojba na presudu 86,26 eur

2. Punomoćniku tuženika