Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-365/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja KF Partners d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 34762836222, zastupani po punomoćniku Ivanu Mišetiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišetić i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženog MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 13. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja KF Partners d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 34762836222 u ovom postupku povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je raniji tuženik Slavonija Županja d.d. 9. ožujka 2023. putem Financijske agencije zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 4. studenog 2022., broj P-377/2021-197. Nakon toga, tužitelj je 31. ožujka 2023. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a povodom kojeg je Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, donio zaključak 4. svibnja 2023., broj: Ovr- 370/2023-6, kojim je tužitelja uputio u roku od petnaest dana od dostave Zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona. Naime, Zaključak je preuzet 5. svibnja 2023., a rok od petnaest dana istekao je u subotu 20. svibnja 2023. Budući da je rok za pokretanje tužbe istekao na dan kada sud ne radi (subota), smatra se da je tužba pravovremeno podnesena ako je predana do isteka prvog idućeg radnog dana, a što je ovdje slučaj. Uvodno, tužitelj napominje da je postupak izravne naplate pokrenut temeljem Ovršne isprave kojom je tuženik potraživao naplatu glavnice, ovršni i parnični trošak, sve uvećano za zatezne kamate. Nakon podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, tuženik je opozvao zahtjev za izravnu naplatu u pogledu glavnice i ovršnog troška, ali je ustrajao na naplati parničnog troška u iznosu od 16.723,91 EUR uvećano za zatezne kamate. Stoga, preglednosti radi, tužitelj u idućem dijelu pojašnjava činjeničnu podlogu tužbe. Tužitelj je 10. studenog 2020. pred Trgovačkim sudom u Osijeku podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka. Sukladno relevantnim zakonskim odredbama, nakon donošenja rješenja o otvaranju predstečajnog postupka određen je prekid ranije pokrenutog parničnog postupka između tužitelja i tuženika, a iz kojeg potječe predmetna Ovršna isprava. U predstečajnom postupku tužitelj je osporio tuženikovu tražbinu, pa je Trgovački sud u Osijeku rješenjem od 5. ožujka 2021., br. St-534/2020-31, uputio tuženika na nastavak započete parnice u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 8. veljače 2022., br. St- 1062/202199, potvrđen je predstečajni sporazum i prihvaćen izmijenjeni plan restrukturiranja, a prema kojem je umanjena prijavljena tražbina tuženika tako da je određeno da u slučaju da tuženik uspije u nastavljenoj parnici utvrditi osnovanost svoje tražbine, prema pravomoćnoj Predstečajnoj nagodbi tužitelju se može isplatiti najviše 152.862,90 HRK (točka 66. stranica 16.), a tužitelj se obvezao podmiriti tako utvrđeni iznos u roku od 8 (osam) godina od pravomoćnosti Predstečajnog sporazuma. Prema tome, u predstečajnom postupku određeno je da tuženik ima pravo na isplatu iznosa do 152.862,90 HRK, a koji iznos će se podmiriti u roku od 8 (osam) godina od pravomoćnosti Predstečajnog sporazuma. Sukladno tome, u nastavku će tužitelj razložiti kako parnični trošak dijeli pravnu sudbinu glavnice, te kako je Ovršnom ispravom dosuđen trošak suprotno Predstečajnom sporazumu, pa tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu temeljem takve osnove. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Slijedom navedenog, u smislu čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju Ovršne isprave protiv tužitelja, jer je sadržaj Ovršne isprave protivan ranije sklopljenom Predstečajnom sporazumu. Tuženik kao ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran za provođenje ovrhe s obzirom da je ovrha odgođena do proteka roka od 8 godina od pravomoćnosti Predstečajnog sporazuma. Kako je Predstečajnim sporazumom obuhvaćeno glavno potraživanje tuženika, a sporedna potraživanja dijele pravnu sudbinu s glavnim potraživanjem, tuženik nije prije proteka roka ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu u iznosu određenim ovršnom ispravom. Predstečajnim sporazumom određena je najviša granica kondemnatornog zahtjeva tuženika, pa je tuženik bio dužan uskladiti tužbeni zahtjev na iznos od 152.862,90 HRK. Budući da tužbeni zahtjev nije usklađen sukladno Predstečajnom sporazumu, parnični sud je utvrdio visinu vrijednosti predmeta spora u iznosu od 634.861,82 HRK, te je sukladno tako utvrđenoj vrijednosti spora odmjerio parnične troškove. Takvim postupanjem dosuđen je trošak protivan svrsi Predstečajne nagodbe, odnosno protivno stvarnoj vrijednosti spora. Naplatom parničnog troška tužitelj nesporno trpi štetu s obzirom da je posredstvom Ovršne isprave ustegnut nepripadajući, odnosno prekomjerni iznos parničnog troška. Naime, kao što je tužitelj ranije obrazložio – tuženik je u parnici koja je nastavljena po pravomoćnosti Predstečajnog sporazuma trebao uskladiti tužbeni zahtjev sukladno predmetnom sporazumu. Budući da je isto propustio učiniti, parnični sud utvrdio je vrijednost spora u iznos od 634.861,82 HRK, umjesto u iznosu od 152.862,90 HRK, pa je pogrešno utvrđen parnični trošak i naposljetku je tuženik neovlašteno zatražio ovrhu na temelju Ovršne isprave protiv tužitelja.
1.1. Rješenjem ovog suda od 26. kolovoza 2024., broj P-458/2023-27 utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari s danom 27. svibnja 2024., kao danom brisanja iz sudskog registra ranijeg tužitelja Slavonija Županja d.d., te je rješenjem ovog suda 28. ožujka 2025., broj P-458/2023-9 nastavljen postupak koji je prekinut rješenjem ovog suda od 26. kolovoza 2024., broj P-458/2023-6, te je KF Partners d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 34762836222, preuzeo parnicu umjesto tužitelja.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je predmetna tužba prije svega neuredna iz razloga što u zaglavlju tužbe stoji da je tužba radi isplate, što je netočno, jer iz 1. toč. petita tužbe je razvidno da je tužba podnesena radi utvrđenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u ovršnom postupku (utvrđenja nedopuštenosti ovrhe), a što je glavni zahtjev ove tužbe. S druge strane, tužba je nepravovremena. Naime, u toč. 4 činjeičnog opisa tužbe vidljivo je da tužitelj: ''Opreza radi… pojašnjava da je tužba predana u roku.''. Iz navedenog pojašnjenja, proizlazi da je zaključak Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 4. svibnja 2023., broj Ovrv-370/2023-6, kojim je tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dostave od Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa (ovrhe), tužitelj zaprimio 5. svibnja 2023. god., te da je rok od petnaest dana istekao u subotu 20. svibnja 2023. (uvid u toč. 4. Tužbe). Tužitelj, pozivajući se na odredbu čl. 112 st. 4. Zakona o parničnom postupku smatra da je tužba podnesena pravovremeno iako je istu umjesto s 20. svibnja 2023. god. uputio sudu dana 22. svibnja 2023. god., dakle, dva dana nakon isteka roka za podnošenje ove tužbe određene Zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Župamnji. Pri tome, tužitelj zaboravlja (ili namjerno previđa) da je rok koji je naveden za podnošenje tužbe u Zaključku Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba Županja u stvari prekluzivni tok materijalnog prava te da tužitelj protekom ovog roka gubi pravo na podnošenje tužbenog zahtjeva kako to proizlazi iz predmetne tužbe. Dakle, neovisno o odredbi čl. 112. st. 4 ZPP-a tužitelj je morao tužbu uputiti nadležnom sudu (Općinskom sudu u Osijeku) putem elektroničke komunikacije zaključno s subotom 20. svibnja 20223. Dostavljanjem tužbe nakon navedenog prekluzivnog roka materijalnog prava nadležnom sudu (umjesto s 20. svibnja 2023. koji je bio zadnji rok za dostavljanje predmetne tužbe, 22. svibnja 2023.), jasno je je tužba dostavljena nadležnom sudu nepravovremeno. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da temeljem čl. 282 st. 1. Zakona o parničnom postupku svojim rješenjem odbaciti tužbu tužitelja kao nepravovremenu.
3. Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2026. izvijestio ovaj sud o tome kako su stranke svoje odnose riješile izvansudskim putem, te slijedom toga tužitelj povlači tužbu u ovom predmetu.
4. Sud je svojim dopisom od 5. ožujka 2026., broj P-365/2026-2 dostavio tuženiku podnesak tužitelja kojim povlači tužbu u ovom predmetu na pisano očitovanje u roku od 15 dana od dana primitka dopisa, međutim tuženik se o istome nije očitovao.
5. Člankom 193. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje u tekstu: ZPP), propisano je kako se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Člankom 193. stavkom 9. ZPP-a propisano je da se takva tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
6. Budući da parnične stranke nisu potraživale trošak parničnog postupka, sud o istome nije niti odlučivao.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Osijek, 13. srpanj 2026.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
