REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-657/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice RL iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vujanoviću, odvjetniku u Sinju, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P-5564/2017, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja OL i RL, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P - 5564/2017.

II Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe kloniti se svakog pačanja, zadiranja i uznemiravanja vlasništva na nekretninama tužitelja označenim kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zem. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] pa je slijedom toga tuženik dužan uspostavit i ranije stanje nekretnina i to:

-k. č. zgr. [katastarska čestica] na način da na jugoistočnoj strani krova ukloni dio po njemu postavljenog pokrova koji u duljini od ukupno 4,4 m prelazi na nekretninu tužitelja označenu kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i to tako da sve što prelazi na nekretninu tužitelja otuče u ravnini s nosivim zidom čija vanjska površina predstavlja granicu između nekretnine tužitelja označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i nekretnine tuženika označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] te time i drugim odgovarajućim radnjama ujedno vrati krov tužitelja na tom jugoistočnom dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u prvobitno stanje, a sve onako kako je to prikazano i na skici tlocrta krova koja predstavlja sastavni dio vještačkog nalaza Kamenke Vojković stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 28.09.2020.g.;

- i k. č. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište na način da ukloniti i otuče zid izgrađen uz k. č. zgr. [katastarska čestica], a na k. č. zem. [katastarska čestica] obje KO [katastarska općina] dimenzija 30-30 cm u duljini od 4,3 m, a koji zid je prikazan i označen slovima A-B-C-D na skici izmjere Prizme- ŽL iz lipnja 2020.g."

II. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.195,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.“

2. Protiv navedene presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; - dalje: ZPP), posebno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. vezi s člankom 7. i 8. ZPP-a, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navode da tuženik nije dokazao da ih je poduzetim radnjama imao pravo uznemiravati u izvršavanju njihovih vlasničkih ovlasti u pogledu k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su u tom pravcu navodi suda nerazumljivi zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati, pri čemu analiziraju iskaze stranaka i svjedoka zaključujući da prvostupanjski sud nije valjano primijenio odredbu članka 8. ZPP -a i da je bio pristran na strani tuženika, te da su i ranije imali sporova oko vlasništva. U odnosu na krovište navode da je tuženik bio upozoren već pri izvođenju radova da se svojom nadstrešnicom ne širi na krov njihove kuće, da je isti obećao da to neće činiti, a potome da je obećao da će taj dio ukloniti, a u odnosu na zid izgrađen uz k. č. zgr. [katastarska čestica], na k. č. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], navode da se radi o zidiću koji je tuženik podigao nesporno na dvorištu zgrada stranaka označenog k. č. zem. [katastarska čestica] i da je prvostupanjski sud povjerovao tuženiku, a zanemario činjenice utvrđene vještačenjem, a potome ističu da da njihova nekretnina i nekretnina tuženika faktično imaju jedinstveno dvorište. Navode i da je prvostupanjski sud propustio saslušati svjedoka AL kojoj je činjenično stanje poznato , da za to odbijanje tog dokaznog prijedloga sud nije dao dostatan razlog, te da je time postupio protivno članku 7. ZPP-a. Zaključno navode da je pobijana presuda nerazumljiva, da je donesena protivno članku 7. i 8. ZPP-a, te da je time počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer da presuda nije rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza.

2.2. Predlažu da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak sastava žalbe u iznosu od 220,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njihovog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP- a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, iako pojedini razlozi pobijane presude nisu od odlučnog značaja za pravilnost donesene odluke.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, a nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. i 8. ZPP -a jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tomu koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svomu uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio i za što je dao uvjerljive razloge koja činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

5.2. Prethodno navedeno valja obrazložiti time da sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavka 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za donesenu presudu nisu zadovoljni i što smatraju da je na temelju provedenih dokaza valjalo prihvatiti njihovo tumačenje odlučnog i istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih tvrdnje tužitelja o počinjenom uznemiravanju ocijenjene neosnovanim, ne može imati značaj nezakonitog i pristranog postupanja suda. Neosnovano žalitelji ukazuju i da je prvostupanjski sud propustio kao svjedoka saslušati AL, to obzirom da je prethodni postupak zaključen na ročištu od 10. srpnja 2018., a saslušanje ove svjedokinje tužitelji su predložili podneskom od 27. siječnja 2021. čime su postupili protivno članku 299. stavka 1. i 2. ZPP -a, dok je prvostupanjski sud postupio sukladno stavku 3. toga članka kojim je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje vlasničkopravne zaštite zbog uznemiravanja prava vlasništva u smislu članka 167. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV).

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću površine 90 m2, dok je tuženik suvlasnik i posjednik susjedno ležeće nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 64 m2 koja u naravi predstavlja kuću na kojoj je 2010. postavljen novi krov sa strehom,

- da su tužitelji i tuženik suvlasnici i suposjednici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja dvorište površine 30 m2, a prije njih suposjednici iste bili su njihovi prednici sada pok. ĐL, otac tužitelja i sada pok. PL, otac tuženika, iz kojeg dvorišta je tuženik uklonio ranije postojeći uz zid i dužinom kuće postavljeni zemljani nasip obložen kamenom, te na istom mjestu sagradio zid,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Kamenke Vojković, dipl.ing.arh. proizlazi da je na jugoistočnom dijelu krova tuženika izvršena zamjena crijepa, da je istodobno izvedena streha koja je u širini od 18 cm iznad krovne plohe koja pripada tužiteljima, te da je linija postavljene sljemenjače deformirana i da je vidljivo da u donjem dijelu mjestimično prelazi na plohu koja pripada tužiteljima na jugoistočnom dijelu krova, kao i da se na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u samom podnožju uz čest. zgr. [katastarska čestica] nalazi zid duljine 4,3 m te visine i širine 30 cm , koji je u skici izmjere vještaka geometra ŽL označen slovima A-B-C-D,

- da su saslušani svjedoci EL, ČL, DL i BL, te tuženik suglasno iskazali da je za vrijeme izvođenja radova na krovištu kuće tuženika istima bio nazočan tužitelj OL koji je izvođačima dopustio da se za radove koristi njegova terasa, da se radovima nije protivio i na iste nije imao primjedbi, kao niti tužiteljica RL, a isto tako da nije imao primjedbi na gradnju zida u dvorištu koji je sagrađen na mjestu nekadašnjeg zemljanog nasipa , svrha kojega je sprječavanje prodiranja vode u kuću tuženika, pa je prvostupanjski sud suglasnim iskazima svjedoka i tuženika pravilno poklonio vjeru, dok iskazima tužitelja koji su u proturječju sa navedenim iskazima i koji u tužbi tvrde da su radovi na krovištu vršeni bez njihova znanja i suglasnosti, nije poklonjena vjera, pri čemu prvostupanjski sud nije cijenio tvrdnje tužitelja da su među strankama navodno ranije postojali neki drugi sporovi, jer tužitelji na tu okolnost nisu predložili nikakve dokaze, a čak i da je bilo sporova, ukoliko nemaju veze s predmetom ovog spora isti nisu od značaja za donošenje odluke u predmetnoj parnici,

- da su tužitelji nakon provedenog građevinskog vještačenja, podneskom od 11. ožujka 2024. na način pobliže naveden pod točkom I izreke pobijane presude.

8. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se naloži tuženiku da ukloni dio krovišta, odnosno pokrova krova koji prelazi na nekretninu tužitelja u duljini od 4,4 m i vrati krov u prvobitno stanje kako je prikazano u skici vještaka građevinske struke koja čini sastavni dio njezinog nalaza i mišljenja, te da ukloni zid izgrađen uz među nekretnina stranaka. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, saslušanja svjedoka i stranaka, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da tužitelji nisu dokazali postojanje uznemiravanja njihovog prava vlasništva koje bi opravdavalo pružanje zaštite iz članka 167. ZV -a, pri čemu je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka i tuženika koji su iskazivali da su radovi na sanaciji krovišta izvedeni uz znanje tužitelja, da se oni izvođenju radova nisu protivili, već su omogućili izvođačima pristup preko svoje terase radi izvođenja predmetnih radova, dok je u odnosu na sporni zid koji se nalazi u zajedničkom dvorištu, utvrdio da je isti sagrađen nakon uklanjanja dotadašnjeg nasipa koji se nalazio uz među nekretnina, radi zaštite kuće tuženika od oborinskih voda.

9. Odredbom članka 167. stavka 1. ZV-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je stavkom 2. propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. toga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. Tužitelji smatraju da ih tuženik uznemirava u izvršavanju njihovog prava vlasništva time što dio pokrova njegove kuće prelazi iznad njihove nekretnine, te što je na mjestu nekadašnjeg nasipa izgradio zid, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da su dali suglasnost za izvođenje spornih radova, navodeći da nisu pristali da dio krovišta ostane iznad njihove nekretnine niti da se uz njihovu nekretninu sagradi zid, zbog čega zahtijevaju uklanjanje navedenih građevinskih zahvata i uspostavu prijašnjeg stanja.

11. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su 2010. na kući tuženika izvedeni građevinski radovi na sanaciji i rekonstrukciji krovišta, kao niti da je u zajedničkom dvorištu uklonjen dotadašnji nasip te sagrađen zid. Sporno je jesu li tužitelji dali suglasnost za izvođenje radova i način izvođenja tih radova, predstavlja li izvedeno stanje bespravno uznemiravanje njihovog prava vlasništva, te jesu li ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite propisane člankom 167. ZV-a.

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da provedeni dokazi ne daju dostatnu osnovu za zaključak da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, tako da nisu osnovani žalbeni navodi kojim se osporava pravilnost ocjene provedenih dokaza, jer je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dajući za svoju ocjenu jasne, logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud, a kako je već navedeno činjenica što tužitelji provedene dokaze ocjenjuju drugačije, ne dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda niti predstavlja razlog za donošenje drukčije odluke.

13. Iz odredbe članka 167. stavka 1. i 2. ZV-a proizlazi da je za uspjeh negatorne tužbe potrebno da tužitelj dokaže svoje pravo vlasništva i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu određene stvari , a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, slijedom čega posljedice nedokazanosti odlučnih činjenica snosi ona stranka na kojoj je teret dokazivanja.

14. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uklanjanje zida sagrađenog u zajedničkom dvorištu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu dokazali da je njegovom izgradnjom došlo do uznemiravanja tužitelja u izvršavanju njihovog prava vlasništva odnosno suvlasništva. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je prije izgradnje predmetnog zida na istome mjestu postojao nasip širih dimenzija od zida, koji je uklonjen tijekom izvođenja radova, dok izvedenim dokazima nije utvrđeno da bi novi zid bio izveden izvan prostora koji je ranije zauzimao postojeći nasip niti da bi izgradnjom zida bio proširen zahvat na dio nekretnine kojim su tužitelji prethodno samostalno raspolagali. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina nije uređeno, da na tom dijelu postoji veći broj suvlasnika , te da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi isključivi posjed odnosno način korištenja upravo onog dijela zemljišta na kojem je predmetni zid sagrađen, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali odlučne činjenice na kojima temelje ovaj dio svog tužbenog zahtjeva, pri čemu nije od značaja činjenica što se prvostupanjski sud u kontekstu predmeta spora nepotrebno poziva na članak 110. stavka 5. ZV-a.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže uklanjanje dijela pokrova krova koji prelazi iznad njihove nekretnine, osnovano žalitelji ukazuju da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da pokrov krova u jednom dijelu prelazi iznad njihove nekretnine (konkretno u širini od 18 cm). Međutim, sama ta okolnost, a imajući u vidu rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, nije dostatna za zaključak da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako su ga tužitelji postavili.

15.1. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka utvrdio da su radovi na sanaciji i rekonstrukciji krovišta izvedeni uz znanje tužitelja, da se izvođenju tih radova nisu protivili odnosno da su se s istima suglasili izrijekom ili prešutno, te da su izvođačima omogućili pristup preko svoje terase radi njihove izvedbe. Takva činjenična utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju u mjeri koja bi opravdavala drukčiju ocjenu provedenih dokaza obzirom da žalitelji u žalbi uglavnom iznose vlastitu ocjenu iskaza svjedoka i stranaka, te provedenog vještačenja, pri čemu ne ukazuju na nelogičnosti ili proturječnosti u ocjeni dokaza koje bi upućivale na zaključak da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 8. ZPP-a. Pri tome valja naglasiti da predmet ovog postupka nije ocjena pravilnosti izvedenih građevinskih radova niti zakonitosti njihove izvedbe prema propisima koji uređuju gradnju, već isključivo postojanje pretpostavki za pružanje vlasničkopravne zaštite prema članku 167. ZV-a u okviru činjenične i pravne osnove koju su tužitelji iznijeli tijekom postupka.

15.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i sadržaj tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelji nisu zahtijevali uklanjanje samo dijela pokrova koji prelazi iznad njihove nekretnine, odnosno nisu specificirali tužbeni zahtjev na način da se ukloni sporni pokrov u širini od 18 cm i dio sljemanjače koja samo djelomično na jugoistočnom dijelu krovišta prelazi na njihovu k. č. zgr. [katastarska čestica], kako to proizlazi iz nalaza vještaka građevinske struke, već su zatražili da se krov vrati u „prvobitno stanje“ kako je prikazano u skici vještaka, međutim iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da skica predstavlja prikaz zatečenog stanja u vrijeme obavljenog očevida i mjerenja, a ne točan prikaz stanja prije izvođenja spornih radova (pri čemu valja navesti da nalaz i mišljenje vještaka predstavlja samo jedan od dokaznih sredstava koje je sud ocijenio zajedno s ostalim provedenim dokazima, a ne izdvojeno od njih), slijedom čega sadržaj zahtjeva u dijelu kojim se traži uspostava "prvobitnog stanja" nije moguće dovesti u jasnu vezu s činjenicama utvrđenim tijekom postupka niti iz njega proizlazi na koji bi se način i u kojem opsegu takvo stanje imalo uspostaviti, pa je kod takvog stanja stvari, imajući u vidu da su upravo tužitelji bili dužni dokazati činjenice na kojima temelje svoj zahtjev, pravilno prvostupanjski sud zaključio da nisu dokazali postojan je svih zakonom propisanih pretpostavki za pružanje zahtijevane vlasničkopravne zaštite.

16. Podredno se navodi prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio prigovor tuženika o nedostatku pasivne legitimacije (obzirom da članak 167. ZV-a ne traži da uznemiravanje izvrši sadašnji vlasnik osobno), obzirom da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na tom prigovoru, već da je tužbeni zahtjev odbio ocijenivši da tužitelji nisu dokazali njegovu osnovanost.

17. Slijedom navedenog za zaključiti je da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu suglasnosti za izvođenje spornih radova, jer pitanja jesu li tužitelji tijekom izvođenja radova znali za način na koji se isti izvode, jesu li im se protivili ili su ih prešutno prihvatili, predstavljaju činjenična pitanja o kojima je prvostupanjski sud zaključak donio na temelju neposredno provedenih personalnih dokaza, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u vezi s ostalim provedenim dokazima, dok žalbeni navodi kojima se iznosi vlastita ocjena vjerodostojnosti tih iskaza ne dovode u sumnju pravilnost ocjene dokaza izvršene sukladno članku 8. ZPP-a. Nadalje, vezano za sporni zid nije dokazano da je njegovom izgradnjom došlo do proširenja zahvata u odnosu na dotadašnje stanje niti da je izgrađen na dijelu nekretnine za koji bi bilo nedvojbeno utvrđeno da se nalazio u isključivom posjedu odnosno korištenju tužitelja, a u odnosu na krovište, iako je utvrđeno da dio pokrova prelazi na nekretninu tužitelja, iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da su tužitelji dokazali postojanje uznemiravanja koje bi opravdavalo usvajanje tužbenog zahtjeva na način kako je postavljen. Stoga je prema mišljenju ovog suda pravilno prvostupanjski sud primijenio pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. i članka 221.a ZPP-a kada je zaključio da tužitelji nisu dokazali odlučne činjenice na kojima temelje svoj zahtjev , dok je tuženik dokazao da je imao pravo poduzimati sporne radnje, tako da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

18. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Tužitelji žalbom ne pobija ju odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II izreke pobijane presude, koju odluku je prvostupanjski sud pravilno donio sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP -a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

20. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nisu uspjeli sa žalbom.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić