REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: Pl-1/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ivane Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, a za račun Državnih nekretnina d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, protiv tuženika OPULENT HOSPITALITY j.d.o.o., OIB: 73513003921, Split, Sarajevska 2, radi isplate, 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja s prijedlogom za izdavanje platnog naloga odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2026. ovom sudu podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga protiv tuženika OPULENT HOSPITALITY j.d.o.o., OIB: 73513003921.

2. U tužbi tužitelj navodi kako prema tuženiku ima dospjelu i nepodmirenu novčanu tražbinu na temelju izvatka otvorenih stavki od 28. siječnja 2026. i to u ukupnom iznosu od 33.762,84 eura uvećano za zatezne kamate u iznosu od 1.233,84 eura na dan izdavanja izvoda otvorenih stavki, a sve s osnove korištenja poslovnog prostora u prizemlju stambeno-poslovne zgrade anagrafske oznake Bana Jelačića 11, ukupne površine 73,54 m2 od čega na čest. zgr. [katastarska čestica] podne površine 67,04 m2 i na čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], podne površine 6,50 m2.

3. Navodi kako je Republika Hrvatska suvlasnik navedenog poslovnog prostora u suvlasničkom dijelu od 8/12 dijela, dok da tuženik koristi navedenu nekretninu (poslovni prostor) bez naknade. Tužitelj da je tuženiku predložio sklapanje nagodbe kojom bi se uredilo pitanje korištenja navedenog poslovnog prostora, u smislu članka 186.a Zakona o parničnom postupku, međutim, da se tuženik oglušio na ovaj zahtjev i da nije u roku od tri mjeseca sklopio nagodbu.

4. Također, tužitelj navodi kako je tuženik priznao dugovanje koje ima prema tužitelju, ali da je zahtijevao otplatu u ratama (24), što mu je i omogućeno, ali u 12 jednakih obroka, međutim, da tuženik to nije prihvatio.

5. Stoga, tužitelj smatra da s obzirom na to da se tuženik oglušio na zahtjev za mirno rješenje spora, bi ta radnja sadržajno predstavljala osporavanje tražbine sadržane u vjerodostojnoj ispravi, u smislu članka 446. Zakona o parničnom postupku, pa predlaže sudu izdati platni nalog kojim bi se tuženiku naložilo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 33.762,84 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškove ovog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tužitelj je u prilogu tužbe ovom sudu dostavio izvadak iz otvorenih stavaka (stranice 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 6-7 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora (stranice 8-10 spisa), zapisnik o očevidu (stranica 11 spisa), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske (stranice 12-13 spisa), nalog za plaćanje naknade/zakupnine za nekretninu, poslovni prostor oznake PP9055 (stranice 14-15 spisa), poruke elektroničke pošte (stranice 16-19 spisa) te zahtjev za mirno rješenje spora od 16. veljače 2026. (stranice 24-26 spisa).

7. Člankom 31. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. , dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

8. Nadalje, člankom 446. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) propisano je da kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). Stavkom 2. istog članka propisano je da u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu, dok je stavkom 3. propisano da će se smatrati da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

9. Dakle, u situaciji kada vjerovnik svoje dospjelo novčano potraživanje može dokazati vjerodostojnom ispravom redoviti put radi naplate potraživanja je podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. S druge strane, ukoliko vjerovnik svoje potraživanje želi ostvarivati u parnici podnošenjem tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga mora dokazati postojanje pravnog interesa. Pravni interes se presumira ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi. Stoga, da bi sud izdao platni nalog potrebno je da tužitelj dokaže kako je tuženik zaista osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

10. Čitanjem i ocjenom isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, ovaj sud je zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke iz članka 446. stavak 1. ZPP-a.

11. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj predlaže izdavanje platnog naloga na temelju izvatka otvorenih stavki od 28. siječnja 2026., koji u smislu članka 31. stavka 1. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu, a kao razloge za podnošenje takve tužbe navodi da tuženikovo prethodno osporavanje tražbine proizlazi iz činjenice što s tužiteljem nije zaključio nagodbu. Štoviše, tužitelj u tužbi navodi kako tuženik priznaje dugovanje, i traži obročnu otplatu.

12. Stajalište je ovoga suda da sama činjenica da tužitelj i tuženik nisu sklopili nagodbu glede predmetnog potraživanja, ne podrazumijeva prethodno osporavanje tražbine od strane tuženika. Osporavanje tražbine od strane tuženika mora biti izričito, a samo tvrdnje tužitelja da je tuženik osporio tužiteljevu tražbine, pored navoda da je priznao dugovanje i zatražio obročnu otplatu, ne opravdavaju pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga.

13. Slijedom naprijed navedenoga, temeljem članka 446. stavka 2. ZPP-a, tužba je odbačena kao nedopuštena i riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- u spis