REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-651/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tihomiru Mršiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. svibnja 2025., poslovni broj: P-1239/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice BC, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. svibnja 2025., poslovni broj: P - 1239/2023-11.

II Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj tužiteljici BC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti iznos od 70.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.srpnja 2021. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj tužiteljici BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO -a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.112,00 eur, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je pobijana presuda u cijelosti neosnovana, da je pravni osnov tužbe pravomoćno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj IR - 73/2021 od 16. veljače 2022. kojim je odlučeno da joj se imaju vratiti predmeti pobliže označeni u izreci tog rješenja, koji su joj oduzeti temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 13. siječnja 2013 ., koje rješenje da je jedino pravno relevantno i da se prema istom trebalo postupiti, a kako se to nije dogodilo, da je nezakonitim i nepravilnim radom oštećena jer umjesto da su joj oduzeti predmeti vraćeni, isti su uništeni, pa da je oštećenica sukladno članku 14. ZSDU-a. Navodi i da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi usmjerava na irelevantne činjenice, dok zanemaruje nesporne činjenice, da imajući u vidu pravomoćno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, nije imala razloga predlagati dokaze na okolnost stjecanja robe, niti je trebala dokazivati jesu li za robu plaćena uvozna carinska davanja jer to nije utvrđivao niti Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja rješenja o vraćanju robe , te da je roba uništena bez pravne osnove, tako da su ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu. Vezano za visinu štete ističe da se ista temelji na prijavi o počinjenom prekršaju Carinske uprave, Carinarnice Zagreb, Odjela za mobilne jedinice Zagreb klasa: 471-01/13-02/230, Urbroj: 513-02-19-73/08-13-11 od 17. srpnja 2013. u kojoj je vrijednost robe procijenjena na cca 70.000,00 eura, isto kao i u službenoj zabilješci Carinske uprave, Sektora za nadzor, Odjela za mobilne jedinice Zagreb, Klasa: 023-01/13-01/04, Urbroj: 513-02-19-73/08-13-5 od 13. siječnja 2013. Napose navodi da je presuda nerazumljiva i da nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su proturječni sadržaju isprava. Odluku o parničnom trošku žalbom ne pobija.

2.2. Predlaže da se žalba usvoji i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 2.275,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužiteljice, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, iako pojedini razlozi pobijane presude nisu od odlučnog značaja za pravilnost donesene odluke.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela državne uprave.

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je Carinska uprava, Carinarnice Zagreb, Odjel za mobilne jedinice Zagreb, 17. srpnja 2013. podnijela prijavu o počinjenom prekršaju, Klasa: 471-01/13-02/230 Ur.broj: 513-02-19-73/08-13-11, Broj: 9, protiv BC, sukladno članku 243. stavka 1. Carinskog zakona, jer je 13. siječnja 2013. u stanu u kojem živi ista zatečena u posjedu robe - odjevnih predmeta i torbica stranog podrijetla na kojima nema hrvatskih deklaracija, a većina se i ne prodaje na hrvatskom tržištu, pa da je iz okolnosti slučaja mogla znati da se radi o robi koja je predmet prekršaja iz članka 241. stavka 1. točke 2. Carinskog zakona, pri čemu je navedeno da se radi o robi vrijednosti cca 70.000,00 eura,

- da iz službene zabilješke Carinske uprave, Sektora za nadzor, Odjela za mobilne jedinice Zagreb, Klasa: 023-01/13-01/04, Urbroj: 513-02-19-73/08-13-5 od 13. siječnja 2013. proizlazi da je prilikom pretrage 13. siječnja 2013. od BC, privremeno oduzeto 103 komada razne odjeće i ženskih torbica renomiranih robnih marki (Armani, Dolce&Gabbana, Roberto Cavalli, Chloe, Chanel, Prada, IC i dr.), da je odjeća nova, da se na istoj nalaze strane etikete (podrijetlo EU), a na pojedinim artiklima i cijene u eurima, da za navedenu robu koja je privremeno oduzeta BC ne posjeduje fakture, te da su carinski službenici na temelju cijena koje se nalaze na pojedinim artiklima i uvidom na Internet stranice procijenili da vrijednost oduzete robe iznosi cca 70.000,00 eura,

- da je prekršajnim nalogom Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Zagreb, Vijeća za prekršaje, broj: 03-P-30/13 od 9. rujna 2013. okrivljenica BC (dalje u tekstu: tužiteljica) proglašena krivom za prekršaj iz članka 243. stavka 1. u vezi članka 241. stavka 1. točke 2. Carinskog zakona, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 45.000,00 kn, a predmetna roba joj je oduzeta temeljem članka 245. stavka 1. Carinskog zakona, protiv kojeg naloga je tužiteljica 30. rujna 2013. podnijela prigovor, pa je prekršajni nalog stavljen van snage, te je Vijeće nastavilo redovni prekršajni postupak,

- da je rješenjem o prekršaju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Zagreb, Vijeća za prekršaje, broj: 03-P-30/13 od 27. siječnja 2014. tužiteljica proglašena krivom za navedeni prekršaj, te kažnjena identično kao i prekršajnim nalogom, iz razloga koji su opisani u obrazloženju rješenja, protiv kojeg je tužiteljica 11. veljače 2014. podnijela žalbu,

- da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: FPž-157/14 od 16. ožujka 2016. žalba tužiteljice prihvaćena, te je pobijano rješenje od 27. siječnja 2014. ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je na glavnoj raspravi u Područnom carinskom uredu Zagreb, 8. svibnja 2018. tužiteljica iskazala da je predmetna roba u vlasništvu njezine sestre koja ju je zamolila da istu pričuva, budući u njezinom stanu nije bilo mjesta i koja je namjeravala otvoriti trgovinu u Zagrebu u svezi prodaje predmetne i slične robe, da je tu robu njezina sestra navodno kupila u Zagrebu, ne zna od koga, te da se uz robu nisu nalazili računi niti bilo kakva druga dokumentacija,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni ured Zagreb, Vijeća za prekršaje, broj: 03-P-30/13 od 16. rujna 2019. obustavljen prekršajni postupak protiv tužiteljice jer je nastupila apsolutna zastara za daljnje vođenje prekršajnog postupka (točka I izreke), a sporna roba oduzeta (točka II izreke),

- da je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Fpž- 3130/2019 od 29. siječnja 2020. prihvaćena žalba tužiteljice, te je ukinuo pobijano rješenje pod točkom II izreke glede odluke o oduzimanju robe i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje,

- da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni ured Zagreb, Vijeće za prekršaje, 25. veljače 2021. ponovno donijelo rješenje kojim se od tužiteljice oduzima roba navedena u izreci tog rješenja, protiv kojeg je tužiteljica podnijela žalbu,

- da je rješenjem Visokog prekršajnog sud Republike Hrvatske broj: IR-73/2021 od 16. veljače 2022. prihvaćena kao osnovana žalba tužiteljice (kao okrivljenice) te odlučeno da joj se vraćaju privremeno oduzeti predmeti prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], 754515, 754516, 754517, 754518, 754519, 754520, 754521, 754522, 754523 i 754524, I PP Zagreb od 13. siječnja 2013., odnosno roba pobliže navedena u izreci tog rješenja,

- da se tužiteljica dopisima 7. lipnja 2020., 12. svibnja 2022. i 29. lipnja 2022. obraćala Carinskoj upravi sa upitom gdje i kada može preuzeti privremeno oduzete predmete, a dopisom Carinske uprave, Odjela za prodaju robe, Službe za carinsko- prekršajni postupak i prodaju robe od 6. srpnja 2022. obavještena je privremeno oduzeta roba uništena, o čemu je sastavljena Službena zabilješka Klasa: 413- 01/15-06/127, Ur.broj: 513-02-3003-15-2 od 3. lipnja 2015., a predmetna roba evidentirana u zapisniku o predaji robe na uništenje od 5. lipnja 2015. ovlaštenoj tvrtki za zbrinjavanje otpada REGENERACIJA d.o.o. Zabok koja je robu preuzela i za istu izdala prateći list za otpad,

- da tužiteljica smatra da joj je zbog uništenja robe prouzročena šteta u iznosu od 70.000,00 eura, jer da taj iznosi proizlazi iz prijave o počinjenom prekršaju i službene zabilješke Carinske uprave, pa navedeni iznos tužbom i potražuje.

8. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 70.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, za koju tvrdi da ju je pretrpjela zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave jer su privremeno oduzeti predmeti uništeni tijekom trajanja prekršajnog postupka, iako je nakon njegove pravomoćne obustave , rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2022. određeno da se isti vrate tužiteljici. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti tuženice iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19; - dalje: ZSDU), jer nije dokazala da je upravo njoj nastala imovinska šteta, niti postojanje i visinu štete, kao ni uzročnu vezu između postupanja tijela državne uprave i štete koju potražuje.

9. Odredbom članka 14. ZSDU-a propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

9.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; - dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Da bi oštećena osoba mogla potraživati naknadu štete od Republike Hrvatske moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to: postojanje štetnika, oštećenika i odgovorne osobe, odnosno subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetne radnje štetnika, štete nastale na strani oštećenika, uzročne veze između štetne radnje i štete, te protupravnosti štetne radnje. Za određene odnose odgovornosti za štetu, potrebno je da se uz opće ispune i neke posebne pretpostavke, a u konkretnom slučaju posebna pretpostavka prema članku 14. ZSDU-a je da je štetna radnja počinjena u obavljanju poslova tijela državne uprave, a šteta nastala nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave. Kada se radi o imovinskoj šteti, šteta može biti umanjenje postojeće imovine oštećenika (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) .

10.1. Dakle, prema odredbi članka 14. ZSDU-a u vezi s člankom 1045. stavka 1. ZOO-a, za odgovornost Republike Hrvatske potrebno je kumulativno postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, štete, uzročne veze između takvog rada i nastale štete, te da je šteta nastala upravo osobi koja zahtijeva njezinu naknadu, a teret dokaza tih činjenica je u predmetnom slučaju bio na tužiteljici.

11. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su od tužiteljice tijekom prekršajnog postupka privremeno oduzeti predmeti zatečeni prilikom pretrage u njezinom stanu 13. siječnja 2013., da se radilo o 103 komada razne odjeće i ženskih torbica renomiranih modnih marki stranog podrijetla (za koje tužiteljica nije posjedovala fakture niti bilo kakvu drugu dokumentaciju), da su isti prije pravomoćnog okončanja tog postupka uništeni, te da je nakon pravomoćne obustave prekršajnog postupka zbog nastupa apsolutne zastare, rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2022. odlučeno da se privremeno oduzeti predmeti vrate tužiteljici.

12. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedene činjenice nisu dovoljne za utvrđenje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

13. Neosnovano tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud bio vezan rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2022. u smislu da nije trebao ispitivati pretpostavke njezinog odštetnog zahtjeva , odnosno pretpostavke odgovornosti za štetu. Naime, odredbom članka 12. ZPP-a propisano je u kojim je slučajevima sud vezan odlukom drugog tijela, dok rješenje Visokog prekršajnog suda od 16. veljače 2022. kojim je određeno vraćanje privremeno oduzetih predmeta ne predstavlja pravomoćnu presudu kaznenog suda, kao niti odluku o građanskopravnom pravu vlasništva, niti o postojanju pretpostavki odgovornosti tuženice za štetu, pa stoga prema mišljenju ovog suda, navedeno rješenje ne oslobađa tužiteljicu obveze da u predmetnoj parnici dokaže sve činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev.

14. Sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, slijedom čega posljedice nedokazanosti odlučnih činjenica snosi ona stranka na kojoj je teret dokazivanja.

15. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala da je upravo njoj nastala imovinska šteta čiju naknadu potražuje. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je predmetna oduzeta i uništena roba bila njezino vlasništvo, pri čemu valja uzeti u obzir da iz sadržaja zapisnika od 8. svibnja 2018. sastavljenog tijekom prekršajnog postupka proizlazi da je tužiteljica iskazala kako je predmetna roba bila vlasništvo njezine sestre koja ju je zamolila da istu privremeno pričuva u svom stanu i koju je njezina sestra namjeravala prodavati u trgovini koju je planirala otvoriti u Zagrebu. Osim toga, tužiteljica u spis nije dostavila niti jedan dokaz o načinu stjecanja predmetne robe niti druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upravo ona osoba kojoj je nastala imovinska šteta zbog uništenja predmetnih stvari, -a kako je već ranije navedeno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2022. ne dokazuje niti činjenicu da je tužiteljica bila vlasnica predmetne robe, a time niti da je zbog uništenja robe pretrpjela štetu. Neosnovano je tužiteljica tijekom postupka i navodima žalbe pokušala poistovjetiti osobu kojoj se roba vraća, vlasnika robe i oštećenika, obzirom da to nisu nužno iste osobe, kako je to prema stanju spisa upravo slučaj u predmetnoj parnici.

16. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije dokazala niti visinu štete. Naime, visina utuženog iznosa od 70.000,00 eura temelji se isključivo na okvirnoj procjeni vrijednosti robe navedenoj u prijavi o počinjenom prekršaju i službenoj zabilješci Carinske uprave, pri čemu iz sadržaja tih isprava proizlazi da je riječ o procjeni carinskih službenika, a ne o stručno utvrđenoj tržišnoj v rijednosti predmetne robe. Tužiteljica na okolnost utvrđenja visine štete nije predložila izvođenje drugih dokaza, pa niti vještačenje radi utvrđenja stvarne vrijednosti uništene robe, zbog čega i prema mišljenju ovog nije dokazala visinu štete koju potražuje.

16.1. Okolnost što zbog uništenja robe više nije bilo moguće neposredno utvrditi njezinu tržišnu vrijednost ne oslobađa tužiteljicu tereta dokazivanja visine štete drugim raspoloživim dokaznim sredstvima, sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a. Napose, ako tužiteljica tvrdi da vrijednost nije moguće utvrditi jer je roba uništena, onda ne može istodobno tvrditi da je dokazala da vrijednost iste iznosi 70.000,00 eura i to prema okvirnoj procjeni iz prekršajnog spisa, jer upravo činjenica da se radi o okvirnoj, a ne o stručnoj procjeni tržišne vrijednosti, potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da visina štete nije dokazana.

17. U sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustaljeno je pravno shvaćanje da se u parnici za naknadu štete moraju samostalno utvrditi sve pretpostavke građanskopravne odgovornosti, neovisno o sadržaju odluke donesene u drugoj vrsti postupka, kao i da odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave postoji samo ako su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti, odnosno postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada, štete, uzročne veze, te da je šteta nastala upravo osobi koja zahtijeva njezinu naknadu.

17.1. Slijedom navedenog, neovisno o pitanju predstavlja li uništenje privremeno oduzetih predmeta prije pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave u smislu članka 14. ZSDU -a, tužiteljica nije dokazala ostale pretpostavke odštetne odgovornosti Republike Hrvatske, konkretno nije dokazala da je upravo njoj nastala imovinska šteta, te visinu štete, pa njezin tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Tužiteljica žalbom ne pobija odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II izreke prvostupanjske presude, a koju odluku je prvostupanjski sud pravilno donio sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP -a, kao i odredbi članka 163. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) .

19. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspjela sa žalbom.

Slavonski Brod, 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić

.