REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

TOME SKALICE 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-79/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Šebalj Meglajec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 23. studenog 2023., poslovni broj: Pn- 76/2023-66, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 23. studenog 2023., poslovni broj: Pn-76/2023-66:

1. potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena visina naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege, te u dijelu kojim je određen tijek zateznih kamata počevši od obroka za prosinac 2018. koji je dospio 15. siječnja 2019. pa nadalje do obroka za listopad 2023. koji je dospio 15. studenog 2023.;

2. potvrđuje u točkama II., III. i V. izreke;

3. preinačuje u dijelu točke I. izreke kojom su zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose naknade za tuđu pomoći njegu dosuđene od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec i sudi se tako da na iznose dospjele do podnošenja tužbe (rujan 2016., listopad 2016., studeni 2016., te od 1. prosinca 2016. do 29. prosinca 2018.) zatezne kamate teku od 24. prosinca 2018. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime tuđe pomoći i njege isplati: - za rujan 2016. iznos od 72,00 eura1 / 542,48 kn, - za listopad 2016. iznos od 72,00 eura1 / 542,48 kn,

- za studeni 2016. iznos od 50,40 eura1 / 379,74 kn,

- za period od 1. prosinca 2016. do 31. listopada 2023. za svaki mjesec iznos od 72,00 eura1 / 542,48 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na sve navedene iznose od 15. - og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], počev od 1. studenog 2023. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti isplaćuje tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 108,00 eura1 / 813,73 kn (stoosameura / osamstotrinaestkunaisedmadesettrilipe) mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 7.266,58 eura1 / (sedamtisućadvjestošezdesetšesteuraipedesetosamcenti pedesetčetiritisućesedamstopedesetkunaidvijelipe), 54.750,02 kn / sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenoga 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje za studeni 2016. iznos preko dosuđenog iznosa od 50,40 eura do zatraženog iznosa od 72,00 eura te sa zatraženom naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

V. Odbija se tuženik s zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 14.149,79 eura / 106.611,59 kn uvećano za trošak sudske pristojbe u iznosu od 331,81 eura 2.500,02 kn."

1.1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege i to za period do kolovoza 2016. u iznosu od 9.600,00 kn, za kolovoz 2016. u iznosu od 309,67 kn, kao i za period od rujna 2016. na dalje preko dosuđenog iznosa."

2. Tuženik je protiv presude i rješenja pravovremeno podnio žalbu, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke u cijelosti, kao i točke III. i V. kojima je odlučeno o troškovima postupka. Žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi ističe kako tijekom postupka nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, a nakon što je drugostupanjski sud odlukom od 30. kolovoza 2023. poslovni broj Gž- 12/2021-3 potvrdio odluku suda prvog stupnja od 24. studenog 2020. poslovni broj Pn- 284/2019-46. Vezano za omjer krivnje sudionika štetnog događaja, nije sporan niti stupanj krivnje tužitelja od 40%.

2.2. Prvenstveno ističe kako je sud prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na dosudu mjesečne rente u iznosu od 108,00 eura počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) jer je prekoračio tužbeni zahtjev. To zato što je tužitelj od dana podnošenja tužbe, pa tijekom cijelog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave tražio od suda da obveže tuženika na plaćanje mjesečnog iznosa rente „do kraja života tužitelja“, a prvostupanjski sud obvezuje tuženika na plaćanje mjesečnog iznosa rente „dok za to postoje zakonski uvjeti“.

2.3. Osim toga, mišljenja je da je takvom dosudom koju tužitelj nije tražio sud počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPP-a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. To stoga što prema članku 2. stavku 1. ZPP-a, sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku i nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ali niti nešto drugo što nije tražio.

2.4. Ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.5. Sporno je, kako se dalje navodi u žalbi i pitanje početka tijeka zateznih kamata, a tuženik drži da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o tijeku kamate na dosuđenu naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege. Ističe kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga. Tužitelj nije dostavio dokaz da je plaćao usluge tuđe pomoći i njege. Sve to ne uskraćuje mu pravo na naknadu tuđe pomoći i njege, ali je tada jasno da se u konkretnom slučaju radi o tzv. imovinskoj nenovčanoj šteti na koju kamata može teći isključivo od dana presuđenja. To tim više što je visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđena sporazumom stranaka na zadnjem ročištu 18. listopada 2023.

2.6. Mišljenja je i da tužitelj nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da se šteta smanji odnosno nije podnio zahtjev Centru za socijalnu skrb radi priznanja prava iz sustava socijalnog osiguranja, a što je prema navodima žalbe mogao i trebao učiniti kako bi se šteta smanjila.

2.7. Žalbom se osporava i odluka o troškovima postupka jer je omjer uspjeha pogrešno utvrđen. Osim toga ističe kako prvostupanjski sud nije vodio računa o primjeni članka 155. ZPP-a.

2.8. Mišljenja je i kako je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao tužitelju do dana stupanja na snagu Izmjene tarife priznati za dosudu parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kuna/1,33 eura, a tek od dana stupanja na snagu Izmjene tarife (5. studenog 2022.) mogao je za poduzete parnične radnje nakon stupanja na snagu citirane Izmjene Tarife tužitelju priznati za dosudu parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna/1,99 eura.

2.9. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Time što je prvostupanjski sud, dosuđujući tužitelju rentu s osnova tuđe pomoći i njege počevši od 1. studenog 2023., pa ubuduće, koristio formulaciju „dok za to postoje zakonski uvjeti“ umjesto formulacije „do kraja života tužitelja“, kako je to tužitelj zatražio u tužbi, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, a također niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPP-a.

5.1. Naime, formulacija „dok za to postoje zakonski uvjeti“ nije veće pravo od onoga koje je tužitelj tražio, niti se dosuđuje nešto drugo po vrsti. Takva formulacija, prema ocjeni ovoga suda izražava zakonski režim rente, pa se u tom smislu ne može govoriti o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Nadalje, člankom 2. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Tuženik smatra da je zamjena izraza „do kraja života“ izrazom „dok za to postoje zakonski uvjeti“ izlazak izvan granica zahtjeva. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije odlučio o nečemu što nije traženo. Sud je odlučio o istom zahtjevu, ali je drukčije formulirao trajanje obveze. Ako se pri tome navedene formulacije sagledaju kroz prizmu načela a maiori ad minus (manje je sadržano u većem) može se zapravo zaključiti da je prvostupanjski sud ograničio zahtjev tužitelja, što nije protivno članku 2. stavku 1. ZPP-a. To tim više što povredu načela dispozitivnosti ne ističe tužitelj, u odnosu na kojega bi eventualno moglo doći do odlučivanja izvan granica njegova zahtjeva, već tuženik, čiji se pravni položaj takvom formulacijom ne pogoršava. Budući da je sud odlučio o istovrsnom zahtjevu za isplatu rente na ime tuđe pomoći i njege, pri čemu je samo trajanje obveze izrazio formulacijom koja odgovara zakonskom uređenju instituta rente, nije odlučio o nečem što nije predmet tužbenog zahtjeva niti je tužitelju dosudio više od traženog, stoga prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se upire u žalbi.

5.2. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se također ukazuje u žalbi tuženika, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je imovinska šteta na ime tuđe pomoći i njege koju je trebao tužitelj nakon ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 24. lipnja 2016. U postupku nije bila sporna aktivna niti pasivna legitimacija, a niti odgovornost tuženika. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 24. studenog 2020. poslovni broj Pn-284/2019-46, koja je potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda od 30. kolovoza 2023. poslovni broj Gž-12/2021, utvrđen je omjer odgovornosti tužitelja u visini od 40%, pa niti ova činjenica u ovoj žalbenoj fazi postupka nije bila sporna.

7. Žalbom tuženika ne osporava se niti nalaz i mišljenje vještaka vezano za ocjenu potrebe za tuđom pomoći i njegom, činjenica da je tužitelju tuđa pomoć pružana od strane ukućana, kao niti činjenica da su se stranke na ročištu koje je održano 18. listopada 2023. sporazumjele oko visine cijene sata rada nekvalificirane osobe koja je tužitelju pružala tuđu pomoć i njegu utvrdivši pri tome da je takva cijena do 31. listopada 2023. iznosila 2,00 po satu, a od 1. studenog 2023. ista iznosi 3,00 po satu.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo je da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći i njegom od strane nemedicinske osobe 60 dana po 6 sati dnevno nakon izlaska iz bolnice, a iz bolnice je otpušten 23. kolovoza 2016. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuđa pomoć i njega tužitelju od 9. studenog 2016. kada je otpušten sa stacionarne fizikalne terapije trebala u trajanju od 30 dana po dva sata dnevno, te da mu je takva pomoć u trajanju od dva sata dnevno potrebna trajno.

8.1. Prvostupanjski sud izračunao je visinu naknade štete na ime tuđe pomoći i njege, uvažavajući doprinos tužitelja od 40%, te tuženik u tom dijelu žalbom ne osporava prvostupanjsku presudu.

9. Tuženik smatra da se tužitelj trebao obratiti Centru za socijalnu skrb radi priznanja prava iz sustava socijalnog osiguranja odnosno trebao je učiniti sve da bi se šteta smanjila.

9.1. U vezi sa naprijed navedenim ovaj drugostupanjski sud je u svojoj odluci od 30. kolovoza 2023. poslovni broj Gž-12/2021 (točka 15.1. i 15.2.) već izrazio pravno shvaćanje vezano za uračunavanje odnosno umanjenje obveze tuženika po osnovi isplate naknade štete zbog tuđe pomoći i njege.

9.2. Dodatno se napominje da je člankom 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (stavak 1.), te ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (stavak 2.).

9.3. Prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 57/13 ), a također i sada važećim Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23) pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba. Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi koja, između ostalog, doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu.

9.4. U ovoj pravnoj stvari tužitelj naknadu za tuđu pomoć može ostvariti upravo na drugoj osnovi, na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO i to od tuženika kao štetnikovog osiguratelja. Stoga su neosnovni žalbeni prigovori tuženika da se tužitelj trebao obratiti nadležnom centru za socijalnu skrb radi ostvarivanja prava na naknadu i na taj način smanjiti iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, u smislu načela da je svaki oštećenik dužan smanjiti nastalu štetu, da može na taj način ostvariti dvostruku naknadu i da je sud dužan utvrditi prima li osoba takvu naknadu.

9.5. Posljedično tome ne postoji obveza prvostupanjskog suda da kao prethodno pitanje raspravi je li takvo pravo tužitelj mogao ostvariti. (U tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-125/2021-2 od 15. ožujka 2022, Rev-4577/2019 od 1. rujna 2020., Rev 410/2021-2 od 7. ožujka 2023.)

10. Osnovano međutim tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o zateznim kamatama na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

10.1. Naime, prvostupanjski sud dosudio je zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos naknade tuđe pomoći i njege od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Međutim, pritom je ispustio iz vida da se u konkretnom slučaju radi o naknadi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je trebalo ocijeniti kroz odredbu članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 - dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio odštetni zahtjev tuženiku, pravo na zatezne kamate za već dospjelu imovinsku štetu tužitelj ostvaruje od dana podnošenja tužbe.

10.2. U konkretnom slučaju valjalo je razlikovati obroke koji su u trenutku podnošenja tužbe već bili dospjeli od onih koji su dospijevali nakon podnošenja tužbe. Naime, tužitelj je tužbom podnesenom 24. prosinca 2018. zahtijevao isplatu kako već dospjelih mjesečnih iznosa naknade tuđe pomoći i njege, tako i budućih mjesečnih obroka. Stoga, imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP-a, na mjesečne obroke dospjele prije podnošenja tužbe, odnosno za razdoblje od rujna 2016. do studenog 2018., tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe odnosno od 24. prosinca 2018. Nasuprot tome, na obroke koji su dospijevali nakon podnošenja tužbe, počevši od obroka za prosinac 2018. koji je dospio 15. siječnja 2019. pa nadalje, zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka odnosno od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

10.3. Slijedom navedenog, žalbu tuženika valjalo je djelomično prihvatiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o tijeku zateznih kamata na način da zatezne kamate na mjesečne obroke dospjele do podnošenja tužbe teku od 24. prosinca 2018., dok je u preostalom dijelu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. O ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, a prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodio računa i o odredbi članka 155. ZPP-a zbog čega je žalba tuženika i u ovom dijelu odbijena kao neosnovana.

13. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

14. U ne pobijanom dijelu (prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, kao i u točki IV. izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer je sa istom uspio u neznatnom dijelu samo djelomično u pogledu tijeka zateznih kamata. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović - Terzić