REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4923/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, radi primitka u državljanstvo, nakon održane javne rasprave, dana 14. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/22-01/2845, URBROJ: 511-01-203-24-5 od 12. rujna 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Bosne i Hercegovine, za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je nedvojbeno dokazao da su se njegov otac i djed izjašnjavali kao Ć i da su u matične knjige upisani kao Ć. Također, iz preslika svjedodžbi i preslika matične knjige učenika osnovne i srednje škole te preslika radne knjižice vidljivo je je da iste ne sadrže rubriku narodnost. Iz svih dokaza koji prileže spisu razvidno je da se nikad nije izjašnjavao drukčije nego B. Navodi da je jedini dokument u kojem se izjasnio kao B izvadak iz matične knjige rođenih jer se u ostalima nije mogao izjasniti pripadnikom bilo kojeg naroda. Napominje da u matičnim knjigama nije mijenjao svoju nacionalnu pripadnost nego ju je prvi put upisao. Dodaje da već duže vremena živi i radi u Republici Hrvatskoj te poznaje i prihvaća hrvatsku kulturu, a i položio je i ispit iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Navodi da je rođen 1987. te kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini imao je 5 godina i nije logično da bi se igdje ikako izjašnjavao, a bilo je i životno opasno u to vrijeme na tom području izjašnjavati se kao B. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem na njegove životne okolnosti. Na okolnost veze sa Hrvatskom navodi da mu je polubrat BP, rođen **.**.1973., hrvatski državljanin i branitelj te bivši zaposlenik MUP-a koji je sada u mirovini, a također i šogorica ĆPŠ, rođena **.**.1971., braniteljica, a oboje žive u [adresa]. Smatra da je tuženik uzimao u obzir samo činjenice koje mu ne idu u prilog, a ne i one koje mu idu. Ukazuje na presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-7257/11 od 12. lipnja 2013. i Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-903/25 od 14. svibnja 2026., da je potrebno uzeti u obzir sve životne okolnosti, a ne tumačiti normu semantički.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe, očitovanja na odgovor na tužbu i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da tužitelj zahtjev temelji na članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koji mu je odbijen jer je ocjenom svih dokaza utvrđeno da tužitelj nije dokazao svoju osobnu pripadnost hrvatskom narodu. Jedina javna isprava u kojoj se izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda je izvadak iz matične knjige rođenih u kojem je narodnost upisana na zahtjev tužitelja tek 2019., iako je imao mogućnost upisati ju daleko ranije. Navodi da mu je iz prakse postupanja poznato da se stranka može, sukladno odredbama Uputstva u vođenju matičnih knjiga (Službene novine FBiH, broj: 51/2013, 55/2013, 82/2013 i 6/2015), u nadležnom matičnom uredu, izjavom na zapisnik, izjasniti o nacionalnoj pripadnosti. Također, navedeni podaci o narodnosti su promjenjivi, što ovisi o interesu i namjeri dokazivanja pripadnosti narodu čije državljanstvo stranka traži. Upravo radi navedenog, podaci na izvadcima iz matične knjige rođenih, u nedostatku drugih dokaza, ne mogu biti dostatan dokaz pripadnosti hrvatskom narodu. Pored navedenog, tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio druge dokaze iz kojih bi bilo vidljivo je li se i kako u tim prilikama nacionalno izjašnjavao. Naprotiv, tužitelj je dostavio samo isprave koje ne sadrže rubriku narodnost. Poziva se na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, da je stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, a osobito navođenje te pripadnosti u pojedinim ispravama, a koje shvaćanje je potvrđeno i sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te nadležnih upravnih sudova u Republici Hrvatskoj. Iako Zakon o hrvatskom državljanstvu ne propisuje vremenski rok u kojem moraju nastati dokazi kojima se dokazuje narodna pripadnost, praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske potvrđuje da prilikom utvrđivanja pripadnosti hrvatskom narodu, zbog veće objektivnosti, prednost treba dati onim ispravama u kojima je upisan podatak o narodnosti koje su starijeg datuma, budući da su nastale u vrijeme kad stranka nije bila neposredno zainteresirana za stjecanje hrvatskog državljanstva. Dodaje da su tužiteljevi otac i djed Ć, ali da mu majka i baka nisu pripadnice hrvatskog naroda pa se ne može sa sigurnošću tvrditi čiji je utjecaj bio presudan za izgradnju osjećaja nacionalne pripadnosti tužitelja. Navodi i da tužitelj za vrijeme dok je živio u [adresa] nije sudjelovao u radu hrvatskih društava radi promicanja hrvatskih interesa, iako se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje i na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskih kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, a kojih velik broj djeluje na području Bosne i Hercegovine. Napominje da je osobna pripadnost hrvatskom narodu odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a što tužitelj nije dokazao. Smatra irelevantnom činjenicu da mu je polubrat hrvatski državljanin jer je rođen u [adresa] pa je hrvatsko državljanstvo stekao podrijetlom, za što nije potrebna hrvatska narodnost. Osim toga, temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu stanka mora dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu, što tužitelj nije učinio. Ukazuje i na praksu ovoga Suda, da je za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potrebno dokazati etničko podrijetlo po roditeljima, što tužitelj također nije dokazao. Navodi da mu je majka O, a za oca OP, prema priloženom rodnom listu, proizlazi da mu je otac B, a majka također O.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
10. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
11. Prema stavku 3. toga članak Zakona iznimno, od stavka 2. toga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, dana 14. ožujka 2022. podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
13. Za stjecanje hrvatskog državljanstva po članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučno je da pripadnost hrvatskom narodu bude jasno izražena tijekom života podnositelja zahtjeva, a što iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije slučaj.
14. Naime, tužitelj tvrdi da je pripadnik hrvatskog naroda, međutim, svoju tvrdnju nije dokazao ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, a što je uvjet za primitak u hrvatsko državljanstvo po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
15. Tužitelj je kao dokaz izjašnjavanja nacionalne pripadnosti priložio jedino izvadak iz matične knjige rođenih iz 2019. godine u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak B. Također je za svog oca OP dostavio presliku vojnog matičnog kartona i matične knjige učenika iz koje proizlazi da se otac izjašnjavao kao B, dok iz matične knjige rođenih za oca OP proizlazi da se njegov otac MP, tužiteljev djed, izjašnjavao kao B.
16. Kraj činjenice da je tužitelj dostavio samo jednu ispravu u kojoj se izjasnio kao B i to onu novijeg datuma (2019.) te činjenice da je za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu potrebna osobna pripadnost hrvatskom narodu, a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi za vrijeme dok je živio u [adresa] sudjelovao u radu hrvatskih društava radi promicanja hrvatskih interesa na način da je aktivno sudjelovao u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, po ocjeni ovog Suda, pravilno je tuženik zaključno da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, po kojoj po privilegiranim uvjetima hrvatsko državljanstvo sječu pripadnici hrvatskog naroda, što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao. Naime, za utvrđivanje činjenice pripadnosti hrvatskom narodu potrebni su dokazi nastali kroz duži vremenski period koji bi jasno ukazivali da je tužitelj nedvojbeno pripadnik hrvatskog naroda. Vezano za navode tužitelja da mu je polubrat hrvatski državljanin, za napomenuti je da, osim što je potrebna osobna pripadnost hrvatskom narodu onoga koji traži hrvatsko državljanstvo po članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, tužiteljev polubrat je rođen u [adresa] i hrvatsko državljanstvo je stekao podrijetlom pa navedeno nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
17. Sud je ocijenio nesvrsishodnim i protivnim načelu ekonomičnosti provoditi dokaz saslušanjem tužitelja, budući da je za stjecanje hrvatskog državljanstva po članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) potrebno da pripadnost hrvatskom narodu budu utvrđena ranijim dekaliranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim ispravama, a ne saslušanjem stranke.
18. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
19. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Alan-Stjepko Sorić, Zagreb, Božidara Adžije 22/2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. U spis
