Poslovni broj: 4K-64/26-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ZI po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KO-DO-282/25 od 23. rujna 2025. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11) te po optužnici ODO u Dubrovniku poslovnog broja: KO-DO-15/24 od 30. siječnja 2024. zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, – u daljnjem tekstu KZ/11) nakon održanog ročišta rasprave 14. srpnja 2026. koja je zaključena i objavljena istoga dana u nazočnosti ZODO u Dubrovniku i optuženika
p r e s u d i o j e
Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
Optuženi: ZI OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Z i RI rođene R, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, geodetski tehničar, zaposlen, neoženjen, bez djece, sa završenom SSS, prvostupnik kineziologije, odličnog imovnog stanja, nalazi se na slobodi.
kriv je
što je od početka siječnja pa do 28. srpnja 2025., s područja Dubrovnika i Osijeka, u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta s ZIP koja se nalazila na području Dubrovnika i iako svjestan da RIP ima partnera s kojim je trudna te unatoč njenom protivljenju, gotovo svakodnevno imenovanoj slao poruke s mobitela pozivnih brojeva [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] na njen telefon pozivnog broja [broj telefona], a u kojima joj je izražavao ljubav, želju da budu par, govorio da će joj napraviti dijete, da se želi s njom drogirati i slično, a što je sve kod GIP izazvalo osjećaj srama i nelagode,
dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, označeno i kažnjivo po čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona,
Pa se optuženi ZI na temelju odredbe čl. 140. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo nametljivog ponašanja osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
te se potom istome na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče
uvjetna osuda
na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženi u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju odredbe čl. 73. Kaznenog zakona optuženiku se izriče
sigurnosna mjera
zabrane uznemiravanja ili uhođenja oštećene SIP, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], u vremenu od 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude.
Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršavanje ove sigurnosne mjere ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema istoj oštećenoj mogao ponoviti kazneno djelo.
Ako osuđeni ne postupi prema ovoj sigurnosnoj mjeri postupit će se sukladno odredbi čl. 73. st. 4. Kaznenog zakona.
Po pravomoćnosti odluke će se o ovoj sigurnosnoj mjeri obavijestiti nadležna Policijska uprava Dubrovačko – neretvanska.
Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak sudskog paušala uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-6426 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.64/26). Zaključno, optuženi se obvezuje, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.
Obrazloženje
1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 23. rujna 2025. optužnicu poslovnog broja: KO-DO-282/25 protiv ZI zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, a temeljem koje optužnice je formiran spis ovog suda gornjeg poslovnog broja.
2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 14. srpnja 2026. kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi ZI se očitovao da se smatra krivim.
3. Ispitan tijekom dokaznog postupka optuženi je u svojoj obrani u bitnome naveo da su točni svi navodi iz optužnica i da se sve dogodilo onako kako u njoj piše. Da je to učinio iz ljubavi prema RIP, ali da je sada svjestan situacije i da se ništa slično neće ponoviti.
Potom je pregledan i pročitan:
- zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ZI pred policijskim službenicima s elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 82-87).
4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledan je i pročitan:
- zapisnik o očevidu Policijske postaje Dubrovnik, broj K-25/25 od 4. veljače 2025. s fotografijama (list spisa 14-75),
- izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 79),
- zapisnik o iskazu svjedoka (oštećene) GIP (list spisa 95),
- zapisnik o očevidu Policijske postaje Dubrovnik, broj K-25/25 od 28. srpnja 2025. (list spisa 97-98),
- izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 99).
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi ZI svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja koje mu se predmetnim optužnicama stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.
6. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.
7. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja kao i da je opisano ponašanje poduzeo upravo s ciljem nastupa tih zabranjenih posljedica , dakle ostvarivanja neželjenog kontakta s oštećenom, pa je stoga za zaključiti da je isti u optuženom razdoblju postupao s izravnom namjerom u tom smislu.
8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.
9. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.
10. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio u potpunosti ubrojiv budući da tijekom ovog kaznenog postupka nitko nije uputio da bi optuženi imao bilo kakve smetnje koje bi utjecale na njegovu ubrojivost.
11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela i izraženo iskreno kajanje, optuženikovu relativno mladu životnu dob te korektno držanje pred sudom, kao i činjenicu da je do sada bio neosuđivan, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.
12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.
13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženika na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istome uz izricanje još i odgovarajuće sigurnosne mjere. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela pa je mišljenje suda da isti ništa slično u budućnosti i neće ponoviti, posebice imajući u vidu optuženikovu obranu i sve prije navedene olakotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani.
14. Slijedom svega navedenog sud je optuženika za predmetno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci te je potom istome na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženi u roku provjeravanja od 2 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 73. KZ/11 optuženiku izrekao još i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene GIP OIB: [osobni identifikacijski broj] u vremenu od 5 (pet) godine po pravomoćnosti ove presude na udaljenost manju od 100 metara s tim da po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršavanje ove sigurnosne mjere ako ustanovi da više ne postoji opasnost da bi počinitelj prema istoj oštećenoj mogao ponoviti kazneno djelo. Ako osuđeni ne postupi prema ovoj sigurnosnoj mjeri postupit će se sukladno odredbi čl. 73. st. 4. Kaznenog zakona.
15. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, obvezao optuženog na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ga je obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847- 6426 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.64/26) te ga je sud još obvezao i da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.
U Dubrovniku, 14. srpnja 2026.
Sudac:
Mario Bulum
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke ne mogu izjaviti žalbu budući da su se toga prava odrekle prilikom objave odluke suda, a oštećena ima pravo žalbe u odnsu na imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- ODO Dubrovnik, na broj KO-DO-282/25
- optuženiku ZI
- branitelju Nikoli Ficoviću, odvjetniku u Dubrovniku,
- oštećenoj ĆIP,
- Policijskoj upravi – dubrovačko neretvanskoj, u smislu odredbe čl. 73. st. 5. Kaznenog zakona.
