REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-2221/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2/1, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašivanja ništavim rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-04-12-25-12 od 6. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-04-12-25- 12 od 6. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-05-12-24-8 od 21. ožujka 2024., odnosno troškovi uklanjanja izgrađene kameno betonske temeljne ploče tlocrtnih dimenzija 4,30 x 4,25 m + 1,20 x 1,50 m, debljine 40 cm, te kameno betonske podne ploče tlocrtnih dimenzija 4,80 x 2,80 m debljine 20 cm i kameno betonske staze tlocrtnih dimenzija 2,00 x 1,50 m, na kraju koje je izgrađen otvoreni kuhinjski sklop tlocrtnih dimenzija 1,85 x 0,80 cm, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naselju Pinezići, izvan građevinskog područja, u iznosu od 2.255,94 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Navedeno rješenje tuženika, ispravljeno je rješenjem istog tijela KLASA: UP/I- 362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-04-12-25-13 od 23. listopada 2025., na način da u točki II. izreke rješenja umjesto: "model HR64" pravilno treba stajati: "model HR68", dok u preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi i na raspravi 7. srpnja 2026., u bitnome, navodi da osporeno rješenje smatra nezakonitim iz razloga što je ona svoje izvedeno stanje davno uklonila zbog čega tuženik nije niti mogao poduzeti navedene radnje jer da nije imao što ukloniti. Dodatno obrazlaže u pogledu onoga što joj je u upravnom postupku naloženo ukloniti, da je to u potpunosti uklonila 12. prosinca 2023. privatnim angažiranjem i plaćanjem izvođača T.C.-obrta za usluge, a o čemu da postoji i fotodokumentacija. Nadalje navodi da je unatoč tome tuženik prilikom izvršavanja svojih rješenja u periodu od 23. do 29. rujna 2024. odlučio s izvođačima pristupiti predmetnoj čestici da bi poduzeo navodne radnje uklanjanja, a da je tom prilikom nositelj navedenog obrta dok je pružao svoju uslugu na susjednoj parceli, uočio da se bagerom kopa i grebe po površini tužiteljičine čestice stvarajući nakupine zemljanog materijala i kamenja, o čemu je odmah obavijestio tužiteljicu koja je stupila u kontakt s inspektorom koji je tvrdio da ona nije uklonila sve što joj je rješenjem tuženika bilo naloženo. Tužiteljica navodi da je nejasno što je tuženik zapravo uklanjao i što je deponirao na odlagalište otpada te na čemu zasniva svoj trošak uklanjanja ako su svi popisani objekti u potpunosti uklonjeni. Osim toga smatra da joj je pričinjena šteta raskopavanjem predmetne čestice. Nadalje navodi da joj nije dostavljen na znanje zapisnik o izvršenju koji je tuženik bio dužan sastaviti niti joj je prezentiran obračun rada po satu odnosno kubičnom metru, koji bi uključivao i vrstu primijenjenog zahvata odnosno način uklanjanja bilo posredstvom radnika ili stroja. Nadalje smatra da je tuženik paušalno odmjerio predmetne troškove za navodno poduzete radnje. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu provede dokaze saslušanjem svjedoka JR, DR i AR, očevidom na predmetnoj čestici, uvidom u spis provedenog upravnog postupka i ovog spora te po potrebi provede građevinsko vještačenje na okolnost materijala koji je preostao na nekretnini tužiteljice. Slijedom navedenog predlaže da Sud oglasi ništavim odnosno poništi ili ukine rješenje tuženika od 6. listopada 2025. i rješenje o ispravku rješenja od 23. listopada 2025.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da je 25. rujna 2024. započeto i završeno uklanjanje dijelova građevina za koje je izdano rješenje o uklanjanju i rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju, a koji su na dan izvršenja preostali na predmetnoj lokaciji. Navedeno s obzirom da je utvrđeno da je investitor djelomično postupio po rješenju o uklanjanju jer da nije uklonio kameno betonsku stazu tlocrtnih dimenzija 2,80 x 4,80 m i preostale dijelove kamene podloge tlocrtnih dimenzija 2,05 x 4,80. Navodi i da je uklonjeni materijal i građevinski otpad odvezen na odlagalište otpada na otoku Krku te da je teren doveden u uredno stanje. U odnosu na predmetno rješenje o troškovima izvršenja navodi da je ono doneseno na temelju računa izvođača radova, koji su izrađeni prema stvarno izvedenim količinama evidentiranim u ovjerenoj građevinskoj knjizi, a što da isključuje svaku proizvoljnost pri obračunu. U odnosu na tvrdnju da je tužiteljica uklonila navedene objekte još 12. prosinca 2023. te da tuženik nije imao što ukloniti, tuženik navodi da je ta tvrdnja u izravnoj suprotnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem. Naime, da je kontrolom izvršenja rješenja o uklanjanju 12. ožujka 2024., nadležni inspektor vizualnim pregledom na licu mjesta utvrdio da investitor nije postupio po rješenju o uklanjanju, odnosno da nisu uklonjene kameno betonske temeljne ploče i otvoreni kuhinjski sklop. Navodi i da takav zapisnik, a koji tužiteljica nije osporavala u upravnom postupku, predstavlja javnu ispravu u smislu članka 76. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) i dokazuje da na dan kontrole predmetne građevine nisu bile uklonjene. Nadalje navodi i da zapisnik o izvršenju od 25. rujna 2024. potvrđuje da su preostale konstrukcijske cjeline bile fizički prisutne na lokaciji i da su tog dana uklonjene. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 7. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužiteljice, dok za tuženika, iako uredno pozvan, nije nitko pristupio te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je u tijeku spora izvršio uvid te pročitao dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio provesti u sporu druge dokazne prijedloge tužiteljice iz razloga što je te dokazne prijedloge ocijenio suvišnim kraj odlučnih činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka, a u skladu s odredbom članka 49. stavkom 4. ZUS-a. U pogledu prijedloga da se u sporu provede očevid te vještačenje po vještaku građevinske struke, dodatno se ističe da je Sud takve dokazne prijedloge ocijenio neprikladnima, iz razloga što materijal koji je preostao na nekretnini tužiteljice, kao okolnost na koju tužiteljica predlaže provesti dokaz građevinskim vještačenjem, nije odlučna činjenica, s obzirom da se osporena odluka odnosi na trošak uklanjanja građevina i odvoza materijala koji su već odvezeni s predmetne nekretnine, a preostali materijal na nekretnini ne utječe na visinu tog troška. Jednako tako, niti provedbom očevida na predmetnoj nekretnini ne bi se utvrdile odlučne činjenice, s obzirom da sporni trošak ovisi o materijalu kojeg više nema na predmetnoj čestici.

7. Među strankama spora, nije sporno da je tužiteljici rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-05-12-23-5 od 15. studenog 2023. naređeno uklanjanje više građevina (prethodno navedenih) na predmetnoj čestici. Nije sporno niti da je navedeno rješenje postalo izvršno 11. prosinca 2023. Međutim, sporno je, je li tužiteljica sama uklonila sve građevine za koje joj je to naloženo navedenim rješenjem, ili je to učinila samo djelomično, te posljedično tome, jesu li pravilno utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi, i to zapisnika o kontroli izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/23-02/859, URBROJ: 443-02-05-12-24-7 od 12. ožujka 2024., da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 15. studenog 2023., odnosno da nije uklonila dvije kameno-betonske temeljne ploče i otvoreni kuhinjski sklop.

10. Iz zapisnika o uklanjanju od 25. rujna 2024. razvidno je da je tog dana započeto i dovršeno uklanjanje građevina na predmetnoj čestici putem treće osobe, i to onih koje nije uklonila tužiteljica, a s obzirom da je tužiteljica prethodno sama uklonila dio građevina. Razvidno je da se pristupilo uklanjanju kamene staze dimenzija 2,80 x 4,80 m te dio kamene podloge dimenzija 2,05 x 4,80 m ispod kamp kućice koja je izmještena te ostavljena na istoj čestici. Potom da je izvršen utovar materijala i odvoz na deponij te da je teren zaravnat i očišćen.

11. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

12. Odredbom članka 128. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja

13. Prema ocjeni Suda iz navedenih zapisnika tuženika jasno proizlazi da je tužiteljica sama uklonila samo dio građevina za koje joj je to naloženo rješenjem o uklanjanju, dok je dio građevina ostao neuklonjen, odnosno uklonjen je naknadno putem treće osobe ugovornog izvođača tuženika. Naime, tuženik je jasno naveo i obrazložio u navedenim zapisnicima, osporenom rješenju i odgovoru na tužbu koje su to preostale građevine na predmetnoj čestici (naknadno uklonjene putem treće osobe), te je priložio fotografije kojima navedeno dokazuje, a iz kojih je također razvidno postojanje kameno-betonske ploče i staze na zemljištu. Pri tome, ističe se da su navedeni zapisnici sastavljeni na način propisan zakonom, zbog čega predstavljaju javne isprave u skladu s člankom 76. stavkom 5. ZUP-a te im se ima pokloniti povjerenje. Osim toga, da je tuženik (putem treće osobe) uklonio građevine na nekretnini tužiteljice te odvezao otpad nastao njihovim uklanjanjem, razvidno je i iz preslike teretnog lista br. 1, od 25. rujna 2024., prijevoznika Elektro-Malinska d.o.o., kojim se potvrđuje da je na predmetnoj čestici utovaren teret određene kubikaže te da je istovaren na odlagalištu. Nadalje, Sud ističe da nije od utjecaja na drugačiju odluku u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, priložen račun T.C.-Obrta za usluge od 1. prosinca 2023., iz razloga što se u njemu navodi da je izdan za izvršenu radnju rušenja betonskih temelja, iz čega nije razvidno da su uklonjene sve građevine na nekretnini tužiteljice, posebice imajući u vidu da je račun izdan za samo sat vremena rada te da nije navedena količina dobivenog materijala-otpada niti što je kasnije učinjeno s njime. Stoga je Sud odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

14. Osim navedenog, ističe se i da tužiteljica nakon što je tuženik izvršio kontrolu izvršenja rješenja o uklanjanju 12. ožujka 2024 te donio rješenje o izvršenju od 21. ožujka 2024., nije to rješenje i utvrđenja sadržana u njemu, osporila pred ovim Sudom, već je te navode istaknula tek u ovom sporu, osporavajući rješenje o troškovima izvršenja putem treće osobe. S obzirom da je iz spisa upravnog postupka razvidno da je to rješenje od 21. ožujka 2024. zaprimio opunomoćenik tužiteljice 2. travnja 2024., jasno je da je tužiteljica mogla i ranije osporavati utvrđenja tuženika u ovoj stvari ako ih je već smatrala osnovanim. Stoga je ocjena Suda da takvo ponašanje, odnosno propuštanje postupanja tužiteljice, ukazuje na nevjerodostojnost njezinih navoda o tome da je sama uklonila sve građevine sa svoje nekretnine prije nego što je to učinio tuženik putem treće osobe.

15. Dakle, imajući u vidu da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 15. studenog 2023. i uklonila sve građevine za koje joj je to naloženo tim rješenjem (već je uklonila samo dio njih), a zbog čega su one uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI-ja obvezao tužiteljicu na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

16. Nadalje, vrijednost radova uklanjanja građevina predmet je ugovora sklopljenog između tuženika i ovdje treće osobe, na temelju ekonomskog nadmetanja u postupku javne nabave (zbog čega nije moguće u ovom sporu osporavati tako ugovorenu vrijednost pojedine radnje uklanjanja), a iz preslike građevinske knjige i u njoj naznačene vrijednosti troškova predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave te specifikacije poduzetih radnji, razvidna je ugovorena jedinična cijena svake radnje koja je obuhvaćena radovima uklanjanja na predmetnoj nekretnini. Nadalje, vrijednost troškova uklanjanja, osim o ugovorenoj jediničnoj cijeni svake radnje obuhvaćene radovima uklanjanja, ovisi i o količini radova upisanih u građevinsku knjigu. Iz priležeće preslike građevinske knjige otvorene radi uklanjanja građevina na predmetnoj nekretnini, razvidna je izvršena količina radova za svaku radnju koja je obuhvaćena poduzetim radovima uklanjanja, a koju su svojim potpisima ovjerili izvođač (treća osoba) te nadzor-građevinski inspektor. Dodatno, Sud pregledom građevinske knjige nije utvrdio nepravilnosti pri njezinom vođenju jer je ona sastavljena u propisanoj formi, potpisana je od strane predstavnika izvođača-treće osobe i nadzora-građevinskog inspektora, a podaci sadržani u njoj sukladni su podacima u ostalim priležećim ispravama. Na temelju navedenog, Sud je i u tom dijelu odlučne činjenice utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

17. Dakle, s obzirom da su račun br. 303/PJ1/1 od 15. studenog 2024., izdan od treće osobe za izvršene radove uklanjanja i račun br. 307/PJ1/1 od 15. studenog 2024., izdan od treće osobe za usluge zbrinjavanja otpada, u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi te da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora-građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s ugovorenim cijenama, ocjena je Suda da su količine i vrijednosti izvršenih radnji uklanjanja predmetnih građevina pravilno utvrđene te nije osnovan tužbeni navod da su predmetni troškovi paušalno određeni. Osim toga, tužiteljica je visinu određenih troškova osporila paušalno te nije predložila (prikladne) dokaze provedbom kojih bi se utvrđena visina troškova mogla preispitati. Stoga je Sud ocijenio da je, u konačnici, i sam trošak izvršenja rješenja u ovoj upravnoj stvari pravilno i zakonito utvrđen. Nadalje, nisu osnovani tužbeni navodi da tužiteljici nije prezentiran način uklanjanja, s obzirom da je u rješenju o izvršenju od 21. ožujka 2024. jasno navedeno da će se izvršenje putem treće osobe provesti strojno i ručno, a kako je to i učinjeno u ovoj upravnoj stvari.

18. Nadalje, ne mogu se kao osnovani prihvatiti navodi tužiteljice da joj je izvršenim uklanjanjem pričinjena šteta, iz razloga što, primarno, tužiteljica navode o šteti nije obrazložila, niti je predložila izvođenje dokaza na tu okolnost. Osim toga, tužiteljica je bila upozorena da će se izvršenje putem treće osobe izvršiti strojno i ručno, te je mogla izbjeći takvo izvršenje da je sama uklonila sve građevine za koje joj je to bilo naloženo.

19. U pogledu dostave zapisnika o izvršenju, a za koji tužiteljica navodi da joj nije dostavljen u provedenom upravnom postupku, ocjena je Suda da propust tuženika dostaviti tužiteljici taj zapisnik, nije od utjecaja na odluku u ovom sporu, iz razloga što je tužiteljica mogla razgledati spis upravnog postupka u skladu s člankom 84. ZUP-a, a time i navedeni zapisnik. Osim toga, u tijeku upravnog spora pružena joj je mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o tom zapisniku na raspravi pred ovim Sudom, a svojim navodima tužiteljica nije s uspjehom osporila pobijano rješenje tuženika.

20. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim osporenog rješenja ističe se da se radi o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

21. Cijeneći sadržaj članka 128. stavka 1. ZUP-a Sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje osporenog rješenja ništavim, pri čemu tužiteljica u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost.

22. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

23.Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovog spora i to za sastav tužbe i pristup na ročište za raspravu u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

24. Odredbom člana 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to tužiteljici sukladno citiranoj odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova ovog spora.

U Rijeci 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice odvjetniku Morenu Pajkoviću, Rijeka, Ante Starčevića 5,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2/1