REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj Us I-896/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: OIB: 66486182714, kojeg zastupa IA, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja zapovjedne dužnosti u Domovinskom ratu, 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/130, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 21. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/130, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 21. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: UP/I 034 -05/25-01/16, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-1 od 22. srpnja 2025., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem zapovjedne dužnosti - zapovjednik odjeljenja, tijekom pripadnosti pričuvnom sastavu VP 3050 Slavonski Brod, 157. brigada HV "R", u razdoblju od 23. rujna 1995. do 30 studenoga 1995.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je u razdoblju od 23. rujna 1995. do 30. studenog 1995. obnašao dužnost zapovjednika odjeljenja, te da mu stoga treba pripasti i veća mirovina. Stoga smatra da je činjenično stanje u provedenom postupku nepravilno utvrđeno. Uz tužbu prilaže dokumentaciju odnosno rješenje o priznanju prava na mirovinu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 22. veljače 2024.(gdje je kao osnovica čin i ustrojbeno mjesto navedeno vojnik), potvrde o Ministarstva obrane Republike Hrvatske o sudjelovanju u Domovinskom ratu kao i potvrde Glavnog stožera hrvatske vojske Zbornog područja Osijek o prethodnom obavljanju dužnosti zapovjednika odjeljenja u evidenciji Ureda za obranu Slavonski Brod. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom postupku. Ističe da činjenice i dokazi koje je tužitelj naveo ne mogu utjecati na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. S obzirom na navedeno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj je 11. studenog 2025. dostavio podnesak u kojemu je, u bitnome, ponovio tužbene navode, te iznio sumnju u pravilnost vođenja službenih evidencija.
5.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 16. lipnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji svoj izostanka nije ispričao, primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a.
5.2. Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod prethodno iznesenih navoda.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanjem zapovjedne dužnosti - zapovjednik odjeljenja, tijekom pripadnosti pričuvnom sastavu VP 3050 Slavonski Brod, 157. brigada HV ,»R“, u razdoblju od 23. rujna 1995. do 30. studenog 1995.
8. Iz službene evidencije Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj u zatraženom razdoblju ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali ne i zapovjednu dužnost.
9. Također, iz knjige popisa vojnih osoba (Vob-8) za 1967. godište bivše općine Slavonski Brod, proizlazi da je tužitelj evidentiran, da je upisan i podatak da je regulirao služenje vojnog roka, te da ima evidentirane (i nepsporne) tijekove sudjelovanja u Domovinskom ratu, pri čemu izostaje podatak o (eventualnom) obnašanju zapovjedne dužnosti u razdoblju od 23. rujna 1995. do 30. studenoga 1995.
10. Nadalje, iz popisa vojnih osoba VP 3050 Slavonski Brod, 157. brigada HV ,,R“, proizlazi da je tužitelj evidentiran na navedenom popisu u razdoblju od 23. rujna 1995. do 30. studenog 1995., te je primao plaću u postrojbi kao vojnik strijelac, bez navođenja zapovjedne dužnosti i podataka o odgovarajućoj isplati plaće za zapovjednu dužnost.
11. Iz pribavljenog očitovanja pravnog slijednika ukinute ratne brigade, VP 3468 Karlovac, KLASA: 561-01/14-01/22763, URBROJ: 3468-G1-01-25-4 od 14. ožujka 2025., proizlazi da je tužitelj evidentiran na istom popisu s tijekom sudjelovanja od 23. rujna 1995. do 30. studenoga 1995., bez evidentiranog podatka o ustrojbenom činu/dužnosti.
12. Tužitelj je uz tužbu priložio potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera hrvatske vojske, Zbornog područja Osijek o prethodnom obavljanju dužnosti zapovjednika odjeljenja u vojnoj pošti 2130 Slavonski Brod, koje se odnose na razdoblja od 16. srpnja 1993. do 25. ožujka 1994., kao i uvjerenje Zbornog područja Osijek ratne postrojbe 150 brigade od 2. srpnja 1993. iz kojeg je razvidno da je tužitelj imao čin vojnik – dužnost zapovjednik odjeljenja, u razdoblju 30. siječnja 1992. do 15. srpnja 1993., koja dokumentacija se ne odnosi na zatraženo razdoblje.
13. Tužitelju je u postupku omogućeno sudjelovanje i izjašnjavanje, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), te je tužitelj 10. prosinca 2024. dao izjavu na zapisnik prvostupanjskog tijela u kojoj je naveo da se po mobilizacijskom pozivu od Ureda za obranu Slavonski Brod javio u 157. brigadu, na mobilizacijsko zborište Ruščica, Mjesni dom Ruščica, 23. rujna 1995. u vod pješadije, gdje se obratio zapovjedniku (čijeg imena se ne sjeća) i rečeno mu je da će biti vojnik-strijelac u pješadijskom vodu. Tužitelj navodi da je istaknuo da je prethodno u postrojbama HV obnašao dužnost zapovjednika odjeljenja, na što mu je zapovjednik (bez specifikacije čina) odgovorio da će i dalje obavljati istu dužnost. Smatra da je od 23. rujna 1995. do 30. studenoga 1995. obavljao dužnost zapovjednika odjeljenja i radio popise straža po smjenama. Iako je od zapovjednika zatražio da mu se isplati plaća za mjesto zapovjednika odjeljenja, zapovjednik mu je rekao da će mu biti plaćeno, ali nikada nije. Tužitelj je naveo da je od dužnosti obilazio, naoružan, stražarske punktove i vodio smjenu straži. U odnosu na svjedoke koji bi mogli potvrditi istinitost njegovih tvrdnji naveo je da su njemu poznati svjedoci koji su tada sudjelovali u 157. brigadi HV, preminuli ili ne žele sudjelovati u postupku. Tužitelj je naveo i da je za vrijeme pripadnosti 157. brigadi HV u spornom razdoblju bio zaposlen u DI Slavonija, te se nakon mobilizacije vratio na svoje radno mjesto , te da ne raspolaže materijalnim dokazima za svoje tvrdnje.
14. Prvostupanjsko tijelo saslušalo je i predloženog svjedoka, ĆA, na zapisnik od 19. prosinca 2024., koji je u razdoblju od 23. rujna 1995. do 22. studenog 1995. evidentiran kao pripadnik VP 3050 Slavonski Brod. Navedeni svjedok izjavio je da mu je tužitelj bio zapovjednik odjeljenja, voda, a da je isti bio vojnik. Tužitelj je vodio pripadnike 157. inženjerijske satnije po stražama, a straže su im bile uz rijeku Savu od Novog Grada do Slavonskog Kobaša. Najviše su bili u Ruščici, gdje su davali straže koje su trajale 24 sata. Svjedoku nije poznato koju je uniformu tužitelj nosio, te je naveo da su tada bili su na terenima, straže po dva dana, pa dva dana kući. Svjedok navodi da ih je tužitelj, kao zapovjednik odjeljenja, razvozio po stražarskim mjestima, te je izrađivao spisak smjena i spisak požarstva. Svjedok navodi da za svoje tvrdnje nema materijalne dokaze.
15. Sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da tužitelj svojim navodima nije dokazao da bi vršio dužnost zapovjednika odjeljenja u 157. brigadi HV Slavonski Brod u razdoblju od 23. rujna 1994. do 30. studenog 1995.
16. Naime, podaci službene evidencije (Ministarstva obrane (podaci pohranjeni u arhivi Područnog odjela, podaci VP 3468 kao pravnog slijednika, te isplatne liste VP 3050 Slavonski Brod) uživaju veću dokaznu snagu od verbalnih navoda tužitelja i izjave svjedoka. Istovremeno, službeni podaci ne potvrđuju činjenicu postojanja zapovjedne dužnosti tužitelja u spornom razdoblju.
17. Također, životno je nelogično da bi tužitelj imao upisan čin u službenim evidencijama u prethodnim razdobljima, a da u spornom razdoblju nema upisanog čina, pri čemu i tužitelj navodi da u spornom razdoblju nije primao plaću zapovjednika odjeljenja.
18. Pravilan je i stav tuženika da bi tužitelju moralo biti poznato tko je bio zapovjednik s kojim je obavio razgovor po pristupanju u 157. brigadu, te je od utjecaja činjenica da tužitelj nije znao nabrojati imena drugih pripadnika odjeljenja ili druge zapovjednike odjeljenja. Također, s obzirom na sadržaj iskaza svjedoka, sud isti ne ocjenjuje vjerodostojnim niti potpunim, kao što su kontradikorni i navodi tužitelja u smislu isplate plaće gdje (u izjavi) navodi da je zatražio isplatu plaće za zapovjednika odjeljenja koja mu nije isplaćena, te nedorečeno navodi da mu plaća za sporno razdoblje uopće nije bila isplaćena.
19. Kod dokazivanja postojanja zapovjedne dužnosti primat zauzimaju podaci službene evidencije, koji uživaju i pretpostavku istinitosti i služe kao podloga izdavanju potvrda.
20. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora utvrđeno činjenično stanje, pravilno je, prema shvaćanju ovoga suda, odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan.
21. Stoga, Sud smatra da je tuženik valjano zaključio kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, odnosno da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo.
22. Zaključno, Sud smatra da tužitelj nije dostavio dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja, te također u tom smislu nije riječ niti o povredi načela pomoći neukoj stranci.
23. Slijedom navedenog, Sud je, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 14. srpnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
