REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3938/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Petri Mioč Štura, uz sudjelovanje Ivane petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EF, državljanina Ruske Federacije, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, radi produljenja ograničenja kretanja, 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/25-06/8, URBROJ: 511-01-213-26-22 od 18. lipnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Stjepanu Babiću iz Zagreba, trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/8, URBROJ: 511-01-213-26-22 od 18. lipnja 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, produljuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Nadalje navodi kako je tuženik rješenje donio po „službenoj dužnosti“ isključivo na temelju dopisa SOA-e u kojem se općenito navodi da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti jer je navodno sljedbenik radikalnog poimanja islama, simpatizer islamističkih terorističkih skupina te konzument opojnih droga.Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava za koju smatra da je relevantna u konkretnom postupku. Navodi da tuženik nije uzeo u obzir načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«). Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu te da sud usvoji prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.
3. Tuženiku odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je prilikom odluke o produljenju ograničenja kretanja uzeta u obzir osobito činjenica da je u konkretnom slučaju provedena individualna procjena svih okolnosti konkretnog slučaja te je, uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinaca, ocjenjeno da su produljenje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance i trajanje te mjere opravdani, a s obzirom na mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije doneseno u okviru njezinih zakonskih ovlasti, prema kojem imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 13. srpnja 2026.
5. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog
zahtjeva i dokaznih prijedloga. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika.
6. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod obrazloženja
osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao
dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
9. Člankom 54. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
9.2. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (stavak 2. točke 1., 3. i 7.).
9.3. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da se rizik od bijega procjenjuje na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
9.4. Stavkom 5. istog članka Zakona je propisano da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti zabranom kretanja izvan Prihvatilišta, zabranom kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanjem u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, smještajem u prihvatni centar za strance.
9.5. Stavkom 6. istog članka Zakona je propisano da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
9.6. Stavkom 9. istog članka Zakona je propisano da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
9.7. Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako je to, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Nadalje člankom 54. stavkom 5. točkom 5. istoga Zakona propisano je da se sloboda kretanja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance.
10. U postupku je utvrđeno da je tužitelj 31. prosinca 2024. u Policijskoj upravi sisačko-moslovačkoj, Postaji granične policije Dvor, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu najkasnije do 1. siječnja 2025. do 22:00 sata u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Također je utvrđeno, uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za traženje međunarodne zaštite u Kutini Klasa: UP/I- 216-03/05-06/8, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 7. siječnja 2025.,da se ovdje tužitelj nije prijavio u zadanom roku, niti je u zakonski propisanom roku prijavio promjenu boravišta u [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da je ovdje tužitelj 1. kolovoza 2025., sukladno članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013, vraćen u Republiku Hrvatsku iz Savezne Republike Njemačke , budući da je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u Republici Hrvatskoj te je istog dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, a 6. kolovoza je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik.
11. Stav je tuženika da postoji opravdana sumnja da bi tužitelj, u slučaju ukidanja mjere ograničenja kretanja, mogao izbjeći završetak postupka međunarodne zaštite, odnosno izvršenje odluke o protjerivanju s obzirom na to da je koristio krivotvorenu vozačku dozvolu kako bi na temelju iste ostvario pravo na daljnji zakoniti boravak i rad, da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon pokretanja postupka prisilnog udaljenja te je od iste odustao izjavivši da se predomislio, a zatim je sedam dana kasnije ipak ponovno izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu te da je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan. Iste okolnosti, uz to što je protiv tužitelja pokrenut postupak prisilnog udaljenja, tuženik je razmatrao prilikom određivanja mjera ograničenja slobode kretanja te je zaključio da blaže mjere ne bi bile dostatne za osiguranje prisutnosti tužitelja u postupku.
12. U konkretnom predmetu dostavljeni spis SOA-e daje osnova za zaključak da je u predmetu tužitelja, obzirom na dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid, činjenični supstrat i rezultate sigurnosne provjere, utvrđeno postojanje razloga koji opravdavaju zaključak iznesen u predmetnom dopisu SOA-e. Imajući u vidu ograničenja koja postoje u pogledu iznošenja razloga označenih određenim stupnjem tajnosti, sud detalje navedenog dopisa i pregledanog spisa o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka 15. srpnja2026. (str. 9 spisa) neće iznositi.
13. Utvrđena je činjenica da je tužitelj, prema dostupnim saznanjima SOA-e sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorističkih skupina te je moguće povezan s osobama koje dijele takvu ideologiju. Također, utvrđeno je da je pretraživao džihadističke medijske sadržaje i sadržaje dječje pornografije, da je konzumet opojnih droga te da je osposobljen za rukovanje kratkim i dugim vatrenim oružjem. Uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja sud smatra da je pravilan zaključak tuženika da je produljenje ograničenja slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zašiti. Navedenom zakonskom odredbom štite se temeljne vrijednosti društva, uključujući sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet države, kao i dobrobit i prosperitet njezinih građana.
14. Tuženik je također na temelju individualne procjene, u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha osiguranja njegove prisutnosti do okončanja postupka međunarodne zaštite može osigurati jedino najstrožom mjerom smještajem u Prihvatni centar za strance te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
15. S obzirom na ponašanje tužitelja i činjenicu da spisu prileži dopis od 20. ožujka 2026. Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost KLASA: 216-01/26-01/9; URBROJ: 539-1603/577-26-, kojim je zatraženo ograničenje slobodne kretanja iz razlog anacionalne sigurnosti. Prema dostupnim saznanjima imenovani je sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorističkih skupina te je moguće povezan s osobama koje dijele takvu ideologiju. Također je utvrđeno da je pretraživao džihadističke medijske sadržaje i sadržaje dječje pornografije, da je konzument opojnih droga te da je osposobljen za rukovanjem kratkim i dugim vatrenim oružjem.
16. Također se ističe da određivanje trajanja mjere ograničenja slobode kretanja određeno unutar raspona propisanog citiranim člankom 54,. stavkom 9. Zakona te imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Sud ne nalazi da je ista očito nerazmjerna.
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio u točki I. izreke.
18. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, to nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.
19. Sud je tužitelju u točki II. izreke odobrio besplatnu pravnu pomoć jer je pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, a sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.).
20. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju naprijed navedenog članka Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenom članku Pravilnika, dakle u zatraženom iznosu od 500,00 eura po radnji. Navedeni trošak uvećan je za pripadajući PDV od 25% te sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat je trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a, kako je odlučeno u točki III. izreke.
Zagreb, 14. srpnja 2026.
Sutkinja
Petra Mioč Štura
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku, putem e-komunikacije
2. Tuženiku
3. u spis
