REPUBLIKA HRVATSKA

P-1756/2019-38

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Goviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Porobija i Porobija“ u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude održanom 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 (OIB: 92963223473) da u roku od 15 dana isplati tužitelju GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 789,44 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svake pojedine tražbine pa do isplate, koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016 do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017 do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, i to:

od dana 10.11.2007. na iznos od 5,22 EUR,

od dana 10.12.2007. na iznos od 5,17 EUR,

od dana 10.1.2008. na iznos od 5,20 EUR,

od dana 10.2.2008. na iznos od 5,23 EUR,

od dana 10.3.2008. na iznos od 15,34 EUR,

od dana 10.4.2008. na iznos od 15,03 EUR,

od dana 10.5.2008. na iznos od 14,70 EUR,

od dana 10.6.2008. na iznos od 14,59 EUR,

od dana 10.7.2008. na iznos od 14,36 EUR,

od dana 10.8.2008. na iznos od 14,16 EUR,

od dana 10.9.2008. na iznos od 14,11 EUR,

od dana 10.10.2008. na iznos od 14,45 EUR,

od dana 10.11.2008. na iznos od 14,81 EUR,

od dana 10.12.2008. na iznos od 14,24 EUR,

od dana 10.1.2009. na iznos od 14,97 EUR,

od dana 10.2.2009. na iznos od 14,96 EUR,

od dana 10.3.2009. na iznos od 15,23 EUR,

od dana 10.4.2009. na iznos od 14,51 EUR,

od dana 10.5.2009. na iznos od 14,37 EUR,

od dana 10.6.2009. na iznos od 14,13 EUR,

od dana 10.7.2009. na iznos od 14,06 EUR,

od dana 10.8.2009. na iznos od 20,51 EUR,

od dana 10.9.2009. na iznos od 20,45 EUR,

od dana 10.10.2009. na iznos od 20,02 EUR,

od dana 10.11.2009. na iznos od 19,96 EUR,

od dana 10.12.2009. na iznos od 19,78 EUR,

od dana 10.1.2010. na iznos od 20,00 EUR,

od dana 10.2.2010. na iznos od 20,06 EUR,

od dana 10.3.2010. na iznos od 19,73 EUR,

od dana 10.4.2010. na iznos od 19,91 EUR,

od dana 10.5.2010. na iznos od 19,88 EUR,

od dana 10.6.2010. na iznos od 16,96 EUR,

od dana 10.7.2010. na iznos od 17,09 EUR,

od dana 10.8.2010. na iznos od 16,45 EUR,

od dana 10.9.2010. na iznos od 17,49 EUR,

od dana 10.10.2010. na iznos od 16,73 EUR,

od dana 10.11.2010. na iznos od 16,59 EUR,

od dana 10.12.2010. na iznos od 9,78 EUR,

od dana 10.1.2011. na iznos od 10,09 EUR,

od dana 10.2.2011. na iznos od 9,47 EUR,

od dana 10.3.2011. na iznos od 9,47 EUR,

od dana 10.4.2011. na iznos od 9,16 EUR,

od dana 10.5.2011. na iznos od 9,38 EUR,

od dana 10.6.2011. na iznos od 9,57 EUR,

od dana 10.7.2011. na iznos od 9,51 EUR,

od dana 10.8.2011. na iznos od 7,28 EUR,

od dana 10.9.2011. na iznos od 6,27 EUR,

od dana 10.10.2011. na iznos od 6,06 EUR,

od dana 10.11.2011. na iznos od 5,94 EUR,

od dana 10.12.2011. na iznos od 5,84 EUR,

od dana 10.1.2012. na iznos od 5,85 EUR,

od dana 10.2.2012. na iznos od 5,79 EUR,

od dana 10.3.2012. na iznos od 5,68 EUR,

od dana 10.4.2012. na iznos od 5,52 EUR,

od dana 10.5.2012. na iznos od 5,43 EUR,

od dana 10.6.2012. na iznos od 5,35 EUR,

od dana 10.7.2012. na iznos od 5,18 EUR,

od dana 10.8.2012. na iznos od 5,06 EUR,

od dana 10.9.2012. na iznos od 4,86 EUR,

od dana 10.10.2012. na iznos od 4,77 EUR,

od dana 10.11.2012. na iznos od 4,83 EUR,

od dana 10.12.2012. na iznos od 4,55 EUR,

od dana 10.1.2013. na iznos od 4,45 EUR,

od dana 10.2.2013. na iznos od 4,26 EUR,

od dana 10.3.2013. na iznos od 4,12 EUR,

od dana 10.4.2013. na iznos od 4,06 EUR,

od dana 10.5.2013. na iznos od 3,87 EUR,

od dana 10.6.2013. na iznos od 3,72 EUR,

od dana 10.7.2013. na iznos od 3,53 EUR,

od dana 10.8.2013. na iznos od 3,44 EUR,

od dana 10.9.2013. na iznos od 3,34 EUR,

od dana 10.10.2013. na iznos od 3,23 EUR,

od dana 10.11.2013. na iznos od 3,10 EUR,

od dana 10.12.2013. na iznos od 2,98 EUR,

od dana 10.1.2014. na iznos od 2,81 EUR,

od dana 10.2.2014. na iznos od 0,30 EUR,

od dana 10.3.2014. na iznos od 0,29 EUR,

od dana 10.4.2014. na iznos od 0,27 EUR,

od dana 10.5.2014. na iznos od 0,25 EUR,

od dana 29.5.2014. na iznos od 0,21 EUR.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.762,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja (17. srpnja 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom iznosu od 1.239,50 eura.

i  r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 14. lipnja 2019. naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 020/05 13. svibnja 2005. (dalje: Ugovor), kojim ugovorom da je ugovorena mjesna nadležnost ovog suda. Navedenim ugovorom tuženik da je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 38.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a tuženik da se obvezao vratiti iznos kredita, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu (početna 4,90%) u roku od 10 godina, u skladu s odredbama ugovora. Da je tužitelj prijevremeno zatvorio kredit i to dana 29. lipnja 2014. U daljnjem izlaganju, tužitelj je u bitnom naveo da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora ništetna, pozivajući se pritom na recentnu sudsku praksu te praksu viših sudova, predložio je donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev usvaja te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope.

1.1. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev, podneskom od 19. srpnja 2024., na način da je istog uskladio s rezultatima provedenog financijskog vještačenja u ovom parničnom postupku, a kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je isti neosnovan, pri čemu je istaknuo prigovore zastare potraživanja i promašene aktivne legitimacije. Također je naveo da je od 1. siječnja 2013. način izračuna promjenjive kamatne stope promijenjen, da se računa pomoću fiksnog i varijabilnog dijela, u skladu sa promjenama javno dostupnog parametra - 6M LIBOR za CHF koja da je promjena neovisna o volji ugovornih strana. Susljedno navedenom je predložio da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i da se istom naloži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2.1. Podneskom od 15. ožujka 2021. tuženik je tužitelju osporio i svojstvo potrošača.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj 020/05 od 13. svibnja 2005., početni otplatni plan - prikaz efektivne kamatne stope od 12. lipnja 2019., pregled promjene kamatnih stopa po kreditu, promet po kreditu - specifikacija uplata, obavijest tuženika o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (prijepis) od 8. siječnja 2013., Opći uvjeti poslovanja tuženika od 6. srpnja 1999., Opći uvjeti promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama - u primjeni od 1. siječnja 2011., Opći uvjeti promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama - u primjeni od 1. srpnja 2013., Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1112/20 od 10. prosinca 2020., Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-2384/20 od 19. studenoga 2020.nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Gorana Miljasa iz lipnja 2023. te saslušanjem tužitelja, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U svezi odluke o glavnoj stvari, valja navesti da je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za isplatom razlike iznosa anuiteta plaćanih po Ugovoru, a koji su posljedica ništetnosti dijela ugovora o kreditu i to odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, s tim da je stajalište ovog suda da je tužitelj u rečenom ugovornom odnosu imao status potrošača (što jasno proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja - da je predmetni kredit uzet u svrhu uređenja stana za vlastito stanovanje), korištenog isključivo za osobne potrebe, a tuženik status trgovca tj. pružatelja usluge, nastavno na što se u konkretnom slučaju imaju primijeniti i odredbe mjerodavnog potrošačkog prava i Direktive 93/13 (dalje: Direktiva) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

6. Bitne činjenice relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su analizom i ocjenom dokazne građe dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu (citirane u točki 3. ovog obrazloženja), te je ujedno provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja utemeljenosti tužbenog zahtjeva u istaknutoj visini, koju je tuženik također osporavao, pored osporavanja samog osnova postavljenog zahtjeva tužitelja.

7. Cijeneći provedene dokaze u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor, a kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u visini od 38.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, na rok otplate od 10 godina i uz redovnu kamatnu stopu od 4.90 % godišnje. Redovna kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva (članak 2. Ugovora) i ista se imala utvrđivati odlukom kreditora, te je predmetni kredit odobren, s tim da je prva rata kredita dospjela 1. srpnja 2005., a zadnja rata je imala dospjeti 13. svibnja 2016., dok je predmetni kredit otplaćen prijevremeno i to 29. lipnja 2014.

9. Među parničnim strankama je sporno postojanje obveze tuženika na povrat preplaćenih iznosa uplatama vršenim tijekom trajanja predmetnog kreditnog odnosa na ime ugovorenih anuiteta koji su do otplate kredita uredno podmirivani, sve uslijed primjene odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07.), a time i ništetne, sve polazeći od početno ugovorene kamatne stope (4.90%), pri čemu je nesporno da e visina kamatne stope tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita mijenjala.

10. Utemeljeno se tužitelj tijekom postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presude drugostupanjskog suda (Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), a u kojem postupku je na pasivnoj strani sudjelovao i ovdje tuženik, te u kojima je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženih banaka ocijenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, pri čemu je stajalište revizijskog suda (izraženo u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., a budući da su rečene drugostupanjske odluke od strane tuženika pobijane izvanrednim pravnim lijekovima - revizijama) da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim, da nisu bile razumljive potrošačima jer da su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope i time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj; da su odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanima s potrošačima u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, utvrđene nepoštenima, slijedom čega su na temelju članka 87. ZZP/03. i članka 102. ZZP/07. te odredbe utvrđene ništetnima, a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a što je uostalom utvrđeno i u konkretnom slučaju prihvaćanjem iskaza tužitelja kao logičnog i uvjerljivog, te koji iskaz ničim nije doveden u sumnju od strane tuženika, a iz kojeg proizlazi da je sredstvima iz ostvarenog kredita renovirao stan za vlastito stanovanje, odnosno za vlastite potrebe.

11. Posljedica ništetnosti spornih nepoštenih ugovornih odredbi je povrat preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 1115. ZOO od dana njihovog stjecanja do isplate, pri čemu je shvaćanje ovog suda da su učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u skladu s odredbama članka 502.c ZPP.

12. Slijedom navedenog, budući da je po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka ugovorio nepoštene i ništetne odredbe jednostrano promjenjive kamatne stope kredita, pa tako i u konkretnom slučaju (polazeći od gornjih utvrđenja utemeljenih na iskazu tužitelja) i time povrijedio prava tužitelja kao potrošača tj. korisnika kredita, sve to u smislu da ga u vrijeme zaključenja Ugovora kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to je tuženik postupao suprotno naprijed u ovom obrazloženju citiranim odredbama odredbama ZZP/07., odnosno načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbi ZOO, zbog čega je tuženik ujedno u obvezi vratiti odnosno nadoknaditi tužitelju vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno članku 1111. ZOO (kao stečeno bez osnove), i to upravo u visini utvrđenoj u postupku provedenim financijskim vještačenjem na kojeg stranke nisu imale primjedbi, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate u smislu odredbi članka 1115. i članka 29. stavka 2. ZOO, pa je slijedom navedenog zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti u cijelosti.

13. Također, u skladu s člankom 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona stavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.).

13.1. Osim toga, iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

13.2. Nastavno na potonje navedeno, ocjena je ovog suda kako stranke Ugovora o odredbi članka 4. istog, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nisu posebno pregovarale, to tužitelj nije mogao utjecati na njezinu egzistenciju u Ugovoru i sadržaj iste, kao i da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te suprotno stajalištu tuženika, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

13.3. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu ZZP/07.-a, te da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju preplaćene iznose uplata izvršene tijekom trajanja predmetnog kreditnog odnosa do kojih je došlo zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva od 19. srpnja 2024., kojom je tužbeni zahtjev usklađen s nalazom i mišljenjem izrađenim od strane stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, ista je preinaka u skladu sa Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021. dopuštena, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

15. U svezi s prihvatom tužbenog zahtjeva valja navesti i da je sud otklonio i prigovor zastare tražbine istaknut po tuženiku, a to stoga jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. srpnja 2012.) došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa kako je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 donesena 13. lipnja 2014., od tog dana je počeo teći u konkretnom slučaju relevantni opći zastarni rok u trajanju od pet godina propisan člankom 225. ZOO (u pogledu potraživanja na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), pa stoga, a jer je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019., proizlazi da zastara predmetne tražbine, suprotno stajalištu tuženika, nije nastupila.

15.1. Prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran jer da su predmetne iznose podmirivale i treće osobe nije osnovan. U konkretnom slučaju tužitelj svoje potraživanje temelji na vlastitom ugovornom odnosu s tuženikom, pri čemu zahtjeva povrat iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Sama činjenica da je plaćanje izvršeno putem treće osobe ne mijenja činjenicu da je tužitelj ugovorna strana i nositelj prava koje proizlazi iz tog pravnog odnosa, a da su eventualne uplate trećih osoba, bile vršene u ime i za račun tužitelja; pri čemu okolnost da je određenu novčanu obvezu izvršila treća osoba sama po sebi ne dovodi do prijelaza prava niti znači da je tužitelj izgubio ovlaštenje zahtijevati povrat iznosa koji mu pripada.

15.2. U odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2013. za koje tuženik ističe da je uredio parametre i način promjene kamatne stope, za istaknuti je da okolnost da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa izvršio usklađenje općih uvjeta poslovanja (str. 39-46 spisa) te način promjene kamatne stope učinio transparentnijim, sama po sebi ne predstavlja dostatan dokaz da su predmetne odredbe općih uvjeta pro futuro konvalidirale sporne ugovorne odredbe niti da iste nisu uzrokovale neravnotežu na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Naime, za ocjenu transparentnosti ugovorne odredbe nije odlučno samo naknadno formalno oblikovanje njezina sadržaja u općim uvjetima poslovanja, već je potrebno utvrditi je li potrošač u trenutku sklapanja ugovora bio jasno i razumljivo upoznat s mehanizmom promjene kamatne stope i kriterijima koji na nju utječu te ekonomskim posljedicama takve odredbe (za što je pravomoćno utvrđeno da nisu), a što se isto odnosi i na izmjene od 2013. Pritom je za istaknuti da iz predmetnih Općih uvjeta proizlazi da se isti smatraju prihvaćenima ako klijent u određenom roku (30 dana) ne podnese prigovor, slijedom čega proizlazi da se suglasnost klijenta izvodi iz njegove šutnje, a banka nije dokazala da je potrošača individualno informirala o sadržaju izmjena i njihovim posljedicama. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da naknadna izmjena općih uvjeta poslovanja i veća transparentnost faktora promjene kamatne stope, osim što ne može imati za posljedicu konvalidaciju ranije ugovorene ništetne odredbe, to nije konvalidirala ni predmetne odredbe ugovora pro futuro, od početka razdoblja primjene općih uvjeta.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je vrijednost predmeta spora utvrđena u skladu sa čl. 40 ZPP-a, a u svezi sa čl. 190. st. 2-3 ZPP-a.

16.1. Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav tužbe od 14. lipnja 2019., za sastav obrazloženog podnesaka od 4. srpnja 2024. te za zastupanje na ročištima održanima 29. siječnja 2020., 26. veljače 2020., 26. ožujka 2021., 23. travnja 2021. 4. travnja 2024., 4. srpnja 2024., 19. rujna 2024 i 5. svibnja 2026. u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (u visini od po 52 eura po pristojbi), odnosno za trošak financijskog vještačenja u visini od 398,00 EUR.

16.2. U odnosu na vrijednost predmeta spora mjerodavnu za odluku o troškovima postupka, sud je uzeo u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev, po preinaci, nakon provedenog financijskog vještačenja u visini od 789,44 eura. Naime, prema članku 40. ZPP-a vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti zahtjeva koji se ostvaruje u parnici, pri čemu je za novčane zahtjeve odlučan iznos novčane svote koja se zahtijeva. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio visinu novčanog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka te konačno postavio zahtjev u nižem iznosu od prvotno postavljenog. Slijedom navedenog, budući da je konačna visina zahtjeva određena nakon provedenog financijskog vještačenja, sud je vrijednost predmeta spora relevantnu za odluku o troškovima postupka ocijenio prema tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji zaključak odgovara načelu razmjernosti i pravičnosti u odlučivanju o troškovima postupka, osobito u sporovima iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, u kojima se stvarni opseg novčane tražbine objektivno može utvrditi tek nakon provođenja financijskog vještačenja. Suprotno tumačenje, prema kojem bi se vrijednost predmeta spora vezala uz prvotno naznačenu vrijednost, bi potencijalno otvorio mogućnost određivanja previsoke vrijednosti predmeta spora, a koja ne bi odgovarala stvarnom opsegu spora, što ne bi bilo u skladu s načelom savjesnog korištenja procesnih prava niti sa svrhom instituta vrijednosti predmeta spora.

16.3. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u visini od 789,44 eura i dostavljenog troškovnika, cijenio:

- za sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2020. u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 26. veljače 2020., u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 26. ožujka 2021. u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 23. travnja 2021. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 4. travnja 2024. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 4. srpnja 2024. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za zastupanje na ročištu 19. rujna 2024. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te

- za zastupanje na ročištu 5. svibnja 2026. u visini od 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife),

odnosno ukupno 525 bodova, što u skladu s vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 1.050,00 EUR, plus 25% PDV-a – 1.312,50 eura; kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja predujmljenog po tužitelju i likvidiranog po sudu u visini od 398,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u potraživanoj visini od 52,00 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao priloga Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 53/19., 92/21. i 37/23.).

16.4. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom podneska od 4. srpnja 2024., jer isti nije ni nastao, budući da spisu ne prileži podnesak tužitelja od navedenog nadnevka. Za slučaj da je riječ o grešci u pisanju te da je tužitelj imao namjeru zatražiti trošak za sastav podneska od 19. srpnja 2024., za istaknuti je da je riječ o podnesku kojim je tužbeni zahtjev usklađen s rezultatima u postupku provedenog financijskog vještačenja, te je potraživani trošak također neosnovan, a to stoga jer je tužitelj bio dužan još u tužbi staviti određeni zahtjev, pa kada je istog usklađivao tijekom postupka, to mu nije ni mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak. Također, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj, kao potrošač, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) čl. 11. t. 20. oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne odluke o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega mu navedeni trošak nije niti će nastati. Također, tužitelj je prilikom odmjeravanja troška za vrijednost predmeta spora uzeo relevantnom onu vrijednost do preinake i u skladu s njom, odnosno 100 bodova po radnji, odmjerio nagradu za rad odvjetnika, dok je sud istu odmjeravao po preinačenoj tužbi. Slijedom naprijed navedenog, zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, u visini od 1.114,50 EUR, odbio je kao neosnovan.

16.5. Budući da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u cijelosti, valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju naknadi opravdane troškove prouzročene mu ovom parnicom u ukupnom iznosu od 1.762,50 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom potraživanom iznosu u visini od 1.114,50 EUR valjalo odbiti kao neosnovan, te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

16.6. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena zatezna kamata na parnični trošak u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Šibenik, 17. srpnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom s ročišta o objavi