Poslovni broj: Gž-1926/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja: Đuro Đaković Stan d.o.o. iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 42, zastupanog po punomoćnici Ana -Mariji Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika-protivnika osiguranja: 1. Đuro Đaković Grupa d.d. iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 42, OIB 58828286397, 2. Đuro Đaković Energetika i infrastruktura d. o. o. iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 48, OIB 20183823241 i 3. Đuro Đaković Specijalna vozila d.d. iz Slavonskog Broda, Ulica 108. brigade ZNG 40, OIB 68807280553, svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Dumančić, Rajković i Martić, odvjetnicima u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika-protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu , poslovni broj Psp- 17/2024-10 od 29. studenog 2024., dana 13. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protivnika osiguranja te se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Psp-17/2024-10 od 29. studenog 2024. potvrđuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-predlagatelja osiguranja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere te je određeno osiguranje privremenom mjerom tako što je tuženicima-protivnicima osiguranja zabranjeno izvršavanje i izvođenje daljnjih radova ograđivanja, postavljanja ograda, rampi i instalacija, kao i daljnjih radova na postojećim objektima: montažnom objektu-kućici, četvrtastom objektu od metalne konstrukcije, metalnim vratima za prolaz pješaka, kao i izvršavanje i izvođenje novih objekata, novih konstrukcija, ograda te postavljanje nosača za rampu, te bilo kakva daljnja ugradnja bilo koje vrste instalacija na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Oraščić cesta površine 12873 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Oraščić cesta površine 23789 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Istim rješenjem određena je novčana kazna od 13.270,00 eur koja će se izreći tuženicima-protivnicima osiguranja ukoliko ne postupe sukladno rješenju o osiguranju nenovčane tražbine, s time što je ujedno određeno da će sud na prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja, nakon što utvrdi da su se tuženici-protivnici osiguranja ponašali protivno zabrani, izreći novčanu kaznu u tom iznosu i istodobno zaprijetiti novom novčanom kaznom. Trajanje privremene mjere određeno je do pravomoćnosti rješenja u sporu radi smetanja posjeda ili drugačije odluke suda, kao i da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobno se žale tuženici-protivnici osiguranja, pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), i predlažući njegovo ukidanje te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U žalbi navode da rješenje sadrži bitnu povredu postupka jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, tuženici-protivnici osiguranja drže da u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, već je samo konstatirano da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja, podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i nastanak nenadoknadive štete. Tvrde da je netočno utvrđeno da bi tužitelja smetali u posjedovanju nekretnina na način opisan u izreci, odnosno da bi izvodili građevinske radove kojima bi smetali njegov posjed. Žalbom tvrde i da u pobijanom rješenju nije argumentirano što je svaki od žalitelja učinio da bi time smetao posjed tužitelja kao predlagatelja osiguranja, smatrajući da za ovaj zaključak nije dostatna činjenica što su tuženici povezana trgovačka društva. Stav tuženika-protivnika osiguranja je da u konkretnom slučaju nije dokazana vjerojatnost postojanja tražbine jer tako što ne proizlazi iz same tužbe, a nije učinjena vjerojatnom ni opasnost da bi bez predložene privremene mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine tužitelja. Drže da je sud nekritički usvojio predloženu privremenu mjeru na cjelokupnim nekretninama, odnosno čitavoj cestovnoj infrastrukturi, pa zaključuju da tražbina tužitelja nije određena ni odrediva. Konačno, ukazuju i da tužitelj iako ima registrirano sjedište na adresi iz tužbe, tamo ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost, ceste za komunikaciju unutar industrijskog kompleksa Đuro Đaković ne koristi za svoje poslovne aktivnosti, pa mu niti ne prijeti nenadoknadiva šteta kako tvrdi.

4. Tužitelj-predlagatelj osiguranja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženike-protivnike osiguranja na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pritom, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje predmetnog rješenja nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

7. Osim toga, u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je prvostupanjski sud pravilno, na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je usvojio prijedlog za određivanje privremene mjere.

8. Prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja, koju je tužitelj istovremeno s podnošenjem tužbe radi smetanja posjeda, predložio kao zaštitu od kako tvrdi, počinjenog smetanja posjeda nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi komunikacijskim cestama unutar industrijskog kompleksa Đuro Đaković. Tužitelj-predlagatelj osiguranja naime navodi da se navedenim komunikacijskim cestama više ne može slobodno služiti zbog ograđivanja koje su poduzeli tuženici-protivnici osiguranja, odnosno zbog postavljanja ograda, nosača za rampu i rampi te instalacija, kao i poduzimanjem radova na postojećim objektima (montažnoj kućici, četvrtastom objektu od metalne konstrukcije i metalnim vratima za prolaz pješaka). Sud prvog stupnja otklanja prigovor prekluzije tuženika opravdanjem da je riječ o prigovorima koji mogu nastupiti jedino u odnosu na sam tužbeni zahtjev te će se o njima raspravljati u parničnom postupku. Vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine pronalazi u navodima tužbe i izvedenim dokazima (dostavljenim ispravama i fotografijama) iz kojih proizlazi da tužitelj zbog postavljenih objekata i instalacija, nema više mogućnosti kretanja, odnosno prometovanja nekretninama u suvlasništvu radi obavljanja poslovne djelatnosti, a ne posjeduje ključeve novopostavljenih objekata. Pritom, naglašava i da se radi o prometnicama unutar industrijske zone Đuro Đaković, koje imaju karakter internih ulica s kontroliranim pristupom u zonu, dakle nemaju karakter javnih gradskih površina, već služe cirkulaciji pristupnog i internog tehnološkog prometa između pojedinih lokacija unutar zone, a namijenjene su svim korisnicima poslovne zone.

9. Sud prvog stupnja zaključuje da bi bez određivanja privremene mjere tužitelj-predlagatelj osiguranja bio onemogućen u dotadašnjem korištenju nekretnina jer nema mogućnosti prolaska do poslovnih jedinica, pa je predložena mjera potrebna kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti tužitelju. Drži da je učinjeno vjerojatnim i da su svi žalitelji počinili smetanje posjeda jer je riječ o povezanim trgovačkim društvima, a iz zapisnika Odbora suvlasnika od 3. rujna 2024. nesporno je da je sporne radove izvršio tuženik-protivnik osiguranja Đuro Đaković Grupa d.d., čiji član uprave je ujedno i predsjednik uprave tuženika-protivnika osiguranja Đuro Đaković Specijalna vozila d.d.

10. Pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere.

11. Naime, člankom 341. stavkom 2. OZ određeno je da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju.

12. Člankom 346. stavkom 1. OZ određeno je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine (objektivna pretpostavka), zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (subjektivne pretpostavke).

13. Tužitelj je pokrenuo parnični postupak protiv protivnika osiguranja kao tuženika. Tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što su pregradili dio ceste desno od glavnog ulaza u industrijski kompleks Đuro Đaković, postavili montažni objekt - kućicu i montažno skladište - bijeli šator te četvrtasti objekt od metalne konstrukcije unutar kojeg su ugradili metalna vrata za prolaz pješaka i instalacije, dok su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavi li rešetkastu metalnu ogradu, dva nosača za rampu, instalacije i kiosk, pa da su na taj način onemogućili tužitelja-predlagatelja osiguranja u daljnjem suposjedovanju nekretnina te time počinili smetanje posjeda. Tužbom nadalje traži i da sud naloži tuženicima-protivnicima osiguranja, uklanjanje opisanih objekata i instalacija te uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

14. Stoga je pravilan stav iskazan u pobijanom rješenju, da će se tek u parničnom postupku utvrđivati je li tužitelj (su)posjednik predmetnih nekretnina, postoji li čin smetanja posjeda, je li pasivna legitimacija stranaka ispravno određena i je li tužitelj prekludiran u traženju posjedovne zaštite, što su ujedno i žalbeni razlozi u ovom postupku. Određenom privremenom mjerom samo se privremeno uređuje odnos među strankama, u cilju sprječavanja nenadoknadive štete koja prijeti predlagatelju osiguranja, a u parnici pokrenutoj po tužbi predlagatelja osiguranja će se po provedenom dokaznom postupku, u slučaju utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva prema tuženicima, konačno odrediti uspostava ranijeg posjedovnog stanja, s time što odluka o privremenoj mjeri ni na koji način ne presumira odluku parničnog suda o tužbenom zahtjevu.

15. Žalitelji nisu u pravu kada tvrde da tražbina tužitelja-predlagatelja osiguranja nije individualizirana, odnosno da određena privremena mjera nije određena tj. odrediva. Naime, tužitelj je individualizirao pravo koje privremenom mjerom želi zaštititi (posjedovna prava na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a označio je i dijelove nekretnina i objekte u odnosu na koje se privremena mjera odnosi. Neosnovani su i žalbeni navodi o tome da nije učinjeno vjerojatnim da su svi tuženici-protivnici osiguranja počinili smetanje posjeda jer i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno upućuje da su tuženici povezana trgovačka društva koja kao i tužitelj-predlagatelj osiguranja posluju i imaju registrirana sjedišta unutar industrijske zone Đuro Đaković, što je i po stavu žalbenog suda dostatno za određivanje privremene mjere, s time što će se u parničnom postupku konačno raspraviti jesu li svi tuženici poduzeli radnje navodnog smetanja posjeda, odnosno jesu li te radnje učinjene po nalogu ili uz odobrenje svih ili samo nekih tuženika.

16. Ovaj sud prihvaća i stav prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i nenadoknadive štete koja mu prijeti. Naime, tužitelj je pravna osoba sa registriranim sjedištem unutar industrijske zone Đuro Đaković, a iz dostavljenih fotografija i zapisnika Odbora suvlasnika od 3. rujna 2024. proizlazi da su radovi na postavljanju instalacija, ograda i pratećih objekta za kontrolu ulaska i izlaska iz pojedinih dijelova zone, učinjeni tako da sprječavaju slobodno kretanje industrijskom zonom. Ispravan je i stav suda prvog stupnja o postojanju opasnosti od nastanka nenadoknadive štete jer je isključenje tužitelja od mogućnosti korištenja prometnica namijenjenih komunikaciji unutar industrijske zone, a za koje tužitelj tvrdi da je njihov suposjednik te mu je korištenje cesta nužno radi pristupa kompleksu gdje ima registrirano sjedište, okolnost koja ukazuje na opasnost da će bez određivanja predložene privremene mjere, poslovanje tužitelja-predlagatelja osiguranja, biti ozbiljno ugroženo.

17. Prema mišljenju ovoga suda radi se o posebnim okolnostima koje i za vrijeme trajanja parničnog postupka za smetanje posjeda opravdavaju određivanje privremene mjere i zbog čega je u smislu članka 347. stavka 1. točke 7. OZ, u cilju sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, prvostupanjski sud pravilno odredio mjeru kojom je tuženicima zabranio provođenje daljnjih radnji na nekretninama kako bi se održalo postojeće stanje stvari, s obzirom da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka što se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Psp-17/2024. Osim toga, kraj činjenice što je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i činjenicu da ga postavljanje objekata, ograda i instalacija onemogućuje u posjedovanju nekretnina i obavljaju redovitog poslovanja te komunikaciji kroz industrijski kompleks, te da su protivnici osiguranja jedini koji mogu provesti privremenu mjeru i slijedom toga spriječiti nastanak nenadoknadive štete, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je tuženicima-protivnicima osiguranja u skladu s člankom 16. OZ zaprijetio izricanjem novčane kazne kao sredstvom osiguranja u slučaju postupanja protivno određenoj privremenoj mjeri, te im zaprijetio izricanjem novih novčanih kazni u slučaju postupanja protivno obvezi iz pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud je za svoja uvjerenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa su protivne tvrdnje žalitelja u cijelosti neutemeljene.

18. Iz izloženih je razloga žalbu tuženika-protivnika osiguranja valjalo odbiti primjenom članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao u točki I. izreke.

19. Zahtjev tužitelja-predlagatelja osiguranja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je primjenom članka 166. stavka 1. u vezi članka 155. stavka 1. ZPP jer nije bio nužan za postupak.

20. Slijedom izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Rijeci, 13. srpnja 2026.

Sutkinja :

Martina Maršić Lukić