REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-838/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Haid & Švaljek Krešić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, od 31. srpnja 2025., poslovni broj: P-212/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja VC, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, od 31. srpnja 2025., poslovni broj: P-212/2024-8.

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 20 -005258-6, koji je tužitelj VC, [adresa], zaključio sa prednikom tuženika, Podravska banka d.d. Požega, Republike Hrvatske 1b, dana 14.07.2002. godine, koja glasi: „Članak 1. Temeljem odluke Kreditnog odbora Banke, Korisniku je odobren kredit u iznosu 180.000,00 (stoosamdesettisuća) kuna protu vrijednost u eurima po srednjem tečaju HNB na dan plasman uz primjenu valutne klauzule i kamatu od 10,95 godišnje koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama. Kamata se obračunava konfornom metodom. Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 15 dana.”

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnio tuž itelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), a presudu pobija i zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP - a, te zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv njega kao ovršenika pokrenuo ovrhu, te da je Općinski sud u Požegi u predmetu Ovr-762/2024, 15. listopada 2024. donio rješenje o ovrsi kojim je odredio ovrhu na njegovoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica], opisano kao Kuća, dvorište i oranica Selo [adresa], površine 3722 m2 i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, kao i činjenicu da je Općinski sud u Požegi, rješenjem poslovni broj: Ovr-762/2024 od 3. prosinca 2024. odgodio ovrhu u tom ovršnom predmetu, te ga uputio da protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pred tim sudom. Navodi i da je sud odbijanjem tužbenog zahtjeva postupio protivno odredbi članka 84. stavka 1. i 2., te članka 81. Zakona o obveznim odnosima, tako da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama kada sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnom postupku, kao i da je jasno da se tuženik želi namiriti prodajom njegove nekretnine.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, odnosno da se preinači uz obvezu tuženika da mu naknadi parnični trošak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 700,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuž itelja, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženika odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Kako se prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, neosnovano tužitelj tek u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu da se kod Općinskog suda u Požegi vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem: Ovr -762/2024 pokrenut po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja, da je u tom postupku doneseno rješenje o ovrsi od 15. listopada 2024. kojim je određena ovrha na njegovim nekretninama, te da je rješenjem poslovni broj: Ovr-762/2024 od 3. prosinca 2024. odgođena ovrha u tom ovršnom predmetu, jer da ga je sud uputio da protiv ovrhovoditelja u ovome predmetu tuženika, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tako da zbog tih činjenica koje nije isticao tijekom vođenja prvostupanjskog postupka, tužitelj ne može ostvariti uspjeh u ovoj parnici.

6.1. Podredno se navodi da rješenjem poslovni broj: Ovr-762/2024 od 3. prosinca 2024., tužitelj kao ovršenik nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već je tim rješenjem odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: P-212/2024 radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora o kreditu, koji je u trenutku donošenja rješenja od 3. prosinca 2024. već bio pokrenut tužbom tužitelja od 23. listopada 2024., a o kojem parničnom postupku je tužitelj kao ovršenik na ročištu od 3. prosinca 2024. obavijestio ovršni sud, slijedom čega je ovrha pravilno odgođena do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka .

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 1. Ugovora o kreditu od 14. lipnja 2002., broj 20-005258-6, koji je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa Požeškom bankom d.d. kao kreditorom (prednikom Podravske banke d.d.), kojom odredbom je ugovorena primjena valutne klauzule i promjenjiva kamatna stopa.

8. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, te Požeška banka d.d. kao kreditor (prednik Podravske banke d.d.), 14. lipnja 2002. zaključili Ugovor o kreditu broj 20-005258-6, ovjeren kod javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, 19. lipnja 2002. pod brojem: OU-712/02, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 180.000,00 kn u protuvrijednosti u eurima po srednjem tečaju HNB na dan plasmana uz primjenu valutne klauzule i kamatu od 10,95% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama,

- da je Podravska banka d.d. kao cedent, 22. veljače 2024. sa trgovačkim društvom Eos Matrix d.o.o. kao cesionarem, zaključila Ugovor o cesiji, kojim je Podravska banka d.d., Eos Matrixu d.o.o., ustupila tražbinu koja se odnosi na dospjela nenaplaćena novčana potraživanja, prema dužniku VC iz Ugovora o kreditu broj 20-005258-6, od 14. lipnja 2002. ovjerenog kod javnog bilježnika 19. lipnja 2002. (članak 2. Ugovora),

- da je tužitelj u svom iskazu potvrdio da ga je Podravska banka d.d. obavijestila o cesiji.

10. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO), propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

10.1. Odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a stavkom 2. istog članka da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora kojeg ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

10.1. Nadalje, člankom 127. stavka 1. ZOO-a propisano je da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz tog ugovora, a stavkom 2. da prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kada je obaviještena o prijenosu.

11. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud zaključuje da spomenutim Ugovorom o cesiji od 22. veljače 2024. Podravska banka d.d. tuženiku nije prenijela ugovor o kreditu, nego da je Ugovorom o cesiji prenijela tuženiku samo svoju tražbinu koju ima prema tužitelju, a koja se odnosi na dospjela nenaplaćena novčana potraživanja iz Ugovora o kreditu broj 20-005258-6, od 14. lipnja 2002., tako da tuženik kao treća osoba nije postao nositelj svih prava i obveza banke iz predmetnog ugovora o kreditu u smislu članka 127. stavka 1. ZOO-a, odnosno nije postao ugovorna strana ugovora o kreditu, slijedom čega nije pasivno legitimiran u predmetnoj parnici koju je tužitelj pokrenuo radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 1. predmetnog ugovora o kreditu, koje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da je prvostupanjski sud pravilno učinio distinkciju između pravnog instituta prijenosa tražbine (članak 80. ZOO -a) o kojem je riječ u konkretnom slučaju, u odnosu na institut prijenosa ugovora (članak 127. ZOO -a).

11.1. Naime, Ugovorom o cesiji tuženik nije preuzeo ugovornu poziciju banke kao kreditora, niti je na bilo koji način mogao utjecati na ugovorenu valutnu klauzulu i ugovorene kamate, tuženik nije bio stranka niti potpisnik predmetnog ugovora o kreditu po bilo kojoj osnovi, pa stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u predmetnoj parnici. Stranke u postupku u kojem se odlučuje o tome je li neki ugovor ništetan mogu biti isključivo pravne ili fizičke osobe koje su potpisnice /stranke tog ugovora, dok sve ostale osobe koje imaju pravni interes mogu biti samo umješači.

11.2. Napose valja navesti i da navedene zakonske odredbe ne isključuju pravo tužitelja kao dužnika na podnošenje tužbe protiv Podravske banke d.d. kao pravnog sljednika Požeške banke d.d., koja je ugovorna strana iz pravnog posla na kojem dužnik temelji svoj zahtjev, unatoč tome što je tražbina koju banka ima prema tužitelju s osnova istog pravnog posla prenesena na treću osobu , u konkretnom slučaju na tuženika, obzirom da time što je na temelju Ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika na način da je tražbinu koja je predmetom cesije ovlašten zahtijevati tuženik kao novi vjerovnik, od tužitelja kao dužnika, ne znači da banka kao raniji vjerovnik više nije ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu.

12. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja da je Podravska banka d.d. tuženiku ustupila tražbinu, a ne ugovor, neosnovano se žalitelj poziva na odredbu članka 81. stavka 1. ZOO-a, a neosnovano navodi i da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da istaknuti žalbeni razlozi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

13. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II izreke pobijane presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuž itelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

13.1. Odluka o parničnom trošku sukladna je članku 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT) pa je tuženiku osnovano dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, dok je tužitelj koji nije uspio u parnici pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova.

14. Slijedom naprijed navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić