Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: Povrv-542/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kabel kanal d.o.o., OIB: 11294909024, Opatija, Maršala Tita 76/3, zastupanog po punomoćniku Vedranu Marcanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Livio Marcan i Vedran Marcan u Umagu, protiv tužene TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tužene osobno, temeljem objave od 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva u Rijeci, posl.br. Ovrv-18217/2024, UPP/OS-Ovrv-652/2024 od 10. listopada 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženoj TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Kabel kanal d. o. o., OIB: 11294909024, Maršala Tita 76/3, 51410 Opatija, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Sclaunich, namiri tražbinu u iznosu od 261,57 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 35,24 EUR od 14.03.2024.,

• na iznos od 36,49 EUR od 13.04.2024.,

• na iznos od 36,49 EUR od 15.05.2024.,

• na iznos od 36,49 EUR od 15.06.2024.,

• na iznos od 36,49 EUR od 16.07.2024.,

• na iznos od 36,49 EUR od 13.08.2024.,

• na iznos od 43,88 EUR od 13.09.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave ove presude, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave ove presude.

II-Nalaže se tuženoj da nadoknadi parnični trošak tužitelju, u iznosu od 155,00 eur, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od dana donošenja odluke suda, pa do isplate, a sve o roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenice TČ, za isplatu ukupnog iznosa od 261,57 eur te je izdano rješenje o ovrsi po javnom bilježniku Mariji Grozdanić – Dekleva u Rijeci, posl.br. Ovrv-18217/2024, UPP/OS-Ovrv-652/2024 od 10. listopada 2024.

2.Tužena TČ, tada kao ovršenica, izjavila je pravodobni prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, slijedom čega je sud 13. studenog 2025. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene ovršne radnje. Predmet je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.Tužitelj je prethodno kao ovrhovoditelj, u prijedlogu za ovrhu bio naveo da mu je ovršenica dužna na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, iznos od ukupno 261,57 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa.

4.Tužena, prethodno kao ovršenica, u pravodobnom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navela je da osporava rješenje u cijelosti te za to iznijela razloge da dionici ovog postupka ne znaju čitati misli, da samo onaj dionik koji je pisao određeni tekst zna što je njime mislio, da ona nije nikada zaprimila Obavijest po članku 281.st.1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), da je stoga rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ništetni, da prijedlog za ovrhu nije elektronički dokument i da ne sadrži elektronski potpis, da rješenje o ovrsi sadrži digitalni potpis, da nije potpisano od strane javnog bilježnika, da su tekstovi u prijedlogu za ovrhu odvojeni pravokutnicima pa da nisu povezani, da je prijedlog ništetan, da dokument – izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, nije vjerodostojna isprava te ističe i prigovor zastare.

5.Tužena, tada kao ovršenica, navodi i da ne postoji nikakav dokaz da je ikad s ovrhovoditeljem potpisala ikakav ugovor i ušla s njim u ikakav obveznopravni odnos, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da ne postoji nikakav dug prema ovrhovoditelju. Zahtijeva od ovrhovoditelja da dokaže da je ona koristila njegovu cjelodnevnu uslugu, jer je u suprotnom narušeno načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

6.Na pobijanom rješenju da nedostaje otisak pečata u skladu sa Zakonom o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (NN 33/95), što da ga čini ništetnim. Osporavano rješenje da je ništetno zbog toga što da u njemu pišu neistine, da je utemeljeno na nepostojećoj nevjerodostojnoj ispravi, kao i da na istome nema otiska pečata što da čini sumnju da je krivotvoreno.

7.Predlaže poništiti prijedlog za ovrhu te odbaciti rješenje o ovrsi kao neutemeljeno.

8.Podneskom zaprimljenim 29. prosinca 2025. tužitelj se očitovao na prigovor tužene protiv rješenja o ovrsi navodeći da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu od 1. srpnja 2015. godine temeljem preplatničkog ugovora o pružanju usluga kabelske distribucije PU broj 1907 od 01.07.2015. godine za usluge interneta (od siječnja/2023 brzina 250/20 Mbit/s) i kabelsku televiziju - do dana 26. kolovoza 2024. godine.

9.Tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica je uredno podmirivala račune tužitelja do veljače 2024. godine za ukupnu mjesečnu naknadu u iznosu od 36,49 EUR (počevši od siječnja 2023. godine). Tuženica nije u cijelosti podmirila mjesečne obveze po računima tužitelja navedenim u izvodu iz poslovnih knjiga priloženim uz prijedlog za ovrhu za razdoblje travnja 2024. do kolovoza 2024. godine. Račun tužitelja za ožujak 2023. je djelomično podmiren u iznosu od 1,25 EUR.

10.Mjesečna naknada za kabelsku televiziju tijekom 2023. i 2024. godine iznosila je pojedinačno 10,61 EUR, a mjesečna naknada za internet (brzina 250/20 Mbit/s) je iznosila je pojedinačno 25,88 EUR odnosno ukupno 36,49 EUR (paket 3 u 1), jer je to povoljnije za tuženicu, iako je tuženica ugovorila posebno dvije usluge – kabelsku tv za 12,50 EUR i Internet 3 ((brzina 250/20 Mbit/s) za ukupno 43,50 EUR. Naknada za isključenje zbog dugovanja iznosila je 13,28 EUR. Posljednji put su obračunate dvije usluge posebno u srpnju 2023. godine. Nakon toga je tužitelj obračunao paket 3 u 1 za istu ukupnu cijenu od 36,49 EUR jer je to povoljnije za tuženicu od obračuna dvije usluge zasebno za ukupnu cijenu od 43,50 EUR.

11.Dakle, (36,49-1,25 = 35,24) + 36,49 + 36,49 + 36,49 + 36,49 + 36,49 + (36,49+13,28 = 43,88) = 261,57 EUR.

12.Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu predmetni platni nalog u cijelosti održati na snazi.

13.Tužena se očitovala podneskom zaprimljenim 9. ožujka 2026. navodeći da nije imala uslugu tužitelja od travnja do kolovoza 2024. te zbog navedenog nije podmirivala račune za uslugu koju nije mogla koristiti. Tužitelj da je dostavio Zahtjev da bi simulirao da je tužena zaprimila digitalni prijemnik, kojeg tužena nije potpisala, a što da dokazuje time da potpis na zahtjevu nije istovjetan vlastoručnom potpisu tužene.

14.Održano je pripremno ročište od 1. lipnja 2026. na kojem je tužitelj ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te podneska od 29. prosinca 2025., a tužena kod navoda iz prigovora te očitovanja na podnesak tužitelja.

15.Tužitelj je predložio provođenje dokaza uvidom u isprave koje prileže spisu, kao i da sud na pripremnom ročištu zaključi prethodni postupak i odmah provede glavnu raspravu.

16.Tužena je ostala kod navoda da nije zaprimila uređaj, odnosno nije potpisala dostavu uređaja. S Kabel kanalom je sklopljen ugovor prije više godina, ne zna točno kada, ali da nije potpisala da je preuzela uređaj kako bi nastavila koristiti uslugu. Tužena nije stavila dokazne prijedloge i ostala je kod svojih navoda.

17.Na prijedlog tužitelja, sud je na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak i odmah proveo glavnu raspravu, izvršio uvid u isprave te glavnu raspravu i zaključio, a sve temeljem odredbe članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

18.Provedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. kolovoza 2024., u predmetne račune, u nalog za isključenje, u Opće uvjete poslovanja, u Pretplatnički ugovor o pružanju usluga kabelske distribucije, u cjenik usluga, u Zahtjev, te u Obveze kupca – analitiku za partnera.

19.Tužbeni zahtjev je osnovan.

20.Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. kolovoza 2024. (list 10 spisa), Obveze kupca – sintetika po računima za partnera u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. kolovoza 2024., utvrđeno je da tužitelj ima prema tuženoj otvorenu novčanu tražbinu po računima u ukupnom iznosu od 261,57 eur, s dospijećima pojedinih mjesečnih iznosa i to iznosa od 35,24 eur s dospijećem 13. ožujka 2024., te daljnjih iznosa od po 36,49 eur s dospijećima od 12. travnja 2024., 14. svibnja 2024., 14. lipnja 2024., 15. srpnja 2024., 12. kolovoza 2024. i iznosa od 43,88 eur od 12. rujna 2024.

21.Nije osnovan prigovor da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. kolovoza 2024. nije vjerodostojna isprava, kao i da je ništetan, obzirom da se radi o ispravi propisanoj odredbom članka 31. Ovršnog zakona, koja sadrži sve propisane podatke iz stavka 2. istog članka, odnosno naznaku vjerovnika i dužnika, predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, pa dakle nije protivan prisilnom propisu, kao ni Ustavu RH, niti moralu društva (čl. 322. Zakona o obveznim odnosima -NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO)

.

22.Prijedlog za ovrhu izjavljen je 16. rujna 2024., odnosno unutar jednogodišnjeg roka zastare iz odredbe članka 232. ZOO-a. Stoga nije osnovan ni prigovor zastare.

23.Iz javnobilježničkog spisa razvidno je da je javni bilježnik uputio tuženoj Obavijest temeljem odredbe članka 281. stavak 1. Ovršnog zakona (list 13 spisa).

24.Nije osnovan niti prigovor da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ništetno, obzirom da je utvrđeno da je donijeto po javnom bilježniku, u njegovoj nadležnosti, kao povjereniku suda, sukladno odredbi članka 278. Ovršnog zakona, sadrži propisani sadržaj (članak. 41. st.2. i 3. Ovršnog zakona), odnosno nalog ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu iz prijedloga, određivanje ovrhe, odmjerene troškove, upozorenje da prigovor protiv rješenja mora biti obrazložen i koje su pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora, upozorenje ovršeniku ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. Ovršnog zakona ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. OZ-a, da je dužan o tome obavijestiti Agenciju, kao i uputu o pravnom lijeku. Rješenje je potpisano po javnom bilježniku elektronički. (list 18 i 19 spisa).

25.Nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije tužene, koja navodi da nije s tužiteljem nikada potpisala nikakav ugovor niti ušla s njim u ikakav obvezno pravni odnos, da nije koristila njegovu cjelodnevnu uslugu i da ne postoji nikakav dug prema tužitelju.

26.Uvidom u Zahtjev od 9. ožujka 2024. (list 89 i 90 spisa) utvrđeno je da je tužena navedena kao podnositelj zahtjeva prema tužitelju i da joj je od strane tužitelja ugrađen digitalni prijemnik. Tužena svoje navode da nije potvrdila svojim potpisom prijem materijala i radova ničim ne dokazuje. Tužena nije stavila nikakve dokazne prijedloge u postupku.

27.Općim uvjetima poslovanja tužitelja (listovi 45-59 spisa) određeno je (čl.3.) da potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog ugovora za pružanje usluga Kabel kanala, podnositelj zahtjeva prihvaća uvjete korištenja Kabel kanala usluga.

28.Nadalje, iz isprave Obveze kupca – analitika za partnera u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 23. lipnja 2025.,(listovi 91- 95 spisa) utvrđeno je da je tužena još od 2015. godine u ugovornom odnosu s tužiteljem, a što je potvrđeno i uvidom u Pretplatnički ugovor o pružanju kabelske distribucije od 1. srpnja 2015. sklopljen između parničnih stranaka (listovi 60-61 spisa), pa nisu osnovani njeni navodi da s tužiteljem nije ni u kakvom obvezno pravnom odnosu. Iz rečene isprave Obveze kupca

– analitika za partnera vidljivo je da je tužena vršila svoje obveze plaćanja računa do veljače 2024.

29.Račun za ožujak 2024. podmirila je djelomično u iznosu od 1,25 eur, a nakon toga, a za utuženi period, nije izvršila plaćanje (vidljivo na listu 95 spisa).

30.Tužitelj je prvi iznos umanjio za uplaćenih 1,25 eur, preostali iznosi, prema priloženim računima koji se odnose na sporni period iznose 36,49 eur, a posljednji 43,88 eur obzirom da se isti odnosi i na isključenje korisnika zbog dugovanja, za što je izdan nalog s lista 43.(računi na listovima 41, 42,44 62, 84, 87)

31.Utvrđeno je dakle da je tužitelj tuženoj pružio predmetnu uslugu, da je između stranaka nastao obvezno pravni odnos, da tužena nije podmirila predmetne račune, odnosno nije ispunila svoje obveze kao sudionik u obveznom odnosu (članak 9. ZOO-a). Visina zahtjeva je utvrđena uvidom u račune, koje iznose tužena nije ničim osporila. Tužena ničim ne dokazuje da bi na račune izjavila prigovore, a svaki od računa sadrži uputu o pravu na prigovor. Visina tražbine i njezino dospijeće utvrđena je dakle uvidom u predmetne račune.

32.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP) i odredbi članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje : OZ). Trošak se odnosi na ovršni trošak, odnosno sastav prijedloga za ovrhu (50 eur) uvećano za PDV od 12,40 eur, te javnobilježničku naknadu s PDV-om u iznosu od 25,00 eur, ukupno 87,50 eur, kao i na trošak parničnog postupka u i to za sastav podneska (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištu od 1. lipnja 2026. (tbr.9.st.1.) u iznosima od po 50,00 eur, uvećano za PDV od 25% - 25,00 eur, ukupno 125,00 eur.

33.U parnični trošak je uračunata i sudska pristojba na presudu u iznosu od 30,00 eur, ukupno 155,00 eur, a sve s pripadajućim zateznim kamatama po članku 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja ove presude pa do isplate.

34.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 13. srpnja 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (čl. 467. stavak 1. i 3. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu 30,00 eur

2. Tužena