REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2836/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pere Budmanija 1, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Avenija grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 2.989,45 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2965/2018 od 27. travnja 2026., 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2965/2018 od 27. travnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 288,16 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 2.989,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.484,47 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 0,03 eura. Odlukom iz točke IV. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu štete koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova popravka vozila svom osiguraniku oštećenom u prometnoj nezgodi koje mu je isplatio na temelju police osiguranja automobilskog kaska. Tužitelj smatra da je za prometnu nezgodu odgovoran tuženikov osiguranik, slijedom čega u ovom postupku zahtijeva od tuženika isplatu uplaćenog iznosa temeljem odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).
3. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaza uvidom u isprave te dokaza prometnim vještačenjem utvrdio da je tuženikov osiguranik odgovoran za nastanak prometne nezgode, pa je na temelju tih utvrđenja tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
4. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
5. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud izveo pogrešan zaključak o odgovornosti tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja, odnosno da svoj zaključak nije temeljio na nalazu i mišljenju vještaka. Naime, iz dopune nalaza jasno proizlazi da je širina kolnika na mjestu štetnog događaja iznosila svega 4,2 m, da se radilo o radijusu zavoja oko 35 m, uz pad kolnika od oko 6%, dok je preglednost u samom zavoju radijusa iznosila približno 20 do 25 m. Navedene okolnosti nedvojbeno potvrđuju kako se radi o izrazito uskoj i nepreglednoj prometnici na kojoj je mimoilaženje dvaju vozila otežano, osobito ako se jedno od vozila odnosi na komunalno vozilo većih dimenzija, odnosno vozilo Čistoće koje je u konkretnom slučaju imalo uključena rotacijska svjetla, zbog čega je bilo svakako uočljivije osiguraniku tužitelja koje mu je išlo u susret. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev ocijeni odbije kao neosnovan, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Tuženikova žalba je neosnovana.
7. Pobijana presuda je ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Među strankama nije sporno da je došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali osiguranici stranaka, kao ni da je na vozilu tužiteljevog osiguranika nastala šteta koju je tužitelj naknadio. Sporno je, međutim, postoji li odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode. Radi utvrđenja te sporne činjenice proveden je dokaz prometnim vještačenjem kojim je utvrđeno da je vozilo tužiteljevog osiguranika svojim prednjim lijevim dijelom udarilo u lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika. Analizom prometne situacije vještak je utvrdio da je vozilo tuženikovog osiguranika prelaskom na lijevu polovinu kolnika, namijenjenu prometu iz suprotnog smjera, presjeklo putanju kretanja vozila tužiteljevog osiguranika, koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika. Slijedom toga, upravo je prelazak vozila tuženikovog osiguranika na suprotnu prometnu traku bio uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Do sudara ne bi došlo da se vozilo tuženikovog osiguranika kretalo svojom desnom polovinom kolnika.
10. U odnosu na tuženikov prigovor da je zavoj na cesti bio blaži od onoga prikazanog na skici prometne nezgode koju je sastavio policijski službenik, vještak je obrazložio da navedena okolnost ne bi utjecala na njegov nalaz i mišljenje. Naime, čak i kada bi predmetni zavoj bio blaži od onoga prikazanog na policijskoj skici, to ne bi promijenilo utvrđeno mjesto sudara niti zaključak da je upravo prelazak vozila osiguranika tuženika na lijevu polovinu kolnika, namijenjenu prometu iz suprotnog smjera, bio uzrok nastanka štetnog događaja. Nadalje, s obzirom na to da su se oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nalazila u kretanju te da je raspoloživa širina kolnika bila dostatna za sigurno mimoilaženje, veličina uzdužnog nagiba kolnika nije bila od utjecaja ni na nastanak štetnog događaja ni na mogućnost izbjegavanja sudara.
11. Nadalje, budući da u činjeničnim utvrđenjima na kojima je prvostupanjski sud temeljio pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi nikakvih protivnosti dokazima ili zapisnicima o provedenim dokazima, to su žalbeni navodi tuženika ocijenjeni kao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako u ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznosi 2.989,45 eura, radi se o sporu male vrijednosti do 6.636,14 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a), pa se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja. Stoga, tužiteljeve žalbene navode kojima osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ocjenjivao.
12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje novčanog iznosa koji se odnosi na trošak popravka vozila oštećenog u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik .
13. U odnosu na pobijanu odluku o parničnom trošku nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a sam žalitelj je ne pobija konkretnim žalbenim navodima.
14. Tužitelju ne pripada zahtijevana naknada troška odgovora na tuženikovu žalbu, jer cijeneći sve okolnosti ovaj sud utvrđuje da nije riječ o radnji nužnoj za vođenje parnice čiji bi trošak trebala snositi suprotna stranka (čl. 155. i 166. ZPP-a).
15. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom materijalnog prava.
Zagreb, 14. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
