Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-1856/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužiteljice TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Svea ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica D. Tomljanovića Gavrana 11, OIB:7863542417, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-1487/2023-21 od 15. svibnja 2026., dana 13. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1487/2023-21 od 15. svibnja 2026.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi pod poslovnim brojem P-1487/2023-19 od 9. travnja 2026. kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući rješenje zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/2 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači pobijano rješenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet pobijanja je odluka o sudskim pristojbama koje treba platiti tužiteljica.
6. Tužiteljica je rješenjem o pristojbi pod poslovnim brojem P-1487/2023-19 od 9. travnja 2026. pozvana da u roku od 8 dana od dana dostave rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 143,00 eura, žalbu protiv presude u iznosu od 286,00 eura i prvostupanjsku presudu u iznosu od 143,00 eura, odnosno ukupno 572,00 eura.
7. Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), u postupku pred sudovima plaćaju se sudske pristojbe u skladu s odredbama ovog Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi.
8. Prema Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23., dalje: Uredba) propisano je da se za tužbu i protutužbu plaća prema vrijednosti predmeta spora sljedeća pristojba: od 0,00 do 398,17 eura iznos od 13,27 eura, od 398,18 eura do 796,34 eura iznos od 26,54 eura, od 796,35 eura do 1.194,51 eura iznos od 39,82 eura, od 1.194,52 eura do 1.592,67 eura iznos od 53,09 eura, od 1.592,68 eura do 1.990,84 eura iznos od 66,36 eura. Preko 1.990,84 eura plaća se pristojba u iznosu od 66,36 eura i još 1% na razliku iznad 1.990,84 eura, ali ne više od 663,61 eura. Prema Tar. br. 2. točki 1. Uredbe propisano je da se za prvostupanjsku presudu i za rješenje u sporovima zbog smetanja posjeda plaća se, prema vrijednosti predmeta spora, pristojba iz stavka 1. Tar. br. 1. Nadalje, prema Tar. br. 3. točki 1. Uredbe propisano je da se za žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije, reviziju protiv presude te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda plaća iznos pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. uvećan za 100%.
9. U predmetnom spisu je utvrđeno da je vrijednost predmeta spora 9.654,86 eura. Uzimajući navedeni iznos kao iznos za utvrđivanje visine sudske pristojbe za tužbu i prvostupanjsku presudu, proizlazi da su iste pravilno utvrđene u iznosima od po 143,00 eura. Nadalje, tužitelj je žalbu podnio u odnosu na obje točke prvostupanjske presude stoga se vrijednost predmeta spora od 9.654,86 eura uzima kao vrijednost za izračun visine sudske pristojbe za žalbu protiv presude. Prema navedenom sudska pristojba za žalbu protiv presude iznosi 286,00 eura, kako je i određeno pobijanim rješenjem.
10. S obzirom na navedeno žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno, sukladno vrijednosti predmeta spora, odredio sudsku pristojbu koju je naložio platiti tužiteljici s obzirom da je tužiteljica podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u cijelosti, a ne u dijelu.
11. Radi toga je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 13. srpnja 2026.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković