P Ob-314/2025-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici IČ (ranije ŽČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene nejavne glavne rasprave dana 1. lipnja 2026. u prisutnosti zakonske zastupnice mlt. tužiteljice, njezine punomoćnice i tuženika koja presuda je objavljena dana 13. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici mlt. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.732,24 eura (dvijetisućesedamstotridesetdvaeura- dvadesetčetiricenta) na račun majke IČ (ranije ŽČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IBAN: [broj bankovnog računa], kod Hrvatske poštanske banke d.d., zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog specificiranog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 195,16 eur od 1. prosinca 2023. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. siječnja 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. veljače 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. ožujka 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. travnja 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. svibnja 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. lipnja 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. srpnja 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. kolovoza 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. rujna 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. listopada 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. studenog 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. prosinca 2024. godine do konačne isplate

- na iznos od 195,16 eur od 1. siječnja 2025. godine do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom se dijelu u odnosu na tijek kamata od svakog dvadesetog u mjesecu pa do zadnjeg dana u mjesecu na svakomjesečne iznose, tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

III. Nalaže se tuženiku UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužiteljici mlt. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnične troškove u iznosu od 500,00 eura uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja 13. srpnja 2026. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun majke EČ (ranije IČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IBAN: [broj bankovnog računa], kod Hrvatska poštanska banka d.d. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. srpnja 2025. podnijela tužbu u kojoj navodi kako je 18. listopada 2024. sklopljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi potvrđen rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-865/2025-5 od 13. siječnja 2025. Tada je određeno kako će tuženik za uzdržavanje mlt. tužiteljice doprinositi mjesečni iznos od 195,16 eura. Tužiteljica tvrdi da je bračna zajednica roditelja faktično prestala u listopadu 2023. pa stoga postoji dospjelo uzdržavanje tuženika za period od studenog 2023. zaključno s prosincem 2024. u iznosu od po 195,16 eura mjesečno. Ističe kako je tuženik za uzdržavanje platio iznose od siječnja 2025., dok prije toga nije platio niti jedan mjesečni iznos uzdržavanja. Kako od studenog 2023. do prosinca 2024. dospjeli iznos obveze uzdržavanja iznosi 2.732,24 eura, tužiteljica predlaže da sud donese presudu da se tuženiku naloži plaćanje ovog iznosa sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od svakog dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da su on i majka tužiteljice EČ živjeli zajedno s mlt. tužiteljicom i Katarininim roditeljima. Odselio je iz kućanstva 21. listopada 2023., ali ne u cilju prestanka bračne zajednice, već su EČ i on željeli kupiti kuću ili stan gdje bi zajedno uselili. Stoga smatra da tada faktična bračna zajednica nije prekinuta. Kako nisu izgladili odnose, razveli su se 13. siječnja 2025. Što se tiče spornog perioda od studenog 2023. do prosinca 2024. navodi da je na račun djeteta uplaćivao različite mjesečne iznose kako se dogovorio s djetetovom majkom jer tada još nisu planirali razvesti brak. Dogovor je bio da će se taj iznos iskoristiti za školovanje djeteta, a djetetova majka je podigla te iznose odnosno 1.051,33 eura kao cjelokupni iznos koji je uplatio. Dodaje da je protiv njega podnesen zahtjev za izravnu naplatu u ožujku 2025. zbog neplaćenog uzdržavanja za mlt. ŽČ. Navodi kako ima mjesečnu plaću od 900,00 do 1.000,00 eura neto te da je za dijete plaćao sve što joj treba, no nema o tome materijalnih dokaza.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica ističe kako navodi tuženika da je tijekom utuženog razdoblja uplatio određene iznose na račun mlt. tužiteljice nisu relevantni za ovaj postupak jer se tužbeni zahtjev odnosi isključivo na uskraćeno uzdržavanje. Tvrdnja tuženika da je uplatio ukupno 1.051,33 eura ne dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva, jer taj iznos nije predmet potraživanja. Promet po računu kojeg je tuženik priložio ne dokazuje da je upravo on izvršavao uplate, a nije razvidna niti pravna osnova uplata niti da su sredstva korištena isključivo za potrebe uzdržavanja mlt. tužiteljice. Stoga ta dokumentacija ne dokazuje ispunjenje obveze uzdržavanja. Tužiteljica napominje da je podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku R1 Ob-865/2024-5 od 13. siječnja 2025. koja je vraćena jer se za razdoblje prije donošenja sudskog rješenja kojim se odobrava Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije mogla provesti izravna naplata. Ističe da protiv tuženika nije bila niti je u tijeku ovrha po osnovi uzdržavanja za sporno razdoblje, upravo stoga što se isto potražuje u ovom parničnom postupku.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: rješenje ovoga suda broj R1 Ob-267/2024, plan od zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. prosinca 2023., rješenje R1 Ob-865/2024 kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. listopada 2024., promet po računu za mlt. ŽČ sa str. 37 i 38 spisa, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao zakonsku zastupnicu mlt. tužiteljice i tuženika.

4.1. Dokaze iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka sud nije uzeo u obzir primjenom čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

5. Majka tužiteljice i tuženik su sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 22. prosinca 2023. u odnosu na mlt. tužiteljicu rođenu **.**.2022. no među strankama je nesporno kako isti nikada nije odobren na sudu (str. 34). Uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-267/2024 od 5. rujna 2024. je razvidno kako je izvanparnični postupak povodom razvoda braka obustavljen.

6. Potom je uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-865/2024 od 13. siječnja 2025. utvrđeno da je sud odobrio plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. listopada 2024. Naime, ovim rješenjem je razveden brak majke tužiteljice i tuženika te je odobravanjem plana odlučeno da će mlt. tužiteljica stanovati s majkom uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem. Što se tiče uzdržavanja, uvidom u plan je utvrđeno da je kao roditelj obveznik uzdržavanja naveden tuženik te je određen doprinos uzdržavanju u iznosu od 195,16 eura mjesečno s dospijećem od dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec, međutim u samom planu nije navedeno kada počinje teći tuženikova obveza uzdržavanja odnosno nije naveden datum dospijeća prvog obroka.

7. Iz prometa po računu za mlt. tužiteljicu (str. 37 i 38 spisa) je utvrđeno da su tijekom utuženog razdoblja izvršene uplate na račun tužiteljice i to 15. prosinca 2023. iznos od 100,00 eura, 31. prosinca 2023. joj je dodana kamata 1,04 eura, potom je 21. veljače 2025. uplaćeno 100,00 eura te 20. svibnja 2025. iznos od 110,00 eura. Ujedno je utvrđeno da je s tog računa isplaćeno 200,00 eura dana 2. svibnja 2024. te potom 110,93 eura 8. kolovoza 2024. Sud nije cijenio uplate učinjene prije studenog 2023. jer se ne odnose na utuženo razdoblje. Pored navedenog, nije razvidno tko je uplatitelj niti na što se uplate odnose. Isto tako, utvrđeno je kako je s računa tužiteljice isplaćen iznos od 1.051,33 eura, ali isplata je učinjena 1. siječnja 2023., dakle prije utuženog razdoblja i za vrijeme trajanja bračne zajednice majke tužiteljice i tuženika pa je irelevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Uvidom u očevidnik FINE o danima insolventnosti sud utvrđuje kako je tuženik bio blokiran od 7. do 11. ožujka 2025.

9. IČ (ranije ŽČ), majka i zz mlt. tužiteljice, iskazuje da su tuženik, ona i mlt. tužiteljica živjeli u [adresa] s njezinim roditeljima do listopada 2023. kada je prestala bračna zajednica. To je bio definitivni prekid budući da se tuženik tada odselio i više se nikada nije vratio. Tuženik nije odselio iz razloga što su trebali kupiti nekakvu zajedničku nekretninu, već je odselio jer su njihovi bračni odnosi bili nepovratno poremećeni. Istina je da su u jednom periodu dok je trajala bračna zajednica planirali odseliti u neku nekretninu koju bi kupili, no sve to je bilo dok su njihovi odnosi bili korektni. Par mjeseci nakon prestanka bračne zajednice s tuženikom je sklopila prvi plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kada su dogovorili iznos uzdržavanja za mlt. ŽČ 172,67 eura jer je to u ono vrijeme bio primjeren iznos za uzdržavanje djeteta, no ovaj plan nije odobren na sudu. Odustali su od plana jer im to nije odgovaralo te su sklopili potom novi plan koji je u konačnici i odobren od strane suda. Tuženik od 13. siječnja 2025. uredno doprinosi uzdržavanju mlt. ŽČ. Od prestanka bračne zajednice pa do 13. siječnja 2025. tuženik nije platio niti jedan iznos uskraćenog uzdržavanja ili uzdržavanja za mlt. ŽČ. U zimu 2023. oko Božića tuženik je dobio Božićnicu i uplatio je 500,00 eura kao dar za dijete i to je uplatio izravno na djetetov račun. Ovaj iznos nije uplatio jednokratno od 500,00 eura nego u par navrata u razmaku od par dana. Naime, tuženik je u jednom navratu došao vidjeti dijete te je rekao da mu je neki novac sjeo na račun, a ona mu je rekla ako ima novaca da uplati djetetu na račun te je on onda iznos od 500,00 eura uplatio. Zna da se radilo o daru za dijete jer je joj je to rekao kolega s tuženikovog posla TČ. Iznos od 500,00 eura koji je uplaćen na račun djeteta je podigla sredinom 2024. i potrošila ga na potrepštine za dijete. Iskazuje kako je utuženi iznos probala naplatiti putem FINE u ožujku 2025. no naplata se nije mogla provesti. Nije joj poznata isplata sa str. 38 spisa (1.051,33 eura). Iskazuje kako tuženik na njezin račun za uzdržavanje djeteta do siječnja 2025. nije uplatio niti jedan euro. U utuženom razdoblju mlt. ŽČ nije išla u vrtić, bila je zdrava, međutim rođena je kao nedonošče tako da je sve do starosti djeteta od dvije godine i dva mjeseca odnosno do rujna 2024. bila s njom kod kuće i tada nije imala posao. U rujnu 2024. je mlt. ŽČ krenula u vrtić i to privatni jer nije cijepljena što nije niti smjela biti jer je bila nedonošče pa je za vrtić izdvajala 300,00 eura mjesečno. U utuženom periodu nije imala u vlasništvu nekretnina već osobni automobil, roditelji su plaćali troškove režija i hrane, a ona je kupovala djetetu što je potrebno. U utuženom periodu mlt. ŽČ mlt. je nosila pelene i jela nadohranu te je za njezine mjesečne potrebe mjesečno izdvojila minimalno 500,00 eura. Ovaj iznos obuhvaća troškove pelena i nadohranu koja je po kutiji koštala 30,00 eura, a trebalo je po minimalno tri kutije tjedno, troškove prijevoza kod liječnika, troškove garderobe i ostalo.

Na upit pun. mlt. tužiteljice, odgovara da je tuženika u nekoliko navrata uživo i porukama pozivala da plaća uzdržavanje za mlt. dijete na što se on oglušio. Nabrajala bi mu koliko je novaca potrošila za dijete, kako bi znala primjerice za higijenske potrepštine u jednom naletu izdvojiti po 80,00 eura i to bi mu rekla, a on se čudio iznosu i u troškovima nije sudjelovao. Na daljnji upit odgovara da kada je tuženik uplatio 500,00 eura na djetetov račun da joj nije rekao koja je namjena tog iznosa. Koliko joj je poznato tuženik je u utuženom razdoblju bio zaposlen s primanjima do 1.000,00 eura mjesečno. Nikada joj nije rekao da je blokiran pa da zato ne može plaćati uzdržavanje. Na upit odgovara da tuženik nije kupovao garderobu za dijete već ona šalje garderobu kada dijete ide kod njega, a u par navrata se dijete pojavilo s novom majicom za koju pretpostavlja da je kupila tuženikova majka.

10. Tuženik iskazuje da su majka tužiteljice i on prestali živjeti zajedno u listopadu 2023. kada je iselio. Odustali su odobrenja prvog plana jer je došlo do povećanja iznosa uzdržavanja pa su u konačnici sklopili drugi plan na iznos od 195,16 eura za uzdržavanje mlt. tužiteljice. Od siječnja 2025. uredno plaća iznos od 195,16 eura za uzdržavanje mlt. ŽČ. Na upit suda odgovara da se na str. 37 spisa nalaze njegove uplate na račun mlt. ŽČ te se radi o uplatama od 100,00, 100,00 i 110,00 eura koje su bile namijenjene za školovanje mlt. djeteta. To je bio dogovor između njega i majke djeteta, a on je utvrdio da je stanje na djetetovom računu 0,00 eura u veljači 2024. To je saznao jer je išao uplatiti na račun djeteta 250,00 eura pa kada je vidio da je stanje 0,00 eura odustao je od te uplate. Nikada nije dobio dar za dijete od 500,00 eura. Ne sjeća se je li uplatio u prosincu 500,00 eura na račun djeteta, zna da je uplaćivao po 100,00 ili 200,00 eura kako je priloženo u spisu. Do razvoda na račun majke nije uplaćivao nikakve svakomjesečne iznose za uzdržavanje djeteta. Iznosi koje je uplaćivao izravno na račun mlt. djeteta nisu s njegove strane bili namijenjeni za uzdržavanje mlt. ŽČ, nego sukladno dogovoru s majkom za troškove školovanja ili nekakve izvanredne potrebe. Ovdje prisutna zz tužiteljice ga nikada nije pitala da plaća uzdržavanje za dijete niti se to samoinicijativno ponudio. Kaže da nije dojma da bi mjesečne potrebe djeteta bile 500,00 eura mjesečno, već bi bile od 200,00 do 250,00 eura i to za hranu i pelene. Dodaje kako je kupovao i garderobu. U utuženom je periodu bio zaposlen, zaposlen je još uvijek te je imao primanja od 1.000,00 do 1.200,00 eura mjesečno. Iskazuje da u vlasništvu nema nekretnina, a od pokretnina ima osobni automobil BMW, godište 2007. i motocikl 2007. godište koja vozila je imao i u utuženom razdoblju. Kada se odselio, otišao je kod roditelja kojima nije plaćao najam, ali im je davao za hranu i režije 100,00 eura mjesečno. U utuženom razdoblju, a i sada, nije imao izdvajanja po pitanju zdravlja. Od 2022. otplaćuje 110,00 eura mjesečno za reprogramirani kredit.

Na upit pun. zz tužiteljice, odgovara kako je za svoj rođendan dobio 250,00 eura u veljači 2024. te ga je želio uplatiti na račun djeteta, ali je odustao jer bi majka djeteta i taj novac podigla s računa. Navodi nadalje da s majkom djeteta nije imao dogovor da novci ostanu deponirani na računu djeteta. Na daljnji upit odgovara da je dogovor s majkom djeteta bio da se novac na djetetov račun uplaćuje općenito za obrazovanje djeteta što uključuje i vrtić i fakultet, a upoznat je s činjenicom da dijete pohađa vrtić. Na daljnji upit pojašnjava da je osim uplata na djetetov račun kupovao garderobu te bi kada bi mlt. ŽČ došla kod njega onda bi on snosio troškove prehrane djeteta. Nije blokiran, ali je kreditno nesposoban i ne može platiti utuženi iznos.

Pun. mlt. tužiteljice stavlja primjedbe na iskaz tuženika da tuženik nije kupio niti jedan odjevni predmet za mlt. dijete.

Tuženik ostaje kod svoga iskaza te navodi da je kupio djetetu odjeću zato da može imati kada je kod njega, a kupio je tajice, suknje, donje rublje, majice, a navedeno nije kupio u dogovoru s majkom djeteta.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Iskaz zakonske zastupnice tužiteljice i tuženika su podudarni u bitnim okolnostima, a to je da su živjeli u zajedničkom kućanstvu s mlt. ŽČ do listopada 2023. kada je tuženik odselio, a počeo je doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice tek od siječnja 2025. kada je donesena odluka o razvodu braka.

13. Odredbom čl. 289. stavak 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/23, 156/23 dalje ObZ) je propisano kako roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje, od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Sukladno čl. 2. te odredbe smatra se kako je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a.

14. Iako tuženik u odgovoru na tužbu najprije poriče da bi faktična bračna zajednica s majkom tužiteljice prestala u listopadu 2023., on u svom iskazu decidirano navodi suprotno, odnosno potvrđuje kako s majkom tužiteljice ne stanuje od listopada 2023. kada je napustio zajedničko kućanstvo te odselio kod svojih roditelja. Štoviše, tuženik 22. prosinca 2023. sklapa s majkom tužiteljice (prvi) plan o roditeljskoj skrbi koji nikada nije odobren na sudu, ali upućuje na volju roditelja regulirati pitanje roditeljske skrbi budući da ne žive zajedno. Stoga je nedvojbeno da tuženik ne stanuje s maloljetnim djetetom od listopada 2023. pa nadalje. Pored navedenog, tuženik jasno i nedvojbeno u svom iskazu navodi kako do razvoda na račun majke djeteta nije uplaćivao nikakve svakomjesečne iznose za uzdržavanje djeteta, odnosno da uzdržavanje u visini od 195,16 eura plaća tek od siječnja 2025. Tuženik poriče da bi uoči Božića 2023. dobio dar za dijete od 500,00 eura, a uostalom ova uplata nije niti evidentirana na djetetovom računu. Međutim, tuženik je u utuženom razdoblju izravno na račun djeteta uplatio iznose od po 100,00, 100,00 i 110,00 eura, no on sam iskazuje da iznosi uplaćivani na djetetov račun nisu bili namijenjeni za uzdržavanje mlt. ŽČ nego sukladno dogovoru s majkom za troškove školovanja ili nekakve izvanredne potrebe. Dakle, tuženik nedvosmisleno iskazuje da u utuženom periodu za uzdržavanje djeteta nije doprinosio pa je on s obzirom na opisano dužan za mlt. tužiteljicu platiti uskraćeno uzdržavanje sukladno čl. 289. st. 1. ObZ-a. S obzirom da u planu o roditeljskoj skrbi od 18. listopada 2024. nije navedeno od kada se plaća uzdržavanje, tužiteljica isto nije mogla isto naplatiti izravnom naplatom, odnosno izravna naplata bi bila dopuštena i moguća tek od dana kada je plan odobren na sudu primjenom čl. 29. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) u vezi s čl. 14., 15. i 16. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18, 46/22 i 155/22).

15. Dakle, uplate tuženika dara za dijete odnosno u tri navrata od po sto eura ne mogu se smatrati uzdržavanjem, već eventualno darom mlt. tužiteljici za neke njezine izvanredne troškove, a činjenica da ih je majka u nedostatku financijskih sredstava iskoristila za potrebe djeteta ne utječe na tuženikovu obvezu da plati uskraćeno uzdržavanje u utuženom periodu. To što je tuženik povremeno kupio djetetu garderobu i snosio trošak prehrane djeteta za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa također se ne može smatrati ispunjenjem njegove obveze uzdržavanja jer se uzdržavanje za dijete uvijek daje u novcu sukladno čl. 309. ObZ-a. Također, blokada tuženika ne može opravdati neplaćanje uskraćenog uzdržavanja.

16. Iz provedenih dokaza, kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka, a uzimajući u obzir dob mlt. tužiteljice, njezin uzrast te potrebe djece toga uzrasta sud ocjenjuje da su potrebe mlt. ŽČ u utuženom periodu bile minimalno 250,00 eura mjesečno kako to uostalom procjenjuje i sam tuženik u svom iskazu. Sud je prilikom donošenja odluke imao u vidu da je mlt. ŽČ u utuženom periodu bila u dobi od navršenih godinu dana do dvije godine, da je je rođena kao nedonošče uslijed čega nije cijepljena pa je posljedično tome u rujnu 2024. upisana u privatni vrtić koji košta 300,00 eura mjesečno, da je imala troškove pelena, da je jedna kutija nadohrane koju je pila košta 30,00 eura, a tjedno je trošila više kutija te je uz navedeno imala i trošak pelena. Uz navedeno je mlt. tužiteljica imala ostale troškove kao i svako drugo dijete te dobi, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i skrbi o zdravlju.

17. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio tuženikove mogućnosti da plati uskraćeno uzdržavanje mlt. tužiteljice te je uzeo u obzir da iz provedenog postupka slijedi kako isti nema drugih obveza uzdržavanja, da je ostvarivao plaću 1.000,00 do 1.200,00 eura mjesečno, da je zaposlen i danas, u vlasništvu nema nekretnina, no od pokretnina ima osobno vozilo BMW i motocikl. Tuženik je prigodom prestanka bračne zajednice odselio kod roditelja kojima ne plaća najam, već plaća 100,00 eura za hranu i režije te otplaćuje kredit 110,00 eura mjesečno. Odgovornost, obveza i prioritet svakog roditelja je uzdržavati svoje maloljetno dijete te se radno sposoban roditelj ove obveze ne može osloboditi, a sukladno 283. st. 1. toč. 1. i 288. st. 1. ObZ-a. Dapače, roditelj treba uložiti dodatne napore ne bi li djetetu osigurao ono minimalno za dostojan život i razvoj. Majka tužiteljice nije vlasnica nekretnina, a od pokretnina ima osobni automobil te nije radila sve do rujna 2024. jer je vodila brigu o mlt. tužiteljici koja je rođena kao nedonošče te su joj financijski pomagali roditelji.

18. Prilikom odlučivanja o visini iznosa uskraćenog uzdržavanja sud je uzeo u obzir socijalne, obiteljske i radne prilike tuženika, potrebe tužiteljice i tuženika, te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja u smislu čl. 310. ObZ-a. Sud je ocijenio kako je tuženik dužan i u mogućnosti s obzirom na svoja primanja platiti uskraćeno uzdržavanje u periodu od studenog 2023. do prosinca 2024. u iznosu od 195,16 eura mjesečno (ukupno 2.732,24 eura za svih četrnaest mjeseci) bez da njegova egzistencija bude ugrožena.

19. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi čl. 289. u vezi s čl. 307., 309., 310., 311., 313., 314. i 316. ObZ-a te čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u izreci. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja sud je imao u vidu podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a navedeni su u Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 75/25) te za dijete do šest godina iznosi 246,33 eura. Za dodati je da je tijekom 2023. na snazi bila Odluka Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 48/23) prema kojoj su mjesečne potrebe djeteta ove dobi cijenjene s 172,67 eura, ali i Tablica o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 48/23) prema kojoj bi iste iznosile 190,00 eura sukladno primanjima tuženika (1.000,00 do 1.200,00 eura). Dana 26. travnja 2024. stupila je na snagu Odluka Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 49/24) prema kojoj su minimalni novčani iznosi za uzdržavanje mlt. djeteta do šest godina 195,16 eura mjesečno.

20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Kamate sukladno čl. 289. st. 2. Obz-a teku od idućeg dana nakon dana zadnjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo dati pa je u odnosu na tijek kamata na svakomjesečne iznose od dvadesetog u mjesecu do zadnjeg dana u mjesecu tužbeni zahtjev djelomično odbijen.

21. Odluka o trošku postupka utemeljena je na odredbi čl. 366. ObZ-a. Tužiteljici je dosuđen trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 400,00 eura odnosno s PDV-om 500,00 eura imajući u vidu da nije uspjela u samo neznatnom dijelu vezano za kamate.

22. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 13. srpnja 2026.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Hrvatski zavod za socijalni rad,

Područni ured Beli Manastir