REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-659/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Berislav Velčića - odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB:87939104217 isplatiti tužitelju AO, [adresa] (općina Bistra), Bistranska ulica 116 B, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.863,33 eur sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11,85 eur od 2.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 13,41 eur od 2.1.2009. pa do isplate

- na iznos od 15,59 eur od 2.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,66 eur od 2.3.2009. pa do isplate

- na iznos od 13,85 eur od 2.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 13,54 eur od 2.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,45 eur od 2.6.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,73 eur od 2.7.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,99 eur od 2.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,76 eur od 2.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,38 eur od 2.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,83 eur od 2.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 10,35 eur od 2.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 13,81 eur od 2.1.2010. pa do isplate

- na iznos od 17,37 eur od 2.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 16,53 eur od 2.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,65 eur od 2.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 21,13 eur od 2.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 24,13 eur od 2.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 41,84 eur od 2.7.2010.pa do isplate

- na iznos od 37,56 eur od 2.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 52,16 eur od 2.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 44,27 eur od 2.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 38,20 eur od 2.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 55,18 eur od 2.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 66,28 eur od 2.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 58,19 eur od 2.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 59,31 eur od 2.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 54,00 eur od 2.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 55,92 eur od 2.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 74,30 eur od 2.6.2011. pa do isplate

- na iznos od 77,55 eur od 2.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 97,84 eur od 2.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 89,99 eur od 2.9.2011. pa do isplate

- na iznos od 77,93 eur od 2.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 77,66 eur od 2.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 76,17 eur od 2.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 80,20 eur od 2.1.2012. pa do isplate

- na iznos od 84,42 eur od 2.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 84,54 eur od 2.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 82,34 eur od 2.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,45 eur od 2.5.2012. pa do isplate

- na iznos od 84,78 eur od 2.6.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,37 eur od 2.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,49 eur od 2.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 82,24 eur od 2.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 79,16 eur od 2.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 82,27 eur od 2.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 83,57 eur od 2.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 82,95 eur od 2.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 76,79 eur od 2.2.2013. pa do isplate

- na iznos od 80,75 eur od 2.3.2013. pa do isplate

- na iznos od 81,66 eur od 2.4.2013. pa do isplate

- na iznos od 79,82 eur od 2.5.2013. pa do isplate

- na iznos od 75,16 eur od 2.6.2013. pa do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB:87939104217 naknaditi tužitelju AO, [adresa] (općina Bistra), Bistranska ulica 116 B, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.412,54 eur sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 757791 dana 08.06.2006. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije, Zaprešić, posl. broj OU 373/2006 09.06.2006., na iznos 26.520,00 CHF s primjenom valutne klauzule švicarski franak po srednjem tečaju HNB a za devize na dan plaćanja i plaćanje u 84 mjesečnih obroka, da je predmetnim ugovorom određena kamatna stopa od 6,34 godišnje, promjenjiva sukladno odluci tuženika, da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, da se tužiteljsukladno točci 5. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu, obvezao tuženiku iznos kredita plaćati u jednakim mjesečnim anuitetima u roku otplate od 84 mjeseca, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem te čaju HNB a za CHF važećem na dan dospijeća, a to prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju po isplati kredita, a koji anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu, s time da prvi anuitet dospijeva na naplatu 01.07.2006. Tužitelj navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja švicarskog franka, kako u predmetnom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjena kamatne stope), koja sama po sebi ukazuje, da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza, a da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takovu obvezu. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., kojima je utvrđena ništetnost odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a konkretno u ovoj parnici tužitelj navodi da se poziva na pravno utvrđenje iz navedenih presuda kojima je utvrđena ništetnost odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Tužitelj sukladno svemu prethodno navedenom ističe, kako je razvidno, da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetne, i da se te odredbe među strankama nisu mogle primijeniti, te da tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, pa je tako sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Tužitelj navodi da stoga ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Slijedom navedenog tužitelj zahtjeva naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.863,33 eur sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, da je potraživanje tužitelja u zastari i to ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete tada da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, ako bi se isti kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, tada da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a, a ako bi se pak radilo o stjecanju bez osnove zbog utvrđenja ništetnosti, tada da je zastarni rok 5 godine od dana sklapanja ništavog pravnog posla, navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos koji je predmet tužbe jer da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer se je u tom postupku utvrđivala tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i kada bi utvrđenja iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda već da je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, da je od ključne važnosti razlikovati pravni odnos podnositelja kolektivne tužbe i tuženika (banke) u toj parnici od pravnog odnosa tuženika (banke) iz tog kolektivnog spora i svake pojedinačne fizičke ili pravne osobe koja se s tuženikom nalazi u određenom ugovornom odnosu, navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je već samo pregledom ugovora moguće zaključiti kako je odredba jasna i lako uočljiva, da se je tužitelj prije sklapanja ugovora kao savjesna strana sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, da je tužitelj u svakom trenutku prethodno sklapanju ugovora od srane raspoloživih službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana uz valutnu klauzulu i njen učinak na odnose ugovornih strana, da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja, da kretanje tečaja CHF tuženik nije mogao predvidjeti, da činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj tako i tuženik imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije te da je nepobitna činjenica da je tuženik kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF pa da pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju, da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ističe da iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva da samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: prometnu karticu po kreditu (list 8-17 spisa), izračun tečajnih razlika po kreditu (list 18-24 spisa), ugovor o kreditu br. 757791 (list 25-30 spisa), informativni otplatni plan po kreditu (list 31-33 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Obzirom je u tijeku postupka utvrđeno da je društvo Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9 (ranije tuženik) pripojeno društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz sudskog registra (list 51-55 spisa) to je pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj P-3300/2023 od 18. listopada 2023. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvan pravni slijednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 757791 proizlazi da je zaključen dana 8. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranije Volksbank d.d.) kao kreditora s namjenom kupnje vozila (čl.3.), u iznosu od 26.520,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje (čl.2.1.), da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.), uz rok otplate 84 mjeseca (čl.5.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća (čl.8.), da je navedeni Ugovor solemniziran po javnom bilježniku u Zaprešiću Ivanu Adžiji dana 9. lipnja 2006. pod brojem OU-373-2006, te da je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu po kreditu navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da iz prometne kartice po kreditu proizlaze uplate po predmetnom kreditu.

7. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv, tužitelj je naveo da mu je kredit trebao za kupnju auta u privatne svrhe, da su mu u banci nudili jedino u CHF, da nije bilo nikakve druge opcije te ga je čekao gotov ugovor i nisu mu ništa posebno objašnjavali niti upozoravali, da ga kod javnog bilježnika nisu ništa upozoravali prilikom potpisa te da nije mogao mijenjati pojedine odredbe ugovora.

8. Tužitelj se, suprotno stajalištu tuženika, može osnovano pozivati na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8.1. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. U odnosu na svojstvo potrošača, valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo, a i iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

11. S obzirom na utvrđeno tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

12. Obzirom na navedeno te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed navedeno, to nisu osnovani prigovori tuženika da je tužitelju odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbi koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovela do neravnoteže među strankama.

13. Slijedom navedenog, sud nalazi da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne pa je tuženik sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove.

14. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

15. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

16. Najstarija tražbina u ovoj pravnoj stvari dospijeva 2. studenog 2008., dana 4. travnja 2012. podnesena je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. dalje ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 8. svibnja 2023. pa prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO -a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Kako tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO -a te odredbe čl. 328. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

18.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska-očitovanja na odgovor na tužbu (podnesak od 13. rujna 2023.) u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištima dana 24. ožujka 2026., dana 5. svibnja 2026. i dana 10. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.3.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.375,00 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 37,54 eur. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.412,54 eur.

18.2. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 8. prosinca 2025. jer nije bio potreban za parnicu (požurnica) i trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo tužitelj kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

18.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik

3. spis