REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 5 Pr-621/2025-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TD, odvjetničke vježbenice i zastupnika tužene ZD, zamjenika OGDO-a, dana 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.706,77 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 159,11 EUR od 15. prosinca 2011.,

- na iznos 61,01 EUR od 15. siječnja 2012.,

- na iznos 123,42 EUR od 15. veljače 2012.,

- na iznos 52,70 EUR od 15. ožujka 2012.,

- na iznos 63,27 EUR od 15. svibnja 2012.,

- na iznos 71,68 EUR od 15.lipnja 2012.,

- na iznos 66,62 EUR od 15. srpnja 2012.,

- na iznos 51,62 EUR od 15. kolovoza 2012.,

- na iznos 22,78 EUR od 15. rujna 2012.,

- na iznos 93,45 EUR od 15. listopada 2012.,

- na iznos 73,21 EUR od 15. studenog 2012.,

- na iznos 62,10 EUR od 15. prosinca 2012.,

- na iznos 125,24 EUR od 15. siječnja 2013.,

- na iznos 77,72 EUR od 15. veljače 2013.,

- na iznos 95,98 EUR od 15. ožujka 2013.,

- na iznos 24,20 EUR od 15.travnja 2013.,

- na iznos 71,36 EUR od 15. svibnja 2013.,

- na iznos 82,93 EUR od 15. lipnja 2013.,

- na iznos 144,37 EUR od 15. srpnja 2013.,

- na iznos 145,55 EUR od 15. kolovoza 2013.,

- na iznos 38,45 EUR od 15. rujna 2013., pa sve do isplate, sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje se sve obračunavaju do 1.kolovoza 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.prosinca 2023. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.662,50 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen u Ministarstvu obrane, u Hrvatskoj vojsci- počasno-zaštitna bojna, te da mu tužena uopće nije isplaćivala pripadajuću povećanu plaću za rad dulji od punog radnog vremena i to u razdoblju od 1. studenoga 2011. do 1. rujna 2013. za prekovremeni rad kada je radio u smjenama u Zagrebu. Naime, plaćeno mu je 12 sati po jednoj smjeni, a on je u svakoj smjeni odradio ukupno trinaest i pol sati, i to u dnevnoj smjeni od 6,00 do 19,30 sati, a u noćnoj smjeni od 18,00 do 7,30 sati. Dakle, u svakoj smjeni mu nije plaćeno 1,5 sati prekovremenog rada, pa je tako oštećen za ukupno 30.000,00 kuna bruto. Nadalje, tužitelj navodi kako potražuje i isplatu naknade troškova prijevoza s obzirom da mu je rješenjem MORH-a klasa: 121- 05/09-01/1; ur.broj: 512-06-0403-09-311 od 05.lipnja 2009.g. određeno pravo naknade prema cijeni mjesečne karte za autobus, odnosno vlak na relaciji [adresa] i obrnuto, a koja iznosi 2.000,00 kuna mjesečno, a on je dobio po 800,00 kuna mjesečno na ime navedene naknade, pa je tako oštećen za 1.200,00 kuna mjesečno, odnosno godišnje za 14.400,00 kuna, a od 1. veljače 2012. do 1. rujna 2013. za 21.600,00 kuna.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 5. svibnja 2026. tužitelj predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa od 1.706,77 eura bruto s kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3194/12 od 5. lipnja 2014. obuhvaćeno vremensko razdoblje do veljače 2012. stoga se u tom dijelu tužbe radi o presuđenoj stvari. Navodi da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 1. studenog 2011., a za koje vrijeme je na snazi Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09). Čl.XII navedene Odluke propisano je kako se prekovremenim radom, kad je rad organiziran u smjenama, smatra svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda sati te je propisana preraspodjela na način da se za pet odrađenih prekovremenih sati dobiva jedan slobodan dan, a koje dane je podnositelj zahtjeva iskoristio. Vezano za dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu razlike putnih troškova, točno je da je tužitelju pravo na isplatu putnih troškova priznato rješenjem Ministarstva obrane od 5. lipnja 2009. prema cijeni mjesečne karte i to prema Pravilniku o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04, 22/05). Međutim, prema uvjetima propisanim čl.2. t.5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04, 22/05), propisano je da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kad ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla. Slijedom navedenog, ističe kako su putni troškovi isplaćivani u skladu s propisima. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

4. Odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-409/2017-2 od 26.11.2018. ukinuta je presuda ovoga suda broj Pr-765/2015 i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Pritom je Županijski sud u svojoj odluci naveo kako je čl. 44.st.10. Kolektivnog ugovora (Narodne novine broj 93/08 i 89/12) propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, dok iz čl. 45.st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12: dalje: ZR) proizlazi da prekovremeni rad postoji u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe. U slučaju kada je tužitelj dolazio sat vremena ranije zbog zaduživanja opreme i naoružanja i odlazio pola sata kasnije zbog razduživanja opreme i naoružanja, taj rad nema karakter prekovremenog rada po čl. 45. st. 1. ZR-a, a niti se rad dulje za jedan sat po čl. 44. st. 10. KU može obračunati na način kako je to obračunato u nalazu vještaka. Dakle, tužitelju može pripasti za svaki sat rada duži od trajanja turnusa uvećanje plaće od 5% za svaki sat duži od trajanja rada organiziranog u turnusima (čl. 44. st. 1. al. 8. KU), kao i u odluci Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. Nadalje je Županijski sud naveo kako je prvostupanjski sud usvojio u cijelosti i zahtjev tužitelja za isplatom razlike iznosa mjesečne karte, imajući u vidu rješenje od 5. lipnja 2009., kojim rješenjem je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova prijevoza prema cijeni mjesečne karte za autobus, odnosno vlak. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je Pravilnikom o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04, 22/05), utvrđeno da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza za posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, koriš tenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla, a koje odredbe prvostupanjski sud nije primijenio. Isto je uređeno i čl. 59. st. 14. KU ("Narodne novine" broj 89/12). Rješenje od 5. lipnja 2009. ne isključuje primjenu navedenog Pravilnika i KU. Kako prvostupanjski sud nije odlučio na gore navedeni način o pravu tužitelja na isplatu razlike plaće i troškova prijevoza, niti je vještak izradio takvu varijantu u nalazu i mišljenju, valjalo je u tom dijelu uvažiti žalbu tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-738/2022 potvrđena je prvostupanjska presuda broj Pr-5637/2018 od 18. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, a ukinuta u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pritom je Županijski sud u svojoj odluci naveo da je predmet spora zahtjev tužitelja, a koji je u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe u turnusima, da mu se, s obzirom da je po nalogu nadređenih dolazio 1 sat prije turnusa od 12 sati i ostajao 30 minuta nakon završetka turnusa, plate više odrađeni sati prekovremenog rada. Također tužitelj potražuje i isplatu razlike naknade troškova prijevoza, a temeljem rješenja MORH -a Klasa: 121-05/09 01/1, Ur.br. 512-06-0403-09-3/11 od 5. lipnja 2009. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je rješenjem tužene od 5. lipnja 2009. tužitelju priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] i obratno prema cijeni mjesečne karte za autobus, te na relaciji Bjelovar - Zagreb i obratno prema cijeni mjesečne karte za vlak. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da naknada tužitelju nije isplaćena u cijelosti, već mu je temeljem Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" br. 141/04 i 22/05 – dalje Pravilnik) isplaćivan iznos naknade troškova prijevoza na posao i s posla na način da se iznos cijene mjesečne karte dijelio s brojem stvarnih radnih dana u mjesecu i množio se s brojem dana koliko je tužitelj radio. Dakle, za razdoblje kada je tužitelj radio u turnusu obračun naknade za prijevoz se vršio da se iznos mjesečne karte dijelio s brojem radnih dana u mjesecu djelatnika koji rade u radnom vremenu od ponedjeljka do petka, te tako dobiveni iznos množio s brojem dolazaka na posao. Odredbom čl. 2. st. 5. Pravilnika je propisano da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla. "Druge slučajeve kada djelatna vojna osoba ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla" treba tumačiti da ti slučajevi predstavljaju one situacije u kojima djelatna vojna osoba ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe, ali ne i one dane kada je tužitelj sukladno rasporedu poslodavca obavljao službu dežurstva, straže, odnosno kada je radio na terenu (kao i Rev 3694/2019). Slijedom navedenog je prvostupanjski sud pravilno, a suprotno žalbenim navodima, prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom razlike između priznate cijene mjesečne karte i isplaćenog iznosa tužitelju, a koja razlika je temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđena u iznosu od 24.499,85 kuna.

6. Dalje Županijski sud navodi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom više odrađenih sati s obrazloženjem da je čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" br. 93/08 i 89/12 – dalje KU) propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, dok iz čl. 45. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 - dalje ZR) proizlazi da prekovremeni rad postoji u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, to u slučaju kada je tužitelj dolazio sat vremena ranije zbog zaduživanja opreme i naoružanja i odlazio pola sata kasnije zbog razduživanja opreme i naoružanja, taj rad nema karakter prekovremenog rada po čl. 45. st. 1. ZR-a, a niti se rad dulje za jedan sat po čl. 44. st. 10. KU može obračunati kao prekovremeni rad. Također ističe da se ne radi o slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, a što je potrebno da bi se isti smatrao prekovremenim radom. Navedeni stav da se u konkretnom slučaju ne radi o prekovremenom radu je pravilan.

7. Naime, kada je tužitelj po nalogu nadređenih dolazio na posao prije početka turnusa odnosno redovitog radnog vremena i odlazio nakon završetka radnog vremena, taj rad nema karakter prekovremenog rada, međutim, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati kao rad u smjenama i rad u turnusu (kao i Rev 839/2023-2). Navedeno je i ukazano ukidbenom odlukom ovog suda poslovni broj Gž-409/2017.Tijekom postupka, a nakon ukidbene odluke, tužitelj je predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način kako je to ukazao drugostupanjski sud, pa je pogrešno prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem s obrazloženjem da tužitelj nema pravo na prekovremeni rad. Stoga, a kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, žalba tužitelja je uvažena i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ukinuta odluka i vraćena na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na način da vještak svaki sat rada koji je tužitelj radio duže od formalno propisanog radnog vremena honorira kao redovan rad uz dodatak za rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, te će potom uvažavajući razloge ove odluke donijeti novu na zakonu osnovanu odluku. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku, a koja ovisi o uspjehu stranaka u sporu.

8. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 30. rujna 2013. (list 4 spisa), odgovor na zahtjev ODO Bjelovar od 9. siječnja 2015. (list 5- 6 spisa), Rješenje Ministarstva obrane klasa: UP/I 805-03/10-01/2256 od 25. listopada 2010. (list 7 spisa), Rješenje Ministarstva obrane klasa: 121-05/09-01/1, urbroj: 512- 06-0403-09-311 od 5. lipnja 2009. (list 8-9 spisa), presliku presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3194/12-36 od 5. lipnja 2014. (list 20-31 spisa), potvrdu Čazmatrans Nova d.o.o. (list 33 spisa), dnevnu i mjesečnu evidenciju radnog vremena za period od 1. studenog 2011. do 1. rujna 2013. (list 39-144 spisa), platne liste (list 145-155 spisa), podatke HŽPP od 16. prosinca 2015. (list 161 spisa), saslušani su svjedoci AD (list 163-164 spisa), ED (list 164-165 spisa), kartica djelatnika (list 188-197 spisa), proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po "NIELS" j.d.o.o. (list 208-214 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka u postupku (list 226-227 spisa), izvršen je uvid u sudsku praksu (list 260-275, 306-314 spisa), vještak se pisano očitovao na prijedlog tužitelja 20.2.2020. (list 294-295 spisa), saslušan je sudski vještak na ročištu 15.7.2020. (list 302-303 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem od 24.4.2026., saslušan je vještak na ročištu 25. svibnja 2026.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u smislu čl.8. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kao u izreci presude.

10. Budući je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova prijevoza pravomoćno odlučeno, na način da je taj dio zahtjeva usvojen u cijelosti, u ponovljenom postupku sporno je među strankama pripada li tužitelju za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, odnosno za rad jedan sat prije početka turnusa i 30 minuta nakon završetka turnusa, pravo na isplatu za više odrađene sate rada.

11. Prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 9/03) pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske određeno je tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje osam sati, te se u pravilu raspoređuje od 8-16 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u utuženom periodu od 1. studenoga 2011. do 1. rujna 2013. bio zaposlen u Ministarstvu obrane u Hrvatskoj vojsci, kao narednik a i danas je zaposlen tamo, samo u drugoj postrojbi. Tužena mu nije isplaćivala plaću u punom iznosu za utuženi period budući je rad trebao biti organiziran tako da se radilo u smjenama od 7 ujutro do 7 navečer, odnosno od 7 navečer do 7 ujutro, međutim oni su uvijek morali dolaziti na posao sat vremena ranije dakle ako je bila jutarnja smjena onda u 6 sati, a ako je bila popodnevna smjena onda u 18, dok su morali uvijek ostajati na poslu pola sata kasnije. To je bilo potrebno zato jer su prilikom dolaska na posao morali najprije doći na Tuškanac gdje je bila baza tamo bi morali uzeti opremu i oružje, pripremiti se za smjenu, bio je obvezan doručak te čitanje dnevnih zapovjedi, kao i vizualni pregled svakog vojnika da ne bi otišao bez opreme ili nešto slično, a potom bi se kombijem odvozili na Pantovčak gdje su radili. Tamo su ostajali ako se radilo o jutarnjoj smjeni negdje do 19 ili 19,10 sati, a ako se radilo o popodnevnoj onda negdje do 7 ili 7,10 ujutro, tada bi ih opet kombijem dovozili u bazu na Tuškanac gdje su morali izvršiti razduženje opreme, čišćenje oružja i drugo i to je bilo obvezno i uvijek je bilo tako.

13. Svjedok AD iskazao je da je zaposlen u Ministarstvu obrane u unutarnjem osiguranju predsjednice Republike Hrvatske. Tužitelj je također u periodu od 2008. pa negdje do 2014. radio te poslove, radno vrijeme bilo je organizirano tako da im je baza bila na Tuškancu, u 6 ili 18 sati morali bi biti u bazi, zatim bi se presvlačili u odore, bio bi organiziran doručak ili večera, potom je slijedilo zaduženje osobnog naoružanja, te se čitala dnevna zapovijed, a nakon toga bila bi smotra, te bi išli na Pantovčak. Tamo bi odradili svoju smjenu od 12 sati a onda bi u 7 ili 19 sati došla druga smjena, a oni bi bili prevezeni vozilima s Pantovčaka natrag na Tuškanac u bazu i tamo bi slijedilo čišćenje naoružanja, razduženje, a po potrebi ostajali bi čistiti i svoj dio kruga, taj ostanak poslije radnog vremena obično bi potrajao 30 - 45 minuta. Sve što je naveo bilo je isto tako i za tužitelja, jer je on radio na istom radnom mjestu kao i tužitelj, a poslije je prešao s vanjskog u unutarnje osiguranje. Osim navedenoga, tužitelj je također kao i on radio na Brijunima a ne samo u Zagrebu tamo bi smjena trajala od ponedjeljka do ponedjeljka odnosno morali bi tamo u bazu doći već u 6 ujutro a vraćali bi se tek sljedeći ponedjeljak oko 19 sati. Radili bi u smjenama 4 -4-4 što znači da su 4 sata morali biti u pripremi, a to podrazumijeva biti spreman na djelovanje, obučen, biti u prostorijama, potom bi 4 sata slijedila smjena odnosno 4 sata bili bi na objektu, a nakon toga 4 sata odmor (objed, odmaranje), što znači da su radili 16 sati efektivnog rada. Međutim, plaćeno im je samo 8 sati, te nije bio plaćen niti rad subotom, nedjeljom, blagdanima, noću. Sve je to bilo identično i za njega i za tužitelja. Na poseban upit naveo je da za vrijeme rada u Zagrebu im je bilo plaćeno 12 sati za smjenu, međutim ono što su dolazili ranije i ostajali kasnije a to je bilo sat vremena ranije obaveznog dolaska na posao prije početka smjene, te 30 -45 minuta kasnije ostanka nakon smjene, to im nije bilo plaćeno, niti se vidjelo igdje na š ihtericama odnosno listama.

14. Svjedok ED iskazao je da radi u Ministarstvu obrane i u utuženom periodu radio je na poslovima zaštite objekata, imovine i vip osoba kao i tužitelj. Rad je bio organiziran tako da se radilo u turnusima 12 sati rada, 12 sati odmora to bi bila dnevna smjena, a potom je slijedilo opet 12 sati rada pa 48 sati to bi bila noćna smjena. Tako je radio i tužitelj i on u pravilu, to im je i bilo plaćeno, međutim, morali su dolaziti ranije na posao i odlaziti kasnije s posla za vrijeme rada. Naime kad su radili u Zagrebu dolazili su na posao ujutro u 6 sati da bi zadužili opremu, naoružanje, presvukli se, izvršila bi se dnevna zapovijed obavio bi se doručak, te bi se vozilima transportirali tada do Pantovčaka gdje se obavljala zadaća. Isto tako, po završetku rada vraćali bi se nazad vozilima u bazu na Tuškancu, čistila bi se i razduživala oprema i naoružanje, te bi ostajali duže oko pola sata. Ti raniji dolasci i odlasci nisu im plaćeni. Osim navedenog, i on i tužitelj znali su raditi na Brijunima, međutim on je slabije tamo išao tako da se ne sjeća točno kako je to bilo organizirano. Uglavnom tamo se bilo na straži sedam dana misli da se išlo petkom a vraćalo petkom idući tjedan i svih sedam dana straže moralo se biti u krugu štićenih objekata i osiguravati te štićene objekte, za vrijeme straže u tih sedam dana nije se nigdje smjelo izaći. Ne sjeća se točno kako je to bilo plaćeno međutim mislim da blagdani i vikendi nisu plaćani. Napomenuo je samo da se na Brijunima straža obavljala tako da kad se tamo došlo 4 sata se bilo na straži, 4 sata u pripremi, a 4 sata slobodno odnosno odmor i tako svih tih sedam dana. Napomenuo je da za vrijeme ova 4 sata u pripremni se moralo biti pripremno odnosno na raspolaganju ako bi došlo do neke hitne intervencije.

15. Na temelju iskaza tužitelja te svjedoka AD i ED utvrđeno je da je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano na način da su tužitelj, kao i ostali zaposlenici tužene, radili od 7 do 19 sati, s tim da su na posao morali doći u 6 sati ujutro, sat ranije, i odlaziti s posla 30-40 minuta kasnije radi presvlačenja, obveznog doručka ili večere, naoružavanja i postrojavanja, odnosno razduživanja i čišćenja opreme, odnosno u dnevnoj smjeni ostajali bi od 6,00 do 19,30 sati, a u noćnoj smjeni od 18,00 do 7,30 sati, dok im je plaćeno kao da su radili 12 sati.

16. Prema odredbi čl.44.st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12; dalje: KU), osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, te za rad u turnusu 5%, pri čemu se, prema stavku 2. istoga članka, navedeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Pritom je st.9. istoga članka određeno da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom.

17. Čl.44.st.10. KU propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati.

18. Kada je tužitelj po nalogu nadređenih dolazio na posao prije početka turnusa odnosno redovitog radnog vremena i odlazio nakon završetka radnog vremena, taj rad nema karakter prekovremenog rada, međutim, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati kao rad u smjenama i rad u turnusu (kao i Rev 839/2023-2).

19. Da je takva obveza tužitelja u utuženom razdoblju doista postojala, da dolazi ranije na posao i odlazi kasnije s posla, nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, te samog tužitelja, pa je iste stoga sud prihvatio kao uvjerljive, životne, logične i međusobno suglasne, te je na istima i utemeljio svoju odluku.

20. Stoga je, obzirom na uputu Županijskog suda, na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno dopunsko financijsko vještačenje, sa zadatkom obračunati svaki sat koji je tužitelj u utuženom vremenu odradio duže od formalno propisanog radnog vremena i to zbog ranijeg dolaska u smjenu i kasnijeg odlaska iz smjene, a po satnici redovnog rada s tim da se obračunaju i dodaci za rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom. Pritom je vještak naveo da je obračun potraživanja tužitelja, u nalazu i mišljenju od 19. travnja 2017.g., iskazan kao prekovremeni rad, sa pripadajućim dodacima po osnovi rada u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, dok su u dopuni nalaza navedeni sati obračunati su kao redovni rad, tj. bez uvećanja satnice od 50%.

21. Pritom je vještak dao mišljenje kako je na temelju podataka i izračuna iznesenih u dopuni nalaza, vještak mišljenja da potraživanje tužitelja u utuženom razdoblju za dodatne sate rada i pripadajuće dodatke po osnovi rada u turnusu, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom na dodatne sate, iznosi ukupno 1.706,77 eura (12.859,57 kn) bruto, obračunato prema satnici za redovan rad.

22. Na navedeni dopunski nalaz i mišljenje stranke nisu stavljale primjedbi, dok je tuženik predložio da se vještak usmeno očituje, pa je vještak na ročištu 25.5.2026.naveo da je dopunski nalaz izrađen temeljem naloga da se obračun izradi prema redovnoj satnici za pojedini mjesec, te da se u tom slučaju radi o redovnoj satnici onako kako je tuženik isplaćivao plaću.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje, prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen temeljem priležeće dokumentacije i u skladu s pravilima struke, a tužitelj je u skladu s istim i konačno precizirao tužbeni zahtjev.

24. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.706,77 eura (12.859,57 kn) bruto, pri čemu tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, međutim neosnovan je dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R- 376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, pa su tužitelju, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) priznati troškovi:sastava zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova, sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 11.3.2015., 3.7.2015., 7.12.2015., 16.2.2016., 12.6.2017., 17.7.2017., 8.4.2019., 15.7.2020., 4.12.2020., 20.12.2021., 16.5.2022., 5.11.2025., 25.5.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka 11.1.2016., 28.4.2017., 23.1.2019., 28.7.2020., 5.5.2026. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava žalbe od 25.7.2022., - 125 bodova (Tbr.10.1. OT), odnosno ukupno 2125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 4.250,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 5.312,50 eura. Tome treba pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, obzirom je bio nužan za postupak, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 5.662,50 eura.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 14.4.2025. i 10.6.2025., sukladno čl.155. ZPP-a, obzirom isti nisu bili nužni za postupak.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku