REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-42/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dori Ljevar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice ŽC iz [adresa], sa boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. travnja 2026., poslovni broj: P Ob-95/2025-19, 13. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja-protutuženika BC, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 14. travnja 2026., poslovni broj: P Ob -95/2025- 19, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Smatra se da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari.“

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj-protutuženik pravovremeno je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP), sadržajno ukazujući i na apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da se pobijano rješenje temelji se na pogrešnoj primjeni članka 295. stavka 2. ZPP-a, da navedena odredba propisuje zakonsku presumpciju povlačenja tužbe u slučaju kada tužitelj ne pristupi na ročište, tuženik se ne upusti u raspravljanje, a izostanak nije opravdan, da iz same naravi navedene odredbe proizlazi da se ista može primijeniti isključivo u situacijama procesne pasivnosti tužitelja, te da ju je stoga nužno tumačiti restriktivno uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Navodi i da ovaj postupak traje već dulje vrijeme, da su se stranke odavno upustile u raspravljanje, te da su u završnoj fazi postizanja nagodbe i mirnog rješenja spora, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 295. stavka 2. ZPP- a. Nadalje navodi da u konkretnom predmetu očito nije pasivan, da je sud bez valjanog obrazloženja donio pobijano rješenje, iako su stranke zajedničkim podneskom prije održavanja ročišta predložile odgodu ročišta koje je bilo zakazano u 11,45 sati i to radi nastavka pregovora i mogućeg sklapanja nagodbe, čime da je sud postupio protivno načelu ekonomičnosti, te formalističkom primjenom procesne odredbe neopravdano prekinuo taj proces i time nepotrebno produžio i dodatno zakomplicirao postupak, te da je istodobno povrijedio i pravo zajamčeno člankom 6. Europske Konvencije o ljudskim pravima. Napose navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da sud nije naveo razloge zbog kojih zajednički podnesak stranaka ne smatra opravdanim razlogom izostanka, niti je obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog za odgodu ročišta, a zbog čega da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije moguće ispitati.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. Trošak ne traži.

3. Žalba je osnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP -a. Međutim, pobijano rješenje ima nedostataka obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a ujedno je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet ovog žalbenog postupka je pitanje jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja faktički proizlazi da je isto doneseno obzirom da su stranke i njihovi punomoćnici neopravdano izostali sa ročišta za glavnu raspravu određenog za dan 14. travnja 2026., čime da su ispunjene pretpostavke iz članka 295. stavka 2. ZPP-a prema kojem se u takvoj situaciji smatra da je tužitelj povukao tužbu , pri čemu prvostupanjski sud primjenjuje i stavak 3. alineju 2. istog članka iz kojeg proizlazi da sud može zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu najviše jednom tijekom cjelokupne glavne rasprave, navodeći da je po prijedlogu punomoćnika stranaka ranije već odgođeno ročište koje je bilo određeno za 24. veljače 2026.

8. Prema odredbi članka 295. stavka 2. ZPP-a ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu , dok je stavkom 3. alinejom 2. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 2. toga članka, sud može, ocjenjujući sve okolnosti zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cjelokupne glavne rasprave.

8.1. Odredbom članka 116. stavka 1. ZPP-a propisano je da sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi.

9. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je da na ročište za glavnu raspravu od 14. travnja 2026. nisu pristupili uredno pozvane stranke i njihovi punomoćnici, a koji su prije održavanja tog ročišta zajedničkim podneskom predložili odgodu zakazanog ročišta radi pokušaja mirnog rješenja predmetnog spora, koje činjenice je prvostupanjski sud propustio navesti i obrazložiti u pobijanom rješenju, već svoju odluku obrazlaže neopravdanim izostankom stranaka sa ročišta i time da je po njihovom prijedlogu već jednom odgođeno ročište koje je bilo određeno za 24. veljaču 2026.

9.1. Pri tome prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da su parnične stranke, prethodno čak četiri puta suglasno predlagale odgodu ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora, koje prijedloge je kao opravdane prihvaćao i odgađao ročišta za glavnu raspravu. Konkretno prije ročišta za glavnu raspravu od 14. travnja 2026., stranke su suglasno na ročištima od 18. rujna 2024., 20. svibnja 2025. i 28. siječnja 2026. predložile odgodu tih ročišta, a zajedničkim podneskom i odgodu ročišta od 24. veljače 2026., sve radi pokušaja mirnog rješenja spora.

9.1.1. U svim navedenim slučajevima, prvostupanjski sud donosio je rješenja (u tri navrata raspravna rješenja i jednom pisano rješenje) kojima je bez posebnog obrazloženja odgađao navedena ročišta za glavnu raspravu i zakazivao nova. Posljednji put je na suglasni prijedlog parničnih stranaka to učinio 24. veljače 2026. kada je donio rješenje kojim je odgodio ročište od istog dana, te novo zakazao za 14. travnja 2026., a iako su parnične stranke zajedničkim podneskom suglasno predložile da prvostupanjski sud odgodi i to ročište za glavnu raspravu, prvostupanjski sud nije prihvatio njihov prijedlog, već je donio raspravno rješenje kojim je bez obrazloženja odbio prijedlog za odgodu, time da je prethodno na zapisniku konstatirao: „da spisu prileži zajednički podnesak pun. stranaka kojim suglasno mole odgodu ročišta, jer su između njih i nadalje pregovori u vidu mirnog rješenja predmetnog spora, time da su na ročištu 28.01.26. pun. stranaka izjavili kako su stranke voljne mirnim putem riješiti spor i nagoditi se.“, te je zbog izostanka stranaka i njihovih punomoćnika sa tog ročišta donio pobijano rješenje kojim je utvrdio da se smatra da je tužitelj povukao tužbu.

10. Vezano uz navedeno valja istaći i da je prvostupanjski sud zaboravio ili zanemario da je u predmetu podnesena i protutužba o kojoj je propustio odlučiti, što bi značilo da će se u predmetu postupak nastaviti po protutužbi, sada kao samostalnoj tužbi, iako niti tuženica-proutužiteljica i njezina punomoćnica, isto kao i tužitelj-protutuženik, nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu određeno za 14. travnja 2026., te iako su obje parnične stranke zajedničkim podneskom predložile odgodu tog ročišta, koji propust prvostupanjskog suda je prema mišljenju ovog suda doveo do povrede načela jednake vrijednosti oružja, koje pravno načelo je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava kao dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06, 2/10, 13/17; - dalje: Konvencija), a koje osigurava procesnu ravnotežu i pravičnost u sudskim postupcima jer jamči da obje strane u sporu imaju jednake mogućnosti i uvjete za iznošenje svojih argumenata i dokaza, a da pri tom niti jedna strana nije stavljena u nepovoljniji položaj .

11. Nadalje, iako ovaj sud ne prihvaća shvaćanje žalitelja prema kojem zajednički i suglasan prijedlog stranaka za odgodu ročišta za glavnu raspravu općenito predstavlja opravdani razlog za odgodu, jer bi se po toj logici moglo dogoditi da sud nikada ne može održati i zaključiti glavnu raspravu, te donijeti presudu ukoliko bi parnične stranke ustrajale u zajedničkim prijedlozima za odgodom ročišta za glavnu raspravu, što je neprihvatljivo, ne može se u okolnostima konkretnog slučaja kao pravilno prihvatiti postupanje prvostupanjskog suda da bez prethodnog upozorenja strankama, obzirom da je ranije u istim situacijama odgađao ročišta za glavnu raspravu, ne odgodi ročište za glavnu raspravu određeno za 14. travnja 2026.

12. Naime, sudski postupci moraju se provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka. Njihovo se provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja tijela državne vlasti pa tako i suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju , kako to proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. i U-III-206/2017 od 27. lipnja 2017.

12.1. Navedeno u konkretnom slučaju znači da nije prihvatljivo da prvostupanjski sud nakon što je četiri puta uvažavajući suglasne prijedloge stranaka, bez posebnog obrazloženja odgađao ročišta za glavnu raspravu, a onda peti puta, iako je propustio primijeniti odredbu članka 114. stavka 4. ZPP-a, bez prethodnog upozorenja strankama o mogućnosti primjene odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a (posljedice izostanka stranaka s ročišta za glavnu raspravu), te ne uzimajući u obzir odredbu članka 116. stavka 1. ZPP-a, ne prihvati zajednički prijedlog stranaka za odgodu. Takvo postupanje prvostupanjskog suda, prema mišljenu ovog suda očito nije u skladu sa legitimnim očekivanjem tužitelja, odnosno obje parnične stranke, da će po uobičajenoj praksi prvostupanjskog suda u konkretnom predmetu ponovno biti prihvaćen njihov suglasan prijedlog za odgodom ročišta za glavnu raspravu.

13. Slijedom navedenog, zbog nedostatka valjanog obrazloženja koje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog proturječnosti razloga navedenih u pobijanom rješenju sa sadržajem predmeta, prvostupanjski sud počinio je apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te je obzirom na okolnosti konkretnog slučaja pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Stoga je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, žalbu tužitelja-protutuženika valjalo uvažiti kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje po tužbi i protutužbi, te odlučiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec