REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj P-898/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (dalje tužiteljica) ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika – protutužitelja (dalje tuženik) FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika- protutužitelja, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 37.000,00 kn na ime povrata novca temeljem sporazuma od 13.2.0218.godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2.10.2018.godine, pa do isplate, po stopi sukladno čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužna je Tuženica isplatiti Tužitelju iznos od 13.272,28 EUR (100.000,00 Kn) sa zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se Tuženici isplatiti Tužitelju iznos od 13.272,28 EUR (100.000,00 Kn) sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2018.g. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena - sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužna je Tuženica isplatiti Tužitelju iznos od ukupno 5.308,91 EUR (40.000,00 Kn) sa zateznim kamatama.

Nalaže se Tuženici isplatiti Tužitelju iznos od 398,17 EUR (3.000,00 Kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to:

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 11. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 12. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 13. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 14. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 15. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 16. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 17. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 18. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 19. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 20. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 21. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 22. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 23. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 24. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 25. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 26. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 27. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 28. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 29. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 30. studeni 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 01. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 02. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 03. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 04. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 05. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 06. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 07. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 08. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 09. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 10. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 11. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 12. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 13. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 14. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 15. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 16. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 09. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 10. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 11. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 12. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 13. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 14. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 15. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 16. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 17. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 18. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 19. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 20. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 21. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 22. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 27. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 28. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 29. prosinca 2017.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 02. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 02. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 03. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 04. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 05. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 08. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 09. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 10. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 11. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 12. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 13. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 14. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 15. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 16. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 17. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 18. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 19. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 20. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 21. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 22. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 23. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 24. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 25. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 26. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 27. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 28. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 29. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 30. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 31. siječnja 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 01. veljače 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 02. veljače 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 03. veljače 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 04. veljače 2018.g.do isplate

na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 05. veljače 2018.g.do isplate

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 06. veljače 2018.g.do isplate,

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn)od 07. veljače 2018.g.do isplate,

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 08. veljače 2018.g.do isplate,

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 09.veljače 2018.g. do isplate,

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 10. veljače 2018.g.do isplate,

• na iznos od 53,09 EUR (400,00 kn) od 11. veljače 2018.g.do isplate,

• na iznos od 26,54 EUR (200,00) kn od 12. veljače 2018.g.do isplate

po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tripostotnih poena - sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 13. veljače 2018. s tuženikom sklopila pisani sporazum temeljem kojeg mu je predala novčani iznos od 37.000,00 kuna. Sporazum je sklopljen u pisanom obliku u nazočnosti svjedoka KE iz [adresa]. Navodi da je temeljem navedenog sporazuma predala tuženiku iznos od 37.000,00 kuna, dok se tuženik obvezao izraditi i ugraditi četiri kuhinje bez aparata, koristeći vlastiti materijal i rad, najkasnije do 1. srpnja 2018. Međutim, tuženik svoju obvezu nije ispunio niti je do dana podnošenja tužbe, izradio i ugradio ugovorene kuhinje. Tužiteljica dalje ističe da se tuženik istim sporazumom obvezao, u slučaju da ne ispuni obvezu izrade i ugradnje kuhinja te ako s tužiteljicom naknadno ne postigne drugačiji dogovor, izvršiti povrat primljenog novčanog iznosa najkasnije do 1. listopada 2018. Budući da tuženik nije započeo s izradom kuhinja niti je s tužiteljicom postigao bilo kakav drugačiji dogovor, njegova obveza izrade i ugradnje kuhinja prešla je u obvezu povrata novca, koja je dospjela 1. listopada 2018. Kako tuženik unatoč pisanim opomenama tužiteljice nije izvršio povrat novaca tužiteljici niti je na drugi način ispunio svoju obvezu iz sporazuma predlaže naložiti tuženiku plaćanje iznosa 37.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2018. godine pa do isplate, kao i naknadi troškove parničnog postupka. Odnosno prema uređenom tužbenom zahtjevu (list 76 spisa) potražuje iznos 4.910,74 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te istovremeno podnosi protutužbu radi isplate. Navodi da između njega i tužiteljice ne postoji obveza na način kako je ona prikazuje u tužbi, već da su početkom studenoga 2017. godine, s obzirom na njihov raniji prijateljski odnos, usmeno sklopili dogovor prema kojem se tuženik obvezao zajedno sa svojim radnicima i suradnicima izvršiti kompletno unutarnje uređenje kuće u vlasništvu tužiteljice. Prema navodima tuženika, u trenutku sklapanja dogovora kuća se nalazila u izrazito lošem, gotovo ruševnom unutarnjem stanju te je zahtijevala prethodno projektiranje i dizajn, a potom i opsežne radove unutarnjeg uređenja i adaptacije. Dogovoreno je da će radovi trajati oko 100 dana. Tuženik nadalje tvrdi da je za izvršenje navedenih radova između stranaka dogovorena njegova naknada u iznosu od 100.000,00 kuna, koja bi mu bila isplaćena nakon dovršetka posla, kao i dnevnica u iznosu od 400,00 kuna dnevno te naknada za korištenje vlastitog vozila radi nabave i prijevoza potrebnog materijala, stvari i alata. Tuženik nadalje navodi da je zajedno sa svojim suradnicima u cijelosti izvršio dogovoreni posao unutarnjeg uređenja i adaptacije nekretnine tužiteljice. Ističe da su izvedeni radovi obuhvaćali ne samo prvotno dogovorene poslove, već i dodatne radove, uključujući izradu dizajna interijera, odvoz krupnog otpada i smeća, potrebne montažne radove, postavljanje instalacija, uređenje vrta te uređenje eksterijera. Sam je organizirao radove, birao radnike i voditelje pojedinih radova te je kompletan posao dovršen u dogovorenom roku od 100 dana. Nakon dovršetka radova tuženik je od tužiteljice zatražio isplatu dogovorenog honorara i dnevnica, a isto je od nje tražio i voditelj gradilišta KE. Tuženik navodi da je posao izrade i ugradnje kuhinja, koji tužiteljica navodi u tužbi, predstavljao zaseban i naknadno ugovoreni posao, zatražen nakon završetka prethodnih radova uređenja interijera, kojima su nastale četiri odvojene apartmanske jedinice i uređen veliki vrt. Tužiteljica je tada zatražila od tuženika da izradi i ugradi kuhinje u navedene apartmane do 1. srpnja 2018. Tuženik tvrdi da je tom prilikom upozorio tužiteljicu kako bi prije svega trebalo podmiriti njegov ranije dogovoreni honorar za već izvedene radove, odnosno za dizajn prostora, uređenje interijera, eksterijera i vrta. Navodi da mu je tada tužiteljica predala iznos od 37.000,00 kuna uz zahtjev da potpiše potvrdu o primitku novca. Međutim, tuženik osporava tvrdnju da je taj iznos predstavljao predujam za izradu kuhinja, navodeći da je navedeni iznos bio samo djelomično plaćanje za već izvršene radove. Ističe da je to ujedno bio jedini iznos koji je primio od tužiteljice od početka njihovog poslovnog odnosa u studenom 2017. Unatoč neplaćenom honoraru, tuženik navodi da je, u želji da ipak naplati svoj ranije izvršeni posao, pristao pokušati završiti i dodatno ugovoreni posao postavljanja kuhinja u četiri apartmanske jedinice. Međutim, upozorio je tužiteljicu da ugradnja kuhinja nije moguća prije završetka podova, koji su bili preduvjet za njihovo postavljanje. Tužiteljica kao investitor nije osigurala potrebna sredstva za završetak radova na podovima, zbog čega radnici zaduženi za taj dio posla nisu mogli dovršiti svoje obveze, a samim time ni tuženik nije mogao izvršiti ugradnju kuhinja. Tuženik nadalje navodi da su s vremenom nastali sve veći problemi u suradnji s tužiteljicom, koja nije podmirivala obveze prema radnicima, izvođačima, dobavljačima materijala i voditelju gradilišta. Zbog financijskih poteškoća tužiteljice, nemogućnosti završetka radova na podovima i nemogućnosti ugradnje kuhinja, tuženik je odlučio prekinuti daljnje angažiranje, osobito jer je, kako tvrdi, zbog navedenih okolnosti bio izložen problemima s dobavljačima te neugodnim pozivima, prijetnjama i pritiscima od strane tužiteljice. Zaključno, tuženik ističe da tužiteljica njemu ona ostala dužna tuženiku iznos od 100.000,00 kuna na ime dogovorenog honorara za izvršene radove uređenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2018. Osim navedenog iznosa honorara, tuženik tvrdi da mu tužiteljica duguje i iznos od 40.000,00 kuna na ime dnevnica za angažman tijekom 100 dana izvođenja radova. protutužbenim zahtjevom traži od suda da naloži tuženici da mu plati 13.272,28 EUR (100.000,00 Kn) sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2018.g. do isplate, iznos od 398,17 EUR (3.000,00 Kn) sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečni iznos od 53,09 Eur od 5. do 12, veljače 2018.

3. Tužiteljica se protivi svim protutužbenim navodima tuženika, smatrajući ih neistinitima i neosnovanima. Posebno osporava tvrdnje tuženika da bi tužiteljica njemu dugovala bilo kakav novčani iznos ili da bi tuženik za tužiteljicu samostalno izvodio građevinske radove. Ne osporava da su bili u prijateljskim odnosima te da su upravo zbog tog odnosa dopustili tuženiku da se uključi u posao renoviranja njihove kuće. Ističe da je tuženik sam inzistirao da im pomogne oko rekonstrukcije, pa su se dogovorili da će tuženik pronaći i dovesti osobe koje imaju potrebna znanja i iskustvo za izvođenje radova, dok bi tužiteljica izravno plaćala angažirane radnike. Prema navodima tužiteljice, između nje i tuženika nije postojao dogovor prema kojem bi ona njemu bila dužna plaćati naknadu za organizaciju ili vođenje radova. Tužiteljica nadalje ističe da je dio potvrda o primitku novca vlastoručno sastavljao upravo tuženik, dok su osobe koje su novac primale samo potpisivale potvrde. Tužiteljica smatra da su navodi tuženika prema kojima bi ona njemu dugovala bilo kakvu naknadu potpuno netočni i neosnovani. Ističe da mu je jednom prilikom, isključivo zbog njihovog prijateljskog odnosa, dobrovoljno predala iznos od 10.000,00 kuna, jer nije željela da on besplatno organizira dolazak i angažman drugih osoba.

4. Među strankama je sporno je li iznos 37.000,00 kn koje je tužiteljica nesporno platila tuženiku predstavlja predujam za buduće uređenje kuhinja, koje nesporno nisu izvršene, ili na ime honorara i rada tuženiku, jesu li stranke dogovorile da će tužiteljica tuženiku platiti honorar u visini 100.000,00 kn i dnevnice.

5. U postupku su pročitani preslika sporazuma od 13. veljače 2018. (list 4 -5 spisa), preslike bilježnice (list 20-35 spisa) te izvornik bilježnice (koja se nalazi na kraju spisa), saslušane su parnične stranke (list 72-76 spisa), svjedok ŠE (list 79-81 spisa), AE (list 90 – 91 spisa), NE (list 91- 93 spisa), ME (list 95-97 spisa), KE (list 138 spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda ni tužbeni ni protutužbeni zahtjevi nisu osnovani.

7. Pregledom bilježnice koju je vodila tužiteljica u vezi izvođenja predmetnih radova na nekretnini tužiteljice utvrđeno je da na stranici s datumom 13. veljače 2018. stoji tekst prema kojem je potvrđeno da je tužiteljica tuženiku predala 37.000,00 kn za radove koji će se izvesti u 2018. godini do 1. srpnja, a uključuje izradu i ugradnju kuhinja bez aparata (3 kuhinje na katu i jedna u prizemlju) svojim materijalom i radom te da se mogući radovi mogu kompenzirati radovima…..ako se tužiteljica slaže, a ako ne da će joj vratiti iznos do 1. listopada 2018.

8. Tužiteljica iskazuje da tuženika poznaje još iz studentskih dana, nakon čega se s njim nije viđala petnaestak do dvadeset godina. Ponovno su se susreli u blizini pošte u Lapadu, nedugo nakon što su ona i njezin suprug kupili staru obiteljsku kuću koju su namjeravali obnoviti. Tom prilikom pokazali su kuću tuženiku, koji je izrazio veliko oduševljenje nekretninom te rekao da se „zaljubio u kuću“, nakon čega ih je, prema njezinim navodima, molio da mu dopuste pomoći u njezinu uređenju. Navodi da ona i suprug nisu imali iskustva s građevinskim radovima niti su poznavali izvođače, zbog čega su prihvatili njegov prijedlog. Tuženik je potom angažirao osobe koje su izvodile radove, a za koje su naknadno saznali da uglavnom nisu bili građevinski radnici, već osobe drugih zanimanja. Budući da nije imala iskustva s vođenjem takvih poslova, počela je voditi rokovnik u koji je bilježila sve što je smatrala važnim u vezi s obnovom kuće. Ističe da između stranaka nikada nije bio postignut dogovor prema kojem bi tuženik imao pravo na posebnu naknadu za organizaciju ili vođenje radova. Prema njezinim navodima, tuženik je svoju pomoć predstavljao kao prijateljsku uslugu, uz načelni dogovor da će se eventualno kasnije kod njega nabaviti dio namještaja i opreme za interijer, do čega nikada nije došlo. Nadalje iskazuje da joj je tijekom veljače 2018. godine tuženik rekao kako mora vratiti dug sestri u iznosu od 5.000 eura te ju je zamolio za novčanu pomoć. Budući da je znala da nema financijskih sredstava za povrat zajma, odlučila je posuditi mu novac, ali je radi osiguranja povrata u rokovnik unijela sporazum prema kojem se iznos od 37.000,00 kuna smatra zajmom koji će tuženik vratiti ili će ga odraditi izradom i ugradnjom četiri kuhinje bez aparata. Navodi da je tuženik taj sporazum potpisao. Prema njezinim riječima, već sljedećega dana, kada ga je nazvala telefonom, tuženik joj je rekao da ga više ne zove i ne uznemirava. Iako ga je nakon toga pokušala kontaktirati još nekoliko puta, nije ostvarila daljnju suradnju s njim. Tužiteljica navodi da su ona i suprug tuženiku dobrovoljno isplatili 10.000,00 kuna kao znak zahvalnosti za njegovo vrijeme i angažman oko pronalaska ljudi, a ne zato što je takva obveza bila ugovorena. Smatra da bi svaki eventualni dogovor o njegovoj naknadi bio zapisan u rokovniku, kao što je bio zapisan i sporazum o posudbi novca. Nakon prekida suradnje dio radnika koje je tuženik angažirao napustio je gradilište, dok su joj neki od njih naknadno priznali da tuženik nije imao potrebna znanja iz građevine te da su zbog toga odustali od rada. Prema njezinim navodima, izvedeni radovi bili su nekvalitetni, zbog čega je velik dio izvedenog morao biti uklonjen i ponovno izveden. Smatra da joj je sudjelovanje tuženika prouzročilo znatnu štetu te navodi da su ona i suprug razmišljali o podnošenju tužbe radi naknade štete, ali to nisu učinili jer smatraju da su sami snosili odgovornost što su mu vjerovali. Sve radnike su plaćali radnike plaćali izravno ona i suprug, da tuženik nije izveo nikakve radove vezane uz kuhinje te da između stranaka nikada nije bio dogovoren iznos dnevnica za tuženika. Ističe da bi takav dogovor zasigurno bio evidentiran u rokovniku, kao što su evidentirane isplate svim ostalim osobama. U odnosu na radove koje su izvodile osobe angažirane preko tuženika, navodi da je trebalo obnoviti instalacije vode, struje i kanalizacije, ali da radovi nisu kvalitetno izvedeni te da su zidovi, podovi, stropovi i krov naknadno morali biti popravljani ili ponovno izrađeni. Navodi i da vrt nije bio uređen te da tuženik nije sudjelovao u prijevozu građevinskog materijala. Dodaje da prije početka suradnje nije znala da se tuženik ranije bavio poslovima uređenja interijera ili organizacije građevinskih radova.

9. Tuženik iskazuje da tužiteljicu poznaje iz mladosti te potvrđuje da se s njom nije družio više od petnaest godina. Navodi da su se ponovno susreli posredstvom zajedničkog prijatelja s Hvara, na prijateljskom druženju u njegovom stanu. Tom prilikom tužiteljica mu je ispričala da je kupila staru kuću koju namjerava obnoviti, nakon čega joj je dao određene savjete, osobito u vezi s gustjernom, budući da je, prema vlastitim navodima, imao iskustva s obnovom starih objekata. Nekoliko dana poslije obišao je predmetnu nekretninu. Prema njegovim navodima, tužiteljica mu je odmah rekla da za obnovu raspolaže proračunom od oko 50.000 eura te je izrazila želju da joj pomogne u organizaciji uređenja. Ističe da je pristao pomoći, ali da nikada nije bilo govora o tome da će njegov rad biti besplatan. Navodi da se radilo o vrlo zahtjevnom projektu obnove kuće površine oko 300 m² s velikim vrtom, koja prije početka radova nije bila uređena za stanovanje. Tuženik tvrdi da je osmislio cjelokupni koncept uređenja interijera i eksterijera, uključujući raspored prostorija, terasu, zimski vrt i druge elemente uređenja. Ističe da je organizirao čišćenje objekta, odvoz velike količine otpada te angažirao radnike s kojima je i ranije surađivao na sličnim projektima. Odbacuje tvrdnje tužiteljice da je angažirao nestručne osobe ili da je ikoga prevario, navodeći da s većinom tih radnika i danas surađuje te da su uredno obavljali svoj posao. Navodi da je tužiteljica imala saznanja o vrijednosti projekta i da je prije početka radova pribavila ponude drugih izvođača koje su bile znatno više od iznosa koji je on tražio. Ističe da je gotovo svakodnevno boravio na gradilištu, koordinirao radove, organizirao nabavu materijala, prevozio materijal, namještaj i opremu vlastitim vozilom te zajedno s tužiteljicom odlazio u Zagreb i Trebinje radi nabave potrebnih materijala. Prema njegovim riječima, tužiteljica je svakodnevno bila prisutna na gradilištu, pratila izvođenje radova i nije imala primjedbi na način njihova izvođenja. Smatra nelogičnim tvrdnje da bi tijekom više mjeseci bez ikakve naknade organizirao i vodio tako opsežan projekt. Navodi da je između stranaka bio dogovoren njegov honorar u iznosu od 100.000,00 kuna te dnevnica za svakodnevni angažman. Tuženik iskazuje da je u rokovnik tužiteljice vlastoručno upisao specifikaciju svog honorara i dnevnica nakon što je postalo očito da mu ništa nije plaćeno, pri čemu nije siguran nalazi li se taj zapis još uvijek u rokovniku ili je kasnije uklonjen. Navodi da se ne može sa sigurnošću sjetiti je li od tužiteljice primio iznos od 10.000,00 kuna, ali ne isključuje takvu mogućnost. Potvrđuje da je od nje primio 37.000,00 kuna te da je tim novcem podmirio dug prema svojoj sestri. Ističe da je u tom trenutku smatrao kako mu tužiteljica već duguje znatno veći iznos za njegov dotadašnji rad. Navodi da je bio svjestan da je tužiteljica u sporazum unijela odredbu prema kojoj je taj iznos vezan uz izradu kuhinja, ali tvrdi da je dokument potpisao zbog međusobnog povjerenja i prijateljskog odnosa, smatrajući da će kasnije biti plaćen za cjelokupan posao koji je već obavio.

10. Na okolnost dogovora među parničnim strankama, po prijedlogu stranaka, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to ŠE – majka tužiteljice, AE – suprug tužiteljice, BE – vodoinstalater koji je izvodio radove na predmetnoj nekretnini, ME – električar koji je izvodio elektroinstalaterske radove, KE izvođač građevinskih radova. Pri ocjeni ovih iskaza sud je imao na umu da je AE suprug tužiteljice, a ŠE, majka tužiteljice pa njihovi iskazi, s obzirom na obiteljsku povezanost i interes za uspjehom tužiteljice u sporu, valjda cijeniti u navedenom kontekstu.

11. Svi svjedoci potvrđuju da je tuženik imao organizacijsku ulogu na gradilištu. Iz njihovih iskaza proizlazi da je pronalazio i dovodio izvođače radova, svakodnevno boravio na gradilištu, koordinirao radnike, davao im upute te sudjelovao u prijedlozima uređenja interijera. To potvrđuju svjedoci ME, BE i KE, dok i svjedokinja ŠE navodi da je stekla dojam kako je tuženik imao savjetodavnu i nadzornu ulogu, a ne da je osobno izvodio građevinske radove. Ni tužiteljica ne osporava da je tuženik organizirao radove i doveo izvođače, već osporava da je za takvu organizaciju bio ugovoren poseban honorar.

12. Međutim, kada je riječ o dogovoru o naknadi tuženiku, tužiteljica tvrdi da između stranaka nikada nije postojao dogovor prema kojem bi tuženik imao pravo na honorar ili dnevnice. Prema njezinu iskazu, tuženik je svoju pomoć predstavljao kao prijateljsku uslugu, uz očekivanje da će se kasnije uključiti u opremanje interijera nabavom starinskog namještaja, iz čega bi ostvario zaradu. U prilog tome navodi da su svi novčani izdaci uredno evidentirani u rokovniku te smatra da bi i eventualni dogovor o honoraru bio zapisan, kao što je zapisan sporazum o posudbi 37.000,00 kuna. Također navodi da je tuženiku dobrovoljno dala 10.000,00 kuna kao znak zahvalnosti, a ne zato što je to bila ugovorena obveza. Jedini svjedok koji neposredno govori o postojanju ugovorene naknade jest KE. On navodi da je bio prisutan kada su se stranke dogovarale te da je dogovoreno kako će tuženik voditi uređenje interijera, nabaviti starinske elemente namještaja i dovršiti posao do kolovoza za naknadu od 5.000,00 eura. Također tvrdi da je osobno vidio kada je tužiteljica tuženiku isplatila taj iznos nakon što je veći dio radova već bio dovršen. Međutim on ne spominje nikakav dogovor o dnevnicama niti honorar od 100.000,00 kuna, kako tvrdi tuženik, nego isključivo jednokratnu naknadu od 5.000,00 eura. Ostali svjedoci ne potvrđuju postojanje ugovora o naknadi. ME iskazuje da mu je tuženik rekao kako ga je tužiteljica angažirala da vodi posao te potvrđuje da je upravo s tuženikom dogovorio cijenu vlastitih radova. Međutim, izričito navodi da ne zna kakav je bio financijski dogovor između stranaka niti zna je li tuženik trebao biti posebno plaćen. Njegova izjava da "svaki posao treba biti plaćen" predstavlja osobni stav, a ne saznanje o konkretnom dogovoru. Slično iskazuje i BE. Potvrđuje organizacijsku ulogu tuženika na gradilištu, ali izričito navodi da nema nikakvih saznanja o financijskom dogovoru između stranaka niti zna je li tuženik radio uz naknadu ili bez naknade. Ni svjedokinja ŠE nema neposrednih saznanja o sadržaju dogovora između stranaka. Ona navodi da joj nije poznat njihov financijski odnos, osim što se sjeća da joj je kći spominjala kako je tuženik tražio određenu akontaciju vezanu uz nabavu starinske kuhinje i namještaja. U odnosu na dnevnice izričito navodi da o njima nema saznanja te smatra da je to ovisilo isključivo o međusobnom dogovoru stranaka. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da je između stranaka bio ugovoren honorar od 100.000,00 kuna te dnevnice za svakodnevni angažman tijekom trajanja radova. Međutim, takvu tvrdnju ne potvrđuje niti jedan svjedok. Čak ni KE, koji jedini tvrdi da je prisustvovao dogovoru između stranaka, ne spominje honorar od 100.000,00 kuna niti dnevnice, nego isključivo naknadu od 5.000,00 eura za vođenje uređenja interijera.

13. Stoga se iz iskaza svjedoka može pouzdano zaključiti jedino da je tuženik imao značajnu organizacijsku ulogu u obnovi kuće te da su svi izvođači koje je angažirao bili plaćani izravno od strane tužiteljice. Međutim, iz iskaza svjedoka ne proizlazi jedinstvena i uvjerljiva potvrda da je između stranaka bio ugovoren honorar od 100.000,00 kuna i dnevnice za tuženika. Takvu tvrdnju iznosi isključivo tuženik, dok je jedini svjedok koji govori o naknadi, KE, opisao bitno drukčiji dogovor – jednokratnu naknadu od 5.000,00 eura, bez ikakvog spomena dnevnica ili honorara od 100.000,00 kuna pa njegov iskaz ne potvrđuje navode tuženika. Ostali svjedoci o sadržaju financijskog dogovora nemaju neposrednih saznanja ili ga uopće ne potvrđuju. Zbog toga se ne može utvrditi da je između stranaka bio sklopljen dogovor prema kojem bi tužiteljica bila obvezna isplatiti tuženiku honorar od 100.000,00 kuna i dnevnice, već jedino da je tuženik imao organizacijsku ulogu u provedbi radova.

14. Jedini materijalni dokaz koji u spisu prileži, a riječ je o bilježnici u kojoj je bilješke o radovima i plaćanjima vodila tužiteljica. Pregledom iste može se zaključiti da je vodila bilješke te na upisanim isplatama supotpisali su primatelj i, kao npr. ĆE 87.12. dio predujma za radove 8.000,00 kn….8. prosinca 2017. 7.000,00 kn na ruke Đ itd. U bilježnici nema traga da bi bio evidentiran honorar i dnevnice tuženiku.

15. Pa s obzirom da u postupku tuženik nije dokazao da bi dogovor između njega i tužiteljice bio da će za organizaciju radova biti plaćen honorar u visini 100.000,00 kn i dnevnice, niti tako nešto proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, niti se može temeljem indicija i tvrdnji tuženika da to ne bi zasigurno radio besplatno utvrditi da bi dogovor bio upravo da će mu platiti honorar u iznosu 100.000,00 kn, pa ni dnevnice, to je odbijen protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U odnosu na plaćeni iznos 37.000,00 kn i u svezi čega se on odnosi, a koji je pisano zabilježen kao predujam za izradu i ugradnju 4 kuhinje, a ukoliko ne budu ugrađene da će ih tuženik vratiti do 1. listopada 2018., a koje nesporno nisu ugrađene, valja reći slijedeće.

16.1. Sud nije prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka AE u dijelu u kojem tvrde da je iznos od 37.000,00 kn odnosno oko 5.000,00 eura predstavljao zajam koji je tuženik trebao vratiti novčano ili izradom kuhinja, dok svjedokinja ŠE ni nema saznanja o financijskim dogovorima tužiteljice i tuženika. Iskazi tužiteljice i AE nisu uvjerljivi niti su međusobno u cijelosti podudarni. Prije svega, sud je iskaz svjedoka AE cijenio s osobitim oprezom budući da se radi o suprugu tužiteljice, koji zbog bliskog obiteljskog odnosa i očitog interesa za uspjeh tužbenog zahtjeva nije neovisan svjedok. Sama ta okolnost ne isključuje vjerodostojnost njegova iskaza, ali zahtijeva da se on ocijeni u vezi s ostalim izvedenim dokazima. Sud uočava da njegov iskaz nije u potpunosti suglasan iskazu tužiteljice. Naime, tužiteljica navodi da je sporazum predviđao povrat zajma izradom i ugradnjom četiri kuhinje bez aparata, dok svjedok iskazuje da je riječ bila o dvjema kuhinjama uz eventualnu isporuku pojedinih elemenata interijera. Navedena razlika odnosi se upravo na bitan sadržaj navodnog sporazuma, zbog čega umanjuje uvjerljivost njihovih iskaza. Nadalje, sud ocjenjuje neživotnim i nelogičnim tvrdnje tužiteljice da je tuženik tijekom duljeg razdoblja organizirao izvođenje opsežnih građevinskih radova, pronalazio izvođače, koordinirao njihove aktivnosti i svakodnevno sudjelovao u obnovi zahtjevnog objekta isključivo kao prijateljsku uslugu, bez ikakvog unaprijed ugovorenog prava na naknadu. Iz samog iskaza tužiteljice proizlazi da se prije ponovnog susreta s tuženikom nisu viđali niti održavali kontakte približno petnaest do dvadeset godina. Stoga ne proizlazi postojanje tako bliskog osobnog odnosa koji bi, prema logici, opravdavao višemjesečni angažman takvog intenziteta bez ikakve protučinidbe. Posebno je značajno da obje stranke potvrđuju kako je tuženik na gradilištu imao organizacijsku i koordinacijsku ulogu te pronalazio izvođače pojedinih radova, dok su radove izvodile druge osobe. Takav angažman predstavlja rad koji uobičajeno ima svoju tržišnu vrijednost i za koji je razumno očekivati odgovarajuću naknadu. Ni okolnost da je tužiteljica radnike plaćala izravno ne isključuje pravo tuženika na naknadu za vlastiti organizacijski i koordinacijski angažman. Sud također nalazi da nije uvjerljivo objašnjenje prema kojem je tuženik svoju naknadu trebao ostvariti tek u neizvjesnoj budućnosti kroz eventualnu nabavu namještaja i uređenje interijera. Takav način ugovaranja ostao je neodređen, bez preciziranja opsega poslova, vrijednosti buduće naknade ili drugih bitnih elemenata, pa ga sud ne smatra dovoljno uvjerljivim objašnjenjem višemjesečnog angažmana tuženika.

16.2. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je sporni iznos od 37.000,00 kn predstavljao naknadu za dotadašnji rad i angažman tuženika u organizaciji i koordinaciji obnove nekretnine, a ne zajam koji je trebao biti vraćen izradom kuhinja. Takav zaključak u većoj je mjeri u skladu s pravilima logike i životnog iskustva nego tvrdnja da bi osoba, s kojom tužiteljica gotovo dva desetljeća nije održavala nikakav kontakt, bez ikakve naknade tijekom duljeg razdoblja obavljala zahtjevne organizacijske poslove na obnovi vrijedne nekretnine. Samo postojanje pisanog zapisa o predaji novca nije dostatno za drukčiji zaključak, osobito imajući u vidu proturječnosti u iskazima tužiteljice i njezina supruga glede sadržaja navodnog sporazuma te ukupnost ostalih provedenih dokaza.

16.2. Navedeni zaključak dodatno potvrđuje iskaz svjedoka KE, kojeg sud ocjenjuje uvjerljivim i logičnim. Riječ je o osobi koja nije u srodstvu niti s jednom od stranaka, koja je na predmetnoj nekretnini neposredno izvodila građevinske radove tijekom šest do sedam mjeseci te je svakodnevno sudjelovala u izvođenju radova i imala neposredna saznanja o odnosima između stranaka. Njegov iskaz stoga sud smatra objektivnijim od iskaza tužiteljice i njezina supruga, koji imaju očit interes za uspjeh u ovom postupku. Svjedok KE jasno iskazuje da je bio prisutan prilikom dogovora između stranaka te da je prema tom dogovoru tuženik trebao voditi uređenje interijera, organizirati radove, pronaći starinski namještaj i druge elemente uređenja, a za navedeni angažman bila mu je ugovorena naknada od 5.000,00 eura. Nadalje, navodi da je osobno vidio kada je tužiteljica tuženiku isplatila navedeni iznos, pri čemu je do tog trenutka već bio izveden znatan dio radova, odnosno da je isplata uslijedila približno šest mjeseci nakon početka radova. Upravo takav slijed događaja odgovara redovitom tijeku poslovnog odnosa u kojem se naknada isplaćuje nakon što je veći dio ugovorenog angažmana već izvršen. Sud posebno značajnim smatra činjenicu da ovaj svjedok opisuje opseg angažmana tuženika na način koji potvrđuju i drugi izvedeni dokazi. Naime, iskazuje da je tuženik svakodnevno boravio na gradilištu, pronalazio izvođače, koordinirao njihov rad, davao upute izvođačima te zajedno s tužiteljicom donosio odluke o uređenju interijera. Takav opis u bitnome odgovara iskazima same tužiteljice i njezina supruga u dijelu u kojem potvrđuju da tuženik nije bio fizički izvođač radova, već osoba koja je organizirala izvođenje radova i koordinirala angažirane majstore. Istodobno, iskaz ovog svjedoka u bitnom proturječi verziji događaja koju iznose tužiteljica i njezin suprug. Dok oni tvrde da je riječ bila o zajmu koji je tuženik trebao vratiti izradom kuhinja, svjedok KE izričito navodi da nikada nije bilo dogovoreno da bi tuženik izrađivao kuhinjske elemente. Sud također uočava da je iskaz svjedoka LE logičan i u dijelu koji se odnosi na vrijeme isplate. Naime, navodi da je isplata izvršena nakon što je već bio dovršen znatan dio radova, a da su se radovi nakon toga nastavili još mjesec i pol do dva mjeseca, a što potvrđuje i sadržaj bilježnice s obzirom da je zadnja bilješka u njoj 24. ožujka 2018., a pisani sporazum o predaji novca 13. veljače 2018.

16.3. Stoga sud, ocjenjujući sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i prema pravilima logike, zaključuje da iskaz KE predstavlja najuvjerljiviji dokaz o pravoj naravi sporne isplate. Taj iskaz potvrđuje da je iznos od 5.000,00 eura predstavljao ugovorenu naknadu za dotadašnji organizacijski i koordinacijski angažman tuženika na obnovi predmetne nekretnine, a ne zajam koji je tuženik trebao vratiti novčano ili izradom kuhinja. Ovakav zaključak dodatno je potkrijepljen činjenicom da je neživotno očekivati da bi osoba s kojom tužiteljica gotovo dvadeset godina nije održavala nikakav kontakt tijekom šest do sedam mjeseci svakodnevno organizirala izvođenje opsežnih građevinskih radova bez unaprijed ugovorene naknade, oslanjajući se isključivo na prijateljske odnose ili neizvjesnu mogućnost buduće poslovne suradnje. Tome valja dodati i da se tuženik ranije nije obvezao da će sam preuzeti bilo kakav posao, već je samo tužiteljici dovodio radnike potrebne za pojedini posao i imao savjetodavnu ulogu, pa nije ćivotno logično da bi to učinio za kuhinje, a osobito kad se ima na umu njegova struka pa sud zaključuje da je iznos 37.000,00 kn kojeg je tužiteljica dala tuženiku u veljači 2018. dan na ime njegovog angažmana na objektu, a sve prema njihovom ranijem dogovoru, a da se ne radi o preuzetoj obvezi izrade kuhinja.

17. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da ni tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Kako tužitelj nije uspio u tužbenom zahtjevu, a tuženik u protutužbenom zahtjevu, a niti po jednom od zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, već se raspravljalo o oba zahtjeva zajedno, temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, odlučeno je kao u točki III. izreke

U Dubrovniku 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika