Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-289/2025-6
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca kao predsjednika vijeća, te Višnje Strinić i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika LŽ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika LŽ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1039/2021- 15 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika LŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik KŽ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11 te je na temelju članka 179. a. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku LŽ se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 11. prosinca 2020. (suvišno navoditi vrijeme-sat) do 18. prosinca 2020. godine.
1.2 . Na temelju članka 148. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 130/20, 80/22, 36/24, i 72/25– dalje u tekstu ZKP/08) optuženik RŽ obvezan je platiti troškove kaznenog postupka, i to na ime troškova psihijatrijskog vještačenja iznos od 740,25 eura te 100,00 eura na ime paušalne svote.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik RŽ po branitelju Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne oslobađajuća presuda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba optuženika LŽ je neosnovana.
6. Optuženik RŽ u žalbi navodi kako presudu pobija iz svih žalbenih osnova, ali ih ni na koji način ne konkretizira već najvećim dijelom žalbenih navoda obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni. U tom pogledu u žalbi navodi kako pobijana presuda nije osnovana jer nije dokazano da je počinio utuženo kazneno djelo i da sud ne može svoju odluku temeljiti isključivo na kazivanju oštećene-žrtve ZŽ, posebno kada se ima u vidu je ista više puta njega lažno prijavljivala te da je imenovanoj ozljede zadao njen ljubavnik JŽ. Nadalje, optuženik ističe kako je prvostupanjski sud trebao donijeti oslobađajuću presudu, a opreza radi ako bi sud ipak našao da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo da mu je trebao izreći blažu kaznu.
7. Žalbeni navodi optuženika se većim dijelom mogu svrstati pod žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojima optuženik iznosi vlastitu analizu dokaza koji su u postupku izvedeni, pri čemu ih interpretira na način koji ide u prilog njegovoj obrani, uz konačni zaključak kako nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, o svim svojim zaključcima u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja te krivnje optuženika, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koje, budući da imaju potporu u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje.
7.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je pravilno prvostupanjski sud neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti cijenio obranu optuženika LŽ u kojoj je isti negirao počinjenje predmetnog kaznenog djela pokušavajući prikazati kako je oštećenoj-žrtvi ozljede koje se navode u liječničkoj dokumentaciji zadao njen pokojni ljubavnik JŽ, te je pravilno prvostupanjski sud kao logičan, uvjerljiv i istinit prihvatio iskaz oštećene -žrtve ZŽ koja je jasno, detaljno i okolnosno opisala dinamiku događaja. Za istaknuti je kako je njen iskaz potkrijepljen specijalističkim nalazom Kliničkog bolničkog centra Split, Hitnog kirurškog prijema od 12. prosinca 2020. za oštećenu - žrtvu. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi kojim je pobijao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik postupio kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude čime je ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.
8. Osim u pravcu žalbenih navoda pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nisu nađene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. U žalbi optuženik ističe kako prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje postoje na strani optuženika te da se svrha kažnjavanja mogla postići blažom sankcijom.
9.1. Suprotno navodima žalbe optuženika i ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost te nezainteresiranost oštećene-žrtve za kazneni progon optuženika. Prvostupanjski sud je pravilno otegotnom okolnošću cijenio iskazanu grubost u činjenju djela. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženog LŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela , stupnju krivnje optuženika i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra . No, s druge strane, zbog postojanja olakotnih okolnosti i njihovog značaja zaključuje se kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela pa nije potrebno izvršenje izrečene kazne zatvora. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optuženog LŽ zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom bez njezina izvršenja pruži prilika optuženom da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa mu je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude će optuženom biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11. Ovaj sud ocjenjuje da će se ovakvom kaznom ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 14. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Romac
