REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-16133/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, zastupanog po punomoćniku Danijelu Klobučaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d., Zagreb, Gundulićeva 19, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu odvjetnicu Jasnu Matičević, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Bornu Lončara, dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnice, Klasa: 114-03/21-0174 , Urbroj: 360-01- /04-2021-5 26. srpnja 2021. tuženika CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, potvrđena Odlukom tuženika (nazvanog Odgovor) CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711 Klasa: 114-03/21-01/4, Urbroj: 360-01/04-2021-7 od 23. kolovoza 2021., te da radni odnos tužiteljice GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kod tuženika CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711 nije prestao.

II. Naređuje se tuženiku CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711 da tužiteljicu GJ (nom. GJ) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na posao - radno mjesto VIŠE UNUTARNJE REVIZORICE, SAMOSTALNOG ODJELA ZA UNUTARNJU REVIZIJU na kojem radnom mjestu se nalazila do otkaza, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana“, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da joj je 26. srpnja 2021. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice, protiv koje je pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, a nakon njegova odbijanja i ovu tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza te vraćanja na rad. Tvrdi da razlozi navedeni u odluci o otkazu nisu istiniti ni osnovani te da predstavljaju samo formalni razlog za prestanak radnog odnosa, dok je stvarni razlog otkazivanja njezino postupanje u obavljanju poslova više unutarnje revizorice, odnosno sastavljanje izvješća kojim je utvrdila sumnju na nepravilnosti u predmetu koji se odnosio na trgovačko društvo Mali Maj odnosno Allegheny Financial. U tom smislu navodi da su nadređene osobe od nje zahtijevale izmjene izvješća, nakon čega su uslijedili postupci koji su, prema njezinim tvrdnjama, rezultirali donošenjem pobijane odluke o otkazu. Nadalje osporava sve povrede radnih obveza koje joj se stavljaju na teret, navodeći da su upozorenja zbog navodno neetičnog ponašanja utemeljena na neistinitim i ničim dokazanim tvrdnjama, da je dokumentaciju vodila i pohranjivala sukladno pravilima struke i metodologiji rada unutarnjih revizora te da eventualni nedostaci u arhiviranju proizlaze iz propusta tuženika, a ne njezina postupanja. Ističe i da je nakon premještaja izgubila pristup dokumentaciji te da su pojedini fizički i elektronički dokumenti naknadno nestali, zbog čega smatra da joj se neosnovano pripisuje odgovornost za njihov nedostatak. Osporava i navode o neizvršavanju radnih obveza, navodeći da joj se na teret stavlja neobavljanje poslova tijekom bolovanja i godišnjeg odmora, odnosno obavljanje radnji koje zbog vođenja postupka ispitivanja nepravilnosti nije bila ovlaštena poduzimati. Slijedom navedenoga smatra da je pobijana odluka o otkazu nezakonita te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 01. ožujka 2022. predlaže da sud utvrdi nedopuštenost odluke o otkazu, naloži njezino vraćanje na rad, na radno mjesto Više unutarnje revizorice, Samostalnog odjela za unutarnju reviziju i obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane. Navodi da je pobijana odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem donesena zakonito, uz poštivanje odredaba Zakona o radu, Pravilnika o radu i Etičkog kodeksa te nakon provedenog postupka u kojem je tužiteljici u više navrata omogućeno iznošenje obrane. Osporava tvrdnje tužiteljice da je stvarni razlog otkaza njezino postupanje u predmetu unutarnje revizije vezanom uz društva Mali Maj i Allegheny Financial, ističući da je jedini razlog otkaza kontinuirano i višekratno kršenje obveza iz radnog odnosa, kako je to obrazloženo u odluci o otkazu. Tuženik navodi da je tužiteljica tijekom radnog odnosa učestalo vrijeđala kolege i nadređenu rukovoditeljicu, narušavala međuljudske odnose te postupala protivno odredbama Etičkog kodeksa, zbog čega su joj prethodno izrečena upozorenja. Nadalje ističe da tužiteljica nije uredno vodila i pohranjivala poslovnu dokumentaciju, nije izvršavala radne zadatke niti postupala po nalozima nadređene osobe, unatoč višekratnim upozorenjima i ostavljenim rokovima za otklanjanje utvrđenih nedostataka. Smatra da su joj višekratno pružene mogućnosti da ispravi propuste, no da ih nije otklonila, zbog čega je izgubio povjerenje u njezin daljnji rad. Ujedno osporava navode tužiteljice o neurednom postupanju s arhivskom građom te o pritiscima vezanim uz izvješće o nepravilnostima, navodeći da su svi postupci provedeni u skladu s propisima i internim aktima tuženika te da prijava nepravilnosti nije ni na koji način bila povezana s donošenjem odluke o otkazu. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 26.07.2021., Zahtjev za zaštitu prava od 23.08.2021. te 09.08.2021., izvatke iz članka časopisa Nacional, Obavijest o počinjenju povreda iz radnog odnosa od 04.05.2021., 05.07.2020. i 14.05.2021., Očitovanje na Obavijest od 06.05.2021. (str. 8-63 spisa), Ugovor o radu od 23.04.2019. (str. 65-67 spisa), Prijavu HZMO-a, preslike e-mail poruka, Upozorenje o neetičnom postupanju od 21.08.2020., Pritužbu radi kršenja odredbi Etičkog kodeksa od 07.07.2020., 02.07.2020. i 06.10.2020., Etički kodeks tuženika, Pravilnik o radu, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o radu, Potvrdu MUP-a od 18.05.2021., Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 27.11.2020., dopis od 08.03.2019., odgovor na zahtjev od 16.12.2020., Očitovanje radnika od 02.07.2021., Odluku od 26.07.2021., Obavijest od 28.06.2021., dopis tuženika od 14.07.2021., Popis gradiva, Zapisnik od 31.03.2021., Pravilnik o unutarnjoj reviziji, Izvješće od 16.06.2021. (str. 80-226, 234-293 spisa), Zahtjev tuženika od 29.06.2018., preslike e-mail poruka, Izvješće od 12.02.2021., Zahtjev od 14.12.2020., Potvrdu Ministarstva financija od 02.09.2019. i 04.09.2020., Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 244-267 spisa te str. 268 spisa kao prilog spisu), priloge u elektroničkom obliku na CD-u (str. 327 spisa), Potvrdu MUP-a, preslike e-mail poruka, Priručnik za unutarnje revizore, Primopredajni zapisnik od 08.03.2019., Obavijest od 05.07.2020., Metode i tehnike revizijskih postupaka, Pravilnik Ministarstva financija, Odluku Vlade RH, Odluku od 24.08.2017. i 13.04.2018., Plani i program, Izvješće od 15.05.2017., Naputak Ministarstva financija, Bilješku od 02.02.2020. (str. 328-519 spisa), Potvrdu Ministarstva financija od 02.09.2019., preslike e-mail poruka, dopis Državnog inspektorata od 19.10.2021.,

dopis tuženika od 12.02.2021., Izvješće o sumnji od 16.04.2020. (str. 523-535 spisa), izvodi iz novinskih časopisa (str. 541-544 spisa), sudsku praksu (str. 600-609 spisa), saslušao je svjedoke SJ na ročištu održanom 12.02.2024. i 13.05.2024. (str. 549-552, 553-556 spisa) te DJ na ročištu održanom 13.11.2024. (str. 570- 572 spisa), kao i zakonskog zastupnika tuženika ZJ na ročištu održanom 11.03.2025. (str. 573-575 spisa) te tužiteljicu osobno na ročištu održanom 11.06.2025., 14.10.2025. i 21.05.2026. (str. 576-579, 583-585, 595-599 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice od 26. srpnja 2021. utvrđeno je da se istom ovdje tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. travnja 2019. godine radi obavljanja poslova više unutarnje revizorice u Samostalnom odjelu za unutarnju reviziju zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu je razvidno da se kao razlog za otkaz navodi da je tužiteljica u duljem vremenskom razdoblju počinila više povreda obveza iz radnog odnosa, pri čemu se je tuženik pozvao i na prethodno izrečena pisana upozorenja, a sve kako je to pobliže navedeno u spornoj odluci o otkazu. Nadalje, navodi da je tužiteljici dana 25. kolovoza 2020. uručeno upozorenje zbog neetičnog postupanja i nepridržavanja odredbi Etičkog kodeksa. Prema navodima tuženika, tužiteljica nije postupala po uputama nadređene osobe, čime je prekršila obvezu poštivanja zakona, podzakonskih propisa i naloga nadređenih. Nadalje joj se stavlja na teret da je u komunikaciji s neposrednom rukovoditeljicom iznosila uvredljive i prijeteće izjave, navodeći da će istu „istući“ te da je riječ o „balavici koja ništa ne razumije“, čime je, prema stajalištu tuženika povrijedila odredbe Etičkog kodeksa kojima je propisano da se međusobno odnosi radnika temelje na uzajamnom poštovanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti i strpljenju (čl. 7. Etičkog kodeksa). Osim toga, Upozorenje o neetičnom postupanju i obvezi pridržavanja odredbi Etičkog kodeksa uz ukazivanje na mogućnost otkaza joj je izrečeno jer je utvrđeno da je svojim izjavama upućenim podnositelju pritužbe „neka se vrati u Bosnu, da nema što raditi u Hrvatskoj i da nije G“ kao i „da je nikakav muškarac kad radi u unutarnjoj reviziji“ također prekršila gore citirani čl. 7. Etičkog kodeksa te čl. 8. Etičkog kodeksa kojim je propisano da radnici CERP-a u svakodnevnom izvršavanju povjerenih poslova svojim izjavama ili postupcima ne smiju diskriminirati druge radnike zbog podrijetla, spola, društvenog ili materijalnog položaja, rase, nacionalne i političke pripadnosti, odnosno zbog religije, seksualne orijentacije ili zbog kojeg drugog razloga suprotno Ustavom i zakonom utvrđenih prava i sloboda. Nadalje, tuženik u odluci navodi da je tužiteljici bilo izrečeno i upozorenje 27. studenoga 2020. zbog neizvršavanja obveza i naloga nadređene rukovoditeljice te zbog neurednog držanja i vođenja predmeta rada i poslovne dokumentacije. U tom se dijelu odluke ističe kako je tužiteljica 2. prosinca 2020. dobila nalog da do 14. siječnja 2021. izvrši rekonstrukciju 13 spisa koji su se vodili na njezino ime, a za koje je utvrđeno da nisu cjeloviti. Tuženik navodi da tužiteljica nije izvršila navedeni nalog u ostavljenom roku, nije zatražila produljenje roka niti je dala obrazloženje zbog kojeg nalog nije izvršila. Prema obrazloženju, nakon proteka ostavljenog roka utvrđeno je da rekonstrukcija spisa nije provedena u cijelosti ni na način kako je to bilo naloženo, odnosno da su pojedini spisi i dalje ostali nepotpuni i neuređeni, zbog čega je tuženik zaključio da tužiteljica nije postupila po izričitom nalogu nadređene osobe. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica tijekom obavljanja poslova unutarnje revizije postupala protivno pravilima struke i odredbama Priručnika za unutarnje revizore. Konkretno joj se stavlja na teret da radna dokumentacija nije bila potpuna, pregledna, jasna i uredna, da nije sadržavala sve propisane podatke te da pojedini obvezni obrasci nisu bili izrađeni niti priloženi revizijskoj dokumentaciji. Također se navodi da predmeti nisu vođeni u skladu s pravilima uredskog poslovanja te da poslovna dokumentacija nije bila uredno organizirana.

U odluci se dodatno navodi da opisano ponašanje predstavlja kontinuirano neizvršavanje radnih obveza, nepoštivanje naloga nadređene rukovoditeljice, nepridržavanje pravila uredskog poslovanja, nepridržavanje Priručnika za unutarnje revizore te neuredno vođenje predmeta rada i poslove dokumentacije. Tuženik zaključuje da su navedene povrede, promatrane pojedinačno i u svojoj ukupnosti, dovele do gubitka povjerenja u tužiteljica kao radnici te predstavljaju opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice.

7. Uvidom u Prijavu Etičkom povjereniku tuženika podnesenu od strane SJ dana 30. lipnja 2020. utvrđeno je da je ista podnesena zbog neprimjerenog ponašanja tužiteljice usmjerenog na djelatnike Samostalnog odjela za unutarnju reviziju (unutarnjeg revizora DJ kao i rukovoditeljice – prijaviteljice) te prijetnje usmjerene isključivo prema prijaviteljici kao rukovoditeljici, konkretno usmene prijetnje slijedom koje je ovdje tužiteljica odbila preuzeti dokumentaciju (sedam predmeta za obradu) nedozvoljavajući prijaviteljici da joj istu ostavi na stolu iako je prethodno oko novih radnih zadataka sa imenovanom razgovarala i usuglašavala, što može posvjedočiti i unutarnji revizor DJ. U prijavi se citira sadržaj e -maila upućenog od strane KJ tužiteljici dana 30. lipnja 2020. u kojem ista navodi kako smatra neprimjerenim da joj se prijeti da će je se istući, da je balavica koja ništa ne razumije, a koji e-mail isto kao i prijava prileže spisu (list 81-83 spisa). Nadalje, iz e-maila upućenog od strane DJ KJ dana 01. srpnja 2020. proizlazi da je ovdje tužiteljica dana 30. lipnja 2020. tijekom rasprave vezane za reviziju u nedostatku argumenata krenula s vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi govoreći da bi se trebao vratiti u Bosnu, da nema što raditi u Hrvatskoj, da nije G i da nije nikakav muškarac kad radi u unutarnjoj reviziji. Nadalje, SJ je dana 02. srpnja 2020. dopunila prijavu Etičkom povjerenstvu od dana 1. srpnja 2020. navodeći da je ovdje tužiteljica na njen upit oko obavljanja radnih zadataka odnosno upit čime se trenutno bavi odgovorila: „gledam vrtnu garnituru“ sa podsmjehom, što da može posvjedočiti DJ. Također se u dopuni prijave navodi da je tužiteljica nakon što joj je SJ odobrila godišnji odmor uz napomenu da je prethodno potrebno izvršiti radne zadatke koji su joj zadani odgovorila: „nećeš ti mene ucjenjivati, e sad ti to baš neću napraviti“ iako se prethodno usmeno očitovala da će radni zadatak izvršiti što ne ukazuje na obvezu tužiteljice o profesionalnom i pristojnom ponašanju.

8. Iz Upozorenja o neetičnom postupanju i obvezi pridržavanja odredbi etičkog kodeksa od 3. prosinca 2020. je razvidno da je ravnatelj tuženika povodom prijave odnosno dopune prijave SJ, a nakon provedenog postupka ispitivanja osnovanosti i navoda iznijetih u pritužbi i dopuni pritužbe utvrdio da tužiteljica nije izvršila radne zadatke koji su joj dodijeljeni od strane nadređene rukovoditeljice te da tužiteljica iako u očitovanju od 3. srpnja 2020. opširno obrazlaže razloge zbog kojih nije izvršila određene povjerene zadatke, nije priložila dokaze o tome da je eventualne razloge neizvršavanja zadataka odgovarajuće obrazložila nadređenoj rukovoditeljici. Nadalje, iz predmetnog upozorenja je razvidno da su utvrđene osnovanim i prijave odnosno navodi vezani za ranije citirane prijetnje od strane tužiteljice upućene SJ isto kao i ranije opisana neprimjerena komunikacija usmjerena od strane tužiteljice prema istoj. Isto se odnosi i na ranije citiranu neprimjerenu komunikaciju usmjerenu prema DJ. Zbog čega je predmetna prijava utvrđena osnovanom te je utvrđeno da je tužiteljica svojim postupanjem povrijedila odredbe čl. 2. i čl. 7. Etičkog kodeksa, slijedom čega je u predmetnom postupku temeljem čl. 18. st. 2., alineje 1. Etičkog kodeksa, tužiteljica izvještena o svom neetičnom postupanja i upozorena na obvezu pridržavanja Etičkog kodeksa.

9. Nadalje, iz Upozorenja o neetičnom postupanju i obvezi pridržavanja odredbi etičkog kodeksa od 21. kolovoza 2020. je razvidno da je proveden postupak ispitivanja osnovanosti pritužbi podnesenih i od strane DJ a vezanih za ranije citiranu, neprimjerenu komunikaciju od strane tužiteljice te je i ta prijava utvrđena osnovanom slijedom čega je utvrđeno da je tužiteljica, takvim svojim postupanjem povrijedila odredbe čl. 7. i čl. 8. Etičkog kodeksa slijedom čega je temeljem čl. 18. st. 2., alineje 2. Etičkog kodeksa, tužiteljica upozorena na neetično postupanje i obvezu pridržavanja odredbi Etičkog kodeksa te joj je ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu u slučaju nastavka povrede obveza pridržavanja odredbi Etičkog kodeksa.

10. Da je SJ zatražila intervenciju policije zbog toga što joj je tužiteljica povišenim tonom rekla da je balavica, da nema pojma o poslu i da će ju dati na Sud, nakon čega je otišla sa posla, a sve iz razloga, kako se navodi jer se tužiteljica mora očitovati o dokumentu reviziji koji je objavljen u magazinu „Nacional“, proizlazi iz Potvrde MUP-a, PU Zagrebačke, VIII PP Zagreb od 18. svibnja 2021.

11. Iz upozorenja na obveze iz radnog odnosa i ukazivanja na mogućnost otkaza ugovora o radu od 27. studenog 2020. godine razvidno da je istom ravnatelj tuženika utvrđuje da je tužiteljica počinila lakšu povredu obveza iz radnog odnos preuzetih Ugovorom o radu propisanu čl. 52. st. 2. toč. 3. Pravilnika o radu koji e odnosni na neuredno držanje i vođenje predmeta rada i poslovne dokumentacije, dva puta lakšu povredu propisanu čl. 52. st. 2. toč. 1. Pravilnika o radu koji se odnosi na neizvršavanje, neopravdano odbijanje izvršenja ili nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje radnih obveza ili naloga nadređenog rukovoditelja, a budući da je lakše povrede obveza iz radnog odnosa pod brojem 2. propisane čl. 52. st. 2. toč. 1. Pravilnika o radu ponovila dva puta u istoj kalendarskoj godini, navedenim postupanjem je tužiteljica, kako se to utvrđuje u predmetnom upozorenju, počinila težu povredu obveza iz radnog odnosa propisanu čl. 52. st. 3. toč. 12. Pravilnika o radu koja se odnosi na ponavljanje istih lakših povreda obveza iz radnog odnosa dva ili više puta u istoj kalendarskoj godini. Također, sukladno činjenici da se odbijanje izvršavanja radnih zadataka ponavlja te da iste tužiteljica ne izvršava čak niti nakon višekratnih traženja nadređene rukovoditeljice, ukazuje joj se da je čl. 52. st. 3. toč. 2. Pravilnika o radu propisano da se težom povredom obveza iz radnog odnosa smatra kontinuirano neizvršavanje, neopravdano odbijanje izvršenja ili nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje radnih obveza ili naloga nadređenog rukovoditelja. Konačno, tužiteljicu se upozorava na obveze iz radnog odnosa preuzete Ugovorom o radu te joj se ukazuje na mogućnost otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa.

12. Svjedok SJ u svom iskazu navodi kako od 1. veljače 2019. obavlja poslove voditeljice Samostalnog odjela za unutarnju reviziju tuženika, pri čemu je bila neposredno nadređena tužiteljici. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je po dolasku na navedeno radno mjesto izvršila pregled dokumentacije i rada tužiteljice te utvrdila određene nedostatke u vođenju i dokumentiranju revizijskih spisa. Navela je da je utvrdila da nedostaje 13 spisa koji su prema urudžbenom zapisniku bili zaduženi na tužiteljicu, zbog čega je od tužiteljice zatražila njihovu rekonstrukciju, najprije usmeno, a potom i pisanim putem. Prema iskazu svjedokinje, dio spisa tužiteljica nije rekonstruirala, dok dio nije rekonstruirala na način koji bi bio u skladu s pravilima uredskog poslovanja i metodologijom unutarnje revizije. Navela je da kod pojedinih spisa nisu postojali svi potrebni dokumenti, odnosno nije bilo moguće utvrditi daljnje postupanje po pojedinim aktima, zbog čega je o navedenom sastavila izvješće koje je dostavljeno ravnatelju.

Svjedokinja je iskazala da je smatrala kako je kod tužiteljice postojao problem u pristupu radu, odnosno da nije izvršavala radne zadatke na način koji se očekuje od zaposlenika na poslovima unutarnje revizije. Navela je da tužiteljica nije dovršila reviziju pod nazivom „Proces izvršavanja ugovornih obveza“, koja je bila predviđena godišnjim planom rada. Prema njezinim navodima, tužiteljica je na navedenoj reviziji radila, zatim prestala raditi, nakon čega je po nalogu ravnatelja nastavila s radom, ali revizija nije završena.

Nadalje, svjedokinja je navela da je tužiteljica odbijala sudjelovati u timskom radu odjela te da je smatrala kako joj se dodjeljuje prevelik broj zadataka. Navela je da je tužiteljica odbijala mentorirati kolegu DJ, kao i pregledati određenu dokumentaciju koju je kolega pripremio. Prema iskazu svjedokinje, tužiteljica i kolega DJ nisu ostvarili odgovarajuću suradnju, iako su kao članovi revizorskog tima bili dužni međusobno surađivati.

Svjedokinja je nadalje navela da je tužiteljica neprimjereno komunicirala prema njoj i kolegi DJ, pri čemu je nju nazivala „balavicom“, a kolegu DJ vrijeđala nazivajući ga „ S“ i govoreći mu da se vrati u Bosnu. Navela je da navedeno smatra uvredljivim postupanjem po nacionalnoj osnovi, dok je za kolegu DJ istaknula da je bio pristojan i kulturan radnik te da nije podnosio prijave protiv tužiteljice. U odnosu na dokumentiranje revizijskih aktivnosti, svjedokinja je iskazala da je utvrdila da pojedini revizijski obrasci nisu bili potpisani od strane tužiteljice, iako je to prema njezinom mišljenju bila njezina obveza. Navela je da je vođenje revizijskih spisa trebalo biti provedeno sukladno pravilima uredskog poslovanja, pravilima dokumentiranja unutarnje revizije, Pravilniku o radu, Etičkom kodeksu CERP-a i Etičkom kodeksu unutarnjih revizora.

U odnosu na pitanje zaduženja 13 spisa, svjedokinja je navela da je zaključak o tome da su spisi bili zaduženi na tužiteljicu temeljila na podacima iz urudžbenog zapisnika. Međutim, navela je da prilikom preuzimanja nije potpisivala posebnu dokumentaciju o preuzimanju spisa te da ne može precizno objasniti na koji su način spisi putem urudžbenog zapisnika dodjeljivani pojedinom radniku.

Svjedokinja je navela da je od tužiteljice preuzela nacrte strateškog i godišnjeg plana unutarnje revizije navedene u primopredajnom zapisniku, ali da nije doslovno preuzela njezin posao. Istaknula je da navedeni dokumenti predstavljaju plan budućih aktivnosti odjela unutarnje revizije te da ih izrađuje odnosno predlaže rukovoditelj odjela radi usvajanja od strane ravnatelja.

U odnosu na organizaciju odjela prije njezina dolaska, svjedokinja je navela da tužiteljica nije bila rukovoditelj odjela kada je ona došla raditi te da prije nje nije bila imenovana osoba na mjestu voditelja odjela.

U odnosu na reviziju društva „Mali Maj“, svjedokinja je potvrdila da je tužiteljica prijavila određene nepravilnosti. Navela je da je prijavu zaprimila u travnju 2020. godine te da ju je u lipnju 2020. godine proslijedila nadležnoj službi, nakon što je prethodno sama ispitivala okolnosti prijave. Svjedokinja je pritom navela da nije bila njezina ovlast provoditi ispitivanje nepravilnosti, već ih proslijediti nadležnoj osobi, ali da je to učinila jer je smatrala potrebnim. Navela je da je predmet kasnije završio pred DORH-om. Svjedokinja je iskazala i da je u početku imala dobar odnos s tužiteljicom, ali da su se problemi pojavili tijekom 2020. godine, kada je utvrdila da tužiteljica nije ostvarila rezultate rada koji su bili predviđeni godišnjim planom. Navela je da prije toga tužiteljicu nije pisano upozoravala na njezin rad, već ju je upozoravala usmeno, dok je nakon utvrđenja navedenih problema počela sastavljati pisane prigovore i upozorenja. Nadalje je navela da je zajedno s kolegom DJ podnosila prijave Etičkom povjereniku zbog ponašanja tužiteljice te da je ravnatelja obavještavala o odnosima u odjelu koje je smatrala nepovoljnima i nesnošljivima. Navela je da je nakon njezina obraćanja ravnatelju tužiteljici izrečena opomena te da druge postupke protiv tužiteljice pred drugim tijelima nije vodila.

Svjedokinja je također navela da je postojao interni akt o čuvanju i arhiviranju revizorske dokumentacije, kao i raniji akt iz 2016. godine kojim je bilo uređeno arhiviranje dokumentacije. Navela je da prema njezinu mišljenju primopredajni zapisnik nije bio potpun jer nisu sadržana sva izvješća o radu niti sva dokumentacija koju je smatrala potrebnom.

Iz iskaza svjedokinje proizlazi da tužiteljici kao povrede radnih obveza stavlja na teret neuredno vođenje i dokumentiranje revizijskih spisa, nedostatak pojedinih dokumenata u spisima, nepravilnu ili nepotpunu rekonstrukciju spisa, nezavršavanje planiranih revizijskih aktivnosti, odbijanje izvršavanja pojedinih radnih zadataka, nedovoljnu suradnju s drugim zaposlenicima te neprimjerenu komunikaciju prema nadređenoj osobi i kolegi.

13. Svjedok DJ zaposlen kod tuženika na radnom mjestu višeg unutarnjeg revizora od 20. svibnja 2019. godine u svom iskazu navodi da je ovlašteni revizor, da je prošao potrebnu proceduru za stjecanje ovlaštenja te da je godišnje provodio najmanje dvije revizije. Naveo je da mu tužiteljica nije bila nadređena, već da im je rukovoditeljica bila gđa SJ. Svjedok je iskazao da su tužiteljica i on formalno radili zajedno u istom odjelu, ali da je svatko vodio svoju reviziju. Naveo je da nije imao saznanja o rekonstrukciji spisa, niti zna na koji se način takve rekonstrukcije provode, jer se nije želio miješati u poslove drugih zaposlenika, već je bio usmjeren na vlastiti dio posla. Međutim, budući da su radili u istom prostoru, naveo je da je bio prisutan određenim sukobima između tužiteljice i rukovoditeljice SJ, koji su se odnosili na vođenje revizija i način obavljanja radnih zadataka.

Svjedok je iskazao da je prvog dana kada je došao na posao, nakon što je ušao u prostoriju, tužiteljica došla iza njega te ga pitala tko je on i navela da se zaposlenici zapošljavaju bez potrebe, odnosno da u odjelu nije potrebno više ljudi. Takve izjave smatrao je neprimjerenim i neukusnim komentarima. U odnosu na odnose s tužiteljicom, svjedok je posebno naveo događaj iz srpnja 2020. godine kada je, prema njegovom iskazu, došlo do nesuglasica između tužiteljice i rukovoditeljice SJ, u razgovor se uključio i on jer je smatrao da je potrebno ukazati na stručni aspekt određenog pitanja. Naveo je da je tužiteljici zasmetalo njegovo uključivanje te da mu je tom prilikom rekla da se ne miješa, da ide u Bosnu i da on nije G, kao i da je komentirala kakav je on muškarac i kako radi u unutarnjoj reviziji. Svjedok je naveo da je takve izjave smatrao uvredljivima po regionalnoj osnovi, s obzirom na svoje podrijetlo iz Hercegovine. Naveo je da je rukovoditeljica SJ bila prisutna i čula navedeni razgovor. Svjedok je naveo i da smatra uvredljivim postupanje tužiteljice kada ga je u listopadu 2022. prijavila policiji zbog navodnog uznemiravanja na radnom mjestu. Prema njegovom iskazu, prije toga ga je tužiteljica snimila mobitelom dok je prilazio printeru, nakon čega je policija uzela izjave, ali nije pokrenut nikakav daljnji postupak. Naveo je da se prije tog događaja tužiteljici nije obraćao niti je ona njemu upućivala bilo kakve primjedbe. Također je naveo da ne zna što je točno tužiteljica snimila mobitelom, ali da je zbog navedenog podnio pritužbu poslodavcu te pokrenuo postupanje radi neovlaštenog snimanja, nakon čega je od poslodavca dobio CD sa snimkom. Svjedok je iskazao da mu je poznato da je tužiteljica podnijela prijavu nepravilnosti u radu poslodavca, približno tijekom 2020. godine, a da se prijava odnosila na reviziju ispunjenja i praćenja ugovornih obveza. Naveo je da su već tada između tužiteljice i rukovoditeljice SJ postojali prijepori i nesuglasice te da su se njihovi sukobi odnosili na navedenu reviziju.

U odnosu na izvršavanje radnih zadataka od strane tužiteljice, svjedok je naveo da može reći kako je tužiteljica ponekad uredno prihvaćala radne zadatke, dok je u drugim situacijama dolazilo do neslaganja između nje i rukovoditeljice. Naveo je da mu je tužiteljica govorila kako je ona trebala biti rukovoditeljica te da je prigovarala rukovoditeljici zbog, prema njezinu mišljenju, nedostatka uvjeta za obavljanje tog posla.

Svjedok je iskazao da su radni kolektiv činili on, rukovoditeljica SJ i tužiteljica te da je dijelio ured s tužiteljicom. Naveo je da od njegova dolaska nije bilo preseljenja niti promjena radnog prostora.

14. Zakonski zastupnik tuženika ZJ ravnatelj tuženika u svom iskazu navodi da je donio i potpisao odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Iskazao je da je o razlozima za otkaz bio informiran putem izvješća i prijava neposredne rukovoditeljice tužiteljice, voditeljice Samostalnog odjela za unutarnju reviziju SJ, kao i kroz razgovore s njom i etičkim povjerenikom. Naveo je da je iz navedenih izvora zaključio da je tužiteljica prethodno bila upozoravana na svoje postupanje, ali da nakon upozorenja nije promijenila svoj odnos prema radu.

Prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika, osnovni prigovori na rad tužiteljice odnosili su se na činjenicu da nisu postojali fizički formirani spisi unutarnjih revizija koje je tužiteljica prema evidencijama dužila. Naveo je da su ti spisi bili evidentirani u računalnom sustavu kao spisi koji se vode kod tužiteljice, ali da fizički nisu bili formirani u odgovarajućim košuljicama. Zbog toga je neposredna rukovoditeljica od tužiteljice tražila rekonstrukciju spisa, određivala rokove za izvršenje te joj rokove i produživala, međutim, prema njegovim navodima, tužiteljica spise nije rekonstruirala. Također navodi da je prema izvješću neposredne rukovoditeljice proizlazilo kako je tužiteljica smatrala da ne treba izvršavati naloge vezane uz rekonstrukciju spisa jer je prethodno podnijela prijave nadležnim tijelima, odnosno da je poslovne naloge koji su joj davani doživljavala kao oblik mobinga. Istaknuo je da podržava pravo zaposlenika na prijavljivanje nezakonitosti i nepravilnosti u radu, ali da takvo postupanje ne oslobađa zaposlenika obveze izvršavanja radnih zadataka i naloga nadređenih osoba. U odnosu na etičke povrede, zakonski zastupnik tuženika naveo je da je od etičke povjerenice GJJ saznao za postojanje povrede Etičkog kodeksa, koja se odnosila na verbalno vrijeđanje neposredne rukovoditeljice i kolege DJ od strane tužiteljice. Naveo je da nije osobno čuo navedene izjave, već je o njima saznao iz prijave i postupanja etičkog povjerenika. Prema tim saznanjima, tužiteljica je rukovoditeljicu nazivala „balavicom“ i prijetila joj, dok je kolegi DJ govorila da je „ S“, da se vrati u Bosnu te mu upućivala druge uvredljive komentare. U odnosu na povredu radne obveze koja se odnosi na spise, zakonski zastupnik tuženika pojasnio je da se ista odnosi upravo na činjenicu da tužiteljica nije imala fizički formirane spise revizija koje je bila dužna imati. Naveo je da smatra da spis nije rekonstruiran ako u njemu nedostaje bilo koji dokument koji prema pravilima mora sadržavati, osobito ako nedostaje potpisani akt u propisanom obliku. Naveo je da se u urudžbenom zapisniku evidentiraju akti koji trebaju biti sadržani u spisu te da nedostatak takvih akata znači da spis nije cjelovit.

Naveo je da je za navedene nepravilnosti saznao iz pisanih izvješća neposredne rukovoditeljice, u kojima su, prema njegovim riječima, bili navedeni konkretni spisi i konkretni nedostaci. Istaknuo je da su navedena izvješća bila osnova za njegovo odlučivanje o otkazu ugovora o radu.

Zakonski zastupnik tuženika nadalje je naveo da je tužiteljica, nakon što bi prijavila određene nepravilnosti u vezi revizija, trebala nastaviti obavljati druge radne zadatke, ali da ih je prema informacijama koje je dobio od rukovoditeljice odbijala izvršavati. Naveo je da ne zna konkretno koji su joj poslovi bili ponuđeni, ali da je prema njegovom shvaćanju tužiteljica nakon podnošenja prijave čekala odluku nadležnih tijela i odbijala daljnji rad. Istaknuo je da je odbijanje izvršavanja radnih zadataka trajalo kontinuirano od prve opomene do otkaza ugovora o radu.

Također iskazuje da su mu sve okolnosti vezane uz otkaz bile poznate posredno, putem izvješća neposredne rukovoditeljice, razgovora s njom i postupanja etičkog povjerenika. Istaknuo je da je čuvanje arhivske građe bilo uređeno propisima o uredskom poslovanju, zaštiti arhivskog gradiva i rokovima čuvanja, koji su bili na snazi u spornom razdoblju.

U odnosu na prijavu tužiteljice o nepravilnostima, zakonski zastupnik tuženika naveo je da je tužiteljica imala pravo prijaviti nepravilnosti te da se takve prijave prosljeđuju nadležnim tijelima. U vezi s revizijom društva Mali Maj naveo je da je tužiteljica prijavila nepravilnosti, da je predmet proslijeđen DORH-u te da je nakon toga revizija prekinuta, a tužiteljici je naloženo da radi na drugim poslovima koje joj je odredila neposredna rukovoditeljica. Istaknuo je da unutarnji revizor ima određenu autonomiju u radu, ali da to ne znači da nije dužan postupati po zakonitim nalozima nadređenih osoba. Naveo je da nije osobno davao radne zadatke tužiteljici, već ih je davala njezina neposredna rukovoditeljica. Također je naveo da se ne može sjetiti jesu li po jedina upozorenja tužiteljici upućena prije ili nakon određenih događaja, te da je tužiteljica u određenom razdoblju bila na bolovanju. Zakonski zastupnik tuženika potvrdio je da je tužiteljica tražila određenu opremu za čuvanje spisa, odnosno sigurnosni o rmar, ali da joj taj zahtjev nije odobren. Također je potvrdio da je policija postupala kod tuženika povodom događaja u kojem je tužiteljica prijavila kolegu DJ tijekom razdoblja pandemije bolesti COVID-19, a vezano uz njegovo ponašanje na radnom mjestu. Nadalje je naveo da je tužiteljica podnijela prijavu osobi za nepravilnosti RJ, koja je nakon provedenog postupanja utvrdila da nepravilnosti nisu postojale. Naveo je da prije izricanja opomena nije tražio mišljenje harmonizacijskog tijela jer nije smatrao da postoji takva obveza.

U odnosu na postupak davanja otkaza, zakonski zastupnik tuženika naveo je da nije tražio suglasnost upravnog odbora jer to nije bila njegova obveza, ali je zatražio mišljenje sindikata jer je to smatrao obveznim.

Zaključno je naveo da je odluku o otkazu donio zbog gubitka povjerenja u tužiteljicu, a koje je, prema njegovom iskazu, posljedica svih navedenih povreda radnih obveza, ne postupanja po nalozima nadređene osobe, problema u odnosima s kolegama i nepridržavanja obveza koje proizlaze iz radnog mjesta unutarnjeg revizora.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da smatra kako joj je ugovor o radu otkazan zato što je kao unutarnji revizor ukazala na nepravilnosti u radu tuženika, osobito u predmetu revizije ispunjenja ugovornih obveza s društvom Mali maj, gdje je utvrdila neispunjenje ugovornih obveza značajne vrijednosti te o tome sastavila izvješće 16. travnja 2020. godine koje je dostavila neposrednoj rukovoditeljici SJ i ravnatelju tuženika. Nakon toga, prema njezinom iskazu, počeli su pritisci na njezin rad, počela je dobivati isključivo pisane naloge i zahtjeve za pisanim očitovanjima, dok takav način postupanja nije bio primjenjivan prema drugim zaposlenicima. U odnosu na povredu koja joj se stavlja na teret vezano uz rekonstrukciju 13 spisa, odnosno revizijskih predmeta, tužiteljica je navela da se nije radilo o spisima u klasičnom smislu, već o revizijskoj dokumentaciji i obrascima unutar revizijskih predmeta. Istaknula je da se prema pravilima unutarnje revizije revizijski spisi ne rekonstruiraju tijekom revizijskog postupka te da takav postupak nije propisan metodologijom unutarnje revizije. Navela je da joj je rukovoditeljica SJ predala samo izvadak iz urudžbenog zapisnika iz kojeg je proizlazilo da su određeni dokumenti bili evidentirani na njezino ime, ali joj stvarni fizički spisi nikada nisu predani niti je potpisala njihovo preuzimanje. Navela je da bi, da joj je dokumentacija bila predana, istu preuzela i postupila po nalogu.

Tužiteljica je iskazala da je pokušala izvršiti nalog za rekonstrukciju dokumentacije te da je napravila ono što je mogla, odnosno popunjavala obrasce koji su nedostajali. Međutim, prema njezinom iskazu, nedostajali su samo pojedini potpisi, dok je sadržaj revizijskih obrazaca postojao. Navela je da nije mogla potpisivati dokumentaciju umjesto rukovoditelja unutarnje revizije jer za to nije imala ovlasti. Smatra da nije točan navod tuženika da je osam obrazaca rekonstruirano na nezadovoljavajući način, jer se radilo o obrascima unutar jednog revizijskog predmeta, a ne o nedostatku cjelokupnih spisa. Istaknula je da joj nije dana nikakva uputa o načinu rekonstrukcije niti je postojala propisana procedura za takav postupak.

Tužiteljica je iskazala da je prije dolaska SJ na mjesto rukovoditeljice ona već obavila revizije na koje se odnose predmetni dokumenti te da na njezin raniji rad nisu postojale primjedbe prethodnih rukovoditelja. Dokumentacija revizijskih predmeta nalazila se u prostorijama unutarnje revizije te je, nakon dolaska SJ, predana njoj, pri čemu nije sastavljen zapisnik o primopredaji cjelokupne dokumentacije. Navela je da su se radilo o aktivnim revizijskim predmetima kod kojih je još bilo potrebno pratiti provedbu preporuka, zbog čega nisu bili arhivirani. Tužiteljica je nadalje iskazala da je revizijsku dokumentaciju i obrasce izrađivala u elektroničkom obliku te da su se podaci nalazili na njezinom računalu, koje je neposredno prije otkaza bilo hakirano, nakon čega su podaci nestali. Navela je da je dokumentaciju ranije ispisivala i da su se određeni dokumenti nalazili u fizičkim registratorima, ali da elektroničke verzije više nije mogla vratiti. Smatra da je njezina radna dokumentacija nestala te je izrazila sumnju da je netko namjerno uništio dokumentaciju, iako ne zna tko bi to učinio. U odnosu na odnos s rukovoditeljicom SJ, tužiteljica je navela da u početku nisu imale loš odnos, već su problemi nastali nakon njezinog izvješća o nepravilnostima u predmetu Mali maj. Smatra da je nakon toga počela biti stavljena u nepovoljniji položaj te da joj je rukovoditeljica davala zadatke koji nisu bili u skladu s njezinim položajem unutarnjeg revizora ili ih nije mogla izvršiti nakon što je prijavila nepravilnosti. Navela je da joj je dan i zadatak analize više trgovačkih društava, s predmetima starim više godina, u roku od tri dana, što je smatrala objektivno nemogućim jer bi za takav posao bilo potrebno znatno više vremena.

Tužiteljica je potvrdila da je primila upozorenja tuženika tijekom 2020. godine vezano uz predmet Mali maj, ali smatra da su ona posljedica njezinog ukazivanja na nepravilnosti. Navela je da nakon podnošenja izvješća o sumnji na nepravilnost više nije smjela sudjelovati u istražnim radnjama jer su one trebale prijeći u nadležnost drugih osoba.

U odnosu na navode o neetičkom ponašanju prema rukovoditeljici i kolegi DJ, tužiteljica je sve negirala. Navela je da nikada nije SJ nazvala pogrdnim izrazima niti joj prijetila, kao ni da nikada DJ nije rekla da se vrati u Bosnu, da nije G ili da nije muškarac. Navela je da je s DJ imala sukob zbog njegovog neuspjeha na ispitu za unutarnjeg revizora, kada ga je pitala kako može obavljati taj posao ako nije položio ispit, ali smatra da je to pogrešno protumačeno. Navela je da se ona osjećala ugroženo zbog njegovog ponašanja prema njoj, da je pljuvao po njezinom radnom stolu te da je zbog toga pozvala policiju i snimila događaj. Tužiteljica je istaknula da su njezina revizijska izvješća tijekom rada prihvaćana od strane tuženika bez primjedbi te da, da su bila izrađena protivno metodologiji Ministarstva financija, ne bi mogla biti prihvaćena. Smatra da tuženik nije dokazao nepravilnosti u njezinom radu niti je prije otkaza tražio mišljenje Središnje harmonizacijske jedinice Ministarstva financija, iako bi to, prema njezinom mišljenju, bilo potrebno zbog prirode posla unutarnjeg revizora. Nadalje je navela da je unutarnja revizija neovisna funkcija te da joj je autonomija rada zajamčena propisima koji uređuju sustav unutarnjih kontrola u javnom sektoru, pravilnicima i kodeksima unutarnjih revizora. Smatra da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu primijenio samo odredbe Zakona o radu, zanemarujući posebne propise koji uređuju položaj unutarnjih revizora u javnom sektoru.

Tužiteljica je navela i da smatra kako tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije proveo potrebne postupke savjetovanja niti pribavio potrebne suglasnosti, uključujući savjetovanje sa Središnjom harmonizacijskom jedinicom i upravnim vijećem tuženika. Smatra da je otkaz posljedica njezine prijave nepravilnosti i da predstavlja povredu zaštite prijavitelja nepravilnosti.

U konačnici, tužiteljica je ostala kod navoda da nije počinila povrede koje joj se stavljaju na teret, da je izvršila sve zadatke koje je objektivno mogla izvršiti, da su razlozi za otkaz samo formalno prikazani kao povrede radnih obveza, dok je stvarni razlog njezino ukazivanje na nepravilnosti u radu tuženika.

16. Sud je posebno razmotrio navode tužiteljice da bi stvarni razlog donošenja odluke o otkazu ugovora o radu bilo njezino prijavljivanje nepravilnosti u radu tuženika, odnosno da bi otkaz predstavljao nedopuštenu odmazdu prema osobi koja je ukazala na nepravilnosti. Međutim, nakon provedene ocjene svih izvedenih dokaza sud nije našao osnovanim navedene tvrdnje tužiteljice. Naime, nije sporno da je tužiteljica tijekom radnog odnosa ukazivala na određene nepravilnosti u radu tuženika, osobito u vezi s revizijom ispunjenja ugovornih obveza trgovačkog društva Mali Maj, niti se može dovoditi u pitanje njezino pravo da kao unutarnji revizor ukaže na moguće nepravilnosti i zatraži postupanje nadležnih tijela. Međutim, sama činjenica da je radnik prijavio nepravilnosti ne dovodi do zaključka da je svaka kasnija odluka poslodavca koja je za radnika nepovoljna automatski posljedica takve prijave, niti prijavitelja nepravilnosti oslobađa obveze urednog izvršavanja ugovornih i radnih obveza.

Za zaključak da bi otkaz predstavljao nedopuštenu odmazdu potrebno je utvrditi postojanje uzročne veze između prijavljivanja nepravilnosti i štetne odluke poslodavca, odnosno da je upravo prijava nepravilnosti bila stvarni razlog zbog kojeg je poslodavac donio odluku o otkazu. U konkretnom slučaju takva uzročna veza nije dokazana.

17. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se razlozi za postupanje tuženika nisu odnosili na sadržaj prijava koje je tužiteljica podnosila, niti na činjenicu da je ukazivala na moguće nepravilnosti, već na konkretna postupanja tužiteljice u obavljanju njezinih radnih zadataka. Naime, tuženik joj je stavio na teret neuredno vođenje i dokumentiranje revizijske dokumentacije, neizvršavanje odnosno odbijanje izvršenja radnih naloga nadređene osobe, nedovršavanje planiranih radnih aktivnosti, kao i neprimjerenu komunikaciju prema nadređenoj rukovoditeljici i kolegi. Navedene okolnosti nisu bile vezane uz samu prijavu nepravilnosti, već uz način na koji je tužiteljica izvršavala svoje obveze iz radnog odnosa. Pri tome sud osobito cijeni činjenicu da postupanje tuženika nije uslijedilo neposredno nakon same prijave nepravilnosti, niti je iz izvedenih dokaza vidljivo da bi tužiteljica bila sankcionirana zbog sadržaja prijave ili zbog obraćanja nadležnim tijelima. Naprotiv, iz iskaza svjedokinje SJ, iskaza zakonskog zastupnika tuženika te priložene dokumentacije proizlazi da su problemi u izvršavanju radnih obveza i odnosima unutar odjela trajali određeno vrijeme te da je tužiteljica prethodno bila upozoravana na uočene propuste i neetično postupanje.

18. Sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da joj je nakon prijave nepravilnosti poslodavac počeo zadavati zadatke koji su predstavljali pritisak ili oblik nepovoljnog postupanja zbog njezina statusa prijavitelja nepravilnosti. Naime, iz iskaza svjedokinje SJ proizlazi da su joj zadavani poslovi koji su proizlazili iz djelokruga rada unutarnjeg revizora, dok sama okolnost da se tužiteljica nije slagala s načinom organizacije rada ili opsegom povjerenih zadataka ne znači da su takvi nalozi bili nezakoniti ili usmjereni protiv nje. Jednako tako, okolnost da je nakon prijave nepravilnosti došlo do pojačane pisane komunikacije između tužiteljice i nadređene osobe sama po sebi ne ukazuje na odmazdu, već može predstavljati uobičajen način postupanja poslodavca u situaciji narušenih radnih odnosa i potrebe dokumentiranja izvršavanja radnih obveza. Sud je pritom posebno imao u vidu položaj tužiteljice kao unutarnjeg revizora. Neovisnost unutarnje revizije i pravo unutarnjeg revizora da ukaže na nepravilnosti ne znače da unutarnji revizor nije podložan pravilima radnog odnosa niti da je oslobođen obveze postupanja po zakonitim nalozima rukovoditelja. Autonomija u stručnom radu ne isključuje odgovornost zaposlenika za uredno vođenje dokumentacije, suradnju s drugim zaposlenicima i profesionalnu komunikaciju na radnom mjestu.

19. Činjenica da je tužiteljica kao unutarnji revizor utvrdila određene okolnosti koje je smatrala spornima i o njima izvijestila nadležne osobe ne dovodi u pitanje mogućnost poslodavca da, neovisno o tome, utvrđuje i sankcionira eventualne povrede radnih obveza koje je radnik počinio. U protivnom bi svaki prijavitelj nepravilnosti bio izuzet od odgovornosti za vlastito postupanje nakon prijave, što ne proizlazi iz svrhe niti smisla zaštite prijavitelja nepravilnosti.

20. Sud prihvaća iskaze svjedokinje SJ, svjedoka DJ i zakonskog zastupnika tuženika ZJ kao vjerodostojne upravo zato što njihovi iskazi nisu usmjereni na osporavanje prava tužiteljice da prijavi nepravilnosti, već se odnose na konkretne okolnosti njezina rada nakon i neovisno o toj prijavi. Njihovi iskazi međusobno se nadopunjuju, u bitnom su potvrđeni pisanom dokumentacijom te ne sadrže nelogičnosti ili proturječnosti koje bi dovodile u pitanje njihovu vjerodostojnost. Nasuprot tome, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem sve postupke tuženika prikazuje isključivo kao posljedicu njezina ukazivanja na nepravilnosti, jer takva tvrdnja nije potkrijepljena objektivnim dokazima. Tužiteljica pritom nije ponudila uvjerljive dokaze iz kojih bi proizlazilo da su joj radni zadaci bili zadavani samo radi stvaranja osnove za otkaz, niti da bi se prema drugim zaposlenicima u usporedivim situacijama postupalo drugačije. Stoga sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazana nedopuštena povezanost između prijavljivanja nepravilnosti od strane tužiteljice i odluke tuženika o otkazu ugovora o radu. Naprotiv, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je razlog otkaza bio u postupanju tužiteljice nakon kojeg je tuženik, nakon prethodnih upozorenja i provedenih postupaka, izgubio povjerenje u njezino uredno izvršavanje radnih obveza. Slijedom toga, okolnost da je tužiteljica prethodno prijavila nepravilnosti ne može dovesti do zaključka da je otkaz nezakonit, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sankcioniranju prijave nepravilnosti, već o odgovornosti za zasebne povrede obveza iz radnog odnosa.

21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je tuženik, na kojem je sukladno odredbi članka 135. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Naime, tuženik je tijekom postupka dokazao da je tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret, a koje se odnose na neizvršavanje odnosno neopravdano odbijanje izvršavanja radnih zadataka i naloga nadređene osobe, neuredno vođenje i dokumentiranje revizijske dokumentacije, kao i neprimjerenu komunikaciju prema nadređenoj rukovoditeljici i kolegi. Navedene povrede nisu utvrđene samo na temelju subjektivne ocjene poslodavca, već proizlaze iz pisane dokumentacije priložene spisu, provedenih postupaka upozoravanja te iskaza saslušanih svjedoka koji su o odlučnim okolnostima imali neposredna saznanja. U konkretnom slučaju tužiteljica je, unatoč prethodnim upozorenjima na obvezu pridržavanja radnih obveza i Etičkog kodeksa, nastavila s postupanjem koje je tuženik opravdano ocijenio kao povredu radnih obveza.

22. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su razlog za otkaz bile konkretne povrede radnih obveza koje nisu povezane sa samim činom prijavljivanja nepravilnosti, već s načinom izvršavanja poslova i ponašanjem tužiteljice u radnom odnosu. Stoga sud zaključuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

23. U odnosu na prigovor da tuženik nije proveo odgovarajuće savjetovanje sa Središnjom harmonizacijskom jedinicom Ministarstva financija i upravnim vijećem tuženika, sud nalazi da tužiteljica nije dokazala postojanje obveze tuženika da prije donošenja odluke o otkazu provede navedene postupke niti da bi njihovo neprovođenje predstavljalo razlog nezakonitosti odluke o otkazu. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je prilikom donošenja odluke postupano sukladno Zakonu o radu, uključujući savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, kada je takva obveza postojala.

U odnosu na navod da je savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom bilo samo formalno treba reći kako su takvi navodi paušalni te da tužiteljica nije dokazala da sindikalnom povjereniku nisu bili dostavljeni potrebni podaci za očitovanje niti da je savjetovanje bilo provedeno na način koji bi predstavljao povredu zakonskih odredbi.

24. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje ŠJ, budući da je ista obavijestila sud da zbog trajnog preseljenja u inozemstvo nije u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište. Međutim, imajući u vidu sadržaj i svrhu predloženog dokaza, kao i već izvedene dokaze, sud je ocijenio da izvođenje tog dokaza nije nužno za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku. Naime, iz navoda stranaka i dosadašnjeg tijeka postupka nije proizlazilo da bi navedena svjedokinja imala neposredna saznanja o svim odlučnim okolnostima koje se odnose na zakonitost odluke o otkazu, osobito o konkretnim povredama radnih obveza koje su tužiteljici stavljene na teret, njihovoj osnovanosti i razlozima zbog kojih je tuženik donio odluku o otkazu. Budući da je sud navedene okolnosti mogao utvrditi na temelju već provedenih dokaza, osobito isprava u spisu te iskaza saslušanih svjedoka koji su neposredno sudjelovali u radnim odnosima i događajima relevantnim za ovaj spor, izvođenje ovog dokaza ocijenjeno je suvišnim.

Sud također nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje BJ, budući da je ocijenio da navedeni dokaz nije relevantan za odlučne činjenice ovog spora. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da navedena osoba nije bila zaposlenica tuženika niti osoba koja je bila neposredno uključena u organizaciju rada tužiteljice, dodjeljivanje radnih zadataka, postupanje neposredno nadređene osobe prema tužiteljici ili donošenje odluke o otkazu. Stoga njezin iskaz ne bi mogao neposredno pridonijeti utvrđenju činjenica koje su bitne za ocjenu osnovanosti otkaza, a to su postojanje i težina povreda radnih obveza koje se tužiteljici stavljaju na teret te postojanje ili nepostojanje uzročne veze između prijavljivanja nepravilnosti i odluke o otkazu.

Nadalje, sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku računovodstvene struke i revizoru na okolnost jesu li zadaci koji su bili povjereni tužiteljici mogli biti izvršeni u rokovima koje joj je odredio poslodavac te jesu li bili u skladu s metodologijom rada unutarnje revizije. Sud je ovaj dokazni prijedlog ocijenio nepotrebnim jer se njime ne bi utvrđivale činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovom sporu. Naime, pitanje je li tužiteljica određene zadatke izvršila, odnosno je li ih odbila izvršit i ili ih nije izvršila u ostavljenim rokovima, predstavlja činjenično pitanje koje je sud utvrdio na temelju drugih izvedenih dokaza, osobito pisanih naloga, upozorenja poslodavca te iskaza neposredne rukovoditeljice i zakonskog zastupnika tuženika. Pitanje opravdanosti i primjerenosti rokova u kojima je tužiteljica trebala izvršiti pojedine zadatke nije odlučno samo za sebe, već ga je potrebno sagledavati u kontekstu konkretnih okolnosti, uključujući komunikaciju između tužiteljice i nadređene osobe, prethodna upozorenja, razloge zbog kojih zadaci nisu izvršeni te način na koji je tužiteljica postupala nakon što su joj zadaci naloženi. Osim toga, provođenje predloženog vještačenja ne bi moglo zamijeniti ocjenu suda o tome je li postojalo opravdano ponašanje radnika koje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, i kada postoji stručna autonomija unutarnjeg revizora u obavljanju stručnih poslova, ista ne isključuje obvezu radnika da izvršava zakonite naloge poslodavca, uredno vodi poslovnu dokumentaciju i surađuje s nadređenim osobama i drugim zaposlenicima. Stoga je ocjena o postojanju povrede radnih obveza u konkretnom slučaju bila pitanje koje se ne može utvrditi isključivo stručnim vještačenjem.

25. Sud nadalje nije prihvatio prijedlog tužiteljice za priklop spisa Državnog inspektorata, budući da je ocijenio da sadržaj tog spisa nije odlučan za ovaj postupak. Naime, navedeno ne predstavlja dokaz o tome jesu li ili nisu postojale konkretne povrede radnih obveza koje se tužiteljici stavljaju na teret u ovom postupku. Zakonitost odluke o otkazu ocjenjuje se prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja odluke poslodavca, odnosno prema tome je li poslodavac imao opravdan razlog za otkaz i je li taj razlog dokazao u sudskom postupku.

26. Stoga je sud, primjenjujući načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 8. Zakona o parničnom postupku, ocijenio da bi izvođenje navedenih dokaza bilo usmjereno na utvrđivanje okolnosti koje nisu odlučne za pravilno rješenje ovog spora, odnosno koje su već dovoljno razjašnjene drugim izvedenim dokazima.

27. Imajući u vidu sve iznijeto, zaključak ovog suda jest da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena slijedom čega je odlučeno kao u točci 1. izreke.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7.2), kao i za sastav podnesaka od 05.06.2023. i 20.05.2024. u visini od 50 bodova po podnesku (Tbr. 8/1), te za zastupanje na ročištima od 12.02.2024., 13.05.2024., 13.11.2024., 11.03.2025., 11.06.2025., 14.10.2025., 05.03.2026 i 21.05.2026., za svako ročište po 50 bodova što sveukupno iznosi 750 bodova odnosno 1.500,00 eura, a uvećano za 1.875,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

Zagreb, 13. srpnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika