REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-164/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić-Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik IR, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika TR, vlasnika obrta „ [obrt]“ u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Lončarević Latković, odvjetnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja IR i tuženika osobno uz punomoćnika ARO, te uz javnu objavu presude, 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TR, vl. obrta za veterinarske usluge „VET-PET“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 1.466,26 eura (tisuću četiristo šezdeset šest eura i dvadeset šest centi) sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 53,61 eura od dana 13. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 1.275,11 eura od dana 14. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 69,14 eura od dana 14. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 28,40 eura od dana 14. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 40,00 eura od dana 17. kolovoza 2023. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TR, vl. obrta za veterinarske usluge „VET-PET“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.103,55 eura (dvije tisuće sto tri eura i pedeset pet centi) sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasnik psa, pasmine A, I, a kojega je 11. kolovoza 2023. u prijepodnevnim satima odveo na postupak kastracije kod tuženika, u njegovu veterinarsku ambulantu. Navodi kako tuženik navedeni zahvat kastracije nije obavio sukladno pravilima veterinarske struke, a zbog čega je pas tužitelja, nakon izvršenog zahvata, obilno i nekontrolirano krvario, te je tužitelj, istoga dana u popodnevnim satima, ponovno doveo psa tuženiku. Navodi kako je tuženik tom prilikom psu ordinirao fiziološku otopinu i lijek Konakion, te je rekao tužitelju da može ići kući i da nema razloga za brigu, iako je obilno krvarenje psa nastavljeno i prilikom izlaska iz tuženikove veterinarske ordinacije. Kako se stanje psa rapidno pogoršavalo iz minute u minutu, tužitelj je, sukladno uputi dobivenoj od strane drugog veterinara, odvezao psa na hitni prijem Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Kliniku za porodništvo i reprodukciju. Na navedenoj Klinici pas je hitno primljen, te su nad njim učinjeni neophodni kirurški veterinarski zahvati i pretrage, te je pas iznimnim naporima djelatnika Veterinarskog fakulteta u Zagrebu naposljetku spašen u zadnji čas, odnosno spriječeno je ugibanje psa. Navodi kako su mu djelatnici Klinike rekli kako zahvat kastracije nije izvršen sukladno pravilima struke, te kako ni sami operateri s Fakulteta nisu bili svjesni na koji su način uspjeli spasiti psa, nakon tolikog krvarenja, prouzrokovanog tuženikovom veterinarskom greškom prilikom izvođenja zahvata kastracije psa. Navodi kako je, zbog učinjenog propusta tuženika, tužitelju nastala imovinska štete u ukupnom iznosu od 1.466,26 eura i to vezano uz troškove izvršenih nužnih zahvata na psu prema računu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu u iznosu od 1.245,11 eura, troškova putovanja na relaciji [adresa] (trošak cestarine i goriva) u iznosu od 151,15 eura, te trošak čišćenja osobnog automobila koji je bio zaprljan krvlju psa u iznosu od 40,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu 1.466,26 eura sa pripadajućim kamata , te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako je tuženik zahvat kastracije obavio sukladno pravilima veterinarske struke. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je pas tužitelja krvario, ali navodi kako krvarenje psa, prilikom izlaska iz veterinarske ordinacije, nije bilo obilno kako to tužitelj navodi u tužbi, nego je isto bilo u skladu sa obavljenim zahvatom. Navodi kako je tužitelj zatajio tuženiku pravo zdravstveno stanje psa, odnosno navodi kako tužitelj, a niti osoba koje je dovela psa na kastraciju tuženiku, nije rekla da pas ima priraslice, a koje priraslice je tuženik uočio tek na početku zahvata. U bitnome tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je uzrok lošeg preoperativnog i postoperativnog stanja psa nebriga tužitelja o zdravlju psa i zatajivanje zdravstvenog stanja psa , te zaključno, a kako tuženik smatra da je zahvat kastracije obavljen po pravilima struke, predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku po osnovu naknade imovinske štete koju tužitelj potražuje od tuženika, a koja šteta je prema navodima tužitelja, nastala kao posljedica izvođenja zahvata kastracije na psu tužitelja od strane tuženika, suprotno pravilima struke.

4. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik psa na kojemu je tuženik izveo zahvat kastracije.

5. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik zahvat kastracije obavio u skladu sa pravilima struke, odnosno je li postupanjem tuženika prilikom izvođenja operativnog zahvata na psu, tužitelju nastala šteta, odnosno postoji li uzročna veza između postupanja tuženika (izvođenja zahvata kastracije) i nastale štete tužitelju .

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 11-22 spisa), račune vezano uz operativni zahvat i materijalne troškove tužitelja (list 23-29 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 44-46 spisa), zahtjev za provođenje stegovnog postupka (list 58-65 spisa), odluku časnog suda Hrvatske veterinarske komore (list 78-88 spisa), putovnicu za kućne ljubimce (list 98-115 spisa), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka list (136-131 spisa), te je saslušao tužitelja i tuženika kao parnične stranke, te svjedoke LR, BR, SR, KR i IRO, saslušao je sudskog vještaka veterinarske struke radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju u spisu.

7. Iz odluke Časnog suda Hrvatske veterinarske komore od 14. ožujka 2024. (list 78 - 88 spisa) proizlazi da je u stegovnom postupku koji se vodio protiv tuženika utvrđeno da je tuženik prilikom izvođenja zahvata na psu u vlasništvu tužitelja postupao protivno pravilima struke, a zbog čega je u stegovnom postupku proglašen krivim za počinjenje teške povrede u obavljanju veterinarske djelatnosti.

8. Iz računa izdanog od strane Veterinarskog Fakulteta u Zagrebu broj 22 -01164-23 od 13. kolovoza 2023. i potvrde o izvršenom plaćanju (lis 23 -25 spisa) proizlazi da je tužitelj za liječenje psa pri Veterinarskom Fakultetu u Zagrebu imao trošak u iznosu od 1.275,11 eura.

9. Iz Cjenika Hrvatskih autocesta (list 28-29 spisa) proizlazi da trošak cestarine na relaciji [adresa] u jednom smjeru iznosi 14,20 eura. Iz priloženih računa za gorivo (list 26 spisa) sud je utvrdio da se radi o benzinskim postajama koje se nalaze na autocesti, te je temeljem navedenog sud utvrdio da je tužitelj od [adresa] do Zagreba išao autocestom.

10. Iz priloženih računa benzinskih postaja Coral Croatia d.o.o. od 13. kolovoza 2023. i Ina-Industrija nafte d.d. od 12. kolovoza 2023. (list 26 spisa) proizlazi da je tužitelj zbog troškova prijevoza psa na relaciji [adresa] imao trošak goriva u ukupnom iznosu od 122,75 eura.

11. Iz računa obrta za usluge [obrt] broj 52/PMJ1/1 od 16. kolovoza 2023. proizlazi da je tužitelju nastao trošak od 40,00 eura zbog potrebe čišćenje vozila u kojemu se prevozio pas.

12. Na ročištu održanom dana 27. ožujka 2024. saslušani su svjedoci SR, BR, HR i LR.

13. Saslušana kao svjedok SR je iskazala kako joj je LR, otprilike godinu do dvije prije operativnog zahvata psa, rekla da je pas tužitelja bio na carskom rezu, te da ih je veterinar koji je obavljao carski rez upozorio da su crijeva srasla s maternicom. Navela je kako je UR napomenula kako bi navedenu činjenicu trebala spomenuti tuženiku, budući da je ista važna za izvođenje zahvata kastracije. Zaključno, u iskazu je navela kako nije prisustvovala samom postupku kastracije psa.

13.1. Iskaz svjedokinje SR sud je ocijenio istinitim, međutim navedena svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o samom tijeku liječenja psa, niti joj je bilo poznato zdravstveno stanje psa nakon obavljenog zahvata, pa stoga iskaz navedene svjedokinje sud nije posebno cijenio.

14. Saslušana kao svjedok BR je navela kako je pas prije operacije bio u sasvim normalnom stanju, redovito je obavljao sve fiziološke potrebe. Navela je kako je, a nakon što je psa poslije izvođenja zahvata dovezla kod nje na čuvanje LR, primijetila kako se psu, nakon početne omamljenosti, stanje nije poboljšavalo i da je krvario iz rane, te je, nakon što krvarenje nije prestajalo, ponovno pozvala LR i rekla joj da psa treba voziti opet kod veterinara odnosno tuženika, a što su i učinile. Nakon što je pas ponovno bio kod tuženika, LR joj je rekla kako je tuženik rekao da je krvarenje kod psa normalna pojava i da će to prestati , međutim kako krvarenje nije prestajalo, nakon konzultacije sa drugim veterinarom, psa su odvezli za Zagreb. Zaključno u iskazu je navela kako joj je poznato da je pas bio na carskom rezu, ali je navela kako pas nakon carskog reza nije imao nikakvih problema, te se isti normalno ponašao.

14.1. Iskaz svjedokinje BR sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je navedena svjedokinja iskazivala vezano uz zdravstveno stanje psa nakon obavljenog zahvata kastracije, a o čemu je imala neposrednih saznanja, a koji iskaz je u suglasnosti i sa stanjem psa opisanim u medicinskoj dokumentaciji kao i sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

15. Saslušana kao svjedok HR je iskazala da je zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu tehničara. Navela je kako kod tuženika, osim što asistira prilikom izvođenja zahvata na životinjama, uzima i podatke kada životinja dođe u ordinaciju, te ponekad izdaje i račune. Navela je kako je, na dan izvođenja zahvata kastracije, psa u ordinaciju oko 9,00 sati ujutro dovela LR od koje je i uzela podatke o psu i vlasniku psa. Navela je kako je na njezin upit ima li putovnicu psa LR izjavila kako je nema kod sebe. Navela je kako nije pitala za nikakve bolesti i druge stvari koje bi mogle biti odlučne prilikom izvođenja samog zahvata , već je samo uzimala osnovne podatke o psu i njegovom vlasniku. Tuženik je nakon toga dao anesteziju psu te su krenuli u postupak kastracije. Ne može reći što točno nije bilo u redu tijekom operativnog zahvata kastracije, budući da nije veterinar, ali obzirom da je sudjelovala u velikom broju kastracija do tada, navodi da zahvat nije bio tipičan jer je sama maternica bila slijepljena s crijevima, te je operacija trajala puno dulje nego što je to uobičajeno za samu kastraciju. Nakon završetka operativnog zahvata po proteku jedno pola sata pas se probudio, te su nazvali LR da dođe po istog. Bilo je malo krvi oko rane, što je normalno obzirom na operativni zahvat, ali da nije bilo nikakvog većeg krvarenja. U odnosu na drugi dolazak tužitelja sa psom u ordinac iju istom nije bila prisutna jer nije tada radila. Isto tako, navodi da osim samog postupka kastracije ništa drugo nije bilo rađeno na psu. Navela je kako je pas prilikom odlaska iz ordinacije bio malo omamljen zbog anestezije, ali da nije bilo nekih velikih krvarenja. Navela je kako su se u ordinaciji prvi puta susreli sa ovakvim postupkom kastracije koji je bio iznimno kompliciran i neuobičajen. Navela je, kako veterinar uobičajeno uzima podatke o zdravstvenom stanju psa prilikom samog ugovaranja termina operativnog zahvata i to podatke koji bi mogli biti od utjecaja na sam operativni zahvat, ali je navela da ona osobno nije bila prisutna kada je tuženik dogovarao termin zahvata sa tužiteljem, te da nema saznanja da li je tuženik u konkretnom slučaju tražio takve podatke.

15.1. Iskaz svjedokinje HR sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu je svjedokinja opisivala postupak kod prijema psa u ordinaciju kao i u dijelu vezano uz sam postupak kastracije dok je dio iskaza u kojemu je svjedokinja navela da kod psa nakon zahvata nije bilo većeg krvarenja ocijenio nevjerodostojnim jer je taj dio iskaza u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

16. Svjedokinja LR u svom iskazu je navela kako je ona osobno dogovarala termin operativnog zahvata sa tuženikom, te kako je prilikom dogovaranja termina tuženik nije ništa pitao u vezi sa zdravstvenim stanjem psa. Navela je kako je na dan kada je bio dogovoren zahvat kastracije dovela psa u ordinaciju tuženika, te je tom prilikom rekla tuženiku da je pas imao nekih problema, odnosno da mu je nešto bilo slijepljeno u utrobi, te mu je napomenula da ukoliko ne želi izvoditi operativni zahvat da joj to samo kaže pa će otići negdje drugdje, a na što joj je tuženik odgovorio da će to pogledati tijekom samog operativnog zahvata. Navela je, kako joj je tuženik, nakon izvođenja zahvata koji se odužio, rekao kako nije očekivao takvo stanje u utrobi psa, a na što mu je odgovorila da ga je na to bila upozorila. Nakon zahvata psa je odvezla kod majke tužitelja koja ju je, nakon nekoliko sati, nazvala i rekla da pas krvari pa kad je došla i vidjela u kakvom je stanju pas, odnosno kada je vidjela da isti poprilično krvari nazvala je tuženika i rekla mu da pas krvari, te da će ga opet dovesti kod njega. Nakon što su došli kod tuženika u ordinaciju i kada su psa stavili na stol iz rane je potekao mlaz krvi. Tuženik joj je objašnjavao da to nije od operativnog zahvata već da ta krv potječe iz trbušne šupljine, te da se tako pas čisti. Nakon što ga je upozorila da nije moguće da toliko krvi dolazi iz same trbušne šupljine, tuženik je ostao kod svog stava da je on zahvat odradio dobro i da toliko krvarenje nije posljedica istog. Tuženik joj je dao infuziju i lijek Konakion, te je rekao da će to spriječiti krvarenje, te da je 90 % siguran da će pas biti u redu. Nakon što su ga drugi put nosili iz ambulante u automobil pas je i dalje krvario. Ostala je sa psom nakon dolaska doma, te kako je vidjela da krvarenje ne staje, pokušala je nekoliko puta nazvati tuženika, no isti se nije javljao. Isto tako, poslala mu je i nekoliko poruka, te video pitajući ga da li je normalno da toliko krvari, na što također nije dobila nikakav povratni odgovor. Nakon toga, čula se sa SR te joj je ona rekla da tolika količina krvarenja nije normalna, te da treba nešto poduzeti inače će pas iskrvariti. Zva la je i jednog veterinara da ga pita da li bi primio psa na što joj je on rekao, obzirom na samu situaciju u kojoj se pas nalazi, kao i činjenicu da joj je tuženik rekao da krv dolazi iz trbušne šupljine, da je najvjerojatnije u pitanju poremećaj grušanja krvi, te da on nema serum koji bi to mogao spriječiti, te ukoliko otvori psa da bi pas mogao iskrvariti na stolu. Isti veterinar joj je rekao da jedino Veterinarski fakultet u Zagrebu ima takav serum, te da ako ga netko može spasiti da su to onda oni. Navela je, kako su nakon toga kontaktirali Veterinarski fakultet u Zagrebu, te su nakon toga ubacili psa u auto i krenuli prema Zagrebu. Po dolasku u Zagreb, pas je bio bez svijesti, te su ga na nosilima iznijeli na hitni prijem. Također su joj rekli da povedu još jednog psa radi transfuzije krvi, budući da je pas koji je bio na kastraciji izgubio jako puno krvi. Pas je odmah po dolasku i prvom pregledu na Veterinarskom fakultetu odvezen na operaciju. Oko ponoći su krenuli prema Zagrebu te su oko 02,00 sata ujutro došli na hitni prijem i ostavili psa, a između 05,00 i 06,00 sati ujutro su ih zvali da dovedemo psa radi transfuzije krvi. Zadržali su psa do negdje 10,00 sati ujutro i nakon toga su im predali psa. Navodi da su joj doktori u Zagrebu rekli da je stanje psa nakon kastracije bilo poprilično loše. Nakon operacije u Zagrebu, pas se u potpunosti oporavio.

16.1. Iskaz svjedokinje UR sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je navedena svjedokinja iskazivala detaljno, obrazloženo i logično, a u konačnici iskaz navedene svjedokinje je u skladu sa medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

17. Na ročištu održanom dana 16. travnja 2024. saslušana je svjedokinja IRO, te tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

18. Saslušana kao svjedok IRO je navela kako nije bila prisutna tijekom izvođenja operativnog zahvata na psu, ali se navedenog dana u popodnevnim satima zatekla u ordinaciji tuženika, te vidjela tužiteljevog psa u trenutku kada je isti doveden tuženiku drugi puta, odnosno nakon izvođenja zahvata. Navela je, kako je isti bio spojen na infuziju, te da joj je djelovao dobro i da nije primijetila neka veća krvarenja. Navodi da je pas bio budan kada je drugi put napuštao ambulantu, te je vidjela da je tuženik iznio psa do tužiteljevog auta i pri tom nije primijetila neka krvarenja. Nalazi krvi koji su rađeni drugi put kada je pas stigao u ambulantu su bili u redu i nisu ukazivali na neka povećana odnosno obilna krvarenja. Iskazuje da je tuženik dao psu lijek koji sprječava daljnja krvarenja, te da je pričala s gospođom koja je dovela drugi put psa u ambulantu, te joj je ona kroz razgovor rekla da je znala da pas ima priraslice budući da joj je to rekao veterinar koji je radio carsk i rez i kojem je ta gospođa navodno bila prisutna. U odnosu na činjenicu da LR nije rekla tuženiku za priraslice, svjedokinja je saznala od samog tuženika.

18.1. Iskaz svjedokinje IRO sud je ocijenio nevjerodostojnim budući da je iskaz navedene svjedokinje vezano uz zdravstveno stanje psa u suprotnosti sa iskazima svjedoka UR i BR, te u konačnici i u suprotnosti sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

19. Saslušan kao parnična stranka na ročištu održanom 16. travnja 2024. tužitelj je naveo kako je nekoliko dana prije same operacije kontaktirao tuženika u vezi dogovora za samu operaciju, a istog je kontaktirao na preporuku SR. U dogovoru sa tuženikom dogovorili su termin operacije, te mu je rekao da je pas na pola ciklusa između dva tjeranja, te ga je tuženik pitao za pasminu i težinu psa. Naveo je kako tuženiku nije spominjao ništa u vezi priraslica kod psa, niti ga je tuženik išta drugo pitao u vezi zdravstvenog stanja psa. Njegova djevojka LR je na zakazani dan odnijela psa na kastraciju, budući da je on bio spriječen, te je napomenula tuženiku da je pas imao carski rez, te da je nešto u utrobi psa slijepljeno, te da ukoliko ne želi provoditi operaciju, da joj to kaže pa će otići negdje drugdje. Iskazuje da ga je njegova djevojka LR kontaktirala po obavljenoj operaciji te mu je rekla da je tuženik rekao da nije očekivao takvo stanje u psu, ali da se ipak odlučio upustiti u samu operaciju. Prvi put je psa vidio nakon što je došao kući poslije operacije, pas je tada još uvijek bio pod anestezijom, te je samo malo dizao glavu. Prebacili su psa u kuću te ga ostavili da miruje, a tužitelj je nakon toga otišao na posao. Oko tri sata popodne istog dana nazvala ga je njegova majka BR, te mu rekla da sa psom nešto nije u redu budući da ima veliku lokvu krvi ispod sebe. Nakon toga se čuo s LR, te su odlučili psa ponovo odvesti kod tuženika. Prije toga su probali nekoliko puta kontaktirati tuženika koji se isprva nije javljao, ali su ipak odlučili otići izravno u ambulantu. Tužitelj nije bio prisutan kada je pas drugi puta pregledan kod tuženika, već mu je samo LR poslala sliku psa iz ambulante na kojoj je vidio da je isti spojen na infuziju. Oko 20:15 sati istog dana se vratio s posla, te vidio psa koji nije izgledao uopće dobro. Naime, bilo je dosta krvi oko psa te su bili veliki podljevi na trbušnoj šupljini psa. Pokušali su staviti psa na hladno prema preporuci tuženika, ali ni to nije pomoglo. Nakon što se pas ustao sa poda, krv je krenula u velikom mlazu iz trbušne šupljine. Nakon toga su kontaktirali SR, te su joj poslali slike i video psa, te su je pitali je li to normalna pojava nakon ovakve operacije, te je ista odgovorila da to nije normalno i da psa treba nekome odvesti. Također kontaktirao je i svoju sestru CR koja je također dr. veterinarske medicine s istim pitanjem kao što je postavio i SR, te mu je ista odgovorila da takva situacija nije normalna, te da moraju hitno reagirati. Nakon toga su pokušali kontaktirati tuženika putem poziva i poruka, no isti nije odgovarao. Kako se tuženik nije javljao, kontaktirali su drugog veterinara u Osijeku, te s njim prošli detalje operacije. Rekli su mu da je tuženik rekao da je s operacijom kastracije prošlo sve dobro, na što im je taj drugi veterinar rekao da ukoliko je sve dobro sa kastracijom odrađeno, onda je najvjerojatnije u pitanju poremećaj zgrušavanja krvi kod psa, te da u toj situaciji serum koji bi mogao spriječiti takav poremećaj ima samo Veterinarski fakultet u Zagrebu, dok veterinari u Osijeku takav serum nemaju. Taj veterinar im je rekao ukoliko životinja još daje znakove života, te ukoliko imaju novca, da idu hitno za Zagreb. Nakon toga su kontaktirali dežurnog doktora na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te mu opisali situaciju, te im je on povratno rekao da dođu u Zagreb, da će on angažirati kirurge za potrebnu operaciju, te da svakako povedu još jednog psa minimalne težine 40 kg zbog potrebne transfuzije krvi. Na preporuku doktora s Veterinarskog fakulteta, podvezali su ranu na psu, te su ga takvog stavili u auto i krenuli za Zagreb. U tom trenutku pas je već bio stanju šoka, te je jedva dizao glavu. Oko 1 ujutro su stigli u Zagreb, a dok su putovali prema [adresa], LR je bila u kontaktu s dežurnim doktorom u Zagrebu, te mu je davala sve potrebne informacije u vezi psa. Nakon što su stigli u Zagreb, psa su iznijeli na nosilima, te im je doktor tada rekao da ne može reći ništa u vezi ishoda operacije budući da je stanje psa vrlo teško. Oko 5 ujutro su ih kontaktirali s Veterinarskog fakulteta, te su im rekli da je operacija dobro prošla, te da dovezu drugog psa radi transfuzije krvi. Nakon operacije, doktor koji je operirao psa mu je rekao kako je stanje psa bilo vrlo loše, te da mu je to izgledalo kao da je netko zavukao ruku u psa, sve unutra pokidao i samo zašio psa. Zaključno u iskazu je naveo kako pas nakon zahvata u Zagrebu više nije krvario

19.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je iskaz tužitelja u skladu sa medicinskom dokumentacijom, te u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

20. Saslušan kao parnična stranka tuženik je naveo kako je, prilikom dogovaranja termina za izvođenje operativnog zahvata kastracije na psu tužitelja, LR pitao samo za pasminu psa i za težinu istoga. Naveo je, kako je na sam dan izvođenja zahvata pitao i za putovnicu i medicinsku dokumentaciju, no ista mu nje predočena. Naveo je kako mu je LR tom prilikom rekla da je pas imao carski rez i da je isti bio težak, ali prije operacije mu ništa drugo nije rekla. Nakon što je obavio operaciju došao je do UR i pitao ju da li ona zna šta je to u u trobi psa, na što je ona rekla da je doktor T, koji je radio carski rez, rekao da pas ima priraslice, te da se on nije želio prilikom izvođenja carskog reza upuštati u kastraciju psa , te je preporučio hitno provođenje kastracije. Naveo je, kako je, nakon što je otvorio psa, bio zatečen stanjem u utrobi psa budući da su debela i tanka crijeva slijepljena sa maternicom i mokraćnim mjehurom, te s jajnicima i ligamentima jajnika. Unatoč tome odlučio je ipak odraditi operaciju budući da je znao koliko psa bo li, te da će biti kasnije još više priraslica. Budući da nije bio prije operacije upozoren na ovakvo stanje, nakon što je već psa otvorio nije bilo vremena za pozivanje još nekog kolege radi asistiranja na ovakvoj složenoj operaciji, već je istu odradio sam uz pomoć tehničarke. U odnosu na činjenicu zašto nije samo izvadio jajnike, navodi da su svi ovi ranije navedeni organi bili slijepljeni iznad jajnika, te da bi istome pristupio i izvadio ga morao je prvo maknuti sve ove srasle organe. Budući da je bila riječ o tankim priraslicama, iste je mogao odstraniti isključivo elektro-kauterizacijom (uređaj), posljedica kojeg zna biti kapilarno krvarenje što je očekivana posljedica prilikom korištenja takvog uređaja i provođenja samog takvog zahvata skidanja priraslica. Navodi da je prilikom zašivanja psa bilo malo kapilarnog krvarenja što je bilo u okvirima prihvatljivog, ali nije bilo krvarenja iz arterija. Ističe da se nakon operacije konzultirao s kolegama, te da mu nitko nije rekao da se susreo s takvom situacijom. Nakon operacije pas se probudio, te ga je otpustio iz ambulante. Nakon što je pas ponovno doveden u njegovu ambulantu primijetio je da je bilo dosta krvnog iscjetka, te je psa stavio na infuziju i izvadio krv radi toga da se napravi novi nalaz, te mu je dao lijek za sprječavanje daljnjeg krvarenja. Pas je bio otprilike sat i pol vremena taj drugi put kod njih. Nakon dolaska nalaza krvi po kojima se vidjelo da je s krvi sve u redu, odlučio je da nema potrebe za ponovnim otvaranjem psa, već su samo mu dali infuziju i lijek. Psa je osobno vratio u automobil i tom prilikom nije bilo nikakvog krvarenja niti krvnog iscjetka. U odnosu na pozive od strane tužitelja nakon tog drugog dolaska, navodi da iste nije vidio tog trena, budući da je bilo oko pola 12 navečer, već ih je vidio idućeg dana, te je tada uzvratio pozive UR, ali ista mu se nije javljala. Smatra da se tužitelj nije dobro brinuo o svom psu , jer da je, primijetio bi da pas trpi bolove obzirom na zatečeno stanje prilikom izvođenja operacije. Nadodaje da kada je otvorio psa i vidio zatečeno stanje, istog je mogao i zatvoriti bez poduzimanja bilo kakvih radnji unutar samog psa, no njegova procjena je bila da zahvat može izvesti. Ističe da je UR rekao nakon zahvata da isti ne bi obavljao da je imao informacije o stanju psa neposredno prije operacije, ali da bi pristupio provođenju operacije da je imao više vremena za pripremiti se, a da mu je ona tu činjenicu o priraslicama rekla prije nego što se pristupilo zahvatu. Kontaktirao je doktora T koji je izvodio carski rez, te mu je on rekao da su zapravo bila dva carska reza, ali pošto je tužitelj njegov pacijent, da ne želi nikakvu dokumentaciju davati. Navodi da u odnosu na cijepljenje psa da ukoliko pas nije redovito cijepljen protiv zaraznih bolesti, da bi posljedice takvih bolesti mogle dovesti do upale potrbušnice, što bi moglo rezultirati priraslicama. Naveo je kako godišnje obavi oko tisuću kastracija, a sveukupno je odradio ukupno 3.500 do 4.000 kastracija. I prije je radio kastracije na psima koji su imali priraslice, ali ne ovako teškom stanju psa. Takvih kastracija koje uključuju priraslice odradio je jedno 20 do 30. U odnosu na transfuziju krvi koja je obavljena u Zagrebu, navodi da pas kada je primljen u Zagrebu da je hematokrit bio 31, dok je normalna vrijednost 35, dok se ispod vrijednosti od 21 mora provoditi transfuzija, odnosno operacija u Zagrebu je bila uzrok za provođenje transfuzije. Izljev krvi u trbušnu šupljinu smatra se krvarenjem, ali pravi pokazatelj da li ima krvarenja je sam nalaz krvi, odnosno broj hematokrita. Nakon drugog dolaska psa kod njega, rekao je UR da je nalaz krvi dobar. Ostaje kod svoje konstatacije da bi pas bio u redu i da nije bio premještan i vožen u Zagreb. Želi istaknuti činjenicu da je tužitelj mogao ići i u dežurnu ambulantu u Osijeku, i to tri različite veterinarske ambulante koje imaju specijaliste kirurgije, pa bi troškovi bili manji, ali isto tako iskazuje da te dežurne ambulante nemaju serum za sprječavanje zgrušavanja krvi. Imao je još jednu situaciju da je nakon kastracije morao sanirati krvarenje, ali to je bilo na početku njegove karijere i bila je riječ o muškom psu, ne ženskom. Psa je nakon drugog pregleda otpustio iz razloga što je pas djelovao dobro i nije bilo krvarenja. Smatra da nije bilo potrebe za operacijom u Zagrebu, te da bi sve zaraslo svojim prirodnim putem. Operacija je brži put oporavka, ali bila bi dovoljna i sama infuzija, ali bi u tom slučaju oporavak bio duži.

20.1. Dio iskaza tuženika vezano uz sam prijem psa i tijek operativnog zahvata sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je navedeni dio iskaza većim dijelom u suglasnosti sa iskazom samog tužitelja i saslušanih svjedoka, dok je drugi dio iskaza vezano uz tijek liječenja psa nakon obavljenog zahvata kastracije sud ocijenio nevjerodostojnim, jer je iskaz tuženika u tom dijelu subjektivan budući da je tuženik vezano uz navedeni dio zahtjeva uglavnom iznosio svoje mišljenje, a osim toga navedeni dio iskaza je suprotan i utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

21. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bilo sporno je li operativni zahvat koji je izveo tuženik na psu tužitelja izveden po pravilima veterinarske struke , kao i uzročna veza između nepravilno izvedenog postupka kastracije i potrebe izvođenja učinjenog zahvata na psu pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, sud je u nastavku postupka, radi utvrđivanja te odlučne činjenice, proveo dokaz vještačenjem po vještaku veterinarske struke dr.sc. Željku Mihaljeviću, dr. med. vet.

22. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka veterinarske struke (list 126-131 spisa) proizlazi da zahvat koji je tuženik izveo na psu u vlasništvu tužitelja nije izveden po pravilima veterinarske struke, te da postoji uzročna veza između nepravilno izvedenog postupka kastracije i potrebe izvođenja učinjenog zahvata na psu pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju pojasnio da je pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu obavljen nužni operativni zahvat otvaranja trbušne šupljine i šivanja otvora retroperitonealnog prostora s nekoliko šavova da bi se zaustavilo difuzno krvarenje. Nakon učinjenog operativnog zahvata bila je nužna transfuzija krvi čime je spašen život psa ili ozbiljne posljedice otkazivanja organa uslijed hipoksije. Sudski vještak je nadalje u nalazu pojasnio da je tuženik, prilikom otvaranja trbušne šupljine psa, kada je utvrdio sraštenost priraslicama rogova maternice i jajnika sa stjenkom crijeva i mokraćnog mjehura, odabrao odstraniti maternicu i jajnike sa uklanjanjem priraslica, te je tijekom navedenog kirurškog zahvata trebao vrlo pažljivo prerezati sve vezivnotkivne priraslice između maternice i jajnika sa stjenkom crijeva i mokraćnog mjehur i nakon presijecanja mezovarija, isti pažljivo pregledati zbog mogućeg krvarenja. Naveo je kako je kod psa, nakon obavljenog zahvata, došlo do krvarenje zbog čega je pas ponovno dovezen u ambulantu tuženika , a kojom prilikom je tuženik dijagnosticirao krvarenje i proveo terapiju za pomoć stvaranju faktora zgrušavanja krvi i zaustavljanju krvarenja i terapiju nadoknade izgubljenog volumena krvi infuzijom. Navedenom terapijom je poboljšano grušanje krvi, te je prestalo cijeđenje neugrušane krvi kroz ranu na trbuhu i pas je nakon toga otpušten, bez da je uzrok krvarenja dijagnosticiran i uklonjen. Vještak zaključno navodi da je tuženik pogrešno pretpostavio da će apliciranjem terapije zaustaviti krvarenje , umjesto da je otvorio trbušnu šupljinu psa, utvrdio mjesto krvarenja i zašio ga sa nekoliko šavova. Budući da tuženik nije uklonio uzrok krvarenja, pas je nastavio krvariti zbog čega mu se opće stanje značajno pogoršalo, te je isti zbog navedenog podvrgnut svim nužnim zahvatima na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

23. Tužitelj se podneskom od 20. lipnja 2024. na nalaz i mišljenje vještaka očitovao na način da je isti prihvatio u cijelosti, dok je tuženik podneskom od 15. srpnja 2024. istaknuo primjedbe na nalaz vještaka, te je predložio da se sudskog vještaka pozove na ročište.

24. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 15. lipnja 2026. sudski vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja , kao i kod zaključka da zahvat koji je izveden na psu tužitelja od strane tuženika nije izveden po pravilima struke, kao i kod zaključka da u konkretnom slučaju postoji uzročno- posljedična veza između nepravilno izvedenog postupka kastracije i potrebe izvođenja učinjenog zahvata na psu pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Odgovarajući na pitanja tuženika vještak je pojasnio da je carski rez komplicirana ginekološka operacija u kojoj može doći do komplikacija među kojima je jedna od najčešći infekcija trbušne šupljine. Naveo je kako je za nastanak adhezija potrebna upala, a za stadij priraslica svih organa, kako navodi tuženik, potrebno je najmanje tri mjeseca. Budući da je od carskog reza proteklo više od tri mjeseca, prosuđuje da su priraslice mogle biti uzrokovane carskim rezom. Na daljnji upit tuženika vještak je pojasnio da hematokrit označava broj eritrocita u volumenu krvi, te da je psu tužitelja pri dolasku na Kliniku dana infuzija kako bi mu se sačuvao život, a dodavanjem volumena infuziološke otopine, smanjuje se hematokrit. Pojasnio je da je pas izgubio velik broj eritrocita prilikom krvarenja i da bi se nadoknadio volumen krvi u životinji trebalo je puno volumena infuzije zbog čega je došlo do smanjenja hematokrita. Nadalje, pojasnio je kako iz otpusnog pisma Veterinarskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da se radilo o značajnom krvarenju u trbušnoj šupljini. Na daljnji upit tuženika je li krvarenje kod psa moglo nastati prilikom izvođenja zahvata pri izvođenju zahvata na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, vještak je naveo kako krvarenje nije nastalo tijekom operacije na Veterinarskom fakultetu, a što proizlazi iz opisanog vremenskog slijeda vezano uz dolazak psa u ordinaciju, a osobito imajući u vidu krvne ugruške u trbušnoj šupljini i činjenicu da je pas prilikom prijema bio slab i nije mogao stajati na nogama. Pojasnio je da bi u slučaju da je prilikom izvođenja operacije na Veterinarskom fakultetu došlo do ozljede tkiva, da bi u tom slučaju došlo do akutnog krvarenja, a ne bi bili nađeni krvni ugrušci. Naveo je i kako ne može potvrditi da su priraslice kod psa nastale kao posljedica nebrige vlasnika, odnosno ne zna u kojoj mjeri su one mogle promijeniti ponašanje životinje da bi vlasnici to prepoznali i potražili pomoć. Zaključno, vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja i zaključka da zahvat koji je izveo tuženik nije izveden po pravilima struke.

24. 1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao vjerodostojan dokaz budući da je nalaz sudskog vještaka sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te je isti sud ocijenio argumentiranim, stručnim, jasnim i obrazloženim. Sudski vještak je argumentirano i stručno odgovorio na sva pitanja tuženika , a koja pitanja u konačnici nisu utjecala na zaključak i mišljenje sudskog vještaka, te sud nije imao razloga sumnjati u pravilnost danog mišljenja, a osim toga tuženik nije niti predlagao provođenje drugog vještačenja.

25. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.

- dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

26. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. - dalje u tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27. Odredbom čl. 1089. ZOO je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

28. Odredbom čl. 1090. ZOO je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

29. Odredbom čl. 123. st. 1. točka 5. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“ broj 82/13, 148/13, 115/18., 52/21., 83/22., 152/22. i 18/23.) je propisano da veterinar, u obavljanju veterinarske prakse, mora obavljati poslove zdravstvene zaštite životinja u skladu sa pravilima struke i kodeksom veterinarske etike.

30. Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Naknada štete je obveza jedne strane da nadoknadi drugoj strani štetu koju je prouzročila svojim postupkom.

31. Primjenjujući odredbu čl. 219. ZPP-a sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu kao i osnovanost i visinu postavljenog zahtjeva.

32. Prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka veterinarske struke, kao vjerodostojan dokaz, sud je utvrdio da tuženik zahvat kastracije na psu tužitelja nije izveo po pravilima struke, te da postoji uzročna veza između nepravilno izvedenog zahvata i svih troškova, odnosno imovinske štete koja je posljedično nastala tužitelju , a koju štetu je tuženik kao odgovorna osoba dužan nadoknaditi tužitelju.

33. Postojanje tuženikove odgovornosti za štetu u vidu propusta u liječenju psa tužitelja kao i postojanje uzročne veze između propusta tuženika i štete koja je nastala tužitelju , proizlazi ne samo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nego i iz Odluke Časnog suda Hrvatske veterinarske komore iz koje proizlazi da je i u stegovnom postupku pokrenutom protiv tuženika utvrđeno da je isti, prilikom liječenja psa tužitelja, postupao suprotno pravilima struke u odnosu na propuštanje savjesne i stručne procjene izvođenja kirurškog zahvata ovariohysterectomije psa, budući da je posljedično nastalo značajno krvarenje iz tkiva i organa u trbušnoj šupljini, a što je uvjetovalo potrebu naknadnog liječenja koje je provedeno na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, pri čemu je došlo do produljenja liječenja, povećanih troškova, te u konačnici i do nastanka štete tuženiku.

34. Zaključno, a kako je tužitelj tijekom postupka dokazao postojanje propusta tuženika u liječenju njegovog psa, uzročnu vezu između navedenog propusta i nastalih troškova, odnosno štete, kao i visinu štete koju je sud utvrdio temeljem dostavljenih računa, tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen u cijelosti u smislu odredbi čl. 1045., 1089. i 1090. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 123. Zakona o veterinarstvu, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

34.1. S obzirom da je nalazom sudskog vještaka potvrđena uzročna veza između propusta u liječenju psa tužitelja i potrebe izvođenje nužnih zahvata u Klinici za porodništvo i reprodukciju u Zagrebu, sud je utvrdio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove liječenja psa u navedenoj Klinici kao i sve druge popratne troškove (putne troškove i troškove čišćenja automobila koji je bio uprljan krvlju psa koji je nesporno krvario nakon zahvata i na putu do Zagreba) a koji troškovi su uzročnoj vezi sa utvrđenim propustom tuženika.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 1086. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 29. ZOO.

36. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a, a u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) tužitelju je kao opravdan trošak priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 13. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. Tarife a u vezi sa čl. 9. Zakona o mirnom rješavanju sporova), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 29. veljače 2024., 27. ožujka 2024., 16. travnja 2024. , te 15. lipnja 2026., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) , te trošak sastava podneska od 20. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), a što uvećano za PDV predstavlja iznos od 1.562,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura, te trošak plaćenog predujma za provođenje veterinarskog vještačenja u iznosu od 404,00 eura, a što ukupno predstavlja dosuđeni iznos troška od 2.103,55 eura, kao u točki II. izreke.

36.1. Podnesak tužitelja od 20. lipnja 2024. sud nije ocijenio obrazloženim podneskom, budući da je navedenim podneskom tužitelj samo izvijestio sud da prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je stoga za navedeni podnesak tužitelju priznata nagrada sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife.

36.2. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a, a u vezi sa odredbom čl. 29. ZOO.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. srpnja 2026.

Sudac

Helena Topić-Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika