REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-1149/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica TV, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Split, OIB: 26187994862, zastupanog po generalnoj punomoćnici ŽV, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 27.svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 13.srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 6.789,45 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenim po čl.29.st.2 ZOO koje teku od 01.03.2025. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br.5908-19-19-03420491373."
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 21.3.2025. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa od 6.789,45 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je tužiteljev osiguranik DV zadobio ozljede dana 28.6.2004. u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik EV; da je tuženikov osiguranik osuđen u kaznenom postupku, a DV je 30% doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja; da je rješenjem tužitelja DV zbog ozljeda priznato pravo na invalidsku mirovinu; da je tužitelj isplatom te mirovine za razdoblje od 1.4.2022. do 31.10.2024. pretrpio štetu u utuženom iznosu.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Pri tome je tuženik naveo u bitnom: da osporava osnovu i visina tužbenog zahtjeva; da tužitelju ne pripada puni iznos isplaćenih mirovina, već samo razmjerni dio određen prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, na ročištu je tuženik naveo da ne osporava da je tuženikov osiguranik prouzročio predmetnu prometnu nezgodu i da je tužitelj utuženi iznos isplatio umirovljenom DV, odnosno ne osporava dinamiku prometne nezgode i postotak suodgovornosti DV od 30% kako je navedeno u tuženikovom dopisu od 31.1.2011.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) i Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
4.2.Među strankama nije sporno:
-da je tuženik pasivno legitimiran jer je vozilo koje je uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen tužiteljev osiguranik bilo osigurano kod tuženika;
-da je tužitelj DV priznao pravo na invalidsku mirovinu;
-da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju isplatio utuženi iznos;
-da je tuženikov osiguranik 70% odgovoran za nastanak štetnog događaja.
4.3.Sporna je među strankama obveza tuženika s obzirom na njegove prigovore koji se odnose na tumačenje propisa.
5.Premda je tuženik prigovarao da tužitelju može pripadati pravo na naknadu štete u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl.27.st.3.ZOOP), tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdila ta razlika.
Stoga, kako sud ne izvodi dokaze po službenoj dužnosti, ovaj sud u sudskom spisu raspolaže jedino podatkom o mirovini koja je isplaćena tužiteljevom osiguraniku, a ne podatkom o razlici mirovina u smislu čl.27.st.3.ZOOP.
6.Za odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba razjasniti je li u ovom postupku za utvrđivanje visine stvarne štete nastale tužitelju mjerodavan ZOMO ili ZOOP.
6.1.Po ocjeni ovog suda, odredba čl.164.ZOMO tužitelju daje pravo regresne naplate štete koja mu je nastala, a odredbe ZOOP-a određuju opseg odgovornosti osiguravajućih društava, odnosno do koje visine odgovaraju.
Pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-768/2022 je da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja.
6.2.S obzirom na odredbu čl.27.st.2. i 3.ZOOP, tužitelj je trebao dokazati visinu razlike mirovina iz te odredbe. Tužitelj zbog svog propusta u predlaganju dokaza (vidi toč.5.) nije dokazao da uslijed prometne nesreće trpi štetu u smislu čl. 27. ZOOP zbog toga što isplaćuje mirovinu u višem iznosu nego što bi isplaćivao da je uzrok umirovljenja bila ozljeda na radu. Prema tome, nema dokaza da postoji razlika mirovine koju bi tuženik bio dužan nadoknaditi te je stoga odbijen tužbeni zahtjev.
7.Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu popisale parnični trošak.
U Splitu, 13.srpnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-tužitelju
-tuženiku
