Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-198/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i dr. sc. Višnje Strinić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČT, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-969/2019-74 od 12. veljače 2026., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ČT, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je odbio prijedlog okrivljenika ČT za izdvajanjem, kao nezakonitih dokaza, zapisnika o ispitivanju svjedoka ŽT, MT, AT, RT, FT i DT.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik ČT, po branitelju Jošku Mikuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja izdvoje kao nezakoniti dokazi.
3. Spis je u suglasju s čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba okrivljenika ČT je neosnovana.
5. Obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi kako okrivljenik pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći u čemu bi se sastojala ta povreda, ovo vijeće je ispitalo rješenje povodom okrivljenikove žalbe, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, te nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.
6. Okrivljenik ČT u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je postojao zakonit temelj za dolazak policijskih službenika na okrivljenikovu adresu te da je prvostupanjski sud takav zaključak pogrešno temeljio isključivo na iskazima policijskih službenika koji tvrde da su postupali po prijavi okrivljenikove kćeri ST, ali da iz iskaza same svjedokinje ST proizlazi kako ona kategorički negira podnošenje takve prijave. U žalbi se ističe i kako se izgovorena fraza okrivljenika „uđite unutra panduri“ izrečena u situaciji u kojoj mu na vratima u 21:30 sati iznenada stoje tri uniformirana policijska službenika dok dijete plače, ni u kojem slučaju ne može tumačiti kao ozbiljan, slobodan i informiran zahtjev držatelja stana za policijskom intervencijom u vlastitom domu, već da se radi o rezigniranoj izjavi i pasivnom podvrgavanju faktičnom autoritetu represivnog aparata. U žalbi se navodi i kako suština same nezakonitosti postupanja policijskih službenika leži u samom njihovom neovlaštenom prelasku preko praga okrivljenikovog stana, tako da je ulazak policijskih službenika u dom okrivljenika bio nezakonit, pa da sva daljnja opažanja, postupanja i naknadna svjedočenja tih istih policijskih službenika o onome što se događalo unutar stana nakon njihovog nezakonitog ulaska su dokazi za koje se saznalo iz nezakonitog dokaza, pa da se na tim dokazima ne može temeljiti sudska odluka.
7. Ovakvi žalbeni navodi okrivljenika ničim ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja ispravno zaključio kako su ispitivanja svjedoka ŽT, MT, AT, RT, FT i DT u postupnosti provedena na pravilan i zakonit način, pa se ne radi o nezakonitim dokazima.
8. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da su policijski službenici nezakonito ušli u njegov stan jer je u postupku utvrđeno da su policijski službenici postupali pravilno i u skladu s odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima budući da su na lice mjesta došli po prijavi podnesenoj protiv okrivljenika, a na sam okrivljenikov poziv su ušli u stan, tako da nije bilo nezakonitog ulaska policijskih službenika u okrivljenikov stan. Prema tome, kako su policijski službenici postupali zakonito, nije osnovana okrivljenikova tvrdnja da su svi dokazi koji su proizašli nakon dolaska policijskih službenika u okrivljenikov stan nezakoniti dokazi, pa tako i zapisnici o ispitivanju svjedoka BT, MT, AT, RT, FT i DT, već su ti svjedoci ispitani na pravilan i zakonit način, što je razvidno i iz samih zapisnika o ispitivanju tih svjedoka.
9. Prema tome, ispravno je sud prvog stupnja zaključio kako nije utvrđeno da su dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja nezakoniti dokazi, odnosno nije utvrđeno da su ti dokazi pribavljeni protivno odredbi čl. 10. st. 2. ZKP/08, odnosno povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a niti postoji bilo koji drugi razlog iz čl. 10. st. 2. ZKP/08 zbog kojega bi ti dokazi bili nezakoniti.
10. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je odbio, kao neosnovan, prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta izdvoje dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja.
11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ČT, temeljem odredbe čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivona Rupić
