Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-852/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Osijek, Ulica Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642, kojeg zastupa punomoćnik CĆ iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, protiv ovršenika MILMAR j.d.o.o. Osijek, Ulica jela 7, OIB: 28116362399, kojeg zastupa punomoćnik Biserka Milošević, odvjetnik u Osijeku, radi iseljenja, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 3949/2025-20 od 25. svibnja 2026., dana 13. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3949/2025-20 od 25. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), te predlaže „usvojiti žalbu i odgoditi ovrhu u ovom predmetu do završetka parničnog postupka koji se vodi na Općinskom sudu u Osijeku pod brojem P-472/2026“.
3. U odgovoru na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju zaključio da iako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi i iako se vodi parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je povodom žalbe upućen ovršenik, odnosno, iako je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe obrazlaže time da bi prihvaćanje navoda ovršenika koji se tiču nastanka štete uslijed nemogućnosti obavljanja ugostiteljske djelatnosti dovelo do nemogućnosti provedbe ovrhe na bilo kojem poslovnom prostoru koji zakupcu donosi prihode ili u kojem je zaposlen određen broj radnika. Radi se o posljedici koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku radi ispražnjenja i predaje nekretnina koji se provodi na temelju ugovora o zakupu, koji podrazumijeva vremenski ograničeno korištenje prostora. Također sud pravog stupnja ističe da je ovršenik od isteka ugovora o zakupu (5. studenog 2024.) do dana donošenja o prijedlogu za odgudu, imao dovoljno vremena za prilagodbu svog poslovanja novonastaloj situaciji i nalaženju zamjenskog prostora jer navedeni prostor nije jedina lokacija na kojoj ovršenik može obavljati svoje poslovanje. Osim toga, ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da eventualnu štetu, koja bi mu nastala prestankom obavljanja poslovne djelatnosti, ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno, nije učinio vjerojatnim da bi naknađivanje te štete bilo povezano s iznimnim teškoćama, što je nužan uvjet za odgodu ovrhe propisan odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. Kako je nužna posljedica svake ovrhe radi iseljenja i predaje u posjed i prestanak poslovne djelatnosti u tom prostoru, a što svakako podrazumijeva i gubitak prihoda od te djelatnosti, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim da se, u slučaju prihvaćanja njegovog tužbenog zahtjevu u parničnom postupku, ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja – Grada Osijeka.
7. Ovršenik u žalbi u bitnome ističe da je poštovao sve odredbe ugovora o zakupu poslovnog prostora koji koristi više od 23 godine; da je ovršenik RĆ postao zakupnik poslovnog prostora na adresi [adresa] ([adresa]) 2002., dakle prije 24 godine; da od tada kontinuirano u tom prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost u objektu [obrt] te je redovito snosio sve troškove koji proizlaze iz korištenja poslovnog prostora, održavanja i uređenja; da je ovršenik u lipnju 2024., odnosno šest mjeseci prije isteka ugovora o zakupu, zatražio od Grada Osijeka produljenje ugovora o zakupu, osnovno zaključenje novog ugovora s Gradom Osijekom, a temeljem čl. 6. st. 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora od 11. listopada 2024., koji omogućuje da se iznimno od st. 1. čl. 6. može zakupniku koji u potpunosti ispunjava sve obveze iz ugovora o zakupu i koji obavlja dopuštenu djelatnost u tom prostoru ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme, ali je Grad Osijek odlučio da će poslovni prostor ipak ići na javni natječaj te je isti raspisao; da je ovršenik ispunjavao sve uvjete natječaja, ali je ovrhovoditelj odlučio da neće izabrati ni jednog ponuditelja, odnosno da neće zaključiti ugovor o zakupu s ovršenikom, zbog čega ovršenik smatra da su ispunjeni i razlozi navedeni u čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a jer je nakon isteka ugovora o zakupu, koji ovrhovoditelju u konkretnom slučaju služi kao ovršna isprava, ovršenik stekao pravo na zaključenje novog ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji se samo zloupotrebom prava ovrhovoditelja nije realizirao.
8. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.
8.1. U konkretnom slučaju ovršenik nije RĆ, kako to žalitelj pogrešno navodi, već trg. društvo Milmar j.d.o.o. [adresa], osnivanje kojeg je upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku temeljem rješenja tog suda poslovni broj Os Tt-15/5177 od 28. rujna 2015. (jedini osnivač je TĆ, a član uprave je RĆ), a što je vidljivo iz javno dostupnih podataka Sudskog registra Republike Hrvatske, tako da ovršenik nije mogao biti u posjedu predmetnog poslovnog prostora više od 23 godine jer ovršenik postoji nešto više od 10 godina.
9. Okolnosti provođenja javnog natječaja od strane ovrhovoditelja, koji eventualno nije proveden potpuno objektivno, nisu od utjecaja na donošenje odluke o odgodi ovrhe, i to iz sljedećih razloga.
9.1. Odredbom čl. 6. st. 7. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", br. 25/11, 64/15, 112/18 i 123/24) je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, a pod uvjetom da se ne radi o poslovnom prostoru kojim Republika Hrvatska odnosno jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ima namjeru raspolagati na drukčiji način, Republika Hrvatska odnosno jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kao zakupodavac može zakupniku poslovnoga prostora koji u potpunosti ispunjava sve obveze iz ugovora o zakupu i koji obavlja dopuštenu djelatnost u tom prostoru, najkasn ije 60 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen, ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme od najduže deset godina, uz mogućnost produljenja za daljnjih najduže deset godina, u kojoj će ponudi iznos mjesečne zakupnine biti određen prema kriterijima jedinice lokalne samouprave s obzirom na djelatnost koju zakupnik obavlja, osim ako je tako određen iznos zakupnine niži od iznosa mjesečne zakupnine koju zakupnik plaća na temelju važećeg ugovora o zakupu, u kojem će se slučaju iznos mjesečne zakupnine odrediti kao u postojećem ugovoru o zakupu.
9.2. Dakle, Republike Hrvatska, kao i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave može, ali ne mora sklopiti ugovor o zakupu na naprijed reguliran način , tako da ovrhovoditelj Grad Osijek nije bio dužan sklopiti ugovor o zakupu s ovršenikom kao ponuditeljem, čak i ako je ovršenik zadovoljavao sve formalne uvjete natječaja.
10. Konačno, pitanje ulaganja za koja ovršenik tvrdi da ih je izvršio u predmetni prostor nisu razlog za određivanje odgode ovrhe, već mogu biti predmet posebnog parničnog postupka.
11. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško naknadivu štetu, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Zagrebu, 13. srpnja 2026.
Sudac:
Diana Preglej
