REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-1998/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, radi isplate, 13. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607- 5105503597 od 3. prosinca 2010. zaključenog između tužitelja CV kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,000 % (dvaposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =250,00 HRK (dvjestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora.", utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 181,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404607-5105503597 od 3. prosinca 2010.,
. / .
kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.000,00 EUR po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Nadalje navodi da je odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 2,000% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada) koju je tužitelj bio primoran platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Još navodi da je tuženik naplatio tužitelju po osnovi tzv. ulazne naknade iznos od 491,41 EUR. Tužitelj ističe da je spornom ugovornom odredbom regulirana obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), pa je stoga takva odredba ništetna. Još navodi da mu tuženik nije predstavio koje posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita niti na što se konkretno odnosi naplaćena ulazna naknada. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu sadržaja kao u izreci.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 19. svibnja 2026.
3. Kako su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku 28. svibnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 491,41 EUR, odnosno prema vrijednosti naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazne naknade), koju tužitelj navodi u tužbi, a ista proizlazi i iz obračuna naknade za bankarske usluge tuženika od 3. prosinca 2010. koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Ovo stoga što tužitelj predmetnim deklaratornim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom predmetna ugovorna odredba u dijelu u kojem je ugovorena tzv. ulazna naknada, u svrhu povrata plaćenog iznosa navedene naknade pa stoga, po ocjeni ovog suda, za odluku o osnovanosti predmetnog deklaratornog zahtjeva vrijednost predmeta spora ne može biti veća od iznosa naplaćene naknade. Tužitelju je tako priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa) i troškovniku, i to za sastavljanje tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost, iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 EUR.
. / .
5. Slijedom navedenoga, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 181,55 EUR sa zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od dana donošenja ove presude odnosno od 13. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
U Zagrebu 13. srpnja 2026.
Sutkinja:
Petra Kušević Fraculj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA
pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 EUR
tuženiku
. / .
