Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-188/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku u Ludbregu, Miroslava Krleže 29, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Kratka 1, radi utvrđenja i trpljenja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 25. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te punomoćnice tužene, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] – šuma Brezina u Brezinama sa 3061 m2 te je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na cijeloj navedenoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.136,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže navedenoj u izreci pod točkom I. presude, te trpljenja uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tvrdi da je vlasnik cijele nekretnine, a da se u naravi radi o oranici koju je stekao kupnjom od vlasnika i posjednika Stanislava Šareca 1987. godine i odmah stupio u posjed iste koju nesmetano obrađuje do danas te je vlasništvo stekao dosjelošću. Navodi da je time stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva te da je istiniti i pošten samostalni posjednik više od 30 godina. UL da je bio vlasnik nekretnine i zakonit, istinit i pošteni posjednik i takav posjed da je predao tužitelju 1987. Nekretnina da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene koja nikada nije bila u posjedu, a prema saznanju tužitelja, da je istu nekretninu Šumsko gospodarstvo Ludbreg namjeravalo kupiti radi postupka arondacije kako bi tu oranicu dalo u zamjenu ZL u postupku, ali se od arondacije odustalo i kupoprodaja oranica nije nikada realizirana. Stoga da je nekretnina samo formalno upisana kao vlasništvo tužene, a prije pokretanja ovog postupka da je tužitelj uputio pismeni zahtjev tuženoj radi mirnog rješenja spora, a koji zahtjev je tužena odbila.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava u cijelosti tužbeni zahtjev te ističe da je ova nekretnina 2021. godine otpisana u z. k. uložak [broj ZK uloška], a 2025. u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ista da je bila upisana u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 333 k. o. [katastarska općina] te su kao posjednik bile upisane Hrvatske šume UŠ Koprivnica Šumarija Ludbreg, sve do 2025. kada je u katastarskom operatu upisan posjed Republike Hrvatske kao knjižnog vlasnika, zbog prevođenja katastarskih čes tica katastra zemljišta u BZP. Čkbr. [katastarska čestica] da je 1969. godine bila upisana kao posjed DL, a od 1987. kao posjed Šumskog gospodarstva, OOUR Šumarije Ludbreg. 1987. godine vlasnik te nekretnine postaje UL, potom je otpisana iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., a temeljem Kupoprodajnog ugovora od 14. veljače 1987. sklopljenog između Šarec Stanislava kao prodavatelja i Šumskog gospodarstva Varaždin – RJ Šumarija Ludbreg kao kupca pa je od 13. veljače 1987. bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja RO Šumskog gospodarstva Varaždin. Konačno, da je 2002. godine knjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, stoga da nema podatka niti u katastru niti u zemljišnim knjigama da bi tužitelj ili njegovi prednici ovu nekretninu imali u posjedu ili vlasništvu. RO Šumsko gospodarstvo Varaždin – RJ Šumarija Ludbreg da je predmetnu nekretninu stekla na temelju valjanog pravnog posla – Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim sa ŠL. Ističe da je 1987. bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kojim je u čl. 33 bilo propisano da se pravo vlasništva na nekretninu na temelju pravnog posla stječe upisom u javnu knjigu, pa da je Ugovor o prodaji samo pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, ali da se tek upisom u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva. Šumarija Ludbreg da je postupila u dobroj vjeri i svoje pravo vlasništva upisala u zemljišne knjige. U podacima Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, da je navedeno da je nekretnina obrađena i u ARCOD pregledniku, da je kao korisnik navedena TL, a prethodno M U i Z D.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, identifikaciju čestica, povijest promjena na katastarskim česticama, izvod iz posjedovnog lista, povijesni z.k. izvadak, Kupoprodajni ugovor od 14.2.1987., uvjerenje Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine Ludbreg od 13.2.1987., Rješenje o otpisu čkbr. [katastarska čestica], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Ludbregu od 11.3.1987., očitovanje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 18. lipnja 2021., Zapisnike o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, saslušani su svjedoci HL, RL, BL, IL, ČL, UL, ĆL i tužitelj.

4. Između stranaka nije sporno, a proizlazi to i iz dokumentacije u spisu, da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] – šuma Brezina u Brezinama sa 3061 m2. Nije sporno niti to da je sklopljen Kupoprodajni ugovor između Šarec Stanislava i Šumskog gospodarstva Varaždin – RJ Šumarija Ludbreg 14.2.1987. u pogledu kupnje cijele čkbr. [katastarska čestica] i dijela nekretnine upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni to da je predmetna nekretnina bila upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] kao suvlasništvo više fizičkih osoba, da je potom otpisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] kao suvlasništvo više fizičkih osoba, a 1987. upisani vlasnik postaje UL. Potom je ista nekretnina otpisana iz z. k. ul. [broj ZK uloška] i pripisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] temeljem Kupoprodajnog ugovora od 14. veljače 1987. koji je prethodno spomenut, te je nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja RO "Šumsko gospodarstvo Varaždin". 2002. godine predmetna je čkbr. [katastarska čestica] knjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 16. st.1. Zakona o šumama te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

5. Sporno je, obzirom da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, da li su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću temeljem odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

6. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelj drži u neprekinutom posjedu predmetnu nekretninu od kupnje nekretnine od Šarec Stanislava 1987. godine do podnošenja tužbe. U odnosu na stjecanje nekretnine od strane tadašnje Šumarije Ludbreg na tu je okolnost okolnosno iskazivao svjedok ČL koji je 40 godina radio u Šumariji Ludbreg, a posljednjih 29 godina bio je i upravitelj te Šumarije. Poznato mu je da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tužena, ali da je ta nekretnina kao i čkbr. [katastarska čestica] trebala biti upisana kao vlasništvo SL čiji je nasljednik ovdje tužitelj. Naime, da je te nekretnine ZL stekao zamjenom sa Hrvatskim šumama za njegovu čkbr. [katastarska čestica], u naravi livade koja je pošumljena naknadno sa johom, pa je greškom i u Rješenju o nasljeđivanju iza SL čkbr. [katastarska čestica] ta nekretnina greškom upisana kao njegovo vlasništvo, a upravo je ta nekretnina vlasništvo Hrvatskih šuma odnosno Republike Hrvatske, dok je čkbr. [katastarska čestica] vlasništvo tužitelja kao nasljednika SL. Predmetna nekretnina i čkbr. [katastarska čestica] da su mijenjane između UL i Hrvatskih šuma tako da je UL trebao steći vlasništvo čkbr. [katastarska čestica]. Iako mu nisu poznati detalji te zamjene, ona da je de facto izvršena na terenu jer su Hrvatske šume okrupnile posjed i pošumile zamijenjene nekretnine. Činjenica sklapanja Kupoprodajnog ugovora nije mu poznata. Potvrđuje da posljednjih 40 godina Hrvatske šume nisu u posjedu predmetne nekretnine. Naime, u to vrijeme da se provodio postupak arondacije pa su Hrvatske šume "prepustile" Hrvatskoj elektroprivredi stotine tisuća kvadrata šuma za potrebe gradnje hidrocentrale, a dobivenim novčanim sredstvima Hrvatske su šume otkupljivale i na drugi način stjecale šumsko zemljište i zemljište za pošumnjavanje . Kako je u blizini čkbr. [katastarska čestica] već bila šuma Križančija pa su vlasnici okolnih oranica i livada koji više nisu imali interesa baviti se stočarstvom nudili za prodaju te okolne nekretnine što su Hrvatske šume mahom i kupile i pošumile, a jedna od tih je i čkbr. [katastarska čestica].

7. Svjedok UL navodi da je predmetnu nekretninu stekao od oca UL DL, a potonji da je tu nekretninu kupio, time da iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da je nekretninu kupio od Kos Milana , a koju je prodao tužitelju oko 1986. godine. Vezano uz sklapanje ugovora, da su sklopili usmeni ugovor jer je tada to bio mahom običaj, dok je Hrvatskim šumama prodao drugu svoju nekretninu na području rudine Liverje, time da nije bilo riječi o zamjeni nego o kupoprodaji i ta se nekretnina nalazi u k. o. [katastarska općina] dok je ova nekretnina na području k. o. [katastarska općina] u kojoj regiji Hrvatske šume nisu imale u vlasništvu nekretnine. Potvrđuje da je nekretnina oduvijek bila u naravi dijelom livada i dijelom oranica, a to potvrđuju i ostali saslušani svjedoci koji imaju neposrednog saznanja jer su vlasnici obližnjih nekretnina kao ĆL, HL, RL, BL i IL.

8. Iskaz tužitelja je životan i okolnostan, a tvrdi da je nekretninu kupio od UL nakon što mu je otac umro 1986. godine, da je u to vrijeme tužitelj radio u Austriji i da je nekretninu platio 18.000,00 austrijskih šilinga i da nekretninu od tada drži u posjedu. Njemu osobno nije poznato na koji način je njegov otac stekao nekretninu. Također ističe da osobe koje su u ARCOD-u upisane kao korisnici predmetne nekretnine, a to su M U, Z D i TL, nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine niti je nekretninu ikada davao u zakup.

9. Tužitelj dakle u tužbi i tijekom postupka u bitnome tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva cijele predmetne nekretnine, a temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ŠL 1986. ili 1987. godine, te je uz njegovu suglasnost stupio u posjed opisane nekretnine i izvršava posjed gotovo 40 godina. Prema tome, da se radi o kvalificiranom posjedu (zakonitom, istinitom i poštenom), a posjed da izvršava konstantnom obradom nekretnine koja je dijelom livada u nižem dijelu gdje se zbog oborina zadržava voda, a dijelom oranica u povišenom dijelu gdje sije i sadi različite kulture. Činjenica je da u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora ni tužitelj ni UL nisu sredili zemljišnoknjižno stanje niti je tužitelj izvršio upis prava vlasništva na svoje ime. U međuvremenu je sklopljen i Kupoprodajni ugovor između Šarec Stanislava i Šumarije Ludbreg. Međutim, vezano uz potonji ugovor, svjedok ČL detaljno se očitovao u svom iskazu uz napomenu da Hrvatske šume, odnosno RO Šumarija Ludbreg nije nikada ušla u posjed te nekretnine već čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Sporno je koje su odredbe materijalnog prava mjerodavne za valjanost kupoprodajnog ugovora i stjecanje prava vlasništva dosjelošću te kvaliteta posjeda, te jesu li ispunjenje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, a na kojoj osnovi tužitelj i temelji tužbeni zahtjev.

11. Prema čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 174/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) , stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ZV-a (do 1. siječnja 1997.), prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nadalje, u čl. 388. st.3. ZV-a je određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st.2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

12. Odredbom čl. 28. st.2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90 i Narodne novine br. 53/91, 9/92, 77/92; dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 8. srpnja 1980. godine, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik protekom 20 godina.

13. Donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, odredbom čl. 159. st.1. je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a je pak propisano da samostalni posjednik stvari, čiji posjed je zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nepokretne stvari protekom roka od 10 godina, a ako je posjed barem pošten, protekom roka od 20 godina. Kao što je navedeno, u čl. 388. st.3. ZV/96 je propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći, kao u ovom slučaju, prije nego što je taj zakon stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom čl. 388. st.2. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

14. Primjenjujući citirane odredbe materijalnog prava, uz okolnost da je rok za stjecanje vlasništva dosjelošću počeo teći 1987. od sklapanja usmenog Kupoprodajnog ugovora, tužitelj je na temelju dosjelosti odnosno na temelju zakona stekao vlasništvo predmetne nekretnine protekom roka od 20 godina ili 2007. godine. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da je vlasništvo stekao na temelju valjanog pravnog posla (Kupoprodajnog ugovora) nego na temelju zakona (dosjelošću). Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanom pravnom poslu, a u ovom slučaju tužiteljev posjed nije bio zakonit jer je ugovor sklopljen u usmenoj formi, a prema odredbi čl. 33. ZOVO, na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisnom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

15. Tužiteljev posjed je istinit jer nije stečen silom, potajno niti prijevarom nego mu je nekretnina predana od prodavatelja, a posjed mu je i pošten jer tužena nije dokazala okolnosti koje bi ukazivale na to da bi tužitelj imao bilo kakvih saznanja da mu ne pripada pravo na posjed, a niti mu je ono ikada osporavano. Prema tome, tužitelj je kao savjesni posjednik stekao pravo vlasništva nekretnine dosjelošću protekom 20 godina.

16. Za napomenuti je da okolnost da su u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi… kao posjednici uvedene treće osobe, ni na koji način ne utječe na pravo vlasništva tužitelja.

17. Odluka o parničnom trošku donijeta je primjenom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima 8. travnja, 27. svibnja i 25. lipnja 2026. u iznosima od po 200,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 26,55 EUR i na presudu 110,00 EUR, te troškovi zahtjeva za mirno rješenja spora 200,00 EUR ili ukupno 1.136,55 EUR. Odredbom čl. 151. st.1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, dok je odredbom čl. 186a st.1. ZPP-a propisano obvezno podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske te se radi o procesnoj pretpostavci za podnošenje tužbe jer će sud ukoliko stranka ne postupi na taj način tužbu odbaciti. Stoga stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali jer se čl. 151. st.1. ZPP-a mora tumačiti u tom smislu bez obzira na činjenicu i da li je parnični postupak uslijedio i da li je stranka uspjela u tom postupku ili je protivna strana dobrovoljno postupila po zahtjevu prije pokretanja parničnog postupka.

Varaždin, 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Pun. tužitelja – Branko Sewer, odvjetnik u Ludbregu, Miroslava Krleže 29 2) Pun. tužene – Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Kratka 1