Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-953/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja FF, vlasnika obrta za taxi prijevoz i usluge [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ani Jurašin, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Savska cesta 144a, Zagreb, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 401/2020 od 21. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-401/2020 od 21. travnja 2026. u točkama I i II izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s naslova naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od 1.452,36 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 1.098,58 eura od 6. svibnja 2020. pa do isplate, a na iznos od 353,78 eura od 1. srpnja 2020. pa do isplate, te za troškove prijevoza u iznosu od 39,82 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 6. svibnja 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.436,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 13. srpnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iz naslova naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade daljnji iznos od 1.452,65 eura, te sa osnova prijevoza vozila iznos od 39,82 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 06.05.2020.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 postotna poena.«

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.950,77 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. travnja 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tužitelju nadoknade troškovi postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu ali drugom sucu na ponovno suđenje. U bitnome tužitelj osporava utvrđenja suda prvog stupnja te navodi da izjava o namirenju se odnosi na imovinsku štetu na vozilu, a ne na izgubljenu zaradu, i da je postupak za naknadu štete na vozilu vođen kod tuženika pod brojem AO-450/20 dok za isplatu štete s naslova izgubljene zarade pod brojem AO-450/20-2, a za koji zahtjev nije zaključena izjava o namirenju pa da je stoga sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je stvorio pogrešan zaključak temeljem priloženih isprava.

4. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to gubitka zarade te naknada troškova prijevoza vozila vučnom službom, a koja šteta je nastala zbog prometne nezgode koja se dogodila 5. ožujka 2020. u Splitu na raskrižju u ulici Put Supavla, koju je skrivio vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u vrijeme nastanka nesreće bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti broj 470647893, jer je u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo tužitelja zbog čega tužitelj nije mogao obavljati djelatnost taxi prijevoza u razdoblju od 5. ožujka 2020. do 26. lipnja 2020. te je za to razdoblje tražio i naknadu izgubljene zarade u iznosu od 1.452,65 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 39,82 eura za troškove prijevoza vozila vučnom službom, sve sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2020. do isplate.

5. Između stranaka nije sporno;

- da se dogodila navedena prometna nezgoda i da postoji odgovornost tuženika jer da je šteta nastala krivnjom osiguranika tuženika i da je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja,

- da su stranke 12. svibnja 2020. zaključile Izjavu o namirenju kojom je tužitelj izjavio kako je primitkom sporazumno utvrđenog iznosa od 1.990,84 eura (15.000,00 kn) u cijelosti namiren tužiteljev zahtjev u vezi imovinske štete iz štetnog događaja od 5. ožujka 2020. te da se nakon primitka tog iznosa odriče bilo kakvog potraživanja u svezi ovog štetnog događaju prema tuženiku,

- da je tužitelju po osnovu imovinske štete za izgubljenu zaradu isplaćen iznos od 19,87 eura (149,73 kn),

6. Među strankama je sporno:

- da li tužitelju pripada i daljnji iznos naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznad već isplaćenog iznosa od 19,87 eura,

- da li je nakon prometne nezgode vozilo tužitelja bilo potrebno odvesti vučnom službom ili je to vozilo bilo u voznom stanju.

7. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je vozilo tužitelja marke BMW 5, serija E 60/61 530D, reg. ozn. [registarska oznaka] dovezeno u Autoservis Marinić dana 05. ožujka 2020., te da je isto isporučeno tuženiku 26. lipnja 2020., da je tuženiku dostavljen 15. travnja 2020. zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene dobiti, da je tuženik odgovorio na navedenu ponudu na način da je osnovan zahtjev za izgubljenu zaradu u iznosu do 19,87 eura.

8. Utvrđeno je nadalje da je tužitelj dostavio tuženiku prigovor koji od strane tuženika odbijen, a koji se odnosi na izgubljenu zaradu, da iz nalaza vještaka financijske struke Ante Blaževića, proizlazi da je izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 05. ožujka 2020. do 26. lipnja 2020. iznosi 1.472,52 eura, da je tuženik isplatio tužitelju s tog osnova 19,87 eura te ostaje razlika od 1.452,65 eura.

9. Nadalje utvrđuje da je tužitelj dobio dva iznosa naknade od HZZO-a za ožujak i travanj 2020. u iznosu od 862,79 eura na ime potpore za očuvanje radnih mjesta te da se ta potpora odnosi na očuvanje radnih mjesta i ne može smatrati poslovnim prihodima zbog čega da ti iznosi ne ulaze u izgubljenu zaradu.

10. Pregledom izvida štete utvrđeno je koje dijelove zbog prometne nezgode na vozilu tužitelja potrebno zamijeniti, a prema izvidu štete zaključak je suda prvog stupnja da vozilo nije bilo u voznom stanju i da bi vožnja takvim vozilom predstavljala opasnost za druge sudionike u prometu pa da bi bio opravdan trošak vučne službe u iznosu od 39,82 eura. Utvrđeno je nadalje da bi zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade bio osnovan, jer da se vozilo nalazilo na popravku u spornom razdoblju za koji se traži naknada štete zbog izgubljene zarade.

11. Međutim, bez obzira na navedena utvrđenja sud prvog stupnja je cijenio Izjavu o namirenju cjelokupne imovinske štete od 12. svibnja 2020. koja je potpisana od strane stranaka, a koja predstavlja izvansudsku nagodbu u kojoj su stranke riješile sve odnose u pogledu pretrpljene imovinske štete iz navedene prometne nezgode. Zaključuje sud prvog stupnja da se radi o imovinskoj šteti koja se odnosi na troškove vučne službe i izgubljene zarade, da ta nagodba ima značaj iz čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) i da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima prekidaju spor, odnosno neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obaveze. Navodi sud prvog stupnja da je navedeno Izjavom tužitelj izjavio da su primitkom sporazumno utvrđenog iznosa od 1.990,84 eura (15.000,00 kn) u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi u vezi imovinske štete iz štetnog događaja od 5. ožujka 2020. u kojem je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka].

12. Također sud prvog stupnja utvrđuje da je navedenom izjavom tužitelj se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja u vezi štetnog događaja prema tuženiku, te da od tuženika do dana potpisivanja te izjave nije primio ništa s naslova imovinske štete, te da tu izjavu neće pobijati po bilo kakvoj osnovi i da je nije potpisao pod prinudom, prijetnjom ili zabludom.

13. Zaključuje sud prvog stupnja da ta nagodba nije zaključena za poseban vid imovinske štete već za cjelokupnu imovinsku štetu pa zaključuje da izjava o namirenju cjelokupne imovinske štete se odnosi na imovinsku štetu koja je predmetom ovog spora, dakle, i na imovinsku štetu za izgubljenu zaradu i za naknadu troškova vučne službe.

14. Navodi sud prvog stupnja da je jedan dio izgubljene zarade nastao prije zaključenja izjave o namirenju 12. svibnja 2020. jer da se izgubljena zarada odnosi na razdoblje od 5. ožujka 2020. do 26. lipnja 2020., dok da se drugi dio izgubljene zarade odnosi do 26. lipnja 2020. Stoga da je u vrijeme zaključenja izjave o namirenju tužitelj imao saznanja o imovinskoj šteti o gubitku zarade i da vozilo u tom trenutku nije bilo popravljeno pa da je tužitelj mogao predvidjeti kako će i nakon zaključenja te izjave i dalje trpjeti imovinsku štetu, tj. gubitak zarade te da se stoga odrekao buduće imovinske štete po osnovi izgubljene zarade. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja temeljem pogrešno utvrđenih činjenica iz predmetne Izjave o namirenju pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 150. ZOO-a kada je utvrdio da je Izjavom o namirenju od 12. svibnja 2020. tužitelj u potpunosti namiren u odnosu na cjelokupnu imovinsku štetu isplatom iznosa od 1.990,84 eura.

16. Naime, pravilno tužitelj u žalbi navodi da su se vodile povodom njegovog zahtjeva dva postupka za naknadu štetu pod poslovnim brojem AO -450/20 i AO- 450/20-2 da se prvi postupak odnosio na naknadu štete na vozilu, a drugi za izgubljenu zaradu.

17. Naime, iz Izjave o namirenju od 12. svibnja 2020. proizlazi da su se stranke sporazumjele da imovinska šteta na vozilu iznosi 1.990,84 eura jer iz te izjave proizlazi da se tuženik obvezuje iznos od 1.990,84 eura po osnovi naknade štete za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] isplatiti na tekući račun tužitelja.

18. Stoga sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da se navedeni iznos iz izjave o namirenju odnosi na ukupnu imovinsku štetu. To posebno iz razloga što je kod tuženika vođen postupak radi mirnog rješenja spora pod brojem AO -450/20-2 za naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade za koji nije sklopljen sporazum te je tuženiku s tog osnova za izgubljenu zaradu nesporno isplaćen iznos od 149,73 eura.

19. Stoga tužitelju za izgubljenu zaradu koja prema nalazu vještaka, a što utvrđuje i sam sud prvog stupnja, pripada za ožujak 2020. 335,16 eura, za travanj 2020. 391,02 eura, za svibanj 2020. 372,78 eura i za lipanj 2020. 353,78,40 eura, odnosno ukupno 1.452,36 eura, te je tužitelju za prva tri mjeseca u iznosu od 1.098,58 eura dosuđena zatezna od dana kada je tužitelj to zatražio od 6. svibnja 2020. pa do isplate, a na iznos izgubljene zarade za lipanj u iznosu od 353,78 eura od 1. srpnja 2020. jer je tada dospjela naknada izgubljene zarade za lipanj 2020.

20. Tužitelju također dosuđen i iznos od 39,82 eura koji se odnosi na troškove vuče osobnog vozila koje je bilo neispravno i to sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2020. kako je tužitelj i zatražio jer je toga dana i odvezeno vozilo tužitelja na popravak.

21. Budući da je tužitelj uspio u cijelosti u ovom postupku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada mu u cijelosti zatraženi troškovi parničnog postupka i to za troškove sastava zahtjeva u mirnom postupku, za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 19. svibnja 2021., za pristup na ročište 11. listopada 2022. po 149,30 eura kako je to tužitelj zatražio, za pristup na raspravu 21. siječnja 2023. 150,00 eura, za sastav podneska od 16. lipnja 2023. 37,50 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 12. srpnja 2024. i 23. ožujka 2025. po 200,00 eura, za pristupe na rasprave 1. studenog 2024. i 2. rujna 2025. po 200,00 eura, za pristup na raspravu 13. veljače 2026. i za ročište za objavu presude po 100,00 eura, za troškove vještaka 331,81 eur, 36,92 eura i 192,33 eura, s obzirom da je vještak dostavio dopunske nalaze i odgovore na pitanja, za troškove sudskih pristojbi za tužbu i presudu ukupno 53,08 eura, odnosno ukupno 2.436,17 eura, koliko je tužitelj i tražio te na navedeni iznos dosuđena zatezna kamata od dana donošenja odluke u ovom postupku sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I/1. i 2. izreke ove presude.

23. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka koje je tražio u žalbi, jer visinu troškova nije označio kako je to propisano u čl. 164. st. 2. ZPP-a pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke.

U Rijeci 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić