Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-554/26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Penava izgradnja d.o.o., Marinići 27A, Viškovo, OIB: 89861740416, zastupan po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. svibnja 2026. u prisutnosti pun. tužiteljice te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. st.4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik tužiteljici isplatiti iznos od 2.834,28 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10,00 eura tužiteljica se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.487,34 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od dana 12. ožujka 2026., posl.br. Gž-2213/25 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana kao i djelomično žalba tuženika pod 1. i potvrđena je pobijana prvostupanjska odluka i pod točkom I., III. i V. izreke prvostupanjske odluke. Djelomično je prihvaćena žalba tuženika pod 1. kao osnovana i ukinuta je pobijana prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke kao i u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom IV. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

1.1. Također, kako su u ranijem postupku (P-2696/23) bila dva tuženik te je u odnosu na 2-tuženika prvostupanjska presuda posl.br. P-2696/19 postala pravomoćna, to će se u ovom ponovljenom postupku 1-tuženik navoditi kao tuženik, a 2-tuženik kao ČR.

2. Tužiteljica u tužbi od 21. prosinca 2023. navodi da je 31.5.2021. prihvatila priloženu ponudu 1. tuženika zastupanog po 2. tuženiku kao zakonskom zastupniku, za izradu i montažu pvc bijele stolarije koja da je trebala biti ugrađena u njenu kuću koja se nalazi na adresi [adresa] te da je po uputi zz 2. tuženika odmah avansno platila cjelokupni traženi iznos od 30.450,00 kn ( 4,041,40 eura) na privatni račun njegove supruge HR. Rok za ispunjenje preuzete obveze 1. tuženika da je bio 20 dana od avansno izvršene uplate, odnosno do 21. lipnja 2021. Iz svega da proizlazi da se radi o ugovoru o kupoprodaji pvc stolarije koji da je uključivao i obvezu prodavatelja da predmetnu stolariju ugradi u objekt kupca u skladu s pravilima struke. Navela je da 1. tuženik nije u dogovorenom roku ispunio svoju obvezu, unatoč učestalim požurnicama, zbog čega da je dopisom od 7.12.2021. raskinula predmetni ugovor i zahtijevala povrat unaprijed isplaćenog iznosa od 30.450,00 kn uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate. S ciljem mirnog rješenja spora da je pristala tuženiku još jednom produljiti rok za izvršenje obveze što da je tuženik prihvatio te se obvezao u cijelosti izvršiti svoju obvezu najkasnije do 26. veljače 2022. Navela je da je jasno dala do znanja tuženiku da će ugovor smatrati raskinutim ukoliko niti u novom roku na izvrši preuzetu obvezu. Navela je da je 1. tuženik u spomenutom roku dostavio i ugradio samo dio naručene stolarije, međutim ona da je prigovorila količini i kvaliteti isporučene stolarije kao i kvaliteti izvedenih radova te ga je još jednom pozvala da u dogovorenom roku i u skladu s pravilima struke otkloni sve nedostatke, kao i da u cijelosti izvrši preuzetu obvezu iz ponude od 31.5.2021. Budući da 1. tuženik nije otklonio spomenute nedostatke niti je ispunio svoju obvezu do 26.veljače 2022., da je dana 4. ožujka 2022. obavijestila 1. tuženika da ustraje kod izjave o raskidu ugovora od 7.12.2022. te ga je pozvala da joj vrati isplaćeni novčani iznos od 30.450,00 kn uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Navela je da je tek naknadno saznala da je poduzeće 1. tuženika u financijskim problemima te da su mu blokirani računi, kao i da supruga 2. tuženika nema nikakve veze sa spomenutim poduzećem. Navela je da je nakon ponovnog raskida ugovora pokrenula postupak radi osiguranja dokaza koji se vodio po poslovnim brojem R1-55/2022 pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnom službom u Krku, kako bi ovlašteni sudski vještak građevinske struke utvrdio da li je 1. tuženik isporučio i ugradio stolariju koja je bila u skladu sa ponudom koja je priložena u spis, da li su predmetni radovi izvedeni u skladu s pravilima struke odnosno da li je opisanim radovima tužiteljici pričinio štetu i u kojoj visini te kako bi se utvrdio najprikladniji način saniranja iste štete. Osobito da se napominje da je istim vještačenjem utvrđeno kako stolarija nije isporučena prema ponudi 1. tuženika, već samo djelomično prema ponudi, što je preciznije opisano u samom nalazu u kojem su definirane brojne stavke iz predmetne ponude koje uopće nisu isporučene te da su specificirani i dijelovi stolarije koji su isporučeni iako ne odgovaraju niti jednom prozoru. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, istim nalazom da je utvrđeno kako je najekonomičnije rješenje da se po drugom izvođaču ugrađena stolarija skine s objekta te da se izvede nova, što da je u međuvremenu bila prisiljena i učiniti. Navela je da je po okončanju spomenutog postupka osobno i putem svog punomoćnika pokušavala mirnim putem riješiti nastali spor pa da su u razdoblju od prosinca 2022. do ožujka 2023. sa 2. tuženikom vodili pregovore kako bi se sporazumno naknadila šteta koju je pretrpjela raskidom predmetnog ugovora. Ona i 2. tuženik da su u ožujku 2023. postigli dogovor kojim je definiran ukupan iznos štete u iznosu od 6.344,28 eura ( koja se odnosi na iznos isplaćene glavnice od 30.450,00 kn, zakonske zatezne kamata u iznosu od 3.363,51 i do tada prouzročenih troškova izvanparničnog postupka odnosno odvjetničkih troškova u ukupnom iznosu od 13.987,50 kn ), koju se obvezao podmiriti 2. tuženik u 9 mjesečnih rata. Iako da joj nikada nije dostavio potpisani primjerak spomenute izvansudske nagodbe, tuženik da je e-mailom od 12. siječnja 2023 obavijestio njenog punomoćnika da prihvaća uvjete iz spomenute nagodbe, nakon čega je većim dijelom izvršio svoju obvezu na način da je u razdoblju od 17.3. isplatio 5 mjesečnih rata po 700,00 eura, odnosno sveukupno 3.500,00 eura, nakon čega da je prestao izvršavati svoju obvezu, čime da joj je ostao dužan isplatiti preostali iznos od 2.844,28 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev te da čitajući predmetnu tužbu nejasno je što tužitelj istom traži i od koga to traži. Je li riječ o isplati iz kakvog ugovornog odnosa, je li riječ o raskidu kakvog ugovornog odnosa i isplati ili je pak riječ o naknadi štete, a ako jest onda o kakvoj točno šteti je riječ ili je riječ o stjecanju bez osnove? Naveli su da ne postoji nikakvo potraživanje tužiteljice prema njima i da opreza radi, ističu i prigovor zastare takvog eventualnog potraživanja, kao i da ističu i prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da je predmetna tužba nejasna i nerazumljiva te ukoliko osnova proizlazi iz ugovora o kupoprodaji navodno sklopljenog između tužiteljice i 1. tuženika, raskida istog, naknade kakve štete radi raskida istog ili stjecanja bez osnove tada za isto ne može biti odgovoran 2. tuženik stoga je glede istog promašena pasivna legitimacija. Ukoliko pak osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvansudske nagodbe između tužiteljice i 2. tuženika, a koja nije nikada sklopljena niti potpisana od strane 2. tuženika tada da je promašena pasivna legitimacija glede 1. tuženika. Tužbenim zahtjevom tužiteljica da traži da joj tuženi solidarno isplate iznos od 2.844,28 eura, međutim da je predmetni zahtjev u potpunosti neosnovan jer su 1. i 2. tuženik dva različita i odvojena pravna subjekta te je 1. tuženik trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću koje za svoje obveze odgovara svojom vlastitom imovinom, a 2. tuženik kao fizička osoba da odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Jedina poveznica između tuženika je to što je 2. tuženik ujedno i član društva 1. tuženika, no isti sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima da ne odgovara solidarno za obveze društva jer je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću, a ne o kakvom društvu osoba. Iz historijate tužbe da nesporno proizlazi da 2. tuženik prema tuženoj nikada nije nastupao osobno već uvijek kao zakonski zastupnik 1. tuženika stoga i to govori u prilog tome da je glede 2. tuženika promašena pasivna legitimacija. S obzirom na to da tužiteljica sama u historijatu tužbe navodi kako je, sukladno zakonskim odredbama, raskinula ugovor o kupoprodaji navodno sklopljen između nje i 1. tuženika i to 7. prosinca 2021. godine te zatim ponovo raskinula isti na temelju obavijesti od 4 . ožujka 2022. godine nesporno da je da ista nema nikakav pravni interes tražiti od suda da utvrdi da je takav ugovor raskinut. Iz dostavljene pisane korespondencije očito da je da u istoj nedostaje veći broj razmijenjenih poruka, da iste nisu niti kronološkim redom posložene te da su izvan konteksta pa je upitno jesu li navodne poruke zakonskog zastupnika 1. tuženika uopće odgovor na poruke koje su mu navodno upućene na način kako se to nastoji prikazati u dostavljenoj pisanoj korespondenciji. Navodi da prije svega tužiteljica se 1. tuženiku obratila s upitom za dostavu ponude za izradu stolarije prema mjerama koje je sama dostavila, a sukladno kojima je 1. tuženik i izradio ponudu od 26. svibnja 2021. godine. Znači takva ponuda da je bila samo informativnog karaktera (što se dimenzija tiče) jer 1. tuženik nije bio na licu mjestu niti je sam uzeo mjere potrebnu za izradu stolarije, već da je to učinio nakon što je tužiteljica izjavila da joj navedena cijena odgovara. Navodi da je netočno i to da 1. tuženik, svojom vo ljom, nije isporučio predmetnu stolariju u roku od 20 dana, jer u konkretnom slučaju 1. tuženik je ponudu sastavio 26. svibnja 2021. godine, tužiteljica da je izvršila uplatu po istoj 1. lipnja 2021. godine, nakon toga je 1. tuženik na licu mjesta uzeo ispravne mjere za stolariju te s tužiteljicom dogovarao detalje oko narudžbe, izrade i ugradnje stolarije. Budući da je riječ o turističkom mjestu [adresa] (pored mjesta Šilo na otoku [adresa]) to 15. lipnja nastupa zabrana radova pa da nije mogao vršiti ikakve radove dok traje zabrana istih. Navode da 2. tuženik nije bio stranka u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnom službom u Krku pod poslovnim brojem:

R1-55/2022 te nije mogao niti sudjelovati u istom pa da je iz tog razloga potpuno neosnovano pozivanje tužiteljice na dokaze izvedene u tom postupku osiguranja dokaza u odnosu na 2. tuženika. Osim toga da su neosnovani navodi tužiteljice da je predmetna stolarija imala ikakve nedostatke budući da je ista pregledala stola riju te preuzela istu kao i izvršene radove bez ikakvog prigovora. Dapače, ona da je bila toliko zadovoljna stolarijom i ugradnjom iste da je od 1. tuženika otkazala tri vanjsko naručene rolete te umjesto njih naručila još dva prozora za predmetnu kuću, no s obzirom na to da je tužiteljica inzistirala da isti budu ugrađeni u roku od tjedan dana, a da je 1. tuženiku potrebno 7 dana samo za nabavu okova i stakla za predmetne prozore to navedeno da nije realizirano. Ostatak koji tužiteljica ovom tužbom potražuje do iznosa od 2.844,28 eura očito da otpada na zatezne kamate u iznosu od 446,41 eura (3.363,51 kn) i na odvjetničke troškove tužiteljice u iznosu od 1.856,46 eura (13.987,50 kn). Potraživanje tužiteljice prema njima s osnove navodnih odvjetničkih troškova prema njezinim odvjetnicima koji nisu niti specificirani, niti su dostavljeni ikakvi dokazi o tužiteljičinu plaćanju tih troškova svakako nisu dio imovine koji je prešao u imovinu bilo 1. tuženika bilo 2. tuženika da bi moglo biti govora o stjecanju bez osnove pa iste tužiteljica niti ne može osnovano potraživati od njih. Jednako tako nejasno da je na temelju koje pravne osnove tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate u iznosu od 446,41 eura (3.363,51 kn) te je nejasno na koji način je utvrđena ta kamata, na koji iznos glavnice je navodno tekla, od kada je tekla i do kada je tekla. No, bilo kako bilo zatezna kamata kao takva opet nije dio imovine koji je prešao u imovinu tuženika odnosno nije riječ o stjecanju bez osnove. Na kraju je navela da nastavno na sve navedeno, da su dokazi i navodi tužiteljice iskonstruirani i prilagođeni za potrebe podnošenja predmetne tužbe te da je riječ o promašenoj pasivnoj legitimaciji govori i činjenica da je tužiteljica, kada je saznala da je 1. tuženik bio u blokadi pokušala primorati osobno 2. tuženika na sklapanje i solemniziranje izvansudske nagodbe.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u spis Općinskog suda u Crikvenici posl.br. R1-55/22, ponudu (list 6 i 7 spisa), email korespondenciju (list 8 do 19 spisa), račune (list 20 i 21 spisa), dopis tužiteljice i 2-tuženika (list 22 i 23 spisa), potvrdu o provedenom plaćanju (list 24 spisa), email korespondenciju (list 48 do 55 spisa i list 59 spisa), izvansudsku nagodbu (list 57 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 84 spisa) i ČR (list 105 spisa) te je saslušao svjedoka UR (list 111 spisa).

4.1. Uvidom u email korespondenciju (list 50 spisa) odnosno u email od dana 12.01.2023. utvrđeno je da je tuženik odgovorio punomoćniku tužiteljice da se čuo porukom sa tužiteljicom te da ona od njega traži da plati kamate i odvjetničke troškove sa čime da je suglasan te da moli da se pripremi ugovor bez njegove supruge jer da je upravo potpisao ugovor o kupoprodaji zemljišta i da će moći u srijedu platiti prvu ratu od 10.000,00 kn i preostale rate zbog povećanog obima posla kojeg je tih dana ugovorio te da ga može poslati na mail pa da će ga isprintati i poslati ovjerenog njemu ili tužiteljici.

4.2. Uvidom u email korespondenciju (list 53 spisa) odnosno u email od dana 01.03.2023. utvrđeno je da je tuženik odgovorio da se ČR čuo sa tužiteljicom i opet joj ponovio da može maksimalno uplatiti po 5.000,00 kn odnosno da kada su definirali iznos rate od 700,00 eura te da ako su suglasni da mu potvrde da bi proveo uplatu.

4.3. Uvidom u email korespondenciju (list 56 spisa) odnosno u email od dana 20.03.2023. utvrđeno je da je istoga poslala tužiteljica tuženiku te ga obavijestila da je uplata od 700,00 eura zaprimljena te da mu u prilog šalje potpisanu nagodbu s njezine strane koju da on može ovjeriti i potpisati i vratiti na adresu njezinog odvjetnika. Sukladno nagodbi da je uplate potrebno vršiti svaki mjesec do 15. Također, da je preostalo još 8 rata i to 7 rata po 700,00 eura i jedna rada od 734,28 eura.

4.4. Uvidom u potvrdu o provedenom plaćanju utvrđeno je da je tužiteljica dana 31. svibnja 2021. uplatila na račun HR iznos od 30.450,00 kn.

4.5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je 2021. odlučila na svojoj kući u [adresa] promijeniti stolariju te da je ne zna ni sama kako došla do 2. tuženika. Navela je da je imala sam više ponuda međutim nekako da je smatrala da je 2. tuženik iskren, uvjerljiv te da je prihvatila njegovu ponudu. Ta stolarija za cijelu kuću, a pri tom da misli ulazna vrata te balkonska vrata na cijeloj kući kao i prozori s roletama, je dogovorena cijena od 30.500,00 kn s time da je dogovor bio da će isti početi raditi 20 dana nakon uplate. Navela je da je novac uplatila 31. svibnja 2021. te je isti trebao 20. lipnja 2021. početi raditi. Međutim isti da se nije pojavio te da ga ja telefonski kontaktirala i da je rekao da će doći i da je praktički bilo svakih 15 dana te je potrajalo i godinu dana. Nakon nekog vremena da su dopeljali tu stolariju radnici od 1. tuženika odnosno dopeljali su dio, istovarili su to međutim da je odmah vidjela da su tu štokovi bez stakla, da nema lajsni, da pola toga fali. Nakon toga da je taj jedan od djelatnika 1. tuženika jedno pola sata razgovarao sa gazdom odnosno 2. tuženikom i nakon toga joj rekao da oni ipak ne mogu početi raditi i da će doći za jedno 2 -3 dana, međutim naravno da se nisu pojavili. Također da je pristupio i 2. tuženik i rekao da tu ima sve na što sam da je rekla da počne raditi. Međutim negdje tek krajem 2021. ili početkom 2022. da je sam 2. tuženik koji je inače zidar po struci te je došao s pomagačem počeo nastavljati raditi međutim da se vidjelo da komadi koji su stigli ne pašu u otvore te da joj je sam 2. tuženik rekao da imaju problem, ali da će se isti riješiti. Međutim nakon toga da su otišli u radionu u Požegu, ali da se naravno nisu vratili. Čak da je htjela angažirati jednog stolara sa [adresa] da li bi uz postojeće dijelove koje je imala od tuženika pokušao joj ugraditi sa dodatnim svojim stolariju međutim isti da je rekao da oni to neće raditi jer da pola toga fali. Nakon toga da je naravno to morala završiti, da je dobila ponudu od drugog majstora koja je zbog proteka 2 godine i poskupljenja bila sigurno 10.000,00 kn viša te da je uredno uplatila i sve ugradila. Nakon toga da je kontaktirala 1. i 2. tuženika da dođe pokupiti svoje stvari te da joj vrati novac. Navela je da se tuženik pojavio nakon nekog vremena pokupio je dio tog mater ijala i tih svari koje je trebao odraditi te neke sitne komadiće koje nigdje nije mogao iskoristiti da je ostavio na njenoj terasi te da je nazvala KD Ponikve koji su to odnijeli. Navela je da je obavijestila tuženika da će pokrenuti postupak osiguranja dokaza i da ima sudskog vještaka dok da je to još bilo ugrađeno međutim tuženik da je rekao da vještak to ne zna, da on nema pojma. Nakon toga da su pisali tuženiku da joj vrati njezin novac i da je s tuženikom dogovarala više tih nagodbi međutim kako je njegovoj supruzi bila uplatila taj novac prvenstveno je i supruga bila u nagodbi te da joj je 2. tuženik rekao da makne njegovu suprugu iz nagodbe, da će on platiti glavnicu, kamatu i taj sudski trošak. Navela je da je tuženik poslao takvu ponudu, ona da mu je rekla da tu piše HR, a na što je 2. tuženik rekao da je to sve ista firma, da je to njegova žena, a što je meni bilo svejedno kome ću platiti. Po toj zadnjoj nagodbi koju su dogovorili da je trebao platiti u par rata po vlastitom traženju međutim kako nikako nije stizala uplata od te prve rate, a ona da je novce posudila i morala vratiti da je 2. tuženika prijavila. Ubrzo nakon toga da joj je počeo plaćati te da joj je platio par rata međutim nikada 5-og u mjesecu, uvijek da je kasnio međutim nakon par rata isti je prestao plaćati. Navela je da joj je tuženik platio 5 rata po 700,00 EUR, a što da je ukupno 3.500,00 EUR te da je ostalo za platiti još cca 2.850,00 EUR, a što je ostalo još dio rata do glavnice, kamate te sudski i odvjetnički troškovi. Navela je da je samo željela da joj isti isplati dug koji ima prema njoj što da je ona uredno platila te da se nikada nije svađala sa tuženikom, da su uvijek imali dobar odnos. Navela je da na pitanje da li je ova zadnja nagodba upravo ta nagodba koju su dogovorili ona i 2. tuženik, da je i da je sve dostavila u spis, a da je jedino 2. tuženik rekao da navodno nije pripremila prostorije da bi on mogao raditi, a što ne odgovara istini. Navela je da je dogovor bio da radove izvodi 1. tuženik odnosno Penava izgradnja d.o.o. te da je trebalo izraditi i komarnike i da je 2. tuženik rekao da i to treba napraviti, da je to unutar cijene s obzirom da je ona to tražila, a klupčice da nije trebalo, podštokove da, kao i da je tuženik zamijenio unutarnju i vanjsku stranu vrata. Navela je da je sve bilo izvađeno i sve je virilo vani, da je trebalo postaviti sve što ide izuzev vanjskih klupčica te da nisu vršena nikakva silikoniranja od strane 1. i 2. tuženika. Navela je da se te zatezne kamate odnose na glavni dug od 30.500,00 kn te vezano za tu zateznu kamatu na koju se obvezu plaćanja tuženik obvezao zadnjom nagodbom, da ne zna napamet, da se ne može sjetiti. Navela je da ta zadnja nagodba nije potpisana, 2. tuženik da je vratio nepotpisanu nagodbu, ali je po istoj vršio plaćanje.

4.6. Saslušan u tijeku postupka ČR je naveo da je tužiteljica bila prva susjeda od g. JR u [adresa] na otoku [adresa]. G da je također građevinar te da mu je on u više navrata montirao stolariju. Tužiteljica da je kod g. G vidjela stolariju te da je željela da i njoj ugradi istu tako da nije točno da ne zna kako je došla do njega. Naveo je da je dao ponudu na Penava izgradnju i to za PVC bijelu stolariju te da je u istoj bio naveden iznos zajedno sa PDV-om. Međutim tužiteljica da je željela platiti u gotovini bez PDV-a te da je na toj ponudi napisao tekući račun na koji mora platiti iznos bez PDV-a. To da je po njemu prva bitna stvar za ovaj postupak. Druga bitna stvar da je to da je tužiteljica dobila ponudu za bijelu PVC stolariju međutim u konačnici da je kupila stolariju u boji koja je skuplja, ali da ne zna od koga je tužiteljica kupila tu PVC stolariju u boji, da je vidio na licu mjesta da je stolarija u boji. Naveo je da je tužiteljica uplatila iznos od 30.000,00 kn po dogovoru negdje početkom lipnja, međutim do problema da je došlo s obzirom da je došlo do zabrane radova. Nakon što su prozori iskrcani u garaži kod tužiteljice ista da je rekla da ona misli da fale nekakvi elementi na što da joj je rekao da oni mogu pristupiti za 2- 3 dana na montažu međutim ista da je rekla da je sada zabrana radova zbog turističke sezone i da to ostavljaju za jesen. Ono što proizlazi iz mišljenja vještaka je da su ti prozori i vrata isporučeni te da želi pojasniti da se i tužiteljica bavi turizmom te da u tom razdoblju zbog toga što se i ona bavi turizmom nisu se mogli ugraditi prozori. Naveo je da su negdje na zimu on i stolar g. UR ugradili te prozore koje je tužiteljica naručila te da su nakon što su to ugradili da ga je tužiteljica pitala da bi napravio još 2 prozora za garažu na što da je on rekao da može te da je tužiteljica sve što su napravili pregledala, a nakon toga da ih je počastila kod sebe u kući i nekom hranom. Naveo je da što se tiče ta dva dodatna prozora na garaži da su bili nekakvi praznici te da je bio ponedjeljak i utorak kada su oni bili kod tužiteljice i završili posao o kojem da je ranije iskazivao te da je tužiteljica rekla da želi da ta 2 prozora na garaži budu montirana do petka, istog tog tjedna, znači u roku praktički 3 dana, a što da je bilo nemoguće te da ukoliko to ne bude da ona od toga odustaje ,s time da je kasnije ta komunikacija bila putem SMS, a ne whatsappa. Nakon toga tužiteljica da je počela raditi drame s time da naglašava da ta dodatna 2 prozora na garaži nemaju nikakve veze s ponudom o kojoj da je iskazivao na početku. Naveo je da što se tiče g. IR to da je bio nekakav djelatnik od tužiteljice te s obzirom da je tužiteljica navela da su oni naopako ugradili vrata u smislu da se trebaju otvarati prema van, a da su se otvarala prema unutra ili obrnuto, da je taj g. IR razbio taj otvor za vrata i nakon toga sa siporeksom napravio zid te da su oni vrata montirali isključivo onako kako je to pokazala tužiteljica koja je čitavo vrijeme bila na licu mjesta. Također da što se tiče okapnica da su okapnice već jedno 25 godina ne stavljaju na bilo kakvu PVC stolariju, a što se tiče njihove PVC stolariju da je ista njemačka GLA profil. Naveo je da je tužiteljica čitavo vrijeme bila na licu mjesta, da je sve pregledala i prozore i vrata, preuzela ključeve od istih, a ono što je najbitnije ukoliko se ta protuprovalna vrata ugrade na bilo koji način ukrivo pa makar i 2 mm ista da se ne mogu zaključati, a iz čega proizlazi da je gotovo nevjerojatno da bi tužiteljica otišla u Zagreb i ostavila otključanu kuću na [adresa]. Naveo je da je tužiteljici vratio novac iz razloga što da je odbio plaćati tu skuplju stolariju, da se to sve može prodati pa da će joj vraćati periodično novac. Naveo je da nakon što je tužiteljica naručila 2 prozora za garažu koji nisu isporučeni s obzirom da nisu niti plaćeni nastaju problemi, kao i da nakon što je tužiteljica sve pregledala, nakon što je sve bilo u redu, željela je rolete u boji. Naveo je da nakon što je kompletan posao bio gotov i nakon što je tužiteljica sve pregledala, da je tužiteljica zahtijevala promjenu roleta odnosno rolete druge boje nakon što su već bile ugrađene bijele rolete i posao dovršen i da je tražila da se obrade još neki zidarski radovi. Naveo je da koliko god se to čini čudno da je tužiteljica skinula PVC stolariju, skinula rolete. Naveo je da mu je punomoćnik tužiteljice poslao 20 dopisa da će protiv njega podnijeti kaznenu prijavu te da je odgovorio da te prozore koje je ugradio mogu prodati, a koje je tužiteljica izvadila te da ja u konačnici tu PVC stolariju prodao. Naveo je da je tužiteljici vratio cca 27.000,00 kn te da je taj iznos koji je platio umanjio za ta 3 prozora koji su ostali kod nje te da želi navesti da su ta 3 prozora koji su ostali kompletni prozori. Naveo je da je poslovanje 1. tuženika uredno, da nema nikakvih postupaka te da su pregovarali putem e-maila, ali da se nisu dogovorili. Naveo je da mu je poslao e-mail iz kojeg proizlazi da se nisu dogovorili, ali da ne zna kada zbog 1,5 godine dopisivanja te da da nije pristao na iznos, ali da je pristao na veći broj rata. Naveo je da je tužiteljici počeo plaćati ne nakon sporazuma već nakon što su se oni viđali od ožujka 2023. i da je to počeo plaćati nakon što se dogovorio sa tužiteljicom, da nije njemu javio, da ne zna zašto bi to njemu javio.

4.7. Svjedok UR u svom je iskazu naveo da je bio s ČR na licu mjesta kod tužiteljice te da ne zna kako se ista zove, ali da zna da su bili na Šilu na otoku [adresa]. Ugrađivali su prozore i vrata i to 2 kosa prozora, 4 vrata i 8 normalnih prozora. Naveo je da su radove izvodili na kući, a da su prozori bili polegnuti u garaži i da su taj cijeli dan radili do mraka te kada su krenuli kući da je već bio mrak. Naveo je da ih tužiteljica nije počastila nikakvom hranom, da je tijekom dana ČR im kupio za jesti tj. marendu, a da ih je tužiteljica samo počast ila kavom prije odlaska. Ti prozori i vrata da su bili čisto bijele boje i koliko on zna da tužiteljica nije imala primjedbi na izvedene radove, da je dobila samo ključeve, kao i da je tamo bio nekakav majstor zidar, da je on ugrađivao nekakva vrata na garaži. Naveo je da nije čuo razgovor između tužiteljice i ČR, da on ne sluša takve razgovore te da nisu ugrađivali rolete na te prozore. Naveo je da je kasnije čuo da je tužiteljica još ugrađivala neka vrata, ali za garažu da nije.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Odredbom članka 9 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO propisano je da sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

7. Odredbom članka 150 stavak 1 i 2 ZOO-a propisano je da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveza te da postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno.

8. Odredbom članka 225 ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

8.1. Naime, kako je prema stavu ovoga suda između tužiteljice i tuženika sklopljena izvansudska nagodba, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku, stav je ovoga suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok pa kako je prema stavu ovoga suda ista sklopljena u siječnju 2023., a tužba je podnesena u prosincu 2023., to nije osnovan tuženikov prigovor zastare

9. Stav je ovoga suda da nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i to iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku.

10. Odredbom članka 360 ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

11. Naime, kako je to ranije navedeno stav je ovoga suda između tužiteljice i tuženika sklopljena izvansudska nagodba iako ne u pisanom obliku s obzirom da ju tuženik nije potpisao, međutim navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice i iz dijela iskaza ČR koji je zz tuženika te i iz email korespondencije pa se u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da joj je ČR rekao da makne njegovu suprugu iz nagodbe, da će on platiti glavnicu, kamatu i taj sudski trošak. Po toj zadnjoj nagodbi koju su dogovorili da je trebao platiti u par rata po vlastitom traženju međutim kako nikako nije stizala uplata od te prve rate, a ona da je novce posudila i morala vratiti da je ČR prijavila. Ubrzo nakon toga da joj je počeo plaćati te da joj je platio par rata međutim nikada 5-og u mjesecu, uvijek da je kasnio međutim nakon par rata isti je prestao plaćati te da joj je tuženik platio 5 rata po 700,00 EUR, a što da je ukupno 3.500,00 EUR te da je ostalo za platiti još cca 2.850,00 EUR, a što je ostalo još dio rata do glavnice, kamate te sudski i odvjetnički troškovi i to iz razloga što navedeno proizlazi iz email korespondencije između punomoćnika tužiteljice te tuženika pa tako iz email od dana 01.03.2023. poslanog od tuženika (list 53 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se ČR čuo sa tužiteljicom i opet joj ponovio da može maksimalno uplatiti po 5.000,00 kn odnosno da kada su definirali iznos rate od 700,00 eura te da ako su suglasni da mu potvrde da bi proveo uplatu, iz emaila od dana 12.01.2023. poslanog od tuženika (list 50 spisa) proizlazi da je odgovorio punomoćniku tužiteljice da se čuo porukom sa tužiteljicom te da ona od njega traži da plati kamate i odvjetničke troškove sa čime da je suglasan te da moli da se pripremi ugovor bez njegove supruge jer da je upravo potpisao ugovor o kupoprodaji zemljišta i da će moći u srijedu platiti prvu ratu od 10.000,00 kn i preostale rate zbog povećanog obima posla kojeg je tih dana ugovorio te da ga može poslati na mail pa da će ga isprintati i poslati ovjerenog njemu ili tužiteljici, dok iz emaila od dana 20.03.2023. (list 56 spisa) proizlazi da je istoga poslala tužiteljica tuženiku te ga obavijestila da je uplata od 700,00 eura zaprimljena te da mu u prilog šalje potpisanu nagodbu s njezine strane koju da on može ovjeriti i potpisati i vratiti na adresu njezinog odvjetnika. Sukladno nagodbi da je uplate potrebno vršiti svaki mjesec do 15. Također, da je preostalo još 8 rata i to 7 rata po 700,00 eura i jedna ra te od 734,28 eura, a navedeno je potvrdio u svome iskazu i ČR koji je ujedno i zz 1-tuženika u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljici vratio novac iz razloga što da je odbio plaćati tu skuplju stolariju, da se to sve može prodati pa da će joj vraćati periodično novac te da je tužiteljici vratio cca 27.000,00 kn te da je taj iznos koji je platio umanjio za ta 3 prozora koji su ostali kod nje te da želi navesti da su ta 3 prozora koji su ostali kompletni prozori, kao i da je tužiteljici počeo plaćati ne nakon sporazuma već nakon što su se oni viđali od ožujka 2023. i da je to počeo plaćati nakon što se dogovorio sa tužiteljicom, a iz čega i proizlazi da je evidentno sklopljena izvansudska nagodbe budući uistinu nije životno da bi tuženik tek tako vraćao novac tužiteljici bez nekog osnova, odnosno bez povoda, slijedom čega je i neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

11.1. Stoga, kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da od ukupnog potraživanja tužiteljice koje iznosi 6.334,28 eura, preostali iznos duga 2.834,28 eura, s obzirom da je i tužiteljica u svom iskazu potvrdila da joj je tuženik platio 5 rata po 700,00 EUR, a što da je ukupno 3.500,00 EUR, valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

12. U odnosu na pitanje eventualnog umanjenja plaćanja za tri prozora (kompletni prozori) koji su navodno ostali kod tužiteljice, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nakon toga da je kontaktirala tuženika i ČR da dođe pokupiti svoje stvari te da joj vrati novac te da se tuženik pojavio nakon nekog vremena pokupio je dio tog materijala i tih svari koje je trebao odraditi te neke sitne komadiće koje nigdje nije mogao iskoristiti da je ostavio na njenoj terasi te da je nazvala KD Ponikve koji su to odnijeli, dok se ne prihvaća iskaz ČR koji je naveo da je tužiteljici vratio cca 27.000,00 kn te da je taj iznos koji je platio umanjio za ta tri prozora koji su ostali kod nje te da želi navesti da su ta tri prozora koji su ostali kompletni prozori i to iz razloga što je evidentno da je tuženikov iskaz usmjeren na otklanjanje vlastite odgovornosti, a osim toga tuženik ni sa čim nije dokazao da su navedeni prozori uistinu i ostali kod tužiteljice te nije dokazao ni da bi ti prozori koji su navodno ostali kod tužiteljice bili predmet pregovaranja ili predmet nagodbe odnosno predmet umanjenja dužnog iznosa.

12.1. Ne prihvaća se iskaz ČR u dijelu u kojem je naveo da su pregovarali putem e-maila, ali da se nisu dogovorili te da da nije pristao na iznos, ali da je pristao na veći broj rata i to iz razloga što je navedeno u suprotnosti sa emailovima koji su poslani sa tuženikove email adrese.

13. Što se tiče prigovora tuženika da tužiteljica potražuje kamatu na kamatu, a što da je zakonski zabranjeno, valja navesti da tužiteljica potražuje uglavničenu kamatu sukladno izvansudskoj nagodbi, a kako je to navela u svome iskazu te da joj daljnja procesna kamata pripada na dospjelu, a neisplaćenu kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu sukladno odredbi članka 31 stavak 2 ZOO - a, odnosno od dana 21. prosinca 2023.

14. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko saslušanje tužiteljice i ČR i to iz razloga što su oboje prilikom prvog saslušanja dali detaljan iskaz te je stav ovoga suda da bi dopunski iskazi bili instruirani za potrebe postupka.

14.1. Odbijen je i dokazni prijedlog tuženika da se provede građevinsko vještačenje i to iz razloga što Županijski sud u Splitu povodom ukidne odluke nije vratio prvostupanjski postupak u fazu prethodnog postupka gdje bi se opetovano mogli predlagati dokazni prijedlozi, nego u fazu glavne rasprave, dok tuženik navedeni dokazni prijedlog nije predložio u prethodnom postupku koji je prethodio predmetnom.

14.2. Također, valja navesti da su tuženici odustali od saslušanja svjedoka ER (list 11 spisa) te svjedoka IR.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku. Naime, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na tuženika, slijedom čega je stav ovoga suda da je tuženik dužan u cijelosti tužiteljici nadoknaditi parnične troškove

15.1. Tako je tužiteljici sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u predmetnom postupku i to za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, (T.br.7. t. 1. Tarife), zastupanja na pet ročišta i to za četiri u iznosu od 200,00 eura za svako i jedno u iznosu od 100,00 eura (T.br.9. t.1. i t.2 Tarife), s time da nije zatražen trošak zastupanja na ročištu dana 27.02.2025., PDV-a u iznosu od 275,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,45 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,89 eura, dakle dosuđen je trošak u ukupnom iznosu od 1.237,34 eura.

15.2. Sijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 13. srpnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika