Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-217/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], LO, OIB [osobni identifikacijski broj], RO, OIB [osobni identifikacijski broj], PO, OIB [osobni identifikacijski broj], ZOG, OIB [osobni identifikacijski broj], JO, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], LOG, OIB [osobni identifikacijski broj], ROG, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], MO, OIB [osobni identifikacijski broj], UO, OIB [osobni identifikacijski broj], AO, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], POG, OIB [osobni identifikacijski broj], BO, OIB [osobni identifikacijski broj], SO, OIB [osobni identifikacijski broj], EO, OIB [osobni identifikacijski broj], TO, OIB [osobni identifikacijski broj], CO, OIB [osobni identifikacijski broj], DO, OIB [osobni identifikacijski broj], HO, OIB [osobni identifikacijski broj], IO, OIB [osobni identifikacijski broj] i NO, OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanih po upravitelju zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska cesta 1, a on po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu , protiv tuženika ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-893/2025-22 od 17. listopada 2025., dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično prihvaća kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-893/2025-22 od 17. listopada 2025. potvrđuje i preinačuje u točkama I., II. i III. izreke presude tako da izreka prvostupanjske presude sada u cijelosti glasi:

I.I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-111/21 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 411,40

EUR/3.099,68 kn sa zateznim kamatama:

- na iznos od 120,49 kn/16,00 EUR od 6. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 20. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 6. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 20. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 6. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 20. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. kolovoza 2020., do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 179,95 kn/23,88 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 319,92 kn/42,46 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 319,92 kn/ 42,46 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate, koje do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

I.II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima obračunate zatezne kamate na zakašnjele uplate glavnice u iznosu od 12,76 EUR-a/96,16 kn sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećan jem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

I.III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-111/21 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 42,46 EUR-a/319,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. siječnja 2021. do isplate te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-893/2025-22 od 17. listopada 2025. u izreci rješenja.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-893/2025-22 od 17. listopada 2025. preinačuje u točki IV. izreke presude i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 932,01 EUR-a sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka, posl. br. Ovrv-111/21 od 26. siječnja 2021., u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 233,50 eur/1.759,52 kn sa zateznim kamatama:

- na iznos od 23,88 eur od 20. svibnja 2020., do isplate

- na iznos od 23,88 eur od 20. lipnja 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 20. srpnja 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. ožujka 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. travnja 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. kolovoza 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. rujna 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. listopada 2020., do isplate,

- na iznos od 42,46 eur od 16. studenoga 2020., do isplate,

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka, posl. br. Ovrv-111/21 od 26. siječnja 2021., u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 220,32 eur sa zateznim kamatama

- na iznos od 16,00 eur od 6. svibnja 2020., do isplate

- na iznos od 23,88 eur od 6. lipnja 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 6. srpnja 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. studenoga 2020., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. prosinca 2020., do isplate,

- na iznos od 42,46 eur od 16. prosinca 2020., do isplate,

- na iznos od 42,46 eur od 16. siječnja 2021., do isplate,

- na iznos od 23,88 eur od 16. siječnja 2021., do isplate, kao i u dijelu zahtjeva za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 161,46 eur s pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2021. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12,76 eur s osnove obračunatih zateznih kamata na plaćeni dio glavnice sa zakašnjenjem, sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2021. do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka. ''

te rješenje čija izreka glasi:

''Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-111/2021 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČO (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn, te se utvrđuje da je povučena tužba u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. ''

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravovremenom žalbom pobijaju tužitelji u točkama I., II., III. i IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP), koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/2022) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku odluku pod točkom I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje dospjelog nepodmirenog doprinosa sredstava zajedničke pričuve za stambeni prostor tuženika u zgradi na adresi [adresa], prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 453,60 EUR/3.419,60 kn za razdoblje od kolovoza 2019. do prosinca 2020. (prvotno je tužitelj potraživao iznos od 4.919,60 kn/652,94 EUR-a za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020., koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 1.500,00 kn /199,08 EUR-a, kojim je podmireno potraživanje tužitelja za razdoblje od siječnja 2019. do kolovoza 2019., time da je za kolovoz 2019. samo djelomično podmiren dug , a za koji iznos je povukao tužbu – napomena ovog suda).

8. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tuženik tijekom postupka platio iznos od 1.500,00 kn s osnova svoje zakonske obveze plaćanja pričuve kao vlasnik stana na adresi [adresa],

- da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev za plaćanje doprinosa pričuve odnosi na razdoblje od travnja 2020. do siječnja 2021.,

- da iz priloženog Međuvlasničkog ugovora od 23. veljače 1998. (dalje: međuvlasnički ugovor) proizlazi da su istim suvlasnici stambene zgrade u [adresa] uredili međusobne odnose, te upravljanje zgradom povjerili Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., koji ih kao upravitelj zastupa i u ovom postupku (sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev x 30/2012 od 6. lipnja 2012.), pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije,

- da iz Popisa vlasnika posebnih dijelova zgrade, priloženom uz međuvlasnički ugovor, proizlazi da u istom tuženik nije naveden kao vlasnik posebnog dijela zgrade, niti je naveden u Odluci suvlasnika od 27. listopada 2016.,

- da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva tuženika na predmetnom stanu -ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) stan površine 39,99 m2, zaprimljen u zemljišnoknjižnom odjelu 5. svibnja 2015. pod brojem Z-18678/2015 na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2013., te da je vlasništvo tuženika na predmetnom stanu u zemljišnoj knjizi bilo upisano do 20. studenoga 2020. (ispravno do 23. studenoga 2020. - opaska ovog suda), kada je isto na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 12. studenoga 2020. preneseno na NO,

- da je tuženik bio obveznik plaćanja pričuve za predmetni stan do 20. studenoga 2021. (u točki 25. obrazloženja prvostupanjski sud prvo navodi da tuženik bio obveznik plaćanja pričuve do 20. studenoga 2021., a potom da je bio u obvezi plaćati pričuvu do 20. studenoga 2020. do kad je bio vlasnik stana – opaska ovog suda)

- da je neosnovan tuženikov prigovor zastare jer potraživanja s osnova zajedničke pričuve zastarijevaju u roku od tri godine, što je sukladno zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu, poslovni broj Su IV – 87/2022, pa imajući u vidu da je tužba (prijedlog za ovrhu) u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. siječnja 2021., a dospijeće najstarijeg potraživanja je 15. svibnja 2019., to je tužba za sva potraživanja podnesena prije nastupa zastare,

- da je prema čl. 14. međuvlasničkog ugovora obveza pričuve dospijevala do 10 u mjesecu za tekući mjesec i to u iznosu od 179,95 kn/23,88 EUR mjesečno do 5. listopada 2020. (jer je iz obavijesti predstavniku suvlasnika o zaduženju upravljanja za stambenu zgradu [adresa] od 27. prosinca 2019. razvidno da je visina pričuve od 1. siječnja 2002. iznosila 4,50 kn /m2), a nakon toga u iznosu od 319,92/42,46 EUR mjesečno (prema obavijesti od 5. listopada 2020. visina pričuve od 1. listopada 2020. iznosila je 8,00 kn /m2),

- da iz priloženog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 22. siječnja 2021. nije moguće utvrditi kada je dospjela obveza plaćanja pričuve za predmetni stan, obzirom da su mjesečni iznosi pričuve od 179,95 kn više puta u istom mjesecu naznačeni s različitim datumima dospijeća (na dan 15.11.2020., 15.12.2020. i 15.01.2021. dospjele su dvije mjesečne pričuve -jedna u iznosu od 179,95 kn i jedna u iznosu od 319,92 kn),

- da tužitelj nije dokazao na čemu temelji više iznosa pričuve s dospijećem za isti mjesec, niti je tuženik dokazao koje iznose dospjele a neplaćene pričuve podmirio izvršenom uplatom od 1.500,00 kn,

- da se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva preciziranog u podnesku od 16. lipnja 2021.,

primjenjujući odredbe čl. 89. st. 1., čl. 90. st. 2., čl. 375. st. 1. i 3. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009 – dalje: ZV),

zaključuje da je tuženik dužan platiti tužitelju pričuvu u iznosu od 1.759,52 kn/ 233,50 EUR-a (pričuva u iznosu od po 179,95 kn mjesečno sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2020., 20. lipnja 2020., te daljnje iznose od 179,95 kn mjesečno sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2020. do 16. listopada 2020., iznos od 319,20 kn sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2020. – točka I. izreke presude) EUR-a, dok tužitelja nije dokazao za koje se razdoblje odnose zahtjevi iz točke II. izreke presude, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a te čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznose navedene u točki I. izreke presude jer je tužitelj za te iznose dokazao osnov i visinu, a tuženik nije dokazao da je kao vlasnik stana podmirio te iznose na ime pričuve, dok je djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju ovrsi za iznose navedene pod točkom II. izreke te u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8.1. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12,76 EUR-a na ime obračunatih zateznih kamata na plaćeni dio glavnice sa zakašnjenjem, zaključivši da iz priloženog obračuna nije moguće utvrditi koji iznos se odnosi na tužbeni zahtjev koji je prihvaćen, a tužitelj nije predložio financijsko vještačenje za izračun tog dijela.

9. Tužitelj, osporavajući pobijanu presudu, u žalbi prvenstveno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su i proturječni, te obrazloženje presude proturječi razlozima presude i dokumentaciji u spisu. Navodi da je nejasan i proturječan zaključak sud da je vlasništvo tuženika na predmetnoj nekretnini bilo upisano do 20. studenog 2020., kad je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama sa tuženika na NO izvršen 23. studenog 2020., da je nejasan zaključak suda da se konačni tužbeni zahtjev za plaćanje pričuve odnosi na razdoblje od travnja 2020. do siječnja 2021. kada je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga jasno vidljivo da je utuženo razdoblje u predmetu od siječnja 2019. do prosinca 2020., a isto tako je nejasan zaključak suda da tužitelj nije dokazao koje iznose dospjele, a neplaćene pričuve je tuženik podmirio uplatom u iznosu od 1.500,00 kn, kad je u specifikaciji tužitelja od 16. lipnja 2021. jasno navedeno da su tom uplatom podmireni u cijelosti računi od siječnja 2019. do srpnja 2019. te djelomično račun za kolovoz 2019., te da su ostali nepodmireni djelomično račun za kolovoz 2019. u iznosu od 120,49 kn, te u cijelosti računi od rujna 2019. do prosinca 2020. Smatra da je sud potpuno pogrešno isčitavao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u kojem je u stupcu razdoblje jasno navedeno za koje mjesece se računi odnose (računi od siječnja 2019. do prosinca 2020.) s naznačenim datumom dospijeća, pa je uz, počinjenu bitnu povredu, prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo. U odnosu na tvrdnju suda da iz priloženog kamatnog lista nije moguće utvrditi visinu kamata, tužitelj smatra da je iz priloženog kamatnog lista jasno vidljiv iznos glavnice koji je podmiren te visina kamata na zakašnjelo podmirenu glavnicu te da tužitelj nije predlagao financijsko vještačenje u odnosu na isto iz razloga ekonomičnosti postupka, smatrajući da je iz priloženog jasno utvrđen obračun kamata, a što tijekom postupka nitko nije niti osporio.

10. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegove dokaze – kupoprodajni ugovor od 10. listopada 2018. sklopljen s kupcem KO, tužbu u kojoj je KO naveo da je vlasnik predmetnog stana od 10. listopada 2018. ali da nije htio upisati vlasništvo zbog spora koji je vodio s poreznom upravom i presudu od 14. rujna 2022. kojom je utvrđeno da je KO na temelju kupoprodajnog ugovora od 10. listopada 2018. stekao pravo vlasništva predmetnog stana niti je obrazložio iz kojeg razloga te dokaze nije prihvatio. Ukazuje da u prilog zaključku da je KO kupio predmetni stan još 2018. i bio u nesmetanom posjedu govori i činjenica da je u odluci suvlasnika od 22. rujna 2022. naveden kao obveznik plaćanja pričuve.

11. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim razlozima tuženik pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na slobodnoj ocjeni dokaza , pa kako se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to ovaj sud neće uzimati u obzir žalbene navode tuženika kojima obrazlaže žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužitelj u žalbi jer je njegov zaključak da se iz priložene dokumentacije ne može utvrditi za koje je razdoblje uplatom u iznosu od 1.500,00 kn tuženik podmirio dugovanje s osnova pričuve te da tužitelj nije dokazao na što se odnose potraživanja navedena u točki II. izreke prvostupanjske presude proturječan dokumentaciji u spisu. Međutim, kako je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i dokumentacije koji se nalaze u spisu, to je o žalbi tužitelja ovaj sud odlučio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP-a.

13. Obzirom da iz priloženog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 4 prvostupanjskog spisa) proizlazi da tužitelji potražuju od tuženika neplaćeni doprinos za sredstva zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020. i to:

- za siječanj 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 20. svibnja 2019.

- za veljaču 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 5. lipnja 2019.

- za ožujak 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. travnja 2019.

- za travanj 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. svibnja 2019.

- za svibanj 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. lipnja 2019.

- za lipanj 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. srpnja 2019.

- za srpnja 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 20. travnja 2020.

- za kolovoz 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 5. svibnja 2020.

- za rujan 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 20. svibnja 2020.

- za listopad 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 5. lipnja 2020.

- za studeni 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 20. lipnja 2020.

- za prosinac 2019. iznos od 179,95 kn s dospijećem 5. srpnja 2020.

- za siječanj 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 20. srpnja 2020.

- za veljaču 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. ožujka 2020.

- za ožujak 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. travnja 2020.

- za travanj 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. kolovoza 2020.

- za svibnja 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. rujna 2020.

- za lipanj 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. listopada 2020.

- za srpanj 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. studenoga 2020.

- za kolovoz 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. prosinca 2020.

- za rujan 2020. iznos od 179,95 kn s dospijećem 15. siječnja 2021.

- za listopad 2020. iznos od 319,92 kn s dospijećem 15. studenoga 2020.

- za studeni 2020. iznos od 319,92 kn s dospijećem 15. prosinca 2020.

- za prosinac 2020. iznos od 319,95 kn s dospijećem 15. siječnja 2021., to prema ocjeni ovog suda, a protivno zaključku prvostupanjskog suda, iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja jasno proizlazi na koje se razdoblje odnose utuženi iznosi.

14. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana od 5. svibnja 2015. (kada je na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 2013. uknjiženo njegovo pravo vlasništva pod brojem Z-18678/2015) do 23. studenoga 2020. (kada je pod brojem Z-52582/2020 dana 23. studenoga 2020. na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 12. studenoga 2020. uknjiženo pravo vlasništva predmetnog stana na NO ), te imajući u vidu da među strankama nije bila sporna visina mjesečnog iznosa pričuve koju su u smislu odredbe čl. 375. st. 1. u vezi čl. 380. ZV-a suvlasnici utvrdili međuvlasničkim ugovorom dostavljenim u spis predmeta, za zaključiti je da je tuženik u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZV-a, a kojom je propisano da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine (pričuvu) snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do studenoga 2020. bio obveznik plaćanja pričuve za predmetni stan, te je za navedeno razdoblje dužan platiti tužiteljima pričuvu. Ovdje valja ukazati da je plaćanje pričuve zakonska obveza koja tereti vlasnika nekretnine upisanog u zemljišnim knjigama, pa ukoliko je tuženik izvanknjižno prenio vlasništvo na drugu osobu, to ne oslobađa tuženika kao zemljišnoknjižnog vlasnika obveza plaćanja pričuve, ali u tom slučaju tuženik ima pravo potraživati plaćene iznose pričuve od osobe kojoj je prodao predmetni stan u posebnom postupku.

15. Stoga je, a imajući u vidu da je tuženik nesporno platio tužiteljima doprinos za pričuvu u iznosu od 1.500,00 kn, a kojim iznosom je podmiren dug za razdoblje od siječnja 2019. do srpnja 2019. i djelomično dug za kolovoz 2019., te da tuženik nije dokazao da je podmirio tužitelju preostali iznos duga za kolovoz 2019. te dug za razdoblje od rujna 2019. do studenoga 2020. (do kada je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana), valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-111/21 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 411,40 EUR/3.099,68 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u točki I.I. izreke ove odluke i djelomičnu ukinuti citirani platni nalog za iznos od 42,46 EUR-a/319,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. siječnja 2021. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan jer u prosincu 2020. tuženik više nije bio vlasnik predmetnog stana.

16. Protivno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj je priloženim obračunom kamata (list 92-94 prvostupanjskog spisa), a iz je kojeg je razvidno da su zatezne kamate obračunate na plaćenu glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pričuve za razdoblje od siječnja 2019. do srpnja 2019. i dio plaćenog duga za kolovoz 2019. do dana plaćanja, pa kako je tužitelj dana 16. lipnja 2021. u skladu s odredbom čl. 31. st. 1. i st. 2. ZOO-a postavio zahtjev za isplatu neplaćene dosjele zatezne kamate u iznosu od 12,76 EUR/96,16 kn, to je valjalo u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja, te naložiti tuženiku platiti tužiteljima iznos od 12,76 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama od 16. lipnja 2021.

17. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 158. st. 2. ZPP-a jer su tužitelji odmah nakon što je tuženik uplatio iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR-a) na ime djelomičnog namirenja duga povukli tužbu za taj iznos, dok u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 453,86 EUR-a /nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa).

18. Tužiteljima je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 26,54 EUR-a, trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 16. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR-a, trošak zastupanja na ročištu 21. veljače 2022., 7. veljače 2023., 5. rujna 2023. i 7. listopada 2023. u iznosima od po 100,00 EUR-a za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak PDV-a od 25% u iznosu 150,00 EUR-a, te trošak sastava žalbe na presudu s PDV-om u iznosu od 155,47 EUR-a, a što ukupno iznosi 932,01 EUR-a.

18.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 21. travnja 2022. i od 24. ožujka 2023. jer su u istima ponovljeni već ranije izneseni navodi pa isti nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te im nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer nisu dokazali da su istu platili te da im je nastao taj trošak.

19. Kako je preinačena pobijana presuda, valjalo je tuženika obvezati tužiteljima naknaditi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog dijela u iznosu od 233,08 EUR-a i Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznosi 62,50 EUR-a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 15,63 EUR-a, a što ukupno iznosi 78,13 EUR-a. Budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa žalbom, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženika da im naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 78,13 EUR-a. Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer nisu dokazali da su istu platili i da im je stvarno nastao taj trošak.

20. Prvostupanjski sud je rješenjem ukinuo platni nalog sadržan u točki I. rješenja javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv - 111/2021 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ČO (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn te je utvrdio da je tužba povučena u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. Međutim, imajući u vidu da je rješenjem sadržanim u ranijoj prvostupanjskoj presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2361/2021-14 od 20. rujna 2023. prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u točki I. rješenja javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-111/2021 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.500,00 kn i utvrdio povlačenje tužbe u tom dijelu, a koje je rješenje postalo pravomoćno jer nije pobijano ranijom žalbom tužitelja izjavljenom protiv citirane presude, prvostupanjski sud je, ponovno ukidajući platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i utvrđujući povlačenje tužbe u tom dijelu, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP -a, a na koju povredu drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, jer je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 369. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a ukinuo prvostupanjsko rješenje i u tom dijelu odbacio tužbu.

U Varaždinu 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović